Dragi moji, niko se ne može boriti s Božijom voljom. Budite sigurni da je Božija objava, koja je data Božijim poslanicima, izvor savršenog znanja. Zato Bog, koji je okean blagodati, nije želio da objava bude zapečaćena za budućnost, i da tako ovaj svijet bude uništen. Vrata Njegove objave i govora su uvijek otvorena. Ako ih tražite na njima prikladan način, vi ćete ih lahko naći. Voda života se spustila s neba i stala je na svom prikladnom mjestu.
Šta vi morate raditi da biste pili ovu vodu? Vi trebate, svim svojim naporima, stići na tu fontanu i trebate staviti svoja usta ispred tog izvora, tako da možda budete ispunjeni ovom vodom života. Cijela sreća čovjeka sastoji se u tome da treba trčati u pravcu u kojem opaža to svjetlo, i treba da prihvati put na kojem otkriva znak Prijatelja koji je bio izgubljeni prijatelj. Vi vidite da se svjetlo uvijek spušta s neba i pada na Zemlju.
Na isti način se, također, istinsko svjetlo upute spušta s neba. Čovjekovi lični izumi i njegove lične pretpostavke ne mogu mu dati istinsko shvatanje. Možete li vi opaziti Boga bez Njegove manifestacije? Možete li vidjeti u mraku bez pomoći nebeskog svjetla? Ako možete, vi možete vidjeti i u ovom slučaju, također. Čak iako su naše oči osvijetljene, one trebaju nebesko svjetlo; i naše uši, iako mogu savršeno čuti, ovise o vjetru koji puše od Boga.
Onaj bog koji šuti i ostavlja sve našim pretpostavkama nije istinski bog. Savršeni i živi Bog je Taj koji Sebe manifestuje Sam od Sebe. U ovo vrijeme, također, On je želio da otkrije Svoje vlastito Biće. Nebeski prozori će se uskoro otvoriti, blizu je zora dana. Blagoslovljeni su oni koji će ustati i tražiti istinskog Boga, tog Boga na kojeg nikad ne dolazi nevolja, čija svjetlost slave nikada nije pomračena. U Časnom Kur’anu Allah dž.š. kaže:
اَللّٰہُ نُوۡرُ السَّمٰوٰتِ وَ الۡاَرۡضِ´´Allah je svjetlo nebesa i Zemlje´´(24:36). Znači, sve svjetlo nebesa i Zemlje potječe od Boga i osvjetljava sve. On je Taj koji je Sunce za Sunce, On je život svih stanovnika na Zemlji. On je istinski živi Bog. Blagoslovljeni su oni koji Ga prihvate.
Treći izvor znanja je sigurnost iskustvom. Sve one teškoće, nevolje i patnje koje su od protivnika iskusili poslanici i bogobojazni, ili koje su im bile nametnute Božijom odredbom – imaju svoju svrhu. Preko ovih teškoća i patnji sve upute Šerijata (vjerskog zakona) i njegove naredbe koje su bile intelektualno obuhvaćene ljudskim umom pojavljuju se u praktičnom obliku i postaju iskustvo, i time što su bile razvijene praktičnom primjenom, stižu na svoj vrhunac, tako da dotična osoba sama postaje savršena zbirka pravila Božije upute.
Sve moralne vrline, kao što su oprost, odmazda, strpljenje, milost itd., koje su ispunjavale um i srce, kroz praktično iskustvo postaju dio te ličnosti i ostavljaju svoj pečat na ukupnu ličnost paćenika, kao što je Allah dž.š. rekao:
وَ لَنَبۡلُوَنَّکُمۡ بِشَیۡءٍ مِّنَ الۡخَوۡفِ وَ الۡجُوۡعِ وَ نَقۡصٍ مِّنَ الۡاَمۡوَالِ وَ الۡاَنۡفُسِ وَ الثَّمَرٰتِ ؕ وَ بَشِّرِ الصّٰبِرِیۡنَ
الَّذِیۡنَ اِذَاۤ اَصَابَتۡہُمۡ مُّصِیۡبَۃٌ ۙ قَالُوۡۤا اِنَّا لِلّٰہِ وَ اِنَّاۤ اِلَیۡہِ رٰجِعُوۡنَ
اُولٰٓئِکَ عَلَیۡہِمۡ صَلَوٰتٌ مِّنۡ رَّبِّہِمۡ وَ رَحۡمَۃٌ ۟ وَ اُولٰٓئِکَ ہُمُ الۡمُہۡتَدُوۡنَ
لَتُبۡلَوُنَّ فِیۡۤ اَمۡوَالِکُمۡ وَ اَنۡفُسِکُمۡ ۟ وَ لَتَسۡمَعُنَّ مِنَ الَّذِیۡنَ اُوۡتُوا الۡکِتٰبَ مِنۡ قَبۡلِکُمۡ وَ مِنَ الَّذِیۡنَ اَشۡرَکُوۡۤا اَذًی کَثِیۡرًا ؕ وَ اِنۡ تَصۡبِرُوۡا وَ تَتَّقُوۡا فَاِنَّ ذٰلِکَ مِنۡ عَزۡمِ الۡاُمُوۡرِ´´Mi ćemo vas sigurno iskušavati strahom, i glađu, i gubitkom imetka, i života, i plodova (vašeg rada). (Znači, vi ćete sve ovo podnositi od vaših neprijatelja ili zbog Božije odredbe). Onda, podaj radosne vijesti strpljivim, onima koji, kad ih nesreća zadesi, (ne postaju očajni nego) kažu: ‘Uistinu, mi Allahu pripadamo i Njemu se vraćamo.’ To su oni na kojima su blagoslovi od Gospodara njihovog i milost, i oni su ti koji su ispravno upućeni´´ (2:156-158). To znači da nema ni jedne odlike u znanju koja je napunjena umom i srcem. Stvarno znanje je ono koje proizlazi iz uma i uređuje i uzgaja sve njegove dijelove, i u praksi pokazuje sve zalihe pamćenja.
Prema tome, znanje jača i uzdržavano je pečatom praktičnog iskustva na sve dijelove. Ni jedna vrsta znanja, koliko god da je osnovno, ne stiže svoj vrhunac bez prakse. Naprimjer, mi smo uvijek znali da je pravljenje hljeba vrlo lahko i ne traži veliko umijeće. Sve što je potrebno je da poslije miješanja brašna i pripremanja tijesta treba da to podijelimo u kugle odgovarajuće veličine. Pritiščući svaku među rukama treba da to razvijemo i smjestimo u zagrijanu tavu i da okrećemo dok ne bude ispečen hljeb.
Ali ovo je samo naše hvalisanje znanjem. Kad bez iskustva počnemo proces kuhanja, naša prva teškoća je da pripremimo tijesto na prikladan način tako da ono ne bude ni tvrdo niti da ostane previše mehko. Čak i ako poslije mnogo napora i umora uspijemo napraviti tijesto, hljeb koji pravimo bit će dijelom prepečen a dijelom nepečen, sa mnogobrojnim izbočinama nepravilnog oblika, uprkos tome što pola stoljeća posmatramo proces kuhanja. Zato ćemo, oslanjanjem samo na znanje koje nikada nismo prakticirali, podnijeti gubitak jedne količine brašna. Ako je takav slučaj našeg znanja u osnovnim stvarima, kako se onda možemo oslanjati jedino na naše znanje bez ikakvog praktičnog iskustva u stvarima velike važnosti?
Prema tome, nas Svemogući Bog u ovim ajetima uči da su patnje koje nam On nametne sredstva usavršavanja našeg znanja kroz iskustvo. Onda je rekao: ´´Vi ćete sigurno biti iskušavani u vašim imecima i u vašim životima i zaista ćete slušati mnoge štetne stvari od onih kojima je bila data Knjiga prije vas i od mnogobožaca. Pa ako se strpite i budete bogobojazni, to je sigurno čvrsta odlučnost.´´(3:187)
Znači, ljudi će poharati vaš imetak i ubit će vas; i sigurno ćete podnositi mnoge štetne stvari od Jevreja, i kršćana, i mnogobožaca; ali ako pokažete strpljenje i uzdržite se, to će zaista biti dokaz visoke hrabrosti. Značenje svih ovih ajeta je da je blagoslovljeno ono znanje koje pokaže svoj blijesak na djelu, a znanje koje je tek akademsko i nije bilo podvrgnuto iskustvu bez sreće je.
Kao što se imetak množi trgovinom, na isti način znanje stiže na svoj duhovni vrhunac kroz praktično iskustvo. Zato je praktično iskustvo glavno sredstvo savršenog znanja i daje svjetlo znanju. Krajnja sigurnost znanja je postignuta kroz iskustvo svakog njegovog dijela. To je ono što se dogodilo u islamu. Svemogući Bog je opskrbio muslimane mogućnošću da u svojoj praksi primjerima objasne sve čemu su bili učeni u Kur’anu i tako postanu ispunjeni njegovim svjetlom.