Dobročinstvo je Časnog Kur’ana prema svijetu da je pokazao razliku između čovjekovog prirodnog stanja i moralnih vrlina, i da je čovjeka izveo iz prirodnog stanja do visokih moralnih vrlina, i nije se zaustavio samo na tome, nego također otvara vrata uzvišenog shvatanja narednog stepena koji ostaje – a to je duhovno stanje, i čak je nekoliko miliona ljudi doveo u ovo stanje. Tako on na izvanredan način objašnjava tri vrste učenja koje smo već spomenuli. Pošto on obuhvata sva učenja koja su neophodna za vjerski odgoj, on tvrdi da je ovu funkciju ispunio do savršenstva. On kaže:
اَلۡیَوۡمَ اَکۡمَلۡتُ لَکُمۡ دِیۡنَکُمۡ وَ اَتۡمَمۡتُ عَلَیۡکُمۡ نِعۡمَتِیۡ وَ رَضِیۡتُ لَکُمُ الۡاِسۡلَامَ دِیۡنًا1
Danas sam Ja za vas usavršio vašu vjeru i upotpunio Svoju blagodat prema vamai izabrao sam zavas islam kao vjeru.(5:4).
Ovo znači da je vrhunac vjere bio dostignut u islamu, a to je da osoba treba da u cijelosti bude predana Bogu i treba da traži svoj spas kroz žrtvovanje svog bića na Božijem putu, a ne kroz bilo koja druga sredstva, i treba da pokazuje ovu želju i odlučnost u svojim djelima. Ovo je ta tačka na kojoj sve vrline stižu do svoje savršenosti.
Prema tome, Časni Kur’an je predstavio Boga koji nije bio prepoznat od filozofa. Kur’an je usvojio dva načina za shvatanje Boga. Prvo, način po kojem je ljudski razum ojačan i osvijetljen za svrhu razlučivanja razloga u potporu postojanja Boga, i onda je razum spašen toga da pravi greške. Drugo, duhovni način koji ćemo objasniti u odgovoru na treće pitanje.