Trebate imati na umu da objava ne znači da se ideja treba roditi u umu osobe koja se ponaša tako da o stvarima razmišlja kao pjesnik. Naprimjer, pjesnik nakon što je izmislio pola strofe, traži drugu polovinu u svojoj glavi i njegov um predlaže drugu polovinu. Ovo nije objava, nego je, u skladu sa zakonom prirode, rezultat razmišljanja. Kad se osoba zamisli o nečem dobrom ili lošem, u njegovoj glavi se rađa odgovarajuća ideja.
Naprimjer, jedna osoba koja je pobožna i istinita stvara strofe u potporu istine, a druga, koja je grješna i loša, potpomaže neistinu u svojim pjesmama i grdi ispravnog. Obje ove osobe bi, nema sumnje, napisale određeni broj strofa, i posve je moguće da strofe onoga ko je neprijatelj istine i potpomaže neistinu budu bolje od strofa onog drugog, zbog njegove veće prakse u pisanju poezije. Zato, ako bi rađanje ideje u srcu bilo nazvano objavom, podao pjesnik, koji je neprijatelj istine i ispravnog, i piše u otporu istini i pribjegne prijevari, bio bi nazvan primaocem Božije objave.
Mnoge novele su napisane u izuzetnom stilu i iznose potpuno lažne ali izvanredno dobro aranžirane priče.
Hoće li onda ove priče biti obilježene objavom? Da je objava trebala značiti tek ideju koja se rađa u nečijem srcu, lopov bi također bio nazvan primaocem objave, jer iskusan lopov često izmisli iznenađujuće načine krađe i pljačke, i mnogi spretni planovi pljačke i ubistva prolaze kroz njegovu glavu. Hoće li svi ovi nečisti projekti biti nazvani objavom? Sigurno ne. Takvo je mišljenje jedino onih koji nisu upoznati sa istinskim Bogom, koji Svojim govorom tješi srca Svojih robova i udjeljuje shvatanje duhovnog znanja onima koji nisu dobro upoznati s tim.
Šta je onda objava? To je živi i snažni govor Svetog i Moćnog Boga sa Njegovim odabranim robom, ili sa onim koga On hoće da učini Svojim odabranikom. Kad ovaj govor počne na prikladan i zadovoljavajući način, potpuno slobodan od mraka lažnih mišljenja, i ne bude sačinjen tek od nekoliko neprimjerenih i bezrazložnihriječi, abudepunužitka, mudrostiiveličanstvenosti, onda je to sigurno Božija riječ kojom On hoće da utješi Svog roba i da mu Se pokaže.
Ponekad objava biva kao kušnja i ne bude sa punim blagoslovima. U takvom slučaju primalac je stavljen na kušnju na ovom početnom stepenu, tako da nakon što okusi ponešto od objave, on treba urediti svoje stanje i djela kao istinski primalac objave ili da posrne. Ako ne prihvati puteve istinski bogobojaznih, on će biti lišen vrhunca ove blagodati i ostavljen samo sa ispraznim hvalisanjem.
Milioni dobrih ljudi su bili primaoci objave, ali njihov položaj nije bio jednak kod Boga. Zaista, čak i Božiji poslanici, koji su primaoci Božije objave na najvišem stepenu, nisu jednaki u položaju, kao što je Allah dž.š. rekao:
تِلۡکَ الرُّسُلُ فَضَّلۡنَا بَعۡضَہُمۡ عَلٰی بَعۡضٍ´´Ovo su poslanici, neke od njih smo Mi uzdigli iznad drugih.´´(2:254). Ovo pokazuje da je objava čista Božija milost i nije dokaz nikakve nadmoćnosti. Nadmoćnost je prema stepenu istinitosti i odanosti primaoca, koja je Bogu poznata.
Ako objava posjeduje sve svoje blagoslovljene uvjete, ona je također jedan od plodova takvih vrlina. Ako objava bude takva da, kad sluga postavi pitanje i Bog na to odgovori, i tu bude slijed između pitanja i odgovora, i ta objava bude označena Božijom uzvišenošću i svjetlom, i bude obuhvatala znanje o nevidljivom i istinskom razumijevanju, to je uistinu Božija riječ. Neophodno je da Božija objava bude kao dijalog između dva prijatelja.
Isto tako, kad Bog govori sa Svojim robom, i kad taj rob upita u pogledu neke stvari, i u odgovoru na to on čuje govor koji je sladak i pun jezične izuzetnosti, u pitanjima u kojima njegov um nije umetnuo ni najmanje, taj dijalog i objava mogu sigurno biti shvaćeni kao Riječ Božija. Takav Allahov rob je, zaista, drag Allahu; i ovo je izuzetno visok položaj da je on primalac Božije objave, kao posebne naklonosti od Njega, koja ima kvalitet apsolutne jasnoće i čistoće, koja nije data nikome osim onima koji neprestano napreduju u vjeri, predanosti i ispravnim djelima. Istinska i čista objava pokazuje mnoga čuda božanstva. Vrlo često se javi sjajno svjetlo i skupa s tim je povjerena uzvišena i svijetla objava. Šta može biti veća blagodat od toga da primalac objave održava govor s Bićem koje je Stvaralac nebesa i Zemlje. Bog može biti viđen na ovom svijetu samo kroz razgovor s Njim.
Ovo ne uključuje osobu sa čijeg jezika potječe beskorisna riječ, ili rečenica, ili stih – idu bez ikakvog propratnog dijaloga. Takva osoba je pod kušnjom Boga, jer Bog ponekad iskušava Svog lijenog i nemarnog roba na ovaj način da rečenica ili iskaz izviru iz njegovog srca ili jezika i on postaje slijepa osoba, ne znajući odakle je izjava stigla – ili od Boga ili od šejtana. Takav čovjek treba da moli za istighfar s obzirom na takvo iskustvo.
Ali ako bogobojazan i čestit rob Božiji u stanju potpune budnosti doživi otvoren dijalog s Bogom i čuje svijetli, slastan, značajan, mudar i uzvišen Božiji govor u obliku pitanja i odgovora najmanje deset puta, odnosno da on postavlja pitanje i Bog odgovara na to, i onda u potpunoj budnosti on učini drugu molbu i Bog odgovori na to, i on učini drugu poniznu molbu i Bog odgovara na to.
Ovo treba da se dogodi deset puta. Ako tokom takvog dijaloga Bog primi njegove molitve i uputi ga u izvanrednu pronicljivost i obavijesti ga o budućim događajima i neprestano ga časti Svojim jasnim dijalogom, takav čovjek treba da bude duboko zahvalan Svemogućem Bogu i treba da bude više posvećen Njemu nego bilo kome drugom, jer je Bog, iz Svoje čiste milosti, odabrao njega između Svojih robova i učinio ga nasljednikom onih odanih koji su prošli prije njega. Ova blagodat je veoma rijetka i visina je dobre sreće. Za onog kome je podarena sve drugo je potpuno bez vrijednosti.