Najljepša molitva koja nas obučava u pogledu određenog vremena i prilike molitve, i pred nama crta sliku duhovne revnosti, jeste ona koju nas je Bog, Dobrotvorni, učio u uvodnoj suri Časnog Kur’ana. Ona je kako slijedi:
بِسۡمِ اللّٰہِ الرَّحۡمٰنِ الرَّحِیۡمِ
اَلۡحَمۡدُ لِلّٰہِ رَبِّ الۡعٰلَمِیۡنَ”Sva hvalapripada Allahu, Gospodarusvihsvjetova, Održavaocu svih svjetova” (1:2).
الرَّحۡمٰنِ الرَّحِیۡمِ
”On je Taj koji nas opskrbljuje iz Svoje milosti prije naših djela i On nagrađuje poslije naša djela iz Svoje milosti”(1:3).
مٰلِکِ یَوۡمِ الدِّیۡنِ”Jedini On je Gospodar Sudnjeg dana i nije predao taj Dan nikome drugom”(1:4).
اِیَّاکَ نَعۡبُدُ وَ اِیَّاکَ نَسۡتَعِیۡنُ”O Ti, koji obuhvataš sve ove hvale, mi jedino Tebe obožavamo i tražimo Tvoju pomoć u svim našim poslovima”(1:5).
Upotreba zamjenice u množini u ovom kontekstu ukazuje na to da sve naše sposobnosti bivaju angažovane u Njegovom obožavanju i sagnute na Njegovom pragu. Pošto je svaka osoba odlikom svojih unutrašnjih sposobnosti kao jedna zajednica ili ummet, padanje svih njegovih sposobnosti na sedždu pred Bogom stanje je koje je nazvano islam.
اِہۡدِ نَا الصِّرَاطَ الۡمُسۡتَقِیۡمَ
صِرَاطَ الَّذِیۡنَ اَنۡعَمۡتَ عَلَیۡہِمۡ”Uputi nas prema Svom ispravnom putu i učvrsti nas na njemu; putu onih kojima si udijelio Svoje blagodati i naklonosti ”(1:6)
غَیۡرِ الۡمَغۡضُوۡبِ عَلَیۡہِمۡ وَ لَا الضَّآلِّیۡنَ
”…a ne onih koji su izazvali Tvoj gnjev, niti onih koji su zalutali, i koji nisu stigli do Tebe”(1:7). Amin. O naš Gospodaru, učini tako.
Ovi ajeti nam govore da su Božije blagodati i naklonosti udijeljeni samo onima koji ponude svoje živote kao žrtvu na Božijem putu, i predaju svoje cijelo biće na Njegovom putu, i potpuno predani Njegovom zadovoljstvu nastavljaju da čine dove, tako da se nadaju da im budu podarene sve duhovne blagodati koje ljudsko biće može primiti na način blizine Bogu, susreta s Njim i da čuju Njegove riječi. Sa ovim podnošenjem dove oni obožavaju Boga kroz sve svoje sposobnosti, čuvaju se grijeha i ostaju na Njegovom pragu.
Oni sebe čuvaju protiv svakog zla koliko imaju mogućnosti i udaljavaju se od puteva Božijeg gnjeva. Pošto oni traže Boga sa velikim trudom i savršenom iskrenošću, oni Ga nalaze, i dato im je da se do mile volje napiju svog shvatanja Boga.
Ono što je u ovom ajetu rečeno o ustrajnosti znači: istinska i savršena blagodat koja čovjeka vodi u duhovni svijet ovisi o savršenoj ustrajnosti, kojom se mislilo na taj stepen iskrenosti i odanosti koji ne mogu biti uzdrmani nikakvom kušnjom. To znači snažan odnos koji sablja ne može presjeći i vatra ne može progutati, niti ga može oštetiti ikakva druga nevolja. Smrt dragih ili odvajanje od njih ne treba da ga udalje od Njega, niti treba da strah od sramote utječe na to, niti da bolna smrt ni za najmanji stepen udalji srce od toga. Zato su ova vrata vrlo uska i ovaj put je vrlo težak. Jao, sto puta jao, kako je on težak!
Na ovo je Svemogući Bog ukazao u slijedećim ajetima:
قُلۡ اِنۡ کَانَ اٰبَآؤُکُمۡ وَ اَبۡنَآؤُکُمۡ وَ اِخۡوَانُکُمۡ وَ اَزۡوَاجُکُمۡ وَ عَشِیۡرَتُکُمۡ وَ اَمۡوَالُ ۣ اقۡتَرَفۡتُمُوۡہَا وَ تِجَارَۃٌ تَخۡشَوۡنَ کَسَادَہَا وَ مَسٰکِنُ تَرۡضَوۡنَہَاۤ اَحَبَّ اِلَیۡکُمۡ مِّنَ اللّٰہِ وَ رَسُوۡلِہٖ وَ جِہَادٍ فِیۡ سَبِیۡلِہٖ فَتَرَبَّصُوۡا حَتّٰی یَاۡتِیَ اللّٰہُ بِاَمۡرِہٖ ؕ وَ اللّٰہُ لَا یَہۡدِی الۡقَوۡمَ الۡفٰسِقِیۡنَ‘Ti reci: ”Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imetak koji ste zaradili, i trgovina čijeg se gubitka bojite, i boravišta koja volite – draži od Allaha i Njegovog Poslanika i borbe na Njegovom putu, onda čekajte dok Allah donese Svoju odluku; a Allah ne upućuje neposlušan narod.”(9:24).
Ovaj ajet jasno pokazuje da su oni ljudi koji, napuštajući Božiju volju, dadnu prednost svojim bližnjima i svojim imecima koje više vole, zločinitelji u Božijim očima i da će oni sigurno biti uništeni zbog toga što su dali prednost nekom drugom nad Bogom.
Ovo je treći stepen na kojem osoba postaje pobožna. Takva osoba prima s dobrodošlicom hiljade nevolja u ime Boga, i naklanja se prema Njemu sa takvom iskrenošću i predanošću kao da nema nikog u rodu s njim osim Boga, i kao da su svi drugi umrli. Istina je da, dok sebe ne podvrgnemo smrti, ne možemo spoznati Živog Boga.
Tog dana, kad se naš fizički život podvrgne smrti, dan je manifestacije Boga. Mi smo slijepi dok ne postanemo slijepi prema prizoru svega mimo Boga. Mi smo mrtvi dok ne postanemo kao mrtva tijela u Božijoj ruci. Samo kad potpuno okrenemo lice Bogu tada postižemo ustrajnost koja nadvladava sve strasti nafsa (duše) i ta ustrajnost uzrokuje smrt ovog života, koji je posvećen sebičnim ciljevima. Naša iskrenost je kao što Bog kaže:
بَلٰی مَنۡ اَسۡلَمَ وَجۡہَہٗ لِلّٰہِ وَ ہُوَ مُحۡسِنٌ”Ne, istina je da će, ko god se potpuno preda Allahu (kao kurban), a čini dobročinstva”(2:113).
Mi ćemo postići ustrajnost kad sve naše sposobnosti i moći budu posvećene Njegovom putu, i naš život i naša smrt budu u Njegovo ime, kao što je On rekao:
قُلۡ اِنَّ صَلَاتِیۡ وَ نُسُکِیۡ وَ مَحۡیَایَ وَ مَمَاتِیۡ لِلّٰہِ رَبِّ الۡعٰلَمِیۡنَ”Ti reci: ‘Moje obožavanje, i moje žrtvovanje, i moj život, i moja smrt su za Allaha, Gospodara svih svjetova’.”(6:163).
Kad čovjekova ljubav prema Bogu dostigne do tog stepena na kojem njegov život i smrt nisu radi njega nego su potpuno radi Boga, onda Bog, koji je uvijek volio one koji vole Njega, na njega spušta Svoju ljubav i spajanjem ove dvije ljubavi pokrenuto je svjetlo u njemu koje svijet ne može prepoznati ili razumjeti. Hiljade bogobojaznih i odabranih morali su položiti svoje živote zato što ih svijet nije prepoznao. Oni su smatrani sebičnim i lukavim, jer svijet nije mogao vidjeti njihova svijetla lica, kao što je rečeno:
یَنۡظُرُوۡنَ اِلَیۡکَ وَ ہُمۡ لَا یُبۡصِرُوۡنَ”Oni koji poriču, oni gledaju prema tebi, ali oni tebe ne vide”. (prema ajetu 7:199).
Ukratko, od dana kad se to svjetlo pojavi u čovjeku, on prestaje biti ovozemaljska osoba i postaje nebeska. Onaj koji je Gospodar svih bića govori unutar njega i manifestuje svjetlo Svog Božanstva i čini njegovo srce, koje je prožeto Njegovom ljubavlju, Svojim prijestoljem.
Čim takav čovjek postaje nova osoba sa jednom svijetlom promjenom, Bog postaje novi Bog za njega i manifestuje za njega nove puteve i nove adete (navike). Nije da Bog postaje novi Bog, ili da su ove navike drugačije od Njegovih navika, a ipak su ove navike drugačije od običnih navika, s kojima ovosvjetski filozofi nisu upoznati. On postaje jedan od onih na koje se odnosi ovaj ajet:
وَ مِنَ النَّاسِ مَنۡ یَّشۡرِیۡ نَفۡسَہُ ابۡتِغَآءَ مَرۡضَاتِ اللّٰہِ ؕ وَ اللّٰہُ رَءُوۡفٌۢ بِالۡعِبَادِ”Od ljudi ima onih visokog stepena, koji sebe potpuno izgube u traženju Allahovog zadovoljstva, oni prodaju svoj život tražeći Božije zadovoljstvo. Ovo su ljudi na kojima je Božija milost”. (prema ajetu 2:208).
Tako onaj ko stiže na položaj duhovnog života postaje potpuno posvećen Allahovom putu. U ovom ajetu Svemogući Allah kaže da je samo takav čovjek oslobođen od sve patnje koji prodaje svoj život ‘na Mom putu i za Moje zadovoljstvo’. On smatra da je bio doveden u postojanje za pokornost svom Stvaraocu i za služenje svojim bližnjima. On sa takvim žarom i iskrenošću prikazuje sve one stvarne vrline koje su dovedene u vezu sa svakom od njegovih sposobnosti, kao da gleda svog istinskog Voljenog u ogledalu svoje pokornosti.
Njegova volja je poistovijećena sa Voljom Božijom i sav njegov užitakjeusredsređennapokornost Bogu. Svadobradjelapotječu od njega ne kao težak rad nego kao užitak i zadovoljstvo. Ovo je Džennet koji je dat duhovnoj osobi u samom ovom životu. Džennet koji će biti dat na drugom svijetu bit će odraz ovog Dženneta, koji će, kroz Božiju moć, biti manifestovan fizički. Na ovo se odnose slijedeći ajeti:
وَ لِمَنۡ خَافَ مَقَامَ رَبِّہٖ جَنَّتٰنِ
وَ سَقٰہُمۡ رَبُّہُمۡ شَرَابًا طَہُوۡرًا
اِنَّ الۡاَبۡرَارَ یَشۡرَبُوۡنَ مِنۡ کَاۡسٍ کَانَ مِزَاجُہَا کَافُوۡرًا
عَیۡنًا یَّشۡرَبُ بِہَا عِبَادُ اللّٰہِ یُفَجِّرُوۡنَہَا تَفۡجِیۡرًا
وَ یُسۡقَوۡنَ فِیۡہَا کَاۡسًا کَانَ مِزَاجُہَا زَنۡجَبِیۡلًا
عَیۡنًا فِیۡہَا تُسَمّٰی سَلۡسَبِیۡلًا
اِنَّاۤ اَعۡتَدۡنَا لِلۡکٰفِرِیۡنَ سَلٰسِلَا۠ وَ اَغۡلٰلًا وَّ سَعِیۡرًا
وَ مَنۡ کَانَ فِیۡ ہٰذِہٖۤ اَعۡمٰی فَہُوَ فِی الۡاٰخِرَۃِ اَعۡمٰی وَ اَضَلُّ سَبِیۡلًا
Za onog ko se boji svoga Gospodara i u strahopoštovanju Njegove Uzvišenosti i Veličanstvenosti, dva su Dženneta, jedan na ovom svijetu a drugi na Ahiretu (prema ajetu 55:47).
Onima koji su izgubljeni u Božijim atributima bit će dato šerbe koje će očistiti njihova srca i misli i njihove planove (prema ajetu 76:22).
A dobri ljudi će piti iz čaša čije je piće začinjeno kamforom – s jednog vrela s kojeg će Allahovi robovi piti, koji će oni širiti i razvoditi. (76:6-7)