Istinska svrha učenja Časnog Kur’ana je reforma ovih triju stanja
Prije nego što se dadnem na detaljno objašnjavanje ove tri vrste reforme koje sam upravo spomenuo, neophodno je da istaknem da nema učenja u Kur’anu koje čovjek prihvata silom. Cijela svrha Kur’ana su ove tri reforme, i suština učenja Kur’ana su ove tri reforme. Sve druge odredbe su sredstva za postizanje ovih reformi. Kao što ponekad hirurg mora da obavi operaciju s ciljem da bolesnika vrati u normalno stanje, na isti način učenja Kur’ana, iz simpatije prema ljudima, također koriste ova sredstva na prikladnim mjestima. Svrha svih kur’anskih mudrosti, savjeta i naredbi je da uzdigne čovjeka iz njegovih prirodnih stanja koja u sebi nose boju divljaštva i vodi ga do moralnog stanja, i onda ga od ovog moralnog stanja vodi do duhovnog stanja koje nema kraja.
Prirodna stanja popravljanjem postaju moralne odlike
Mi smo već iznijeli da prirodna stanja nisu nešto odvojeno od moralnih stanja, nego su to ista stanja koja su upravljana i korištena u njihovim prikladnim prilikama, pod upravljanjem razuma, i onda postižu moralni karakter. Prije nego što budu kontrolisana razumnim razmišljanjem i shvatanjem, ona nisu karakter moralnih odlika, nego su prirodni nagoni, koliko god oni možda ličili moralnim odlikama. Kad pas ili janje pokazuju ljubav ili poslušnost prema svom gospodaru, nećemo reći da taj pas ima dobro ponašanje i nećemo za janje reći da ima dobar moral.
Na isti način za vuka ili tigra nećemo reći da su loše odgojeni zbog njihovog divljaštva. Nego, kako je bilo rečeno, moralno stanje nastaje poslije djelovanja čovjekovog razmišljanja i iz obzira prema vremenu i prilici. Osoba koja ne upotrebljava razumno razmišljanje jeste kao dijete čiji um i intelekt još nisu upravljani razumnim razmišljanjem, ili kao lud čovjek koji je izgubio rezumno razmišljanje i svjesno rasuđivanje. Dijete ili lud čovjek ponekad se ponašaju na način koji liči na moralni postupak, ali ni jedna razborita osoba neće ovakav postupak zvati moralnim, pošto ovakav postupak ne potječe iz svjesnog prosuđivanja i prikladnosti, nego je prirodna reakcija na okolnosti.
Kao što čovjekovo malo dijete, čim je rođeno, traži majčine grudi, i pilići, čim se izlegu, počinju da zoblju kukuruz. Na isti način okot pijavice se ponaša kao pijavica, mlado zmije se ponaša kao zmija i tigrovo mladunče se ponaša kao tigar. Posebno treba da pažljivo pogledate čovjekovo dijete kako odmah poslije rođenja pokazuje navike čovjeka; i onda kad bude jednu ili jednu i po godinu staro, tada se pojave još jasnije ove prirodne navike.
Naprimjer, njegov plač postaje glasniji, i njegov osmijeh postaje smijeh, i njegov uperen pogled postaje više usredsređen. U ovo doba počinje još jedna prirodna stvar, a to je da ono počinje pokazivati druga obilježja: počinje da pokazuje zadovoljstvo ili nezadovoljstvo kroz svoje pokrete i pokušava da udari nekoga ili da nešto dadne nekome. Svi ovi pokreti su prirodna stanja. Slično tome, divljak koji posjeduje malo ljudskog razuma je kao takvo novorođenče i pokazuje prirodne nagone u svojim riječima, postupcima i pokretima, i slijedi svoje prirodne osjećaje. Od njega ništa ne dolazi usljed razmišljanja i upotrebe njegovih unutarnjih sposobnosti.
Šta god je u njemu prirodno usađeno izlazi iz njega kao reakcija vanjskoj pobudi. Moguće je da njegovi prirodni osjećaji koji su pokazani kao reakcija vanjskim pobudama možda ne budu svi loši, i neki možda sliče dobrom moralu, ali oni normalno nisu posljedice razumnog razmišljanja i razmatranja, i čak ako su do nekog stepena tako motivisani, na njih se ne može oslanjati zbog dominacije prirodnih impulsa.