U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija
Poglavlje
  1. Uvod o knjizi
  2. Ljepota govora
  3. Ljepota i vrline Časnog Kur'ana
  4. PITANJE I-Fizička, (prirodna) moralna i duhovna stanja čovjeka
  5. Stvarnost duše
  6. Postepeni napredak čovjeka
  7. Stvarnost islama
  8. Razlika između prirodnih i moralnih stanja čovjeka
  9. Poricanje doktrine klanja životinja
  10. Tri načina reforme kod čovjeka
  11. Dolazak Časnog Poslanika u vrijeme najveće potrebe za reformom
  12. Prirodna stanja popravljanjem postaju moralne odlike
  13. Stvarni moral
  14. Prva reforma odnosi se na prirodna stanja
  15. Zašto je meso svinje zabranjeno
  16. Moralno stanje čovjeka
  17. Moralne vrline vezane za napuštanje zla
  18. Pet sredstava za čistoću
  19. Način postizanja vrlina
  20. Stvarna hrabrost
  21. Istinoljubivost
  22. Strpljenje
  23. Simpatija prema čovječanstvu
  24. Traganje za Jednim Uzvišenim Bićem
  25. Mudrost za dolazak Časnog Poslanika u Arabiju
  26. Dobročinstvo Časnog Kur’ana u svijetu
  27. Argument postojanja Boga
  28. Božiji atributi
  29. Duhovna stanja
  30. Jedna lijepa molitva
  31. Razumijevanje napitaka od kamfora i đumbira
  32. Stvarnost Dženneta i Džehenema
  33. Načini osnivanja savršenog duhovnog odnosa s Bogom
  34. PITANJE II-Šta se događa sa čovjekom nakon smrti?
  35. PITANJE III- Šta je glavna svrha (cilj) čovjekovog života?
  36. Način postizanja svrhe čovjekovog života
  37. PITANJE IV -Kakve su posljedice djela na ovom i budućem svijetu?
  38. Filozofija Božijih zakletvi raznim stvarima
  39. PITANJE V-Izvori i načini spoznaje Uzvišenog Boga
  40. Stvarnost čovjekove prirode
  41. Značenje objave
  42. Odlika islama
  43. Govornik je počašćen Božijim govorom
  44. Izvor savršenog znanja je Božija objava
  45. Dva doba života Časnog Poslanika
  46. Razlog ratova Časnog Poslanika s.a.v.s.
Related Contents from Topics
Dženaza dova

ODGOVOR  NA  DRUGO PITANJE

Kakvo je stanje čovjeka poslije smrti?

Stanje čovjeka poslije smrti nije novo stanje, samo je njegovo stanje u ovom životu prikazano očito jasnim u budućem životu. Kakvo god je istinsko stanje čovjeka u pogledu njegovog vjerova- nja i djela, bilo da su ispravni ili neispravni, na ovom svijetu ostaje skriveno u njemu i njihov otrov ili njihov protuotrov prikriveno duboko utječe na njegovo biće. U životu poslije smrti to neće biti tako; sve će se otvoreno ispoljiti. Jedan primjer toga čovjek doživljava u snu. Općenito se stanje tijela spavača ispoljava u njegovom snu.Kad čovjek ide prema visokoj temperaturi, sklon je da vidi vatru i plamenove u svom snu, a ako se osjeća slabo zbog gripe ili oštre prehlade, sklon je da vidi sebe u vodi. Tako, prema kojoj god vrsti bolesti se tijelo kreće, postaje vidljivo u snu.

Odatle možemo razumjeti da je isti Božiji način u pogledu drugog svijeta. Kako san preobražava naše duhovno stanje u fizičku formu, isto će se dogoditi u budućem životu. Naša djela i njihove posljedice će biti fizički ispoljene u budućem životu, i šta god nosimo skriveno u sebi iz ovog života u budućem životu će sve biti javno pokazano na našim licima. Kako osoba opaža razne vrste manifestacija u svojim snovima, ali nije svjesna da su oni samo manifestacije, i smatra ih stvarnošću, isto će se dogoditi i na budućem svijetu. Kroz ovakve manifestacije Bog će pokazati novu moć, moć koja je savršena, potpuna i apsolutna – pošto je On Svemoćan. Kad stanja budućeg svijeta ne bismo zvali manifestacijama i kad bismo rekli da će to biti novo stvaranje Božijom moći, to bi bilo savršeno tačno. Bog je rekao:
فَلَا تَعۡلَمُ نَفۡسٌ مَّاۤ اُخۡفِیَ لَہُمۡ مِّنۡ قُرَّۃِ اَعۡیُنٍ”A nijedna duša ne zna kakva joj je radost od očiju skrivena, kao nagrada za ono što je radila.”( 32:18).

Prema tome, Bog je sve ove blagodati opisao kao da su skrivene, i da se u svijetu ne mogu naći neke nalik njima. Očito je da blagodati ovog svijeta nisu skrivene od nas i mi smo dobro upoznati sa mlijekom, šipkom i grožđem (itd.) koje ovdje jedemo. Ovo pokazuje da su blagodati budućeg života nešto drugo i nemaju ništa zajedničkog sa blagodatima ovog života, osim imena. Onaj ko život Dženneta shvata kao stvari ovog života nije razumio ni jednu riječ Časnog Kur’ana.

U objašnjenju ajeta koji smo upravo citirali, naš učitelj, Časni Poslanik s.a.v.s., rekao je da su Džennet i njegove blagodati takvi kakve ni jedno oko nije vidjelo, niti uho čulo, niti su oni spoznati umom čovjeka; inače, mi vidimo blagodati ovog svijeta, i čujemo o njima, i njihova misao prolazi kroz naše umove. Sada, kad ih Bog i Njegov Poslanik opisuju kao nešto strano, odvojili bi se od Časnog Kur’ana ako bi zamišljali da će u Džennetu biti dato isto mlijeko koje je dobiveno u ovom životu od krava i bivola, kao da će krda muzara biti čuvana na nebu, i bit će brojni pčelinjaci u stablima neba, iz kojih će meleki vaditi med i točiti ga u rijeku.

Imaju li ovakva mišljenja ikakve veze sa učenjem koje se nalazi u ovim ajetima, koji kažu da ovim blagodatima nikada nismo bili očevici na ovom svijetu, i da ove stvari osvjetljavaju duše i hrane naše shvatanje o Bogu i oni su duhovna opskrba? Oni su opisani fizičkim terminima, ali nama je rečeno da je njihov izvor duša i njena bogobojaznost. Neka niko ne smatra da navedeni ajet Časnog Kur’ana ukazuje na to da će stanovnici Dženneta, kad im budu date ove blagodati, prepoznati njih kao blagodati koje su im bile date i prije, jer je Allah dž.š. rekao:
وَ بَشِّرِ الَّذِیۡنَ اٰمَنُوۡا وَ عَمِلُوا الصّٰلِحٰتِ اَنَّ لَہُمۡ جَنّٰتٍ تَجۡرِیۡ مِنۡ تَحۡتِہَا الۡاَنۡہٰرُ ؕ کُلَّمَا رُزِقُوۡا مِنۡہَا مِنۡ ثَمَرَۃٍ رِّزۡقًا ۙ قَالُوۡا ہٰذَا الَّذِیۡ رُزِقۡنَا مِنۡ قَبۡلُ ۙ وَ اُتُوۡا بِہٖ مُتَشَابِہًاPodaj radosne vijesti onima koji vjeruju i čine dobra djela, u kojima nema nikakve iskrivljenosti, da će oni naslijediti Džennete niže kojih rijeke teku. Kad god budu opskrbljeni voćem odatle, koje su oni već kušali u životu svjetskom, oni će reći: ‘Ovo je ono što nam je bilo dato i prije,’ zato što će smatrati da ovo voće sliči voću koje  su oni već kušali (prema ajetu 2:26).

Potpuno je pogrešno iz ovog ajeta shvatiti da će to biti isto prethodno voće – znači ovosvjetske blagodati. Ovo bi bila velika greška i bilo bi suprotno istinskom značenju ajeta. Ono što je Svemogući Bog rekao ovdje je da oni koji vjeruju i čine dobra djela, grade Džennet svojim vlastitim rukama, čije je drveće njihova vjera i čiji su izvori njihova dobra djela. Na drugom svijetu oni će, također, jesti voće ovog Dženneta, jedino će ovo voće biti slađe i očiglednije. Zbog toga što su oni duhovno uzimali ove voćke na ovom svijetu, oni će ih prepoznati na drugom svijetu i reći će: ‘Ovo izgleda kao da je voće koje smo već jeli;’ i smatrat će da su ove voćke nalik opskrbi koju su prije jeli na ovom svijetu.

Ovaj ajet jasno proglašava da će onim ljudima koji su u ovom životu bili hranjeni Božijom ljubavlju na drugom svijetu biti data ista ishrana u stvarnom fizičkom obliku. Kako su oni već kušali užitak ljubavi u ovom životu i bili upoznati s tim, njihove duše će nanovo oživjeti vrijeme kad su se sjećali svog Istinskog Voljenog u ćoškovima, u osamljenosti noćne tame i kad su doživljavali njenu slast.

Ukratko, u ovom ajetu nema nikakvog spominjanja zemaljske (materijalne) hrane. Ako bilo ko misli da će bogobojaznim biti data ova duhovna hrana u njihovom životu na ovom svijetu, i da se ne može reći da je to bila blagodat koju niko nije vidio ili čuo na svijetu, niti je to bilo zamišljeno ljudskim umom- onda  bi to bila oprečnost u ova dva ajeta; odgovor je da ovdje nema oprečnosti, jer ovaj ajet ne znači da će stanovnicima Dženneta biti date blagodati ovog svijeta. Kad ovo ne znači blagodati ovog svijeta, to znači da je šta god vjernik dobiva od  duhovnih blagodati, u stvarnosti to blagodat za drugi svijet, čiji primjer im je dat unaprijed, da potakne njihovu gorivost.

Treba da zapamtite da pobožna osoba ne pripada svijetu, i zato je svijet mrzi. Ona pripada nebu i zato su joj date nebeske blagodati. Čovjeku svijeta su date ovo svjetske blagodati, a čovjeku neba su date nebeske blagodati. Zato je ovo potpuna istina, da su ove blagodati skrivene od ušiju, srca i očiju svijeta; ali onaj čiji ovo svjetski život podnese smrt, ta čaša koja ga je duhovno napila, kasnije će ga napojiti na stvaran način. Kad on stvarno dobije tu čašu, onda će ga to podsjetiti na prvo napajanje.

Istina je, međutim, da će on smatrati da su oči i uši svijeta nesvjesne ove blagodati. Pošto je on bio na svijetu, iako nije bio od svijeta, on će također svjedočiti da te blagodati ne pripadaju među svjetske blagodati i da on nije vidio takvu blagodat na svijetu, niti je njegovo uho čulo o tome, niti je njegov um to zamišljao. On je vidio uzor blagodati Ahireta koje nisu bile od ovog svijeta. One su bile predznak svijeta koji je trebao doći, sa kojim je on bio vezan, i nije imao veze sa životom ovog svijeta.

Tri kur’anske spoznaje o drugom svijetu

Treba da imate na umu da je Časni Kur’an podijelio stanje poslije smrti na tri vrste, i ova tri stanja mi ćemo objasniti jedno po jedno.

Prva spoznaja

Časni Kur’an je, ponavljajući, potvrdio da život poslije smrti nije neka nova stvar i sva njegova očitovanja su odrazi ovog života. Naprimjer, rečeno je:
وَ کُلَّ اِنۡسَانٍ اَلۡزَمۡنٰہُ طٰٓئِرَہٗ فِیۡ عُنُقِہٖ ؕ وَ نُخۡرِجُ لَہٗ یَوۡمَ الۡقِیٰمَۃِ کِتٰبًا یَّلۡقٰٮہُ مَنۡشُوۡرًا”I Mi smo  svako  čovjekovo  djelo  privezali  o  njegov  vrat;  i na Sudnjem danu Mi ćemo mu iznijeti knjigu koju će naći otvorenu.”(17:14).
U ovom ajetu je za djela bio metaforički upotrijebljen izraz ‘ptica’, zato što svako djelo, dobro ili loše, odleti kao ptica čim je učinjeno i njegov trud ili ukus prestaje; jedino je njegov teški ili lahki biljeg ostavljen na srcu. Kur’an izlaže princip da svako čovjekovo djelo ostavlja svoj skriveni otisak na svog počinioca i kakva god bude vrsta djela jednog čovjeka, ono privuče prikladno djelo od Boga koje ne  da da se izgubi trag njegovoga grijeha ili dobrote. Njegov otisak je ispisan na srcu, na licu, očima, ušima, rukama i stopama njegovog izvršitelja. Ovo je skrivena zabilješka koja će se otvoreno pokazati na Ahiretu. Na drugom mjestu je za stanovnike Dženneta rečeno:
یَوۡمَ تَرَی الۡمُؤۡمِنِیۡنَ وَ الۡمُؤۡمِنٰتِ یَسۡعٰی نُوۡرُہُمۡ بَیۡنَ اَیۡدِیۡہِمۡ وَ بِاَیۡمَانِہِمۡ”Tog Dana kad budeš vidio vjernike i vjernice, njihovo će svjetlo brzo ići ispred njih i sa njihovih desnih strana.”(57:13).
Na drugom mjestu grješnicima je rečeno:
اَلۡہٰکُمُ التَّکَاثُرُ
حَتّٰی زُرۡتُمُ الۡمَقَابِرَ
کَلَّا سَوۡفَ تَعۡلَمُوۡنَ
ثُمَّ کَلَّا سَوۡفَ تَعۡلَمُوۡنَ
کَلَّا لَوۡ تَعۡلَمُوۡنَ عِلۡمَ الۡیَقِیۡنِ
لَتَرَوُنَّ الۡجَحِیۡمَ
ثُمَّ لَتَرَوُنَّہَا عَیۡنَ الۡیَقِیۡنِ
ثُمَّ لَتُسۡـَٔلُنَّ یَوۡمَئِذٍ عَنِ النَّعِیۡمِ
”Učinilo vas je nemarnim nadmetanje  jednog  s  drugim,dok ne posjetite grobove.Pazite! Sigurno ćete saznati!Opet pazite! Sigurno ćete saznati!Pazite, kad biste pouzdano znali, sigurno ćete vidjeti Džehennem.Onda ćete ga sigurno vidjeti kao očigledno uvjerenje.Potom ćete toga Dana biti pitani za (svaku) blagodat.”(102:2-9)

Iz ovih ajeta proizlazi: Međusobno utrkivanje u želji za povećavanjem ovosvjetskih imetaka vas zaustavlja da tražite Ahiret dok ne stignete do grobova. Nemojte ludo željeti svijet. Uskoro ćete saznati ništavnost svojih djela; opet, uskoro ćete saznati kako ste griješili u težnji za svijetom. Da ste posjedovali sigurnost (postignutu) znanjem, vi biste sigurno vidjeli Džehennem na samom ovom svijetu. Ali vi ćete ga sigurno vidjeti sigurnošću (postignutu) viđenjem u srednjem stanju – barzakhu. Onda ćete tog dana Sudnjeg biti pozvani na polaganje računa i vi ćete biti uistinu natovareni patnjom i upoznat ćete Džehennem, ne samo kroz riječi nego i svojim stanjem.

Tri vrste znanja

U ovim ajetima Svemogući Bog je jasno objasnio da je za grješnike džehennemski život, i da razmisle, oni bi vidjeli svoj Džehennem na ovom svijetu. Ovdje je Svemogući Bog podijelio znanje na tri vrste:ilmul jekin, to jest sigurnost znanjem, ajnul jekin, sigurnost viđenjem, i hakul jekin, sigurnost iskustvom.
Ovo može biti objašnjeno ovako: npr. kad osoba vidi dim iz daljine, njen um razumije da su dim i vatra neodvojivi, i zbog toga tamo gdje je dim, mora također biti vatra. Ova vrsta znanja se zove ilmul jekin ili sigurnost znanjem. Onda, kad priđe bliže, ona vidi plamenove vatre, i to se zove ajnul jekin, ili sigurnost viđenjem. Kad bi ona ušla u vatru, ova vrsta znanja bi bila hakul jekin, ili sigurnost iskustvom. Zato Allah dž.š. kaže da sigurnost iskustvom o postojanju Džehennema može biti na ovom svijetu i da će onda u barzakhu biti ajnul jekin, i to znanje će na Sudnjem danu stići do vrha – do stepena hakul jekin.

Tri stanja postojanja – tri svijeta

Na ovom mjestu prema učenju Časnog Kur’ana postoje tri stanja postojanja.

Prvo stanje postojanja je svijet, koje je nazvano prvo stvaranje  i to je stanje truda. Na ovom svijetu čovjek radi dobro ili zlo. Poslije oživljavanja za dobre će biti napredak, ali to će biti samo Božijom blagodati i neće biti rezultat nikakvog truda čovjeka.

Drugo stanje postojanja zove se barzakh. Prema arapskom leksikonu barzakh je nešto što je smješteno između dvije druge stvari. Poštoćetostanjebitiizmeđuprvogstvaranjaioživljavanja, nazvano je barzakh. Ovaj izraz je uvijek, otkad je svijet postojao, bio korišten za međustanje. Prema tome, ovaj izraz obuhvata veliko skriveno svjedočenje u potporu postojanja međustanja. Ja sam u svojoj knjizi Minanur Rahman neosporno dokazao da su arapske riječi potekle iz Božijih usta i da je ovo jedini jezik koji je Božiji jezik, i da je najstariji jezik, i glavni izvor svih vrsta znanja, i da je majka svih jezika, i prvi je i zadnji prijesto Božije objave. On je prvi prijesto Božije objave zato što je arapski bio Božiji jezik, koji je bio kod Boga od početka. Onda je taj jezik sišao svijetu i ljudi su od ovog napravili svoj jezik. To je zadnji prijesto Božije objave, s obzirom na to da je kao zadnja Božija knjiga, Časni Kur’an, bio objavljen na arapskom.

Barzakh je arapska riječ sastavljena od barra i zakha, što znači da je način zarađivanja kroz djelo završen i čovjek je upao u skriveno stanje. Barzakh je stanje u kojem je smrtno stanje čovjeka završeno i duša i tijelo su rastavljeni. Tijelo je sahranjeno u jamu i duša također upada u jednu vrstu jame, što je ukazano izrazom zakha, zato što ona više nije u stanju da zaradi dobro ili zlo, što jedino može činiti kroz svoju povezanost sa tijelom.
Očito je da je zdravlje duše ovisno o zdravlju tijela. Povreda nanesena jednom dijelu  mozga  neke  osobe  izaziva  gubitak  pamćenja, a povreda koja se dogodi drugom dijelu uništava sposobnost razmišljanja i dovodi do besvijesti. Slično tome, potres mišića mozga, otok, krvarenje ili oboljenje mogu, izazivajući zapaljenje, voditi neosjetljivosti, epilepsiji, ili moždanoj kapi. Prema tome, nas naše staro iskustvo jasno uči da je naša duša beskorisna bez povezanosti sa tijelom.

Potpuno je pogrešno zamišljati da naša duša, bez tijela, može uživati bilo kakvu vrstu radosti. Mi ovo možemo prihvatiti kao neku priču, ali razum to ne podržava. Mi ne možemo razumjeti da naša duša, koja je malom smutnjom tijela učinjena bespomoćnom, može nastaviti u savršenom stanju tog dana kad se njena povezanost sa tijelom potpuno završi. Zar nas naše svakodnevno iskustvo ne uči da je zdravlje tijela neophodno za zdravlje duše? Kad neko od nas postane star, njegova duša također postane stara. Njeno bogatstvo znanja je pokradeno starošću, kao što je Allah dž.š. rekao:
لِکَیۡلَا یَعۡلَمَ مِنۡۢ بَعۡدِ عِلۡمٍ شَیۡئًاZnači: u starosti osoba stiže u takvo stanje u kojem, nakon što je postigla mnogo znanja, izgubi ga (prema ajetu 22:6). Sve ovo naše zapažanje je dovoljan dokaz da duša bez tijela ne znači ništa. Ovo je potkrijepljeno razmišljanjem da, ako bi duša bez tijela bila nešto, bilo bi bez svrhe da Svemogući Bog uspostavlja vezu između nje i smrtnog tijela. Nadalje, vrijedno je opažanja da je Svemogući Bog stvorio čovjeka za neograničen napredak. Onda, ako duša nije u stanju da bez tijela postigne napredak koji je moguć u ovom kratkom životu, kako možemo očekivati da će ona biti u stanju, sama od sebe, bez tijela, postići neograničeni napredak na Ahiretu.

Sve ovo pokazuje da je prema islamskim principima, da bi duša postupala savršeno, neophodno da u svako doba ima tijelo. Na samrti duša se rastavlja od smrtnog tijela, ali u doba života u barzakhu (međustanju) svaka duša dobija neku vrstu tijela koje će imati ukus onih djela koja je činila. To tijelo nije kao fizičko tijelo, nego je napravljeno od svjetla ili od mraka, prema stanju čovjekovih djela u ovom životu, kao da njegova djela služe   kao tijelo za dušu u tom stanju.
U Božijoj Riječi spomenuto je da će neka tijela biti svijetla, a neka će biti crna. Ona će biti napravljena  od  svjetla  ili  od  mraka  čovjekovih  djela.  Ovo je jedna duboka tajna, ali nije oprečna razumu. Savršeno ljudsko biće može imati osvijetljeno tijelo u samom ovom životu i ima mnogo primjera koji su doživljeni u stanju vizije. Ovo za osobu srednje inteligencije može biti teško shvatiti, ali oni koji imaju neko iskustvo o stanju vizije neće uzimati kao iznenađenje i nevjerovatnost to tijelo koje će biti napravljeno od čovjekovih djela, nego će čak primiti ukus ovoga.

Ukratko, ovo tijelo koje je postignuto prema stanju čovjekovih djela, u barzakhu (međustanju) postaje izvor naknade dobra i zla. Ja sam ovo iskusio. Ja sam često imao iskustvo da u potpuno budnom stanju sretnem neke osobe koje su umrle i vidio sam da su tijela nekih zločinitelja i zalutalih ljudi bila tako crna kao da su bila napravljena od dima. Ukratko, meni su lično saopćene ove stvari i ja jasno potvrđujem da, kao što je Svemogući Bog rekao, svako dobije tijelo poslije smrti koje je ili svijetlo ili tamno.
Bilo bi pogrešno od strane čovjeka da traži da ove duboke predodžbe potvrdi samo kroz razum. Treba da razumijete da, kako oko ne može otkriti ukus nečega slatkog, niti može jezik vidjeti bilo šta, na isti način znanje Ahireta, koje jedino može biti postignuto kroz uzvišene vizije, ne može biti objašnjeno u potpunosti na bazi razuma. Svemogući Bog je odredio razna sredstva na ovom svijetu za postizanje znanja o onome što je nepoznato. Zbog toga je neophodno da sve tražimo kroz njegova prikladna sredstva. Samo onda mi to možemo naći.

Druga stvar koju treba imati na umu je da je u Svojoj Riječi,  Bog opisao mrtvim one ljude koji su uključeni u porok i grijeh,  a čestite je proglasio živim. Ovdje je tajna u tome da su onim ljudima koji su bili nemarni prema Bogu sredstva njihovog života bila: jelo, piće i slijed sebičnih strasti; kad su ta sredstva bila prekinuta, oni nisu imali udio u duhovnoj opskrbi. Zato su u stvarnosti oni umrli i bit će oživljeni samo za kaznu. Kao što je za ovu tajnu Allah dž.š. rekao:
مَنۡ یَّاۡتِ رَبَّہٗ مُجۡرِمًا فَاِنَّ لَہٗ جَہَنَّمَ ؕ لَا یَمُوۡتُ فِیۡہَا وَ لَا یَحۡیٰی”Doista, onajkosvom Gospodarudođekaogrješnik, sigurnojeza njega Džehennem; on u njemu neće ni umrijeti ni živjeti.”(20:75). A oni koje Bog voli, oni ne umiru svojom fizičkom smrću, jer je njihovo održavanje s njima.

Poslije barzakha je treće doba – stanje oživljavanja. U tom dobu svakoj duši, dobroj ili lošoj, bogobojaznoj ili nepokornoj, bit će dato vidljivo tijelo. Taj dan je bio određen za savršenu manifestaciju Božiju, kad će svaka osoba potpuno spoznati Biće svoga Gospodara, i svako će stići na vrhunac svoje naknade. Ovo ne treba da bude iznenađenje, jer Bog ima svaku moć i čini šta god On hoće, kao što je rekao:
اَوَ لَمۡ یَرَ الۡاِنۡسَانُ اَنَّا خَلَقۡنٰہُ مِنۡ نُّطۡفَۃٍ فَاِذَا ہُوَ خَصِیۡمٌ مُّبِیۡنٌ
وَ ضَرَبَ لَنَا مَثَلًا وَّ نَسِیَ خَلۡقَہٗ ؕ قَالَ مَنۡ یُّحۡیِ الۡعِظَامَ وَ ہِیَ رَمِیۡمٌ
قُلۡ یُحۡیِیۡہَا الَّذِیۡۤ اَنۡشَاَہَاۤ اَوَّلَ مَرَّۃٍ ؕ وَ ہُوَ بِکُلِّ خَلۡقٍ عَلِیۡمُ
اَوَ لَیۡسَ الَّذِیۡ خَلَقَ السَّمٰوٰتِ وَ الۡاَرۡضَ بِقٰدِرٍ عَلٰۤی اَنۡ یَّخۡلُقَ مِثۡلَہُمۡ ؕ؃ بَلٰی وَ ہُوَ الۡخَلّٰقُ الۡعَلِیۡمُ
اِنَّمَاۤ اَمۡرُہٗۤ اِذَاۤ اَرَادَ شَیۡئًا اَنۡ یَّقُوۡلَ لَہٗ کُنۡ فَیَکُوۡنُ
فَسُبۡحٰنَ الَّذِیۡ بِیَدِہٖ مَلَکُوۡتُ کُلِّ شَیۡءٍ وَّ اِلَیۡہِ تُرۡجَعُوۡنَ
”Zar čovjek ne vidi da smo ga Mi stvorili od kapi sjemena? Pa onda on postaje očita svađalica! I on govori stvari o Nama i zaboravlja svoje stvaranje. On kaže: ‘’Ko  može  oživjeti  kosti kad istruhnu?’’Ti reci: Onaj koji ih je prvi put stvorio, On će ih i oživjeti; i On dobro zna svaku vrstu stvaranja.”(36:78-80).
”Njegova veličanstvenost je u tome da, kad On odluči o nekoj stvari, On kaže tome – budi; i to nastane i bude. Zato je svet On, u čijoj je ruci kraljevstvo nad svim stvarima. Njemu ćete svi vi biti vraćeni ”(prema ajetu 36:82-84).

U ovim ajetima Allah dž.š. je objasnio da ništa nije izvan Njegove moći. Zar On, koji je čovjeka stvorio od beznačajne kapi, nema moći da ga stvori drugi put? Neznalica možda postavlja pitanje da će, pošto će treće doba koje je stanje oživljavanja, doći poslije dugog vremena, stanje barzakha biti samo jedna vrsta zatvora za dobro i loše i da bi ovo izgledalo besmisleno. Odgovor je: ovakvo shvatanje je potpuno pogrešno i može biti zbog nedostatka znanja. U Božijoj Knjizi su spomenuta dva mjesta za naknadu dobrog i lošeg: jedno od njih je stanje barzakh, u kojem će svako primiti svoju naknadu na skriven način. Grješni će ući u Džehennem odmah poslije smrti, a čestiti će odmah poslije smrti naći udobnost u Džennetu.  Ima nekoliko ajeta u Časnom Kur’anu o tome da će se svaka osoba, odmah poslije smrti, suočiti sa naknadom svojih djela. Naprimjer, za jednog džennetliju je rečeno:
قِیۡلَ ادۡخُلِ الۡجَنَّۃَ”Njemu je bilo rečeno: Uđi u Džennet” (36:27); a o stanovnicima Džehennema je rečeno:
 فَرَاٰہُ فِیۡ سَوَآءِ الۡجَحِیۡمِ”Onda  je  on  provirio i  našao ga  (druga)  usred Džehennema.”(37:56)

Ovo se  odnosi  na  dva  prijatelja  od  kojih  je  jedan  primljen u Džennet, a drugi je bio osuđen na Džehennem. Onaj koji je bio primljen u Džennet bio je radoznao da sazna gdje je bio njegov drug. Bilo mu je pokazano da je njegov drug bio usred Džehennema. Tako nagrada  i  kazna  počinju  odmah, i oni osuđeni na Džehennem idu u Džehennem, a oni koji su primljeni u Džennet idu u Džennet. Ali nakon toga je dan velike manifestacije, koja je bila određena iz velike mudrosti Božije. On je stvorio čovjeka tako da On bude prepoznat kroz Svoju moć stvaranja. Onda će On uništiti sve, tako da Njegova moć bude prepoznata kroz Njegovu vrhovnu vlast nad svim, i onda će On okupiti sve njih nakon što svima dadne savršeni život, tako da On može biti prepoznat kroz Svoju moć.

Druga spoznaja

Druga spoznaja o životu poslije smrti koju je Kur’an objasnio je da će na Ahiretu sva duhovna stanja ovog svijeta biti ispoljena fizički, bilo u doba barzakha (međustanja) ili u doba oživljavanja. U ovom kontekstu jedan ajet je:
وَ مَنۡ کَانَ فِیۡ ہٰذِہٖۤ اَعۡمٰی فَہُوَ فِی الۡاٰخِرَۃِ اَعۡمٰی وَ اَضَلُّ سَبِیۡلًا”No, ko god je slijep na ovom svijetu, bit će slijep i na Ahiretu, i još više zalutao s puta.”(17:73). Ovo znači da će duhovna sljepoća ovog života biti pokazana i bit će uočena fizički na Ahiretu.Na drugom mjestu je rečeno:
خُذُوۡہُ فَغُلُّوۡہُ
ثُمَّ الۡجَحِیۡمَ صَلُّوۡہُ
ثُمَّ فِیۡ سِلۡسِلَۃٍ ذَرۡعُہَا سَبۡعُوۡنَ ذِرَاعًا فَاسۡلُکُوۡہُ
”Uhvatite ga i okujte oko vrata, onda ga bacite u Džehennem! Onda ga vežite u lance sedamdeset lakata duge;”(69:31-33).
Ovi ajeti pokazuju da će duhovna patnja ovog svijeta biti fizički ispoljena na Ahiretu. Naprimjer, ovratnik ovosvjetske želje koji je nagnuo njegovu glavu prema zemlji postat će fizički vidljiv u životu poslije smrti. Slično tome, i lanac ovosvjetskih okupacija će postati vidljiv oko njegovih nogu, i vatra ovosvjetskih želja će se vidjeti u punom plamenu. Grješna osoba prikriva cijeli Džehennem ovosvjetske pohlepe i želja u sebi, i ima plamteći osjećaj svog Džehennema u vrijeme neuspjeha i razočarenja. Tako, kad bude odbačen od svojih smrtnih želja i postane predmet vječnog razočarenja, Svemogući Bog će učiniti da njegova patnja bude fizički objelodanjena u formi vatre; kao što je rečeno:
وَ حِیۡلَ بَیۡنَہُمۡ وَ بَیۡنَ مَا یَشۡتَہُوۡنَ”I bit će postavljena prepreka između njih i onoga što oni žele (34:55).” Dalje je rekao: ´´Vodite ih vezane u lance od sedamdeset lakata.´´ To znači da grješna osoba ponekad dostiže doba od sedamdeset godina i ponekad mu, pored godina djetinjstva i krajnje starih godina, bude poklonjen period od sedamdeset godina da ga može upotrijebiti za mudar posao i sa dobrim razumom. Ali onaj ko je nesretan troši ovih sedamdeset godina uhvaćen u spiralu svjetskih okupacija i ne želi da bude oslobođen iz ovog lanca.
Zato Allah dž.š. potvrđuje u ovom ajetu da će sedamdeset godina koje takav troši u svjeskim težnjama na Ahiretu biti pokazane kao lanac od sedamdeset lakata, jedan lakat za svaku godinu. Morate imati na umu u vezi s ovim da Svemogući Bog Sam od Sebe ne stavlja bilo koje Svoje stvorenje u nevolju. On samo stavlja pred čovjeka njegova zla djela.Na drugom mjestu On je rekao:
اِنۡطَلِقُوۡۤا اِلٰی ظِلٍّ ذِیۡ ثَلٰثِ شُعَبٍ
لَّا ظَلِیۡلٍ وَّ لَا یُغۡنِیۡ مِنَ اللَّہَبِ
(O vi grješni, nevaljali, zalutali!) ´´Idite prema sjenki koja ima  tri ogranka, niti daje hlad, niti štiti od vrućina´´(77:31-32). Tri ogranka spomenuta ovdje predstavljaju zvjerstvo, divljaštvo i uobraženost. Oni ljudi koji ne promijene ove tri sposobnosti u moralne vrline, one će se na Ahiretu pokazati kao tri grane koje su bez lišća i ne mogu pružiti nikakvog hlada ili zaštite protiv vrućine, i oni će gorjeti od vreline. Kao suprotnost, Allah dž.š. je o stanovnicima Dženneta rekao:
یَوۡمَ تَرَی الۡمُؤۡمِنِیۡنَ وَ الۡمُؤۡمِنٰتِ یَسۡعٰی نُوۡرُہُمۡ بَیۡنَ اَیۡدِیۡہِمۡ وَ بِاَیۡمَانِہِمۡTog dana vi ćete vidjeti svjetlo vjernika i vjernica, (koje je čuvano skriveno na ovom svijetu), kako vidljivo trči ispred njih   i na njihovim desnim stranama´´(57:13); a u drugom ajetu je rečeno:
یَّوۡمَ تَبۡیَضُّ وُجُوۡہٌ وَّ تَسۡوَدُّ وُجُوۡہٌ”Onog dana kad će neka lica pobijeljeti, a neka lica će pocrnjeti” (3:107). Onda je još u jednom ajetu rečeno:
مَثَلُ الۡجَنَّۃِ الَّتِیۡ وُعِدَ الۡمُتَّقُوۡنَ ؕ فِیۡہَاۤ اَنۡہٰرٌ مِّنۡ مَّآءٍ غَیۡرِ اٰسِنٍ ۚ وَ اَنۡہٰرٌ مِّنۡ لَّبَنٍ لَّمۡ یَتَغَیَّرۡ طَعۡمُہٗ ۚ وَ اَنۡہٰرٌ مِّنۡ خَمۡرٍ لَّذَّۃٍ لِّلشّٰرِبِیۡنَ ۬ۚ وَ اَنۡہٰرٌ مِّنۡ عَسَلٍ مُّصَفًّی”Primjer je Dženneta obećanog bogobojaznim: u njemu su rijeke vode koja se ne ustajava; i rijeke mlijeka čiji se ukus ne mijenja; i rijeke vina, ukusnog onima koji piju, i rijeke meda pročišćenog.”(47:16).
Ovdje je jasno rečeno da Džennet treba da bude shvaćen metaforički, kao da obuhvata neiscrpne izvore ovih blagodati. Ovo znači da će voda života koju čovjek u duhovnom smislu pije u ovom životu biti vidljivo pokazana na Ahiretu. Duhovno mlijeko kojim je on hranio sebe na duhovni način, kao dijete, postat će fizički vidljivo u Džennetu. Vino Božije ljubavi koje ga je sve vrijeme duhovno opijalo na ovom svijetu, bit će manifestovano u obliku rijeka u Džennetu.
Med slasti vjere, koju je čovjek koji posjeduje duhovno razumijevanje duhovno progutao na ovom svijetu, bit će ispoljena i osjećat  će se fizički u Džennetu. Svaki stanovnik Dženneta će otvoreno pokazati svoje duhovno stanje kroz  svoje bašče i rijeke. Bog   će tog dana otkriti Sebe stanovnicima Dženneta. Ukratko, na Ahiretu duhovna stanja neće ostati skrivena, nego će biti fizički vidljiva.

Treća spoznaja

Treća spoznaja u pogledu Ahireta je da će u njemu biti neograničen napredak, kao što je Allah dž.š. rekao:
وَ الَّذِیۡنَ اٰمَنُوۡا مَعَہٗ ۚ نُوۡرُہُمۡ یَسۡعٰی بَیۡنَ اَیۡدِیۡہِمۡ وَ بِاَیۡمَانِہِمۡ یَقُوۡلُوۡنَ رَبَّنَاۤ اَتۡمِمۡ لَنَا نُوۡرَنَا وَ اغۡفِرۡ لَنَا ۚ اِنَّکَ عَلٰی کُلِّ شَیۡءٍ قَدِیۡرٌZnači, onikojiimajusvjetlostvjerovanjanaovomsvijetu– njihova svjetlost će na Sudnjem danu ići ispred njih i na njihovim desnim stranama. Oni će moliti:
”Gospodaru, usavrši naše svjetlo za nas i prekrij nas Tvojom milošću, sigurno Ti imaš moć nad svim stvarima” (prema ajetu 66:9).
Ono što je u ovom ajetu rečeno jeste da će oni stalno moliti: ‘Dovedi naše svjetlo do vrhunca,’ to je njihova molitva da im svjetlo bude usavršeno i ukazuje na neograničeni napredak. To znači da, kad budu stigli na jedan stepen osvjetljenja, vidjet će druge vrhunce ispred sebe i videći to, smatrat će stepen u kojem su oni sporednim i molit će za postizanje višeg stepena, i kad stignu na taj stepen, vidjet će još viši, treći stepen ispred sebe, i molit će za njegovo postizanje.
Odatle je njihova želja za stalnim napretkom kazana izrazom: ´´Ti usavrši naše svjetlo.´´ Ukratko, ovaj lanac za napredovanje će se nastaviti neograničeno. Tu neće biti nazadovanja, niti će oni biti izbačeni iz Dženneta, nego će svaki dan dalje napredovati.

Neko može pitati: ´´Pošto će oni ući u Džennet i svi njihovi grijesi će biti oprošteni, kakva će onda biti dalja potreba za molitve za oprost?´´ Odgovor je da je istinsko značenje maghfirat (traženje oprosta) potisnuti i prekriti nesavršeno ili defektno stanje. Prema tome, stanovnici Dženneta će tražiti postizanje savršenstva i za svoju potpunu zaokupljenost svjetlom. Videći druga slijedeća stanja, oni će svoje prethodno stanje smatrati manjkavim, i željet će njegovo potiskivanje, i onda videći treće stanje, oni će željeti da njihova druga stanja budu prekrivena, i zato će neprestano tražiti neograničeni maghfiret.

Ovo traženje maghfireta ili istighfar je ponekad učinjen temeljem neprijateljskog kritikovanja Časnog Posanika s.a.v.s. Ja vjerujem da će sada postati jasno da je želja za maghfuretom stvar ponosa za čovjeka. Onaj ko je rođen od žene i ne čini istighfar svojom navikom, crv je, a ne čovjek. On je slijep, a ne onaj koji vidi, on je nečist, a ne čist.

Ukratko, prema Časnom Kur’anu, i Džehennem i Džennet su odrazi čovjekovog života, i nisu nešto novo što dolazi izvana. Isti- na je da će oni na Ahiretu biti ispoljeni fizički, ali oni će biti odrazi duhovnih stanja života čovjeka na ovom svijetu. Mi ne mislimo o Džennetu kako sadrži materijalno drveće, niti o Džehennemu da je pun paklene vatre i sumpora. Prema islamskim učenjima, Džennet i Džehennem su odrazi djela koje čovjek učini na ovom svijetu.

 

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp