Već smo objasnili da je riječ kafur bila upotrijebljena u ovom ajetu iz razloga što arapska riječ kafara znači potiskivanje i prekrivanje. Ovo ukazuje da su ovi ljudi iskapili čašu koja odvaja od svijeta i okreće prema Bogu sa takvom iskrenošću da je njihova ljubav prema ovom svijetu postala posve hladna.
Dobro je poznato da sve strasti počinju u srcu i kad se srce potpuno povlači od svih loših misli i uopće se ne vraća njima, ove strasti počinju da opadaju dok potpuno ne nestanu; to je ono što je saopćeno u ovom ajetu, znači, takvi ljudi se udaljavaju od strasti svoga nafsa i tako se naklanjaju potpuno Bogu da njihova srca postaju hladna prema ovosvjetskim težnjama i njihove strasti su potisnute kao što kamfor potiskuje otrovnu materiju.
”I u njemu će biti napajani iz čaše izmiješane sa đumbirom, jednog neobičnog izvora u njemu, koji će se zvati Selsebil.”(76:18-19).
Arapska riječ za đumbir ili džindžer (zandžabil) je složenica od zana i džabal. Zana u arapskom idiomu znači uspinjanje i džabal znači planina, tako da zanadžabal znači – on se uspinje na planinu. Treba da zapamtite da nakon što se osoba oporavi od otrovne bolesti prolazi kroz dva stanja prije nego što ponovo bude vraćena u puno zdravlje i snagu.
Prvo stanje je kad je otrovna materija potpuno uništena i kad su opasne težnje preustrojene i napadi otrova prođu sa uspjehom, i nalet smrtonosnog uzbuđenja bude potpuno potisnut, ali je tijelo još slabo, nedostaje mu snaga i bolesnik ide umorno.
Drugo stanje je kad je bolesnik vraćen u puno zdravlje i njegovo tijelo postiže punu snagu i on osjeća da se može uspeti na brda i trčati duž visina. Ovo stanje je postignuto na trećem stepenu o kojem je Svemogući Bog rekao da pobožni ljudi najviših položaja piju čaše koje su začinjene đumbirom; znači, postižući punu snagu svog duhovnog stanja, oni se mogu uspinjati na visoke planine; ovo znači da oni obavljaju velike poslove i čine velike žrtve na Božijem putu.