U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija
Poglavlje
  1. Uvod o knjizi
  2. Ljepota govora
  3. Ljepota i vrline Časnog Kur'ana
  4. PITANJE I-Fizička, (prirodna) moralna i duhovna stanja čovjeka
  5. Stvarnost duše
  6. Postepeni napredak čovjeka
  7. Stvarnost islama
  8. Razlika između prirodnih i moralnih stanja čovjeka
  9. Poricanje doktrine klanja životinja
  10. Tri načina reforme kod čovjeka
  11. Dolazak Časnog Poslanika u vrijeme najveće potrebe za reformom
  12. Prirodna stanja popravljanjem postaju moralne odlike
  13. Stvarni moral
  14. Prva reforma odnosi se na prirodna stanja
  15. Zašto je meso svinje zabranjeno
  16. Moralno stanje čovjeka
  17. Moralne vrline vezane za napuštanje zla
  18. Pet sredstava za čistoću
  19. Način postizanja vrlina
  20. Stvarna hrabrost
  21. Istinoljubivost
  22. Strpljenje
  23. Simpatija prema čovječanstvu
  24. Traganje za Jednim Uzvišenim Bićem
  25. Mudrost za dolazak Časnog Poslanika u Arabiju
  26. Dobročinstvo Časnog Kur’ana u svijetu
  27. Argument postojanja Boga
  28. Božiji atributi
  29. Duhovna stanja
  30. Jedna lijepa molitva
  31. Razumijevanje napitaka od kamfora i đumbira
  32. Stvarnost Dženneta i Džehenema
  33. Načini osnivanja savršenog duhovnog odnosa s Bogom
  34. PITANJE II-Šta se događa sa čovjekom nakon smrti?
  35. PITANJE III- Šta je glavna svrha (cilj) čovjekovog života?
  36. Način postizanja svrhe čovjekovog života
  37. PITANJE IV -Kakve su posljedice djela na ovom i budućem svijetu?
  38. Filozofija Božijih zakletvi raznim stvarima
  39. PITANJE V-Izvori i načini spoznaje Uzvišenog Boga
  40. Stvarnost čovjekove prirode
  41. Značenje objave
  42. Odlika islama
  43. Govornik je počašćen Božijim govorom
  44. Izvor savršenog znanja je Božija objava
  45. Dva doba života Časnog Poslanika
  46. Razlog ratova Časnog Poslanika s.a.v.s.
Related Contents from Topics
Šah

Sada ćemo objasniti odvojeno tri stanja čovjeka. Ali prije nego što to učinim, smatram da je neophodno da dadnem podsjetnik da, kao što je ukazano u uzvišenoj Riječi Svemogućeg Boga, prirodno stanje čovjeka, čije je glavno vrelo duša koja navodi na zlo, nije nešto što je odvojeno od njegovog moralnog stanja. Uzvišena Božija riječ je čovjekove prirodne sposobnosti, želje i nagone stavila u kategoriju prirodnih stanja. Kad se ova prirodna stanja koriste, kad su kontrolisana i stavljena u pokret u svojim prikladnim prilikama i mjestima, postaju moralne vrline.

Isto tako, moralna stanja nisu odvojena od duhovnih stanja; ta moralna stanja, kad dostignu potpunu izgubljenost u Božijoj ljubavi i očiste svoju dušu, i sasvim budu odvojeni i okrenuti prema Bogu, i sa svom ljubavlju i apsolutnom predanošću sebe potpuno smire, i u potpunosti se slažu s Bogom, onda prihvate duhovnu boju.

Dok prirodna stanja ne dobiju moralnu boju, ne čine čovjeka zaslužnim hvale, zato što se ona mogu naći u drugim životima   i također čak i u čvrstim tijelima. Na isti način, samo dobivanje moralnih odlika ne daje čovjeku duhovni život. Čak jedna osoba koja negira postojanje Boga ipak može pokazivati dobre moralne vrline, kao što su – da bude poniznog srca, da traži mir, da odbaci zlo i da ne dolazi naspram grješnih. Ovo su  prirodna stanja koja može posjedovati čak i onaj ko je bezvrijedan, koji nema udjela u sreći glavnog izvora spasa i nije upoznat s tim. Mnoge životinje imaju nježnu ćud, i mogu biti naučene da postanu miroljubive i da na kaznu ne pokazuju bijes, pa ipak ih ne možemo zvati ljudima, a kamoli ljudima visokog statusa.