Vidite kako je Bog na najljepši način dao dokaz mudrosti i intelekta, kao što je rekao:
قَالَ رَبُّنَا الَّذِیۡۤ اَعۡطٰی کُلَّ شَیۡءٍ خَلۡقَہٗ ثُمَّ ہَدٰی
Naš Gospodar je On, koji svakoj stvari daje njen prikladan oblik i zatim upućuje.(20:51).
Ako imamo na umu sadržaj ovog ajeta i onda se zamislimo nad oblikom i formom čovjeka i svih životinja na Zemlji i u moru, i ptica, bit ćemo impresionirani moći Božijom, koji je svemu dao njegovu prikladnu formu. Ovo je širok predmet i mi preporučujemo našim slušaocima da se duboko zamisle nad tim.
Drugi dokaz postojanja Boga koji je Časni Kur’an objasnio je da je Bog krajnji povod svih povoda, kao što je rekao:
وَ اَنَّ اِلٰی رَبِّکَ الۡمُنۡتَہٰی
Tvoj Gospodar je konačan povod svih povoda (prema ajetu 53:43).
Ako pažljivo promatramo, vidjet ćemo da je cijeli svemir povezan sistemom povoda i djelovanja. Zbog ovoga se u svijetu nalaze razne vrste znanja. Nijedan dio stvaranja nije izvan ovog sistema. Neke stvari su korijen drugih, a neke su ogranci. Povod može biti početni ili može biti posljedica drugog povoda, i to u svom hodu može biti posljedica još drugog povoda, i tako dalje. Sada, nije moguće da u ovom ograničenom svijetu ovaj krug povoda i posljedica nema ograničenja i da bude beskrajan. Mi smo prisiljeni da prihvatimo da će ovaj lanac na kraju biti završen. Krajnji povod je Bog. Ovaj ajet kaže:
وَ اَنَّ اِلٰی رَبِّکَ الۡمُنۡتَہٰی
Pokaži ovaj argument kratko i potvrdi da se ovaj sistem povoda i posljedica završava u Bogu (prema ajetu 53:43). Onda ima još jedan dokaz za postojanje Boga, objašnjen u Časnom Kur’anu:
لَا الشَّمۡسُ یَنۡۢبَغِیۡ لَہَاۤ اَنۡ تُدۡرِکَ الۡقَمَرَ وَ لَا الَّیۡلُ سَابِقُ النَّہَارِ ؕ وَ کُلٌّ فِیۡ فَلَکٍ یَّسۡبَحُوۡنَ Sunce ne može dokučiti Mjesec, niti noć može prestići dan. Svi oni plove u (svojoj) orbiti.(36:41).
Da tamo iza njih nije postojao Posmatrač cijelog ovog sistema, ovaj sistem bi zapao u haos. Ovaj dokaz je vrlo izrazit u procjeni astronoma. Toliko je mnogo velikih nebeskih tijela koja plove kroz svemir da bi najmanji nered u njihovim kretanjima doveo do uništenja cijelog svijeta.
Kakva je to manifestacija Božije moći da ova tijela niti se sudaraju niti mijenjaju svoju brzinu, niti u najmanjem stepenu promijene svoje smjerove, niti su bili istrošeni svojim kruženjem u toku tako dugog perioda, niti je njihova mašinerija pretrpjela ikakav poremećaj. Da oni nisu pod nadzorom Staratelja, kako to da se ovako veliki sistem sam okreće toliki niz godina? O ovim mudrostima, na drugom mjestu u Kur’anu, Allah dž.š. kaže:
اَفِی اللّٰہِ شَکٌّ فَاطِرِ السَّمٰوٰتِ وَ الۡاَرۡض Zar vi sumnjate u Allaha, koji je stvaralac nebesa i Zemlje?(14:11)
On je iznio drugi dokaz Svog postojanja u riječima:
کُلُّ مَنۡ عَلَیۡہَا فَانٍوَّ یَبۡقٰی وَجۡہُ رَبِّکَ ذُو الۡجَلٰلِ وَ الۡاِکۡرَامِ
Sve što je na njoj (Zemlji) smrtno je. I ostaje veličanstvo Gospodara tvoga, koji je vlasnik slave i časti.(55:27-28).
Ako pretpostavimo da Zemlja može biti pretvorena u djeliće i da nebeska tijela mogu biti razbijena u komade i da se u svemu kreće jedan vjetar koji će ukloniti sve stvari i koji će izbrisati svaki znak ovih tijela, ipak razum priznaje i ispravna svijest smatra neophodnim da će poslije sveg ovog uništenja ostati Jedan, koji nije podložan uništenju, i ne može proći nikakvu promjenu i koji će nastaviti u Svom prethodnom stanju. Taj Jedan je Bog, koji je sve stvorio smrtnim, a u Sebi je slobodan od smrtnosti. Onda je jedan dokaz Njegovog postojanja u tome što je Bog rekao u Časnom Kur’anu:
اَلَسۡتُ بِرَبِّکُمۡ ؕ قَالُوۡا بَلٰی
Bog je pitao (duše): Zar Ja nisam vaš Gospodar? I one su odgovorile: Zašto ne? (7:173).
U ovom ajetu Bog objašnjava osobnost duše u formi jedne priče – šta je On stavio u njihovu prirodu, a to je da samom svojom prirodom ni jedna duša ne može poreći postojanje Boga. Oni koji poriču Boga čine to zato što ne mogu naći nikakav dokaz Njegovog postojanja prema svojoj vlastitoj zamisli. Pa ipak, oni priznaju da za sve što je stvoreno mora biti stvaralac.
Nema nikog u svijetu tako nerazumnog da će, ako se razboli, insistirati na tome da nema nikakvog uzroka njegove bolesti. Da sistem svemira nije bio napravljen od povoda i efekta, ne bi bilo moguće predvidjeti vrijeme tornada, ili pomračenja Sunca ili Mjeseca, i da će pacijent umrijeti u određeno vrijeme, ili da će neka bolest u određenom stadiju biti pojačana drugom bolešću. Tako, učenjak istraživač koji ne priznaje postojanje Boga u biti tako čini jer on, također, kao i mi, traga za povodom onoga što se dešava.
Ovo je priznanje jedne vrste, iako ono nije savršeno priznanje. Pored toga, ako bi osoba koja poriče postojanje Boga kroz neka sredstva mogla biti učinjena da bude bez svijesti na takav način da bude potpuno odvojena od svih želja ovog života i bude potpuno pod Božijom kontrolom, ona bi, u ovakvom stanju, priznala postojanje Boga i ne bi to poricala. Ovo je posvjedočeno od uglednih stručnjaka. Ajet koji smo citirali, također, pokazuje da je poricanje postojanja Boga samo manifestacija ovog zemaljskog života, jer priroda čovjeka u potpunosti priznaje Njegovo postojanje.