Uvod
Vodi se žustra rasprava između ateista i teista o postojanju Boga – što je znak zdravog osnažnujućeg intelekualnog duha. Hazreti halifatul Mesija II, neka je Allah zadovoljan njim, napisao je u svojoj knjizi Hasti-Bari-Tala:
Ukoliko ljudi vjeruju u Boga na način rekla-kazala ili izjavljuju vjeru u Boga kako bi izbjegli rasprave, onda to neće osigurati njihov spas…Stoga je od iznimne važnosti da se da razumno mišljenje na pitanje postojanja Boga.
Stoga ovaj govor upućuje na pitanje: Ima li Boga? Rasprava o Božijem postojanju treba započeti sa priznanjem da je teret dokazivanja laži na teistima koji vjeruju u Boga. Postoje neka pitanja koja ljudi postavljaju: Kako su zakoni prirode nastali? Kako je univerzum postao? I kako je fenomen života nastao iz beživotnog?
Razmotrimo Kalam kozmološki argument o postojanju Boga, metoda argumenata razvijena od strane srednjovjekovnih muslimanskih logističara i koja nje popularizirana na zapadu od strane filozofa Villiama Kraiga.
S obzirom na vidljivo postojanje svemira, postoje tri mogućnosti:
- Prvo, svemir oduvijek postoji.
- Drugo svemir je sam stvoren.
- Treće, svemoćno i sveznajuće transcedentno biće koje nazivamo Bogom, ga je stvorilo.
Dopustite da ih ispitamo jednu po jednu.
Vječni svemir
Razmotrimo mogućnost vječnog svemira, univerzum koji postoji oduvijek. Ali drugi zakon termodinamike i teorija entropije isključuje tu mogućnost. Ako je svemir doista postojao za beskonačno dug vremenski period, njegova entropija, mjera njegovog molekularnog poremećaja, dosegnut će maksimalnu vrijednost, to jest svemir bi doživio „toplotnu smrt“.
Činjenica da svemir još nije umro na taj način podrazumijeva i to da nije mogao postojati cijelu viječnost.
Porijeklo svemira
Sve dok se svemir smatra onim bez kraja i početka, ostaje lako vidjeti ga takvog da postoji kao razumljiva samo po sebi brutalna činjenica i možda nije bilo potrebno postulirati nešto drugo da ga je stvorilo. No, teorija velikog praska promijenila je situaciju.
Veliki prasak je široko prihvaćena teorija porijekla svemira. Prema ovoj teoriji više od 14 milijardi godina svijet je nastao iz visoko komprimiranog i vrlo vrućeg stanja, a potom se brzo ohladio i proširio. Teorija velikog praska smatra se kamenom temeljcem moderne kosmologije.
Teorija velikog praska govori o tome da je trenutak nastanka svemira mogao biti trenutak kada se stvaranje dogodilo. U korijenu nailazimo na tačku koju fizičari nazivaju jednostavnost, u kojoj ni prostor ni vrijeme ne postoje – i u toj tački slamaju se zakoni fizike.
Ukoliko je svemir imao početak, postaje posve razumno skoro neizbježno pitati šta je proizvelo ovaj početak. Stoga ideja o porijeklu svemira sa jednostavnošću implicirajući ulogu Boga u njegovom stvaranju nije dobro došlo kod mnogih ateističkih naučnika.
Bondi i Hoyle su došli sa teorijom stabilnog stanja u pokušaju da objasne širenje svemira na način koji neće zahtijevati to da je svemir imao početak. No, ta teorija odmah je odbačena, jer ne odgovara posmatranim podacima.
Stefan Havking, profesor matematike na Sveučilištu u Kembridžu i Džejms Hartl predložili su teoriju po kojoj svemir nema granice ni u vremenu ni u prostoru, to jest da nema ni početak ni kraj. U svojoj knjizi Kratka historija v remena Havking postavlja pitanje da li više igdje ima mjesta za Stvoritelja.
Postoji nekoliko problema s Havkingovom teorijom. Havkingova rješenja koriste zamišljeno vrijeme koje se koristi da bi opisalo zamišljeni svemir. Ostaje vrlo spekulativna teorija sa malo šanse za eksperimentalnu provjeru.
Lagane kretnje svemira
Svemir sa svim svojim zakonima čini se da je delikatno izbalansiran i fino postavljen da bi proizvodio ljudski život. Fizičari to zovu antropogeni princip. Mnoge od osnovnih značajnosti svemira u biti su određene vrijednostima koje su određene temeljnim konstantama i početnim uslovima u počinjanju svemira. Havking napisao je da ukoliko je stopa širenja jedne sekunde nakon Velikog praska bila manja za čak jedan dio od 100.000 milijardi svemir bi se rekolapsirao (nakon urušavanja ponovo stvorio) prije nego bi dosegao svoju današnju veličinu. Ako je stopa širenja malo veća onda se galaksije ne bi nikada formirale.
U antropogenom principu teisti vide svrhovit dizajn, Božije djelo. Ateisti na to gledaju kao sretnu slučajnost gdje ljudi postoje u svemiru sa pravim parametrima da bi se zapitali nad tajnom svog postojanja. Ali izgledi da se život pojavljuje u svemiru su toliko beskonačni, nevjerovatno maleni da mi trebamo racionalno objašnjenje kako nešto ovom slično može imati udjela.
Mnogi svemiri
Posljedično mnogi ateisti u očaju su pribjegli drugom objašnjenju: Mnogi svemiri ustvari, beskonačnost svemira. Jedinstvenost i fina uglađenost svemira je odbijena tvrdeći da je to jedan od bezbroj svemira. U jednom od dijelova ove fatamorganične teorije, svemir se širi kao da nema dolaska sutra. Ali molimo vas da ne pitate gdje i kako. Pa kakav je empirijski dokaz za osciliranje i paralelnost i mnoge svemire? Od toga nema ništa.
Stiven Veinberg, dijeli Nobelovu nagradu sa dr. Abdusom Salamom. Veinberg je jedan od najvećih fizičara našeg vremena, a uz to on je i istaknuti ateist. On čak i priznaje da su teorije višestrukih svemira „vrlo spekulativne ideje..bez ikakve eksperimentalne potpore“.
Po mom mišljenju, ateisti su izmislili komplicirani skup okolnosti da bi obilježili mnogo više očigledno rješenje. Čini se da su ukinuli jednog naizgled neuočljivog Boga čineći beskonačan broj neuočljivih zamijena, koje sa pravom pripadaju Holivudskom žanru naučno fantastičnih filmova.
Prirodni zakoni
Svi ovi modeli više svemira ili Havkingovog bezgraničnog svemira potiču iz urušavanja crne rupe zahtijevajući prethodno postojeće zakone fizike. I niko nema objašnjenje kako su ti veliki zakoni fizike postali. Ko je smislio kod? Ko je napisao veličanstvene multi-varijabilne diferencijalne jednadžbe? I ko je dao riješenje za jednadžbe?
Doista se pitanje može postaviti na dublji način. Kako mrtve čestice mogu poslušati upute ili pridržavati se velikih matematičkih pravila? Kako svemir može raditi bez upravitelja?
Gledište ateista ne može objasniti duboku zakonitost same prirode. Pol Dejvis, matematičar i fizičar je napisao: „Ako je božansko podupiranje zakona uklonjeno, njihovo postojanje postaje duboka misterija“.
Stvoriteljova stvaranja
Richard Dawkins, evolucijski biolog i profesor javnog razumijevanja nauke na Oksfordu u svojoj knjizi, Božije stvaranje (1) čini zajednički napad protiv teizma (vjerovanja) i postavlja pitanje ukoliko je svemiru potreban Stvoritelj, onda šta je sa Bogom? Ko je Njega stvorio?
Davkins predstavlja pitanje kao da je majka svih argumenata protiv teističkog stanovišta. Hazreti halifatul Mesija II u Hasti Bari Tala (7) govori o hadisu koji predviđa vrijeme koje će doći, kada će ateisti koristiti ovo pitanje kao agument protiv postojanja Boga.
Dopustite da razmotrimo ovo pitanje malo dublje. Nalazimo na to da ukazuje na ograničenje razmišljanja. Pitanje se jednostavno ne odnosi na primarni uzrok, koji je po definiciji nestvoren. Ateisti su svedeni na to da negiraju prvi prijedlog – da sve što ima početak ne mora neophodno imati i uzrok i takav je jednostavno svemir.
Sada, neizmjerno intelignetni um, svemoćno biće, agent koji postoji izvan vremena i prostora stvorio je svemir ili svemire, bez uma i svijesti, bez volje i inteligencije, prvi je zasnovao velike prirodne zakone i onda stvorio sebe iz apsolutnog ništavila.
Uzmite svoja stavove: Bog ili svemir. Ko je bolji kandidat za primarni uzrok? Koja je više racionalna i intelektualno zadovoljavajuća alternativa?
Jedinstvo izvora
Drugi argument u korist Božijeg postojanja je postojanje jedinstva izvora – to je činjenica da je autor Časnog Kur'ana i svemira jedan te isti. Kur'an kaže:
Zar nisu vidjeli oni koji ne vjeruju da su nebo i Zemlja bili čvrsto zatvoreni, onda smo ih Mi cijepajući razbili? I Mi smo od vode stvorili svaku živu stvar. Zar oni onda neće vjerovati?(Časni Kur'an 21:31)
Ovi ajeti podsjećaju na porijeklo svemira kao što je predviđeno teorijom velikog praska. Stvaranje života iz vode je također dobro uspostavljena naučna činjenica. Ono što je prilično upečatljivo u ovom ajetu je da izaziva ateiste ili nevjernike i povlači temeljna pitanja porijekla svemira ili života – što su dvije najviše raspravljane teme danas.
Hazreti halifatul Mesija IV, neka je Allah zadovoljan njim, u knjizi („Revelation, Rationality, Knowledge and Truth“) Otkrivanje, Racionalnost, Znanje i Istinadaje mnoge primjere kur'anskih ajeta koji se odnose na naučne činjenice koje su se tek nedavno otkrivene.
Darvinova evolucija
Dopustite da ukratko govorim o Darvinovoj teoriji evolucije, koju mnogi pogrešno doživljavaju kao dokaz protiv postojanja Boga. Davkiins u svojoj knjizi Slijepi posmatrač zabilježio je da je veoma teško biti ateist prije Darvinove teorije evolucije.
Valja naglasiti da je Darvnova teorija predstavlja postojanje molekularnih mašinerija ćelija i generički materijal RNA i DNA. Teorija evolucije ne može pružiti nikakvo objašnjenje za korijen života ili za genetički materijal.
Prepoznajemo činjenicu da fosili pokazuju nastanak životnih oblika tokom perioda miliona godina na napredan način od relativno jednostavnih do posve kompleksnih. No povezano sa ovim posmatranjima je hipoteza zajedničkog porijekla sa izmjenama i Darvinovih procesa mutacija i prirodne selekcije, koja se viđa kao jedina kreativna sila iza života sa svim svojim različitostima. Tu postajemo skeptični, dok definitivni evolucionarni putevi bilo kojeg organizma još uvijek nedostaju.
Naučnici koji dovode u pitanje Darvinizam su još uvijek u manjini, ali postoje rastuća naučna nezadovoljstva. Nedavno, stotinu istaknutih vjerskih i nevjerskih naučnika iz različitih područja dali su javnu izjavu da su „skeptični po pitanju tvrdnji za sposobnost slučajnih mutacija i prirodne selekcije na račun za složenost života” i da “treba poticati pažljivo ispitivanje dokaza za Darvinističku teoriju.”
Hazreti halfatul Mesija IV izrazio je sličan skepticizam (10) o Darvinističkoj teoriji u knjizi „Revelation, Rationality, Knowledge and Truth“ (Otkrivanje, Racionalnost, Znanje i Istina).
Bog jaza
Dopustite mi da dam komentar na zajedničku zabludu. Ateisti kažu da teisti često koriste izraz „Bog jaza“ strategiju i izazivaju Boga da objasni preostalu prazninu u naučnom saznanju. Ukoliko se nalazi praznina u trenutnom saznanju pretpostavlja se da je Bog Taj koji treba popuniti tu prazninu. Ali praznina se smanjuje kako nauka napreduje i Bogu jaza – praznine prijeti se da neće imati gdje živjeti.
Ali da li je to istina? Dopustite da vam dam jedan primjer. Ernst Hekel bio je pozati evolucionarni biolog 19. stoljeća. On, kao i mnogi njegovi savremenici, vjerovao je da su ćelije „jednostavni mali grumeni protoplazme“ i zagovarao je teoriju spontane generacije života.
U posljednjih pedeset godina, nauka molekularne biologije napravila je golemi napredak. Sada razumijemo da je ćelija molekularna mašina mnogo kompleksnija u svojoj strukturi i funkcionalnosti nego bilo šta drugo što je smislio ljudski um . Spontane generacije ćelija tako se smatraju. Ovi navodi nisu oborili Boga s bilo kojeg mjesta. Naprotiv, mnogi od najvećih otkrića 20. stoljeća uspostavio je Bog u intelektualnom obliku.
Razlog odbijanja Boga
Dopustite mi da kratko govorim o razlogu ateizma. Mnogi ateisti su inteligentni, istiniti i pošteni ljudi. Ovo povlači pitanje zašto je takvo nevjerovanje i toliko stalno odbacivanje od strane onih koji bi to trebali bolje poznavati. Sa mog stanovišta njihovo odbijanje postojanja Boga ima vrlo malo veze sa naučnim dokazima, iako naučni dokazi i dalje ostaju neophodno agnostički.
Ono što ljude čini takvim da odbijaju Boga dolazi iz ljudskog stanja: slobodna volja pod božijim sveznanjem, stvaranje zla od Božijih vrlina, vjerovanje u vječno prokletstvo, ljudska patnja nanesena od Božije Milosti.
Možda glavni razlog odbijanja Boga i religije je religija sama po sebi. Ateistički naučnici opravdano zaziru od vjerskih dogmi i zapisa koji veličaju Boga Čija veličina ne odgovara veličini svemira koju poznaju.
Kada se praznovjerne bajke, o sama i ograničavanje žena, tajanstvene teologije, dosadni rituali i dogme netolerancije i iracionalnosti pripisuju autoru ovog velikog uzvišenog svemira, onda je ateizam prirodna posljedica.
Primjeri đavolskih djela koja su počinili muslimani i nemuslimani u ima religije obiluju. Ali sa svjetlije strane, Stiven Veinberg ispituje problem temeljno; on piše: „Dobri ljudi će raditi dobre stvari, ali loši ljudi će raditi loše stvari, ali da dobri ljudi rade loše stvari – to uzima religija.“
Izražavanje Boga
Možda konačni i posljednji dokaz postojanja Boga dolazi iz ličnog iskustva Božijih znakova. Obećani Mesija, neka je mir na njega, kaže:
Traženje Boga je teška stvar. Posmatranje nebesa, zemlje i odraz savršene uređenosti svemira samo upućuje na zaključak da svemir mora imati tvorca ali to nije dokaz da takav tvorac postoji. Postoji razlika između toga da bi trebao biti i da postoji. Prva dužnost osobe je stekne sigurnost u postojanje Boga…Kako se može ta sigurnost steći?
Ne može biti stečena kroz samo priče, argumente. Jedini način da se stekne sigurnost je iskustvo Boga kroz razgovore sa Njim ili kroz svjedočenje Njegovih izvanrednih znakova.
Zaključak
Volio bih zaključiti ovaj govor sa ponavljanjem jednostavne istine koja je dio naše duboke ubijeđenosti. Napredak nauke otkriva zamršenost svemira i veličanstvenost Božijeg dizajna i učvršćenje činjenica da u radu svemira postoji znak za one koji razmišljaju.
Časni Kuran kaže:
On je Allah, Stvaralac, Onaj koji započinje stvaranje, Onaj koji daje oblik. Njemu pripadaju najljepša imena. Sve što je na nebesima i na Zemlji Njega veliča. On je Moćni, Mudri.“ (Časni Kur'an 59:25)
Na kraju, kao i na početku sva jedina hvala pripada Allahu.
Literature:
- Richard Dawkins, „The God Delusion“, Houghton Mifllin Company, NewYork,
- Victor Stenger, „God: The failed Hypothesis“, Prometheus Books,
- Richard Dawkins, „The Blind Watchmaker: Why evidence of Evolution Reveals aUniverse without Design“, W. Norton, New York, 1996.
- Antony Flew, „There is a God: How the world's Most Notorious Atheist Change his Ming“,Harper Collins, 2007.
- Owen Gingerich, „God's Universe“, Harvard University Press, Cambridge,
- Francis Collins, „The language of Gods“, Free Press, New York,
- Hazreti Mirza Bashirrudin Mehmud Ahmad, „Hasti-Bari-Tala“, Ahmadija pokret u islamu, Kadijan, Indija,
- William Lane Craig, „The Kalam Cosmological Argument“, Barnes and Noble, New York, 1979.
- Paul Davies, „The Mind of God: The Scientific Basis for Rational World“, Touchstone Books, New York,
- Hazreti Mirza Tahir Ahmad, „Revelation, Rationality, Knowledge and Truth“, islam international publications, Ltd.U.K.,
- Steven Weinberg, „The First Three minutes: A modern View of the Origin of the Universe“,Basic Books, New York, 1993.
- Stephen Hawking, „A Brief history of Time“, Bantam, New York,
- Steven Weinberg, „Facing Up: Science and Its Cultural Adversaries“, Harvard University Press,
- Ferguson, „The Fire in the Equations: Science in Religion and teh Search of God“, Templeton Foundation Press, Philadelphia, 1994.
- Steven Weinberg, „Dreams of the Final Theory: the Scientist's Search for the Ultimate Lows of Nature“, Vintage, New York,
- Michael Behe, „Darwin’ Black Box“, Thw Free Press,
- Allan Tobin and Jennie Dushceck, „Asking sbout Life“, Thompson Brooks/Cole, 2004.
- John Barrow, „The Constants“, Patheon Books, New York, 2002.
- htp://reviewevolution.com/press/pressRelease_100Scientist.php
- Hazreti Mirza Ghulam Ahmad, „The Essence of islam“, 1, Islam Internacional Publications, 1.td., U.K., 2004.