U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija
Poglavlje
  1. Uvod o knjizi
  2. Ljepota govora
  3. Ljepota i vrline Časnog Kur'ana
  4. PITANJE I-Fizička, (prirodna) moralna i duhovna stanja čovjeka
  5. Stvarnost duše
  6. Postepeni napredak čovjeka
  7. Stvarnost islama
  8. Razlika između prirodnih i moralnih stanja čovjeka
  9. Poricanje doktrine klanja životinja
  10. Tri načina reforme kod čovjeka
  11. Dolazak Časnog Poslanika u vrijeme najveće potrebe za reformom
  12. Prirodna stanja popravljanjem postaju moralne odlike
  13. Stvarni moral
  14. Prva reforma odnosi se na prirodna stanja
  15. Zašto je meso svinje zabranjeno
  16. Moralno stanje čovjeka
  17. Moralne vrline vezane za napuštanje zla
  18. Pet sredstava za čistoću
  19. Način postizanja vrlina
  20. Stvarna hrabrost
  21. Istinoljubivost
  22. Strpljenje
  23. Simpatija prema čovječanstvu
  24. Traganje za Jednim Uzvišenim Bićem
  25. Mudrost za dolazak Časnog Poslanika u Arabiju
  26. Dobročinstvo Časnog Kur’ana u svijetu
  27. Argument postojanja Boga
  28. Božiji atributi
  29. Duhovna stanja
  30. Jedna lijepa molitva
  31. Razumijevanje napitaka od kamfora i đumbira
  32. Stvarnost Dženneta i Džehenema
  33. Načini osnivanja savršenog duhovnog odnosa s Bogom
  34. PITANJE II-Šta se događa sa čovjekom nakon smrti?
  35. PITANJE III- Šta je glavna svrha (cilj) čovjekovog života?
  36. Način postizanja svrhe čovjekovog života
  37. PITANJE IV -Kakve su posljedice djela na ovom i budućem svijetu?
  38. Filozofija Božijih zakletvi raznim stvarima
  39. PITANJE V-Izvori i načini spoznaje Uzvišenog Boga
  40. Stvarnost čovjekove prirode
  41. Značenje objave
  42. Odlika islama
  43. Govornik je počašćen Božijim govorom
  44. Izvor savršenog znanja je Božija objava
  45. Dva doba života Časnog Poslanika
  46. Razlog ratova Časnog Poslanika s.a.v.s.
Related Contents from Topics
Arapsko pusto

Božijom mudrošću je bilo određeno da će zadnja Božija uputa sijati iz Arabije. Arapi su potomci Ismaila, koji je bio odvojen od Israila i bio je, pod Božijom mudrošću, bačen u divljinu Faran (ovo ime) znači dva bjegunca. Njih je hazreti Ibrahim sam odvojio od Israila i oni nisu imali udjela u zakonu Tevrata, pošto je bilo napisano da oni neće dobiti dio od Ishaka.

Tako su oni bili napušteni od onih kojima su pripadali i nisu imali nikakave rodbinske veze ni sa kim drugim. U svim drugim zemljama bili su neki tragovi obožavanja i naredbi koji su ukazivali na to da je do njih u neko vrijeme stiglo učenje od poslanika.
Jedino je Arbija bila zemlja potpuno neupoznata sa ovakvim učenjima i bila je najzaostalija od svih. Njen preokret je došao posljednji od svih i ona je primila korist univerzalnog poslanstva, tako da sve zemlje mogu ponovo sudjelovati u blagoslovima poslanstva, i da bi greške koje su postale raširene za to vrijeme među njima mogle biti ispravljene.
Zar da zato, poslije ovako savršene knjige koja je uzela u svoje ruke cijelu reformu čovječanstva, čekamo na neku drugu knjigu?
Ona nije kao prethodne knjige, vezana za jedan narod, nego želi reformu za sve narode i objašnjava odgoj za sve stepene ljudskog razvoja. Ona uči divljake dobrom ponašanju i postupcima čovječnosti, i nakon toga ih uči visokim moralnim vrlinama.