Sveobuhvatnost kojom je Časni Kuran obradio ovaj predmet ne može biti prikazana na ovom mjestu zbog nedostatka vremena. Mi ćemo se, zato, ograničiti na sažetu izjavu kao primjer.
Treba da znate da je Časni Kur’an podijelio znanje na tri vrste: ilmul jekin (sigurnost znanjem), ajnel jekin (sigurnost viđenjem), i hakul jekin (sigurnost iskustvom).
Kao što smo već objasnili iz sure At-Takasur, ilmul jekin znači da neka stvar bude poznata, ne direktno nego kroz nešto kroz šta ona može biti zaključena, kao što opažanjem dima zaključujemo postojanje vatre. Mi ne vidimo vatru, ali vidimo dim i zbog toga vjerujemo u postojanje vatre. Ovo je ilmul jekin. Onda, ako vidimo vatru, ovo bi, prema Časnom Kur’anu, bilo ajnel jekin. Kad bismo ušli u vatru, naše znanje bi imalo odliku hakul jekin.
Mi smo već razložili sve ovo i upućujemo naše slušaoce i čitaoce na to izlaganje. Treba da znate da su izvori prve vrste znanja, ilmul jekin (sigurnost znanjem) – razum i dokazi. Svemogući Bog je objasnio u Časnom Kur’anu da će stanovnici Džehennema potvrditi:
وَ قَالُوۡا لَوۡ کُنَّا نَسۡمَعُ اَوۡ نَعۡقِلُ مَا کُنَّا فِیۡۤ اَصۡحٰبِ السَّعِیۡرِZnači, oni koji budu stanovnici Džehennema reći će: ´´Da smo koristili svoj razum i svjesno prišli razmatranju religije i načela, ili da smo slušali i čitali s pažnjom govore i pisanja mudrih i učenjaka, ne bismo pali danas u Džehennem´´ (prema ajetu 67:11). Ovo je u skladu sa drugim ajetom, gdje je rečeno:
لَا یُکَلِّفُ اللّٰہُ نَفۡسًا اِلَّا وُسۡعَہَاTo znači, Svemogući Bog ne zahtijeva od ljudskih bića da prihvate bilo šta što je izvan njihove intelektualne sposobnosti, i da jedino razlaže takva vjerovanja koja su ljudima shvatljiva, tako da Njegove naredbe ne nameću čovjeku ono što on nije u stanju nositi (prema ajetu 2:287).
Ovi ajeti također ukazuju na to da čovjek, također, može postići ilmul jekin kroz uši. Naprimjer, mi nismo posjetili London i samo smo čuli o njemu od onih koji su ga posjetili, ali možemo li onda sumnjati da su svi od njih možda rekli laž? Ili, mi nismo živjeli u doba kralja Alamgira, niti smo ga vidjeli, ali možemo li imati sumnje da je Alamgir bio jedan od mongolskih kraljeva? Kako smo došli do toga? Odgovor je: kroz stalno slušanje o njemu.
Zato, nema sumnje da slušanje također nosi čovjekovo znanje do stepena sigurnosti znanjem. Knjige o poslanicima također su izvor znanja kroz slušanje, pod uvjetom da ne bude nikakave oprečnosti u onome što smo čuli.
No, ako neka knjiga tvrdi da je objavljena, i postoji pedeset ili šezdeset verzija o njoj, od kojih su neke u proturiječju s drugom, onda čak i ako neka skupina možda smatra da su samo dvije, ili tri, ili četiri od njih tačne, a da su ostale bile sumnjivog porijekla ili izmišljene, to ne bi bila nikakva vrsta dokaza koji bi bio temelj bilo kakavog sigurnog znanja za tragače. Sve ove knjige će biti odbijene kao nepouzdane zbog njihove oprečnosti i neće biti smatrane izvorom znanja; jer znanje je samo ono koje daje sigurno shvatanje, a skup oprečnosti ne može dati nikakvo sigurno shvatanje.
Na ovom mjestu zapamtite da se Časni Kur’an ne ograničava samo na slušanje. On sadržava dobro razumljive argumente. Ni za jedno od načela, principa i naredbi koji su objašnjeni ne traži se da budu nametnuti silom; kao što je objašnjeno, sva ova vjerovanja su ispisana u čovjekovoj prirodi. Kur’an je nazvan podsjetnikom, kao što je rečeno:
ہٰذَا ذِکۡرٌ مُّبٰرَکٌZnači da Blagoslovljeni Časni Kur’an nije donio ništa novo, nego je podsjetnik na ono što već postoji u čovjekovoj prirodi i u knjizi prirode (prema ajetu 21:51). Na drugom mjestu je rečeno:
لَاۤ اِکۡرَاہَ فِی الدِّیۡنِ´´Nema prisile u vjeri´´(2:257). Znači da ova vjera ne nastoji da bilo šta prihvatite silom, nego iznosi argumente u potporu svega. Kur’an posjeduje duhovnu odliku koja osvjetljava srca, kao što kaže:
شِفَآءٌ لِّمَا فِی الصُّدُوۡرِ´´ (Ovo je) lijek za ono što je u grudima´´(10:58). To znači, njegov sadržaj uklanja sve bolesti. Zato on nije tek knjiga koja je bila prenošena kroz generacije, nego obuhvata razumne argumente visokog stepena i ispunjena je sjajnim svjetlom.
Zato, intelektualni argumenti koji imaju čvrstu osnovu nesumnjivo čovjeka vode ka sigurnosti (postignute) znanjem. Na ovo je ukazano u slijedećim ajetima:
اِنَّ فِیۡ خَلۡقِ السَّمٰوٰتِ وَ الۡاَرۡضِ وَ اخۡتِلَافِ الَّیۡلِ وَ النَّہَارِ لَاٰیٰتٍ لِّاُولِی الۡاَلۡبَابِ
الَّذِیۡنَ یَذۡکُرُوۡنَ اللّٰہَ قِیٰمًا وَّ قُعُوۡدًا وَّ عَلٰی جُنُوۡبِہِمۡ وَ یَتَفَکَّرُوۡنَ فِیۡ خَلۡقِ السَّمٰوٰتِ وَ الۡاَرۡضِ ۚ رَبَّنَا مَا خَلَقۡتَ ہٰذَا بَاطِلًا ۚ سُبۡحٰنَکَ فَقِنَا عَذَابَ النَّارِKad mudri i svjesni ljudi razmisle o građi Zemlje i nebeskih tijela, i zamisle se nad smjenom dana i noći, oni u tome otkrivaju dokaze u potporu postojanja Boga. Nakon toga, oni traže Božiju pomoć za dalje prosvjetljenje i spominju Boga stojeći, i sjedeći, i ležeći na svojim stranama, i time njihovi intelekti bivaju izoštreni i njihovo razmišljanje nad strukturom Zemlje i nebeskih tijela ih prisiljava da priznaju kako ovaj čvrsti i uređeni sistem nije mogao biti stvoren uzalud, nego je manifestacija Božijih atributa.
Tako, priznavajući Boga kao Stvaraoca svemira, oni mole: ´´Gospodaru, Ti si čist od poricanja i pripisivanja Tebi nesavršenih odlika. Sačuvaj nas, zato, od vatre Džehennema.´´ Znači, poricanje Boga samo je po sebi Džehennem i sva udobnost i veselje potječe od Njega i Njegovog prepoznavanja. Onaj ko je lišen prepoznavanja Boga u stvarnosti je u vatri i na ovom svijetu. (prema ajetu 3:191-192)