U Francuskoj je živjela jedna djevojčica koja je imala napade. Pri jednom od tih napada počela je da moli na njemačkom jeziku iako ga nije znala govoriti. Ljekari su počeli da govore da je opsjednuta duhovima, jer ne zna ni riječ njemačkog jezika, ali ga ipak govori.
Najzad ju je pregledao jedan ljekar koji je bio stručnjak u oblasti pamćenja. Saznao je da je kada je imala dvije do dvije i po godine s majkom odlazila u kuću jednog svećenika gdje joj je majka bila uposlena kao čistačica. Kada je svećenik pripremao svoje govore na njemačkom jeziku, dijete je kraj njega ležalo u kolijevci.
Ljekar je krenuo u potragu za tim svećenikom. Saznao je da je premješten u Španiju. Stigavši tamo saznao je da je već penzionisan i da se vratio u Njemačku. Kada je otišao u njegovu domovinu, rečeno mu je da je svećenik već umro. Njegove nasljednike je pitao da li bi mu mogli pokazati neke od njegovih spisa. Oni su pristali.
Ljekar je saznao da su molitve koje je djevojčica izgovarala prilikom napada neke od svećenikovih iz njegovih govora. Jedan svećenik ponavlja neke molitve pred dvogodišnjom djevojčicom i Allah dž.š. ih učini nezaboravnim za to dijete.
Zato Časni Poslanik s.a.v.s. kaže da kada jedan musliman dobije djecu, treba im na jedno uho učiti azan, a na drugo ikamet. Naučnici su ustanovili da u ljudskom mozgu sjećanja ostaju godinama. Ali Časni Poslanik s.a.v.s. je na to ukazivao prije 1400 godina. Kada dijete dođe na svijet već može da zapamti određene stvari.
Izvor: Sejre Ruhani, tom 2, strana 138.