Razlog ratovanja Časnog Poslanika s.a.v.s. nije bio da ljudi budu ubijani bez razloga. Muslimani su bili istjerani iz svojih prastarih domova; mnogi nevini muslimani muškarci i žene bili su ubijeni, a grješnici nisu odustali od zuluma i zaustavljali su učenje islama.
U ovim okolnostima Božiji zakon sigurnosti zahtijeva da očuva proganjane od potpunog uništenja. Zbog toga se onima koji su podigli sablju moralo suprotstaviti sabljom. Prema tome, razlog za ove ratove je bio da se ukloni smutnja i da budu odbrana protiv zla. Oni su se dogodili u vrijeme kad su zlotvori bili naklonjeni uništavanju bogobojaznih. U ovom stanju, da islam nije poduzeo samoodbranu, hiljade nevinih žena i djece bili bi šehidi (ubijeni) i na kraju bi islam bio uništen.
Velika je greška na strani naših protivnika što oni smatraju da objavljena uputa ne mora ni pod kakvim uvjetima učiti otporu neprijatelju i da treba uvijek pokazivati svoju ljubav i milost mehko i blago. Takvi ljudi smatraju da oni pokazuju veliko poštovanje prema Bogu, Gospodaru časti i slave, pripisujući Mu samo atribute nježnosti i obzirnosti. Ali onima koji razmišljaju o ovom predmetu bit će vrlo jasno da ovi ljudi prave veliku i očitu grešku.
Razmišljanje o Božijem zakonu prirode jasno pokazuje da je to sigurno čista milost. Ali ta milost ne manifestuje sebe na način nježnosti i blagosti u svim okolnostima. Kao što nam, iz puke milosti iskusan doktor ponekad daje slatku dozu, a u neko drugo vrijeme on propisuje gorki lijek za nas, tako se Božija milost prema nama odnosi onako kako se svako od nas odnosi prema svom tijelu. U ovo nema sumnje, svaki od nas voli svoje cijelo tijelo i ako nam neko želi iščupati jednu dlaku, mi smo vrlo ljuti na njega.
Ipak, uprkos činjenici da se ova ljubav koju imamo prema svome tijelu odnosi na cijelo tijelo, i svi naši dijelovi su nam dragi, mi ne želimo gubitak ili povredu bilo kojeg od njih, ali ipak je jasno da naša ljubav za svaki pojedinačan dio nije istog stepena i nije jednaka.
Zapravo, ljubav prema našim glavnim dijelovima tijela na kojima u veliko ovisi provođenje naših namjera, preteže našim srcima. Slično tome, u našim očima ukupnost ljubavi prema našim dijelovima tijela je daleko veća od naše ljubavi za bilo koji poseban dio. Zato, kad smo suočeni sa situacijom u kojoj sigurnost naših glavnih organa ovisi o ranjavanju ili odsijecanju, ili lomljenju sporednog dijela, mi se pomirimo sa takvom operacijom radi očuvanja života.
Tužni smo nad ranjavanjem ili odsijecanjem dijela koji nam je drag, ali shvatamo da bi poremećaj sporednog dijela tijela uništio i glavni dio tijela, i mi se nerado pomirimo sa odstranjivanjem tog dijela. Ovaj primjer treba da nam pomogne da shvatimo da, kad Bog vidi da su Njegove bogobojazne sluge u opasnosti od uništenja od obožavaoca neistine, i da će ovo voditi većem neredu, On manifestuje Svoj prikladan plan, bilo s neba ili iz zemlje, da spasi bogobojazne i da ukloni nered; jer kako je On milostiv, također je i Mudar.
اَلۡحَمۡدُ لِلّٰہِ رَبِّ الۡعٰلَمِیۡنَSva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova.