Pitanje: Kakvo je značenje (šejtanovog govora) ‘Moj Gospodaru, pokloni mi odgodu do dana kad će oni biti ponovo oživljeni,’?[1]
Odogovor: Naravno, ovaj dijalog ne treba da bude uzet bukvalno zato što ponekad Časni Kur'an govori o starim događajima u formi dijaloga no mi pouzdano znamo da nije bilo osobe s druge strane kome je Bog govorio. Tako da je dijalog izraz, forma koja ukazuje nešto drugo. Na primjer, o čovjeku, Časni Kur'an kaže,
Mi smo ih učinili svjedocima protiv samih sebe pitajući ih: Nisam li Ja vaš Gospodar? I oni su rekli: zaista, mi svjedočimo tome.[2]
Sva ljudska bića su rekla, ‘Da, Ti si naš Gospodar’, kad nisu postojala ljudska bića. Tako, kad god je izabran ovakav stil dijaloga kad je jedino Bog na jednoj strani a nema nikog drugog na drugoj, to govori o budućnosti pozivajući se na prošlost i to isto tako znači da je nešto utisnuto u prirodu te vrste stvorenja.
Kad nešto ulazi u plan (nacrt), onda nacrt uvijek dođe prije. Tako da je ovo pitanje u formi nacrta. Vi ste inženjer, vi znate da, kad nešto planirate, napravite plan i nacrt i ako se postavi pitanje na tom stepenu, vi potičete pitanje i isto tako ga odgovarate. A ipak nema ničega, nema realizacije tog nacrta uopšte u stvarnom svijetu. Tačno u tom stilu Časni Kur'an, kao najznanstvenija knjiga, podiže sporna pitanja i kaže da, dok čovjek još nije bio rođen Mi smo mu govorili i rekli, ‘Nisam li Ja vaš Gospodar’ a on je rekao ‘Da, Ti si naš Gospodar’. Tako da je ovo nacrt čovjeka.
Slično tome, tamo su isto tako mogle postojati stvari u nacrtu šejtana na koje se možda pozivalo. Sada, ovaj određeni ajet, ‘Moj Gospodaru, podari mi odgodu do dana kad će oni biti ponovo oživljeni’ (15:36). Ovaj cijeli dijalog je mogao biti u formi nacrta zato što čovjek još nije bio rođen. Bog je planirao da stvori Adema i prije toga je On imao dijalog sa melecima (anđelima), i kad je stvorio Adema pitao je meleke da služe i pokore se Ademu, i tamo šejtan kaže da on neće i poziva se na svoje rođenje, ‘Ja sam bolji od njega. Ti si mene stvorio od vatre a njega si stvorio od blata’. (7:12) to jest on (čovjek) je bio stvoren kasnije, mala stvar stvorena od blata, vatra je uzvišenija nad blatom, zašto bi se ja njemu pokorio?
Ja lično vjerujem da je ovo bilo nešto kao nacrt koji je bio primjenjiv za šejtanovu prirodu. Sada, Bog je već planirao da šejtan ostane do kraja vremena zato što, da On tako nije planirao, kako je mogao dati mogućnost izbora čovjeku da slijedi jedan put ili drugi. Tako da to nije bilo slučajno kako ljudi možda misle. Iz ovog razloga ja insistiram da ovaj dijalog mora biti razumljen u formi nacrta zato što, u suprotnom mi možemo reći da Bog nije planirao da čovjeka stavi na kušnju.
On je planirao da čovjeka stvori kao meleke (anđele), nego je šejtan došao i omeo taj plan i zbog njegovog ometanja plana, došle su na vidjelo mnoge velike stvari uključujući Božije poslanike! Tako da je ovo nešto, neka uzvišenost, koju vi na kraju pripisujete šejtanu u zamjenu. Na suprot, ja to ne uzimam uopšte kao slučajno.
Pitanje: Kršćanstvo će reći da je to bilo slučajno.
Odgovor: Ali mi nećemo. Časni Kur'an ne kaže tako. Časni Kur'an govori o tome kao o predodređenoj stvari tako da dijalog sam nije ukaz neke odluke napravljene od strane Boga u to vrijeme. Dijalog je ukaz ovome da, kako je čovjek rođen, tako je njegov neprijatelj bio rođen i tako je bilo određeno da, koliko čovjek postoji ovaj neprijatelj će postojati s njim. Ovo je poruka koju ja razumijem iz ovoga.
[1] Časni Kur'an 15:36
[2] Časni Kur'an 7:172
Izvor: Ovdje slijedi nastavak odgovora na pitanje o šejtanu postavljenog na konferenciji pitanja i odgovora sa Hazret Mirza Tahir Ahmadom, koji je prvo bio prenesen na MTA televiziskom kanalu, 21. jula 1995. godine.
