Djelovanje praktičnih uredbi zakona u ovom životu i na Ahiretu ili kakve su posljedice djela na ovom i budućem svijetu?
Odgovor na ovo pitanje je isti kako smo već objasnili. Djelovanje istinskog i savršenog Božijeg zakona na čovjekovo srce u ovom životu jeste to da ga on uzdiže od divljeg stanja i preokreće u čovjeka, i onda čovjeka učini čovjekom sa visokim moralima, i onda čovjeka sa visokim moralnim vrlinama učini pobožnim čovjekom. Jedno od djelovanja praktičnih naredbi ovog zakona je da čovjek koji slijedi istinski zakon postepeno sve više prepoznaje prava svojih bližnjih i u prikladnim prilikama primjenjuje svoje sposobnosti za pravdu, dobročinstvo i simpatiju.
Takav čovjek dijeli sa svojim bližnjima – prema njihovim pojedinačnim položajima – blagodati sa kojima je Bog njega obdario, kao što je znanje, shvatanje, imetak i sredstva udobnosti. On na cijeli ljudski rod baca svoje svjetlo kao Sunce, i kao Mjesec – stječući svjetlo od Boga, prenosi ga drugima. On je osvijetljen kao dan i pokazuje puteve vrline i dobrote drugima, i kao noć on prekriva njihove slabosti i omogućava utjehu onima koji su umorni.
Kao nebo, on omogućava sklonište pod svojom sjenom za svakoga ko je u nuždi, i spušta kišu svoje blagodati u njeno prikladno vrijeme. Kao zemlja, iz potpune poniznosti, on postaje kao pod za svačiju udobnost i okuplja ih blizu da im pruži sigurnost, i nudi im razne vrste duhovnog voća. Tako onaj ko se drži savršenog zakona ispunjava do kraja svoje obaveze prema Bogu i prema čovječanstvu. On gubi sebe u Njemu i postaje istinski sluga Njegovih stvorenja.
Ovo je djelovanje praktičnih naredbi zakona na njegov život ovdje. Njihov učinak na Ahiretu je takav da će osoba koja ih se drži vidjeti svoj duhovni odnos s Bogom kao očitu stvarnost. Uslugu koju on obavlja prema Božijim stvorenjima iz svoje ljubavi prema Bogu, koja je bila potaknuta njegovom vjerom, i njegova želja za dobrim djelima bit će mu pokazani kao stabla i rijeke Dženneta.
U ovom kontekstu je Allah dž.š. rekao:
وَ الشَّمۡسِ وَ ضُحٰہَا
وَ الۡقَمَرِ اِذَا تَلٰٮہَا
وَ النَّہَارِ اِذَا جَلّٰٮہَا
وَ الَّیۡلِ اِذَا یَغۡشٰٮہَا
وَ السَّمَآءِ وَ مَا بَنٰہَا
وَ الۡاَرۡضِ وَ مَا طَحٰہَا
وَ نَفۡسٍ وَّ مَا سَوّٰٮہَا
فَاَلۡہَمَہَا فُجُوۡرَہَا وَ تَقۡوٰٮہَا
قَدۡ اَفۡلَحَ مَنۡ زَکّٰٮہَا
وَ قَدۡ خَابَ مَنۡ دَسّٰٮہَا
کَذَّبَتۡ ثَمُوۡدُ بِطَغۡوٰٮہَاۤ
اِذِ انۡۢبَعَثَ اَشۡقٰہَا
فَقَالَ لَہُمۡ رَسُوۡلُ اللّٰہِ نَاقَۃَ اللّٰہِ وَ سُقۡیٰہَا
فَکَذَّبُوۡہُ فَعَقَرُوۡہَا ۪۬ۙ فَدَمۡدَمَ عَلَیۡہِمۡ رَبُّہُمۡ بِذَنۡۢبِہِمۡ فَسَوّٰٮہَا
وَ لَا یَخَافُ عُقۡبٰہَا
(91:2-16) Značenje ovih ajeta je: Tako Mi Sunca i njegovog svjetla; i tako Mi Mjeseca kad on slijedi i prima svjetlo od Sunca i prenosi ovo svjetlo ljudima kao Sunce; i tako Mi dana kad pokazuje svjetlo Sunca i jasne puteve; i tako Mi noći kad ona pomračuje i omotava sve svojim pokrivačem; i tako Mi neba i svrhe za koju je ono bilo stvoreno; i tako Mi Zemlje i svrhe za koju je ona bila razastrta kao pod; i tako Mi čovjekove duše i njene vrline koja je čini ravnom svim ovim drugim stvarima.
A to znači: sve ove odlike koje se nalaze razasute u ovim stvarima koje su bile spomenute – sve je u sebi obuhvatila duša savršenog čovjeka. Kako ove stvari služe čovjeku pojedinačno, savršen čovjek sve te usluge obavlja sam. Onda On kaže: ´´Ta osoba dobija spas i biva spašena od smrti koja čisti svoju dušu´´. Znači, ona koja služi Božijim stvorenjima iz svoje posvećenosti Bogu kao Sunce, Mjesec i Zemlja. Treba imati na umu da život u ovom kontekstu znači život vječan, koji će biti dat u budućnosti savršenom čovjeku.
Ovo ukazuje na to da prema Šerijatu voće djela znači vječan život u budućnosti, koji ostaje zauvijek uz Božiju opskrbu. Onda je rekao da je uništen onaj ko svoju dušu stavi u prašinu, i nema nade u život, i ne postigne vrline za koje su mu date odgovarajuće sposobnosti, i ide natrag poslije nečistog života. Ovo je objašnjeno događajem o Allahovoj kamili, koja je bila posječena od jednog nesretnika iz plemena Samud i bila spriječena da pije na svojoj fontani.
Ovo ukazuje na to da je duša čovjeka ova kamila Božija koju On zapreže, što znači da je čovjekovo srce mjesto Božijih manifestacija. Voda kamile je ljubav i shvatanje Boga od koje ona živi. I dalje je rekao: Kad je Samud posjekao kamilu Božiju i spriječio je da pije vodu, na njih je bila spuštena Božija kazna i Bog nije uopće brinuo kako će njihova djeca i njihove hudovice živjeti. Tako će biti uništen onaj ko kvari svoju dušu i sprečava je da pije duhovnu hranu i ne želi da je hrani.