Da li je muslimanki dozvoljen odabir supruga?
Brak je prema riječima Časnog Poslanika s.a.v.s. u islamu obaveza[1] . Brak treba zaštititi čast, donijeti sa sobom blagoslove potomstva i supružnicima omogućiti da zajedno strijeme harmoniji i miru duša:
“A od Njegovih znakova je i ovaj da je On stvorio za vas partnere od vaše vrste, da se smirite uz njih,i stavio je ljubav i milost između vas. U tome su, zaista, znakovi za ljude koji razmišljaju.”[2]
“One su odjeća vaša, i vi ste odjeća njihova…”[3]
“Usitinu su žene druga polovina muškaraca.” [4]
“A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima.”[5]
Vodeći se ovim, nijedan bračni partner ne smije pomisliti da je bolji od onog drugog. Žene i muškarci trebaju jedni druge štititi i pružati toplinu ljubavi. Ovdje je ipak neophodno da su obje strane prihvatile svoje voljno brak. Prisilni brak je prema tome potpuna suprotnost toj ideji.
Kako bi se drugačije ostvario ideal braka koji je prema riječima Časnog Kur'ana opisan kao “ljubav i nježnost”[6] i jedno drugom biti “smiraj oka”[7]. Žena kao i muškarac moraju po pravilu nagovijestiti svoju slobodnu volju stupanja u brak svojim potpisom ispod jednog dijela teksta bračnog ugovora. Jedan dio hadisa govori o tome da to treba biti praksa islama. Jedan od njih glasi:
“Abu Hurejre prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Ženu koja nema muža ne smiju udati dok ona ne dadne svoj pristanak za to, i djevicu ne smiju udati dok ona ne dadne svoj pristanak na to.”[8]
Prisila na brak je u islamu strogo zabranjena. Prema jednom hadisu, Časni Poslanik s.a.v.s. je poništio jedan brak nakon što je saznao da je žena prisiljena da stupi u njeg. Prema tome, prisilno sklapanje braka prema islamu rezultira nepostojećim brakom.[9]
Ukoliko bi došlo do sklapanja braka tako što bi roditelji djevojke (ili momka) to prethodno ugovorili bez da pitaju za saglasnost svoje dijete, praksa je bila Časnog Poslanika s.a.v.s. da po želji jednog od bračnih partnera taj brak razvede.[10]
Pronalazak odgovarajućeg bračnog partnera
U praksi pronalazak odgovarajućeg bračnog partnera često izgleda ovako: najvjerovatnije se raspituje za potencijalnog bračnog partnera unutar kruga prijatelja ili dalje rodbine. O tome razmišljaju roditelji mladih ljudi na vrijeme zajedno sa svojom djecom. Tako da mnogi imaju običaj veoma rano ponavljati sljedeće zapovijedi Časnog Kur'ana kako bi u kasnijem periodu uživali u blagodatima sretnog braka:
“i oni koji govore: ‘Gospodaru naš, podari nam u našim bračnim drugovima i djeci radost očima našim i učini nas vođama bogobojaznim.”[11]
Istihara
Ukoliko poslije toga porodica ili djevojka/momak dobija ponude za brak, oni se ispituju kroz istihara namaz. Taj namaz predstavlja poniznu molbu Bogu za uputu u određenoj situaciji, u ovom slučaju, braku:
“O Allahu, ako Ti je znano da je ovo dobro po mene (moju vjeru, moj život i moju smrt) omogući da se dogodi i olakšaj mi, zatim me blagoslovi s tim. A ako Ti je poznato da će u ovome biti zlo po mene i vjeru moju, život i smrt moju, otkloni ga od mene i sačuvaj me od njega.”
Istihara namaz se može uporediti sa jednom crvenom niti koja osobu koja se njime Bogu obrati, vodi kroz proces pronalaska bračnog partnera i sklapanja bračne zajednice. Odluka protiv ili za mogućeg bračnog partnera se donosi pomoću znakova koje Bog daje posredstvom tog namaza. Znanje koje Allah spušta pomaže potom pri donošenju odluke.
Pažnja prilikom prihvatanja bračne ponude posebno se poklanja slaganju ličnosti osoba koje trebaju zasnovati brak. Časni Poslanik s.a.v.s. je savjetovao da se manje gleda na ljepotu, imetak ili društveni položaj, a više na to da se izabere osoba koja se ističe kako svojim vjerskim tako i karakternim osobinama.[12] Tako je jednom prilikom Časni Posllanik s.a.v.s. rekao:
”Cijeli je svijet blagodat čista, ali najveća blagodat je iskrena i pobožna žena.”[13]
Ukoliko se bračni partner pronašao nakon zajedničkog dogovaranja, djevojka i momak imaju priliku da se vide i razgovaraju. Časni Poslanik Muhammad s.a.v.s. je savjetovao da se eventualni bračni partneri prvo vide, kako bi se razvila ljubav između njih, prije nego se odluče na brak. U svakom slučaju sigurno je da brak u islamu nije nešto što se olahko shvaća.
Zašto u islamu postoje ugovoreni brakovi?
♦ U islamu postoji hidžab, sistem koji treba zaštititi da se prepusti i zaljubi samo na osnovu vanjskog izgleda, što općenito nema trajnost i što je kratkotrajno i površno.
♦ Pošto se prilikom sklapanja braka radi o tome da se nađe partner za cijeli život, vanjski izgled ne treba da zavara i da se samo time vodi. Uobičajena mjesta za upoznavanje poput diskoteka, zabava i itd. iz tog razloga ne izgledaju kao podobna za odabir bračnog partnera pošto se tamo vodi tek vanjštinom koja predstavlja glavni kriterij po kojem se odlučuje da li da se upozna s nekim ili ne.
♦ Zbog toga islamske veze trebaju biti dugotrajne, jer mijenjanje partnera ne samo da predstavlja emocionalnu opterećenost nego i vodi ka nemogućnosti kontinuiranog razvoja.
♦ Islamski brak, pak treba da ponudi temelje rastućem moralnom i duhovnom napretku i razvoju. Tek usredotočenje na jednog partnera i strpljivost , ali i vrijedan rad na zajedničkim izazovima, kao i na sopstvenom karakteru vode ka tom napretku i razvoju.
♦ Prednost ugovorenih brakova sastoji se u tome da obje strane već od samog početka ulaze u brak sa mišlju da su voljni uložiti mnogo kako bi brak opstao i trajao.
Zašto se roditelji miješaju u izbor bračnog partnera?
♦ Ugovoreni brakovi se strogo razlikuju od prisile na brak! Kod ugovorenih brakova, rodbina, poznanici i prijatelji osobe, koja želi stupiti u brak predlažu partnera jer smatraju da odgovaraju jedno drugom. Potencijalni bračni partneri potom su u mogućnosti da se upoznaju bez da se prekrše pravila Pardaha(osamljivanje muškarca i žene), i potom da se odluče protiv ili za prijedlog odnosno za brak.
♦ Naučno je dokazano da čovjek reaguje na vizuelne nadražaje što prouzrokuju određeni hormoni čime se slabi razumno razmišljanje. Iz tog razloga je logično da se i roditelji uključe u odabir bračnog partnera jer oni nisu emocionalno pod utjecajem ‘zaljubljenosti’ nego mogu dati prijedloge na osnovu razumnih razloga.
♦ Time što bračni partner nije samostalno odabran, nego uz pomoć porodice i pomoću namaza i dova nakon dugotrajnog procesa odlučivanja, postoji jedan vanjski okvir, vjerski temelj koji brakove čini stabilnijima. Bračni partneri prilikom svađa uživaju time podršku i pomoć svojih porodica i ne odustaju tako brzo jedno od drugog.
Rezultati istraživanja o prisilno sklopljenim brakovima
I jednim dijelom iz niza istraživanja njemačkog ministarstva za porodice, starije osobe, žene i omladinu je o prisilno sklopljenim brakovima ustanovljeno:
”Teorijsko izlaganje islamskih spisa nipošto ne mora proturiječiti članu 16. općeg objašnjenja ljudskih prava, štaviše podržava slobodan izbor budućeg bračnog partnera. Fenomen prisilnog sklapanja braka proizilazi iz kultura koje potenciraju islam, a nema nužno vjersko utemeljenje, već se često praktikuje u onim tradicijama ruralnog područja time služeći u prvom redu materijalnoj koristi i održavanju egzistencije porodica.”
I u jednom drugom dijelu istog istraživačkog niza pronalazimo:
”Iako ni sekularno ni vjersko islamsko pravo ne priznaje prisilne brakove, ipak je to praksa doseljenika iz određenih područja iz koje vode porijeklo. (…) Izvještaj Directorate General of Human Rights (2005) kao i istraživanje o ‘Community Perceptions of Forced Marriages’ stavljaju akcenat na nužnost nepovezivanja vjerske pripadnosti i učestalosti prisilnih brakova te naglašavaju uzimanje u obzir širokog spektra uzroka. I Lucy Carroll ukazuje u svome istraživanju iz 2000.godine široko rasprostranjenu praksu ugovorenih brakova kod doseljenika porijeklom iz južne Azije, pripadnika svih vjerskih skupina (a ne samo muslimana) u Velikoj Britaniji.”
Naučnici na temu ‘Ugovoreni brak’
♦ Američki psiholog Robert Epstein nakon analize raznih dugotrajnih studija dolazi do zaključka da ugovoreni brakovi duže opstaju, jer su sklopljeni uglavnom prema razumnim kriterijima, koji pretpostavke za stabilan i sretan brak povećavaju. Ugovoreni brakovi možda opstaju duže i zbog toga što se u njima nauči voljeti na duže staze i s vremenom taj osjećaj postaje sve jači. Nakon pet godina braka, prema Epsteinu, ugovoreni brakovi su uglavnom bolji nego “romantični brakovi”. Širom svijeta ugovoreni brakovi imaju mnogo manju stopu razvoda od tzv. brakova sklopljenih u ljubavi. [14]
♦ Druge studije pokazuju da parovi koji svoju vezu na početku smatraju romantičnom pod utjecajem filmova iz Hollywood-a i Bollywood-a, poslije uvide da su to nerealne predstave jedne veze i takve veze nakon određenog vremena se ispostave kao velika razočarenja. Pogotovo su brakovi prema tome skloniji raspadima i razvodima.[15]
♦ Dr. Gaby Strassburger je na temu “Ponašanje u braku i odabir bračnog partnera u kontekstu doseljeništva” provela istraživanje prilikom kojeg je došla do zaključka da ugovoreni brakovi nipošto ne smiju biti izjednačeni u razumijevanju sa prisilno sklopljenim brakovima: ” Uzroci zloupotrebe moći se trebaju tražiti u konkretnim psiho-socijalnim odnosima koji se vezuju za pojedine slučajeve, a ne u cijelom procesu i sistemu ugovorenih brakova kako to obično biva.”
♦ Književnik Mark Terkessidis na ovu temu kaže: “Ugovoreni brak je proces u kojem se poštuju mnoga pravila, između ostalog to podrazumijeva i pitanje i saglasnost mlade i mladoženje na takav brak. Mislim, kod nas postoje svi mogući načini upoznavanja od “Speed-Dating” preko zabava pa sve do oglasa u novinama, a ugovoreni brak je tek jedna drugačija vrsta upoznavanja kojom se u neku ruku na brak gleda sistematično.”[16]
Brojevi i činjenice -Moderno partnerstvo ili ugovoreno?
Pet miliona Nijemaca i Njemica sudjeluje u potrazi za partnerom preko interneta prema onlinestudiji televizijskih kuća ARD i ZDF. Time svaki 16 Nijemac/Njemica suprugu odnosno supruga traži preko interneta. Na takvim stranicama se plaća participacija, na kojim se i podudarnost računa preko jednog kompjuterskog programa na osnovu prethodno ispunjenih testova sa pitanjima.
Zar i to nije jedan vid ugovorenog braka? Naravno da jeste, iako se ne zasniva na iskustvenom blagu dvoje ljudi koje osobu koja je željna ući u brak, najduže i najbolje poznaju, naime na iskustvu roditelja, nego na onom jedne mašine!
Sve više samaca, sve manje prisilnih brakova
Sve više ljudi u Njemačkoj su samci. Broj se sa 16,5 miliona 2007. godine povećao na 17 miliona 2008.godine. To su statistike ministarstva u Njemačkoj.
“Sigurno je na osnovu iskustva: Žene turskog porijekla u Njemačkoj se ne prisiljavaju na sklapanje braka. Zaključci drugih istraživanja pokazuju da većina ljudi turskog porijekla ne odobrava praktikovanje običaja prisilnog sklapanja braka niti u Njemačkoj niti u Turskoj.”[17]
[1] Ibn Madžah
[2] Časni Kur'an 30:22
[3] Časni Kur'an 2:188
[4] Tirmizi
[5] Časni Kur'an 9:71
[6] Časni Kur'an 30:22
[7] Časni Kur'an 25:75
[8] Buhari i Muslim
[9] Buhari 5138 i Ibn Madžah, zbirka o braku
[10] Buhari i Ibn Madžah
[11] Časni Kur'an 25:75
[12] Hadis Buhari
[13] Tirmizi
[14] Intervju u Chrismoon-u, 7/2003.godine
[15] Pair projekat, Ted Huston, Texas univerzitet
[16] 8.02.2006. godine u “Svijet-u”
[17] Boos -Nuenning/ Karakasoglu (2004.godine): Živjeti mnoge svijetove, Berlin: BMFSFJ