Treba da zapamtite da je u medicini jedna od odlika džendžera da ojačava sistem i vraća prirodnu snagu, i zagrijava ga tako da osoba kao da dolazi u stanje da se uspinje na planine. Stavljanjem kamfora i đumbira u nizu namijenjeno je da saopći da, kad se osoba kreće od stanja potčinjenosti svojim strastima prema vrlini, prva reakcija je da su otrovne stvari od kojih pati potisnute i uzburkanost počinje da opada kao što kamfor potiskuje otrovne materije. Zato se smatra korisnim u tretmanu kolere i tifusa. Kad su otrovne stvari potpuno potisnute i pacijent povrati svoje zdravlje do stepena u kojem se još osjeća slab, drugi stepen je da dobiva snagu iz šerbeta začinjenog đumbirom.
U duhovnim terminima, ovo šerbe je manifestacija Božije ljepote koja je hrana duše. Kad dobiva snagu iz ove manifestacije, on je u stanju da se uspinje na visoke planine, odnosno, on obavlja tako iznenađujuće teška djela na Božijem putu da niko čije srce nije inspirisano toplinom ljubavi ne može to obaviti. U ovim ajetima Svemogući Bog je upotrijebio dva arapska termina da razjasni ova dva stanja: jedan termin je kamfor, koji znači potiskivanje, i drugi je đumbir, koji znači uspinjanje. Ovo su dva stanja sa kojima se susreću tragači za Bogom. Preostali dio ajeta glasi:
اِنَّاۤ اَعۡتَدۡنَا لِلۡکٰفِرِیۡنَ سَلٰسِلَا۠ وَ اَغۡلٰلًا وَّ سَعِیۡرًا”Mi smo, zaista, za nevjernike pripremili lance i željezne ovrat- nike i rasplamsalu vatru.”(76:5).
Ovo znači da je za one koji odbijaju istinu i nemaju sklonosti da to prime, Bog pripremio lance i ovratnike i rasplamsalu vatru. To znači da je nad onima koji ne traže Boga s istinskim srcem odredba od Boga da budu vraćeni ovosvjetskim problemima – i trpe oštro uzvraćanje. Oni su toliko preokupirani svijetom kao da su njihove noge zatočene lancima, i oni se toliko saginju prema ovosvjetskim poslovima kao da su ovratnici oko njihovih vratova koji im ne daju da uzdignu svoje glave prema nebu.
Oni imaju goruću želju za stvarima svijeta, da steknu imetak, da postignu ugled, da dobiju pobjedu nad neprijateljem, da postanu bogati itd. Kad ih Svemogući Bog smatra bezvrijednim i nađe ih okupiranim lošim djelima, On im dosuđuje ove tri patnje. Ovo ukazuje na to da, kad čovjek učini neko djelo, to uzrokuje odgovarajuće djelo od Boga.
Naprimjer, kad osoba zatvara sva vrata i prozore svoje sobe, njegov postupak slijedi Božiji postupak po kojem soba postaje mračna. Sve neizbježne posljedice naših djela koje su od Boga bile određene po zakonu prirode, sve su Božija djela, budući da je On povod svih povoda. Naprimjer, ako osoba guta otrov, njen postupak će biti uzrok toga da mu Bog dadne smrt.Božiji postupak koji slijedi iza toga.
Na isti način, ako osoba čini neka neprikladna djela koja će uzrokovati zaraznu bolest, njegov postupak će biti uzrok Božijeg postupka da mu da tu bolest. Prema tome, kao što jasno zapažamo u našem ovosvjetskom životu, postoji neizbježan rezultat za svako naše djelo, i taj rezultat je postupak Svemogućeg Boga; isti zakon je također na djelovanju u vjerskim stvarima. Ovo je istaknuto u ova dva primjera:
وَ الَّذِیۡنَ جَاہَدُوۡا فِیۡنَا لَنَہۡدِیَنَّہُمۡ سُبُلَنَا
فَلَمَّا زَاغُوۡۤا اَزَاغَ اللّٰہُ قُلُوۡبَہُمۡ
(Prema ajetu 29:70) – U posljedici punog žrtvovanja osobe u traženju Boga neizbježan postupak Božiji je da ga uputi putem koji vodi Njemu. Kao suprotnost rečeno je: ´´Kad su se oni udaljili od Pravog puta i nisu željeli da idu ispravnim putem, Božiji postupak je slijedio, i njihova su srca učinjena iskrivljenim´´ (prema ajetu 61:6). Da se još bolje objasni ovo stanje, rečeno je:
مَنۡ کَانَ فِیۡ ہٰذِہٖۤ اَعۡمٰی فَہُوَ فِی الۡاٰخِرَۃِ اَعۡمٰی وَ اَضَلُّ سَبِیۡلًا”No, ko god je slijep na ovom svijetu, bit će slijep i na Ahiretu, i još više zalutao s puta”.(17:73).
Ovo je ukaz na to da će čestiti vidjeti Boga u samom ovom životu i oni opažaju svog Istinskog Voljenog na ovom svijetu. Ukazivanje ovog ajeta je na to da je temelj džennetskog života položen u samom ovom životu i da je korijen džehennemskog sljepila također loš život ovog svijeta. Onda je rečeno:
وَ بَشِّرِ الَّذِیۡنَ اٰمَنُوۡا وَ عَمِلُوا الصّٰلِحٰتِ اَنَّ لَہُمۡ جَنّٰتٍ تَجۡرِیۡ مِنۡ تَحۡتِہَا الۡاَنۡہٰرُ
”I podaj radosne vijesti onima koji vjeruju i čine dobra djela, da su za njih bašče kroz koje rijeke teku.”(2:26).
Ovdje se objašnjava način uzvišene filozofije u obliku bašče; kakav odnos ima bašča sa rijekom, takav odnos ima vjera sa djelom. Kao što bašča ne može ozeleniti bez vode, vjera ne može preživjeti bez dobrog djela. Ako postoji vjera a nema nikakvog dobrog djela, vjera je prazna; ako postoje djela a nema vjere, ta djela su samo pokazivanje ili razmetanje. Stvarnost islamskog Dženneta je da je on odraz vjere i postupaka u ovom životu i nije nešto što će čovjeku biti udijeljeno izvana.
Džennet neke osobe je razvijen unutar njega i svačiji Džennet je njegova vjera i njegova dobra djela, čiji ukus počinje da se osjeća u samom ovom životu i čovjek vidi skrivene bašče vjere i djela, koje će postati vidljive na Ahiretu. Božije uzvišeno učenje nas uči da je čista, savršena i čvrsta vjera u Boga, Njegove atribute i Njegove želje predivna bašča drveća, plodova, a dobra djela su izvori koji navodnjavaju tu bašču. Časni Kur’an kaže:
ضَرَبَ اللّٰہُ مَثَلًا کَلِمَۃً طَیِّبَۃً کَشَجَرَۃٍ طَیِّبَۃٍ اَصۡلُہَا ثَابِتٌ وَّ فَرۡعُہَا فِی السَّمَآءِ
تُؤۡتِیۡۤ اُکُلَہَا کُلَّ حِیۡنٍۭ”Allah objašnjava primjer dobre riječi – Kao dobro drvo čiji je korijen čvrst i njegov vrh prema nebu. Ono donosi plodove u svako doba.”(14:25-26)
Ovo znači da je riječ vjere – koja je slobodna od svake krajnosti, mahane, neistine, samodopadanja, i savršena je na svaki način kao drvo koje je slobodno od svake Korijen tog drveta je čvrst u zemlji i njegove grane se šire u nebo. Ono rađa svoje plodove u sva doba i ni u koje doba njegove grane nisu bez plodova. Odatle možemo vidjeti da je Svemogući Bog opisao riječ vjere kao drvo koje donosi plod u sva doba i iznio je tri njegove karakteristike.
Prva je da je korijen te riječi čvrsto usađen u zemlji, odnosno, u srce čovjeka. Znači, priroda čovjeka i njegov um prihvataju stvarnost i istinitost te riječi.
Njena druga karakteristika je da se grane te riječi šire u nebo. Znači, ona treba da bude poduprta razumom i treba da bude u skladu sa zakonom prirode koji je djelo Božije.
Drugim riječima, zakon prirode treba da pruža argumente u potporu njene tačnosti i istine, i ovi argumenti treba da budu izvan dometa kritike kao da su na nebu.
Njena treća karakteristika je da njeni plodovi trebaju biti stalni i neograničeni, odnosno, da blagoslovi i posljedice postupanja po njoj treba da se nastavljaju manifestovati u svako doba i da ne prestaju biti manifestovani poslije nekog određenog perioda.
Onda je rekao:
وَ مَثَلُ کَلِمَۃٍ خَبِیۡثَۃٍ کَشَجَرَۃٍ خَبِیۡثَۃِ ۣاجۡتُثَّتۡ مِنۡ فَوۡقِ الۡاَرۡضِ مَا لَہَا مِنۡ قَرَارٍ”A primjer loše riječi je kao loše drvo, koje je iščupano iz zemlje i za njega nema stabilnosti (na jednom mjestu)”(14:27); znači da je ljudska priroda odbija i ne može biti utemeljena razumom, ili zakonom prirode, ili ljudskom savješću. Ona nema stabilnosti više od bezvrijedne priče. Kako je Časni Kur’an rekao da će se drvo istinske vjere na Ahiretu činiti kao grožđe, šipak i drugo dobro voće, na isti način je loše drvo bezvjernosti nazvano zakkum, kao što je rečeno:
اَذٰلِکَ خَیۡرٌ نُّزُلًا اَمۡ شَجَرَۃُ الزَّقُّوۡمِ
اِنَّا جَعَلۡنٰہَا فِتۡنَۃً لِّلظّٰلِمِیۡنَ
اِنَّہَا شَجَرَۃٌ تَخۡرُجُ فِیۡۤ اَصۡلِ الۡجَحِیۡمِ
طَلۡعُہَا کَاَنَّہٗ رُءُوۡسُ الشَّیٰطِیۡنِ
اِنَّ شَجَرَتَ الزَّقُّوۡمِ
طَعَامُ الۡاَثِیۡمِ
کَالۡمُہۡلِ ۚۛ یَغۡلِیۡ فِی الۡبُطُوۡنِ
کَغَلۡیِ الۡحَمِیۡمِ
ذُقۡ ۚۙ اِنَّکَ اَنۡتَ الۡعَزِیۡزُ الۡکَرِیۡمُDa li su bašče Dženneta bolje primanje ili drvo zakkum koje smo Mi učinili kušnjom za grješnike? To je drvo koje izbija iz korijena Džehennema, odnosno, onorasteizoholostiisamouobraženosti. Ovo je korijen iz Džehennema. Njegovi plodovi su kao glave šejtana – ‘šejtan’ znači onaj ko biva uništen (prema ajetu 37:63- 66). Riječ ‘šejtan’ je izvedena iz riječi ‘šit’, što znači da uzimanje ovoga znači biti mrtav. Onda je rekao: Drvo zakkum je hrana onih kojih otimično griješe. Ono će ključati u njihovim stomakovima kao istopljeni bakar, kao što ključa vrela voda.(44:44-47). Grješnom čovjeku će biti naređeno: Kušaj! Ti si (postupao kao) ‘moćni,’ ‘počasni’ (44:50).
Ovo je ljutit izraz koji znači da on ne bi, da nije bio ohol i da se nije okrenuo od istine iz ponosa i lažnog pojma o svojoj časti, danas patio. Ovaj ajet ukazuje da je riječ zukkum sastavljena od zuk, i znači – kušaj to, i od am koja je formirana od prvih i zadnjih slova preostalog dijela ovog ajeta.Prema tome, Svemogući Bog je opisao riječi vjere izražene u ovom životu kao drvo Dženneta. Na isti način je opisao riječi nevjerništva izražene u ovom životu kao drvo Džehennema koje je nazvao zakkum, i tako je ukazao na to da korijen Dženneta i Džehennema započinje na ovom svijetu. Na drugom mjestu Džehennem je opisan kao:
نَارُ اللّٰہِ الۡمُوۡقَدَۃُ
الَّتِیۡ تَطَّلِعُ عَلَی الۡاَفۡـِٕدَۃِZnači, Džehennem je vatra čiji je izvor Božija srdžba i koja plamti sa grijehom i prvo savladava srce (prema ajetu104:7-8). Ovo ukazuje na to da su korijen ove vatre patnje neostvarene želje i bolovi koji hvataju srce. Sve duhovne patnje počinju u srcu i onda obuhvate cijelo tijelo. Na drugom mjestu je rečeno:
وَقُوۡدُہَا النَّاسُ وَ الۡحِجَارَۃُČije su gorivo ljudi i kamenje, pripremljeni za nevjernike. (2:25) Znači, dvije su vrste goriva vatre Džehennema koje je održavaju da plamti. Jedna vrsta su oni ljudi koji se okrenu od istinskog Boga i obožavaju druge stvari, ili koji traže da njih drugi obožavaju, kao što je rečeno:
اِنَّکُمۡ وَ مَا تَعۡبُدُوۡنَ مِنۡ دُوۡنِ اللّٰہِ حَصَبُ جَہَنَّمَ
Znači, lažna će božanstva i njihovi obožavaoci biti bačeni u Džehennem. Druga vrsta goriva Džehennema su idoli. Da nije bilo nikakvih lažnih bogova i idola, niti ikakvog njihovog obožavanja, ne bi bilo ni Džehennema (prema ajetu 21:99).
Svi ovi ajeti pokazuju da u Časnom Kur’anu Džennet i Džehennem nisu kao fizički svijet. Njihov izvor je duhovni, iako je istina da će na Ahiretu oni poprimiti konkretne forme. No, oni ipak neće pripadati ovom materijalnom svijetu.