Završili smo sa opisivanjem vrlina za odbacivanje zla i sada objašnjavamo način postizanja dobrote. Ovo je druga vrsta tih morala koji su vezani sa načinom postizanja dobrote.
Prva vrsta tih morala je opraštanje nečijeg grijeha. Onaj ko počini grijeh protiv drugog izaziva mu bol ili štetu i zaslužuje da bude kažnjen bilo kroz zakonski postupak zatvorom ili kaznom, ili direktno od strane oštećene osobe. Oprostiti mu, ako oprost bude prikladan, bit će činjenje dobra prema toj osobi. U ovome je način postizanja dobrote. U ovom kontekstu učenje Časnog Kur’ana je:
وَ الۡکٰظِمِیۡنَ الۡغَیۡظَ وَ الۡعَافِیۡنَ عَنِ النَّاسِ1
2 وَ جَزٰٓؤُا سَیِّئَۃٍ سَیِّئَۃٌ مِّثۡلُہَا ۚ فَمَنۡ عَفَا وَ اَصۡلَحَ فَاَجۡرُہٗ عَلَی اللّٰہِ
´´…Oni koji potiskuju svoju ljutnju (kad su potaknuti) i opraštaju (propuste) ljudima (kad je to prikladno) ´´ (3:135). ´´ A zlo se može uzvratiti istom mjerom; a ako neko oprosti i to dovede do popravljanja, njegova nagrada je kod Allaha. ´´ (42:41).
Ovaj ajet pokazuje da Kur’an ne uči da ne uzvraćamo za zlo na svakom mjestu ili da se ne kazne smutljivci i zalimi. Njegovo učenje je da čovjek mora razmisliti da li prilika zahtijeva oprost ili kaznu, i da usvoji put koji će biti najbolji u interesima obiju strana i grješnika i publike. Ponekad se grješnik pokaje nakon što mu je bio oprošten taj grijeh, a nekad taj grješnik bude dalje ohrabren da čini zlo ako mu bude oprošteno.
Zato, Svemogući Bog kaže da se ne navikavamo da slijepo opraštamo u svim prilikama, nego treba da pažljivo razmotrimo u čemu je stvarna dobrota da li u oprostu ili u kažnjavanju. Što god činite, treba da bude u prikladno vrijeme i na prikladnom mjestu. Neki ljudi su tako osvetoljubivi da imaju na umu štete učinjene njihovim očevima i djedovima kroz generacije, a ima drugih koji opraštaju do krajnosti, ponekad čak do granice sramote.
Oni pokazuju takvu slabost, oprost i popustljivost koji su potpuno u neskladu sa dostojanstvom, čašću i čestitošću. Njihovo ponašanje je mrlja dobrom karakteru i rezultat njihovog oprosta i podnošenja je da ljudi osjećaju gađenje prema njima. Iz tog razloga Časni Kur’an prilaže ovaj uvjet prikladnog vremena i mjesta za provođenje svake moralne vrline, i ne odobrava provođenje moralne vrline neumjesno.
Treba da zapamtite da oprost nije moralna vrlina sam po sebi. To je prirodna sposobnost koja se također nalazi kod djece. Dijete ubrzo oprašta povredu, ako mu je učinjena nepravda, i ponovo prilazi s ljubavlju osobi koja mu je nanijela povredu i zaboravlja taj događaj, čak i ako je takva osoba imala namjeru da ga ubije. On je zadovoljen njegovim slatkim riječima. Takav oprost ni u kom smislu nije moralna vrlina. To će postati moralna vrlina kad je koristimo na prikladnom mjestu i u prikladnoj prilici; inače će to biti samo prirodna sposobnost.
Malo je ljudi koji su u stanju da prave razliku između prirodne sposobnosti i moralne vrline. Mi smo, ponavljajući, rekli razliku između istinske moralne vrline i prirodnog stanja, a to je da je moralna vrlina uvjetovana usklađivanjem sa mjestom i prilikom, a prirodna sposobnost često istupa neumjesno. Među stokom, npr., krava je bezazlena i koza je ponizna, ali mi njima ne pripisujemo ove vrline zato što ni krave ni koze nisu opremljene osjećajem vremena i mjesta. Božija mudrost, i Božija Istina, i savršena Knjiga svaku su moralnu vrlinu povezali sa prikladnim vremenom i mjestom.
Druga moralna vrlina za postizanje dobra u ovoj kategoriji je pravednost, treća je dobročinstvo i četvrta je činjenje dobročinstva ljudima kao svojim bližnjim. Allah dž.š. je rekao:
3اِنَّ اللّٰہَ یَاۡمُرُ بِالۡعَدۡلِ وَ الۡاِحۡسَانِ وَ اِیۡتَآیِٔ ذِی الۡقُرۡبٰی وَ یَنۡہٰی عَنِ الۡفَحۡشَآءِ وَ الۡمُنۡکَرِ وَ الۡبَغۡیِPrema ajetu 16:91, znači da nam je naređeno da na dobro uzvratimo dobrim, ako bude prikladno mjesto i vrijeme, onda umjesto pravde činite dobročinstvo, i ako imate prilike da činite više od dobročinstva, onda postupite kao što prirodno činite prema bližnjim. Svemogući Bog zabranjuje da prelazite granice ili da činite dobročinstvo na takav način koji um negira; to znači da ste činili dobročinstvo bez prikladnog mjesta, a niste činili dobročinstvo na prikladnom mjestu i prilici; ili ste na prikladnom mjestu umanjili dobročinstvo prema bližnjima ili ste na njih prosuli bujicu milosti. Ovaj ajet objašnjava tri stepena činjenja dobra.
Prvi stepen je činjenje dobra uzvraćanjem na dobro. Ovo je najniži stepen i čak ga prosječna osoba može lahko postići – da treba da čini dobro onima koji njemu čine dobro.
Drugi stepen je malo teži od prvog i to je da sprva čovjek sam čini dobro, da bez ičijeg prava drugom dajemo neku korist kao dobročinstvo. Ovo je srednji stepen. Većina ljudi čine dobročinstvo prema siromašnim. Međutim, tu je skrivena jedna mahana u dobročinstvu, a to je da onaj ko čini dobročinstvo smatra da to čini, u najmanju ruku, za zahvalnost ili molitvu zauzvrat. Ako se u nekoj prilici ta druga osoba okrene protiv njega, on ga smatra nezahvalnim i nekad na njega stavi neki teret veći od njegove moći zbog ovog dobročinstva i podsjeća ga na svoje dobročinstvo. Dobročinitelj je upozoren od Allaha dž.š.:
4لَا تُبۡطِلُوۡا صَدَقٰتِکُمۡ بِالۡمَنِّ وَ الۡاَذٰی
´´Ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i vrijeđanjem.´´ (2:265). Arapska riječ za sadaku (sadaqah) je izvedena iz korijena (sidq), što znači iskrenost. Ako srce nije nadahnuto
iskrenošću u davanju sadake, davanje prestaje da bude sadaka i postaje tek pokazivanje. Zato su oni koji pokazuju dobročinstvo upozoreni od Svemogućeg Boga da ne prikazuju uzaludnim svoje dobročinstvo prigovorima i uvredom.
Za treći stepen je Svemogući Bog naložio da čak i ne mislite o tome da ste činili dobročinstvo i ne očekujete zahvalnost, nego činjenje dobra treba da bude učinjeno iz goruće želje kao što, naprimjer, majka čini dobro svom djetetu.
Ovo je zadnji stepen činjenja dobra od kojeg ne može biti daljeg napredovanja. No, Svemogući Bog je sve ove stepene činjenja dobra uvjetovao njihovim prikladnim vremenom i mjestom. Navedeni ajet govori da, ako ove vrline nisu primijenjene na njihovim prikladnim mjestima, one će postati zlo.
Naprimjer, ako pravičnost prelazi svoje granice, ona će poprimiti nezdrav aspekt i postat će nečista i isto tako će se umjesto dobročinstva pokazati slika nalik činjenju nečeg zabranjenog. To je stanje koje će razum i svijest negirati i umjesto da činite dobročinstvo kao svojim bližnjima, to će postati baghy – što znači bez prikladnog vremena i vaša simpatija će pokazati ružnu sliku. Arapska riječ baghy se upotrebljava za takvu vrstu kiše koja je obilna i uništava polja. Ili ako čovjek dadne više nego što je pravo ljudi, to se zove baghy. Od ovo troje što god ne bude vršeno na prikladnom mjestu, to će pokvariti taj predmet. Zato su ove sve tri vrline uvjetovane činjenicom da se držimo pravog mjesta i prilike.
Treba da zapamtite na ovom mjestu da bez toga pravda ili dobročinstvo i postupanje prema bližnjima ne mogu biti vrline, nego su ovo čovjekova prirodna stanja i sposobnosti koji su prisutni čak i kod djece prije nego što razviju razum. Uvjet za moralne vrline je razum i ovo je također uvjet da svaka prirodna moć bude korištena u prikladno vrijeme i na prikladnom mjestu.
U Časnom Kur’anu je nekoliko drugih uputa vezano za dobročinstvo; za sve njih su korištena arapska slova: elif, lam, što znači da je nešto posebno, i ističe da to upotrebljavate prema pravom mjestu i vremenu. Rečeno je:
5یٰۤاَیُّہَا الَّذِیۡنَ اٰمَنُوۡۤا اَنۡفِقُوۡا مِنۡ طَیِّبٰتِ مَا کَسَبۡتُمۡ …….. ۪ وَ لَا تَیَمَّمُوا الۡخَبِیۡثَ مِنۡہُ6لَا تُبۡطِلُوۡا صَدَقٰتِکُمۡ بِالۡمَنِّ وَ الۡاَذٰی ۙ کَالَّذِیۡ یُنۡفِقُ مَالَہٗ رِئَآءَ النَّاسِوَ اَحۡسِنُوۡا ۚۛ اِنَّ اللّٰہَ یُحِبُّ الۡمُحۡسِنِیۡنَ7اِنَّ الۡاَبۡرَارَ یَشۡرَبُوۡنَ مِنۡ کَاۡسٍ کَانَ مِزَاجُہَا کَافُوۡرًا
8عَیۡنًا یَّشۡرَبُ بِہَا عِبَادُ اللّٰہِ یُفَجِّرُوۡنَہَا تَفۡجِیۡرًا
وَ یُطۡعِمُوۡنَ الطَّعَامَ عَلٰی حُبِّہٖ مِسۡکِیۡنًا وَّ یَتِیۡمًا وَّ اَسِیۡرًا
9اِنَّمَا نُطۡعِمُکُمۡ لِوَجۡہِ اللّٰہِ لَا نُرِیۡدُ مِنۡکُمۡ جَزَآءً وَّ لَا شُکُوۡرًا
10وَ اٰتَی الۡمَالَ عَلٰی حُبِّہٖ ذَوِی الۡقُرۡبٰی وَ الۡیَتٰمٰی وَ الۡمَسٰکِیۡنَ وَ ابۡنَ السَّبِیۡلِ ۙ وَ السَّآئِلِیۡنَ
11اِذَاۤ اَنۡفَقُوۡا لَمۡ یُسۡرِفُوۡا وَ لَمۡ یَقۡتُرُوۡا وَ کَانَ بَیۡنَ ذٰلِکَ قَوَامًا
12وَ الَّذِیۡنَ یَصِلُوۡنَ مَاۤ اَمَرَ اللّٰہُ بِہٖۤ اَنۡ یُّوۡصَلَ وَ یَخۡشَوۡنَ رَبَّہُمۡ وَ یَخَافُوۡنَ سُوۡٓءَ الۡحِسَابِ
13وَ فِیۡۤ اَمۡوَالِہِمۡ حَقٌّ لِّلسَّآئِلِ وَ الۡمَحۡرُوۡمِ
14الَّذِیۡنَ یُنۡفِقُوۡنَ فِی السَّرَّآءِ وَ الضَّرَّآءِ
15وَ اَنۡفَقُوۡا مِمَّا رَزَقۡنٰہُمۡ سِرًّا وَّ عَلَانِیَۃً
اِنَّمَا الصَّدَقٰتُ لِلۡفُقَرَآءِ وَ الۡمَسٰکِیۡنِ وَ الۡعٰمِلِیۡنَ عَلَیۡہَا وَ الۡمُؤَلَّفَۃِ قُلُوۡبُہُمۡ
16وَ فِی الرِّقَابِ وَ الۡغٰرِمِیۡنَ وَ فِیۡ سَبِیۡلِ اللّٰہِ وَ ابۡنِ السَّبِیۡلِ ؕ فَرِیۡضَۃً مِّنَ اللّٰہِ ؕ وَ اللّٰہُ عَلِیۡمٌ حَکِیۡمٌ
17لَنۡ تَنَالُوا الۡبِرَّ حَتّٰی تُنۡفِقُوۡا مِمَّا تُحِبُّوۡنَ
18وَ اٰتِ ذَاالۡقُرۡبٰی حَقَّہٗ وَ الۡمِسۡکِیۡنَ وَ ابۡنَ السَّبِیۡلِ وَ لَا تُبَذِّرۡ تَبۡذِیۡرًا
وَّ بِالۡوَالِدَیۡنِ اِحۡسَانًا وَّ بِذِی الۡقُرۡبٰی وَ الۡیَتٰمٰی وَ الۡمَسٰکِیۡنِ وَ الۡجَارِ ذِی الۡقُرۡبٰی
وَ الۡجَارِ الۡجُنُبِ وَ الصَّاحِبِ بِالۡجَنۡۢبِ وَ ابۡنِ السَّبِیۡلِ ۙ وَ مَا مَلَکَتۡ اَیۡمَانُکُمۡ ؕ اِنَّ اللّٰہَ لَا یُحِبُّ مَنۡ کَانَ مُخۡتَالًا فَخُوۡرَا
19 الَّذِیۡنَ یَبۡخَلُوۡنَ وَ یَاۡمُرُوۡنَ النَّاسَ بِالۡبُخۡلِ وَ یَکۡتُمُوۡنَ مَاۤ اٰتٰہُمُ اللّٰہُ مِنۡ فَضۡلِہٖ
´´O vi koji vjerujete, trošite (na način velikodušnosti, dobročinstva ili sadake) od svog imetka koje ste (zakonito) zaradili (znači, da čak ni jedan dio nije postignut krađom, ili neiskrenošću, ili pronevjerom, ili grijehom), i nemojte odabirati da potrošite od onog što sami ne biste uzeli (od onog što je neupotrebljivo i nečisto)´´ (2:268).
´´Ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i vrijeđanjem, kao onaj koji svoj imetak troši da bi ga ljudi vidjeli´´(2:265); znači, nikada ne podsjećajte primaoca dara da ste mu dali bilo šta, niti mu nanosite uvredu, jer u takvom slučaju će vaša sadaka biti pretvorena u ništavnu, niti trošite novac tek radi pokazivanja.
´´I činite dobročinstvo; sigurno Allah voli dobročinitelje.´´
(2:196).
´´A dobri ljudi će piti iz čaša čije je piće začinjeno kamforom
– s jednog vrela s kojeg će Allahovi robovi piti, koji će oni širiti i razvoditi. ´´ (76:6-7). Spominjanje kamfora znači da će njihova srca biti očišćena od svih gorućih želja i nečistih nagona svijeta. Korijen arapske riječi za kamfor podrazumijeva potiskivanje, prekrivanje, što znači da će njihove nezadovoljene emocije biti potisnute i oni će postati čistog srca i uživat će hladnoću shvatanja. Onda je rečeno da će oni na Sudnjem danu piti sa izvora koji će oni iskopati danas svojim rukama. Na ovom mjestu je jedna duboka tajna u filozofiji Dženneta. Neka onaj ko ima razum razumije.
Onda je rečeno da je znak onih koji istinski čine dobro da oni to čine samo za Allahovu ljubav. Oni hrane siromaha, siroče, i zatvorenika takvom hranom koju oni jedu, i kažu: ´´Mi vama ne činimo dobročinstvo, mi ovo činimo da Bog bude zadovoljan s nama. Radi Njega mi ovo činimo. Mi ne želimo nikakve naknade ili da nam budete zahvalni´´ (prema ajetu 76:9-10).
Istinski čestiti imaju naviku da radi Božije ljubavi svojim imetkom pomažu svoju rodbinu, i troše ga na siročad (za njihov odgoj i obrazovanje, i da čuvaju siromašne od gladi) i služe putnike i one koji traže, i za pribavljanje slobode robova i oslobađanje tereta onih koji su u dugu (prema ajetu 2:178).
´´Kada troše, nisu ni rasipni ni škrti, nego ostaju između. ´´ (25:68).
´´I oni koji povezuju ono što je Allah naredio da bude povezano, i boje se Gospodara svoga, i boje se lošeg računa´´ (13:22). ´´I u njihovom imetku bio je jedan dio za prosjaka i za siromašnog koji ne traži´´ (51:20). Onima koji ne mogu da traže smatraju se životinje, kao što su psi, mačke, vrapci, goveda, magarci, koze i drugi, koji ne mogu izraziti svoje potrebe riječima.
Onisenedržepostraniuvrijemenestašiceiligladi, oninastavljaju da troše u ovakvo doba prema svojoj mogućnosti (prema ajetu
3:135). ´´I troše odonogačimesmoih Miopskrbili, tajno i javno.´´ (13:23); tajno, tako da se mogu sačuvati od pokazivanja svog davanja, i javno, tako da mogu dati primjer drugima. Sadaka je samo za siromašne i bijednike, i za one koji je sakupljaju, i one čija srca treba privući (vjeri), i za oslobađanje robova, i za one u dugovima, i za ono što se troši na Allahovom putu, i za putnike
– ovo je odredba od Allaha. A Allah je sveznajući, mudar.´´ (9:60) ´´Vi nikako nećete postići dobrotu dok ne budete trošili od onog što volite; a šta god vi trošite, Allah to sigurno dobro zna.´´ (3:93). ´´Podaj bližnjem pravo njegovo, i siromašnom, i putniku, i ne rasipaj imetak.´´ (17:27).Ovo je uputa da se ljudi uzdrže od nepotrebnog trošenja na svadbe i luksuze, prilikom rođenja djeteta itd.
´´I činite dobročinstvo roditeljima, i bližoj rodbini, i siročadima, i siromašnim, i komšiji koji vam je rodbina, i komšiji koji vam nije rodbina, i prijateljima, i putniku, i onima koje vaše desne ruke posjeduju. Sigurno, Allah ne voli ohole i hvalisave, koji škrtare i naređuju ljudima da škrtare, i koji kriju ono što im je Allah dao od Svoje blagodati.´´ (4:37-38)
Budite dobrotvorni prema roditeljima i rodbini, i siročadima, i onima u nuždi, i komšiji koji vam je rod, i komšiji koji vam nije rodbina, i putniku, i svojim radnicima, i prema svojim konjima i kozama, volovima, kravama, i ostalim životinjama koje posjedujete. Ovo su postupci koje vaš Bog voli. On ne voli one koji su nemarni i sebični, i one koji su škrti i naređuju drugim ljudima da budu škrti, i skrivaju svoj imetak i govore onima koji su u nuždi da nemaju ništa kod sebe.