Nasilje nad ženama
Često se optužuje da Časni Kur'an dozovoljava jedan vid nasilja nad ženom. Prije nego pomno osmotrimo ajet koji se kritikuje, osnovano je da se primjeti da je za bolje razumijevanje Časnog Kur'ana neophodno uzeti u obzir život i ponašanje Časnog Poslanika s.a.v.s. Hazreti Aiša je opisujući Časnog Poslanika s.a.v.s. rekla: “Njegov život je bio poput Časnog Kur'ana.”[1]
U samom Časnom Kur'anu se kaže: “I ti nesumnjivo posjeduješ visoke moralne odlike.”[2]
Dakle i praksa, sunnet Časnog Poslanika s.a.v.s. nam u ovom slučaju mogu mnogo koristiti i pomoći:
Časni Poslanik s.a.v.s. nikada nije nijednu svoju ženu udario i kategorično je objasnio kako zahtijeva isto takvo ponašanje od istinskih pravovjernih muslimana.[3] (Abu Davud).
Kada je Časni Poslanik s.a.v.s. čuo da neki muževi tuku svoje žene, rekao je: “Oni sigurno nisu najbolji među vama.”[4]
Nadalje on je objasnio: “Najbolji su među vama koji su najbolji prema svojim ženama, a ja sam najbolji među vama prema svojim ženama.” [5]
Ipak je bio običaj kod Arapa predislamskog doba u ekstremnim situacijama da tjelesno kazne svoje žene. Iako je Časni Poslanik s.a.v.s. bio izvanredan primjer dobrog postupanja prema ženama, uprkos velikim naporima mu nije polazilo za rukom da običaj tjelesnog kažnjavanja potpuno iskorijeni.
Šta na to kaže časni Kur'an?
Ajet koji se treba istražiti je sljedeći:
“Muškarci su zaštitnici žena zbog prednosti koju je Allah podario jednima nad drugima, i zato što oni (muškarci) troše (na njih) svoj imetak. Zato su čestite žene poslušne, i u nevidljivom štite stvari za koje je Allah savjetovao da ih štite. A one od kojih se plašite neposlušnosti (prvo ih) posavjetujte, a poslije ih odvojite u posteljama, i po potrebi ih tjelesno kaznite. Onda, ako vam budu poslušne, nemojte se okretati protiv njih. Sigurno je Allah visok, velik.”[6]
Temelj odnosa između muškarca i žene
Časni Kur'an uvijek i iznova naglašava da ne sadrži kontradiktornosti, kao na primjer ovdje:
“Zar oni onda ne razmišljaju o Kur'anu? Da je on bio od nekog drugog osim od Allaha, oni bi sigurno u njemu našli mnoge protivrječnosti.”[7]
To znači da gore navedeni ajet 4:35 mora biti shvaćen uzimajući u obzir pozadinu i kontekst mnogih drugih ajeta koji opisuju generalno odnos između muškarca i žene. Ajet se treba shvatiti tako da ne bude sumnjiv niti kontradiktoran sa ostalim ajetima, kao na primjer sa ovim veoma bitnim ajetom o odnosu između muškarca i žene:
“A od njegovih znakova je i ovaj da je On stvorio za vas partnere od vaše vrste, da se smirite uz njih, i stavio je ljubav i milost između vas. U tome su, zaista, znakovi za ljude koji razmišljaju.”[8]
“One su odjeća vaša, i vi ste odjeća njihova.”[9]
“i one koji potiskuju ljutnju i opraštaju ljudima; a Allah voli one koji su dobročinitelji.”[10]
“i družite s njima na lijep način; a ako vi njih ne volite, može biti da vi ne volite jednu stvar u koju je Allah stavio mnogo dobra.”[11]
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad a.s. Obećani Mesija objašnjava:
“Odnos između muškarca i žene treba biti poput odnosa između dva iskrena prijatelja. Supruge su prve koje svjedoče visokim moralnim vrlinama jednog muškarca i njegove povezanosti sa Bogom. I kako jedan čovjek može očekivati da bude u miru s Bogom ako se loše odnosi prema svojoj supruzi?”[12]
Značenje poslušnosti
Biti poslušan ne znači prisiljavanje na poniznost. Pod poslušnošću časne žene ne podrazumijeva se njeno trpljenje svakog vida nepravednog postupanja prema njoj od strane njenog supruga i ne podrazumijeva da nema pravo da mu ukaže na moralne ili čak na duhovne pogreške. Više je tu riječ o lojalnosti i saradnji. Poslušnost na koju se ovdje aludira odnosi se više na jedan spektar tolerancije kako se u sljedećem ajetu Časnog Kur'ana objašnjava:
“a ako vi njih ne volite, može biti da vi ne volite jednu stvar u koju je Allah stavio mnogo dobra.”[13]
Neposlušost je moguća na mnogim poljima, ali u ovom ajetu se misli na neposlušnost koja se vezuje za dozvoljeno, za što muž zamoli ili pod određenim uvjetima zahtijeva. Jedan vid neposlušnosti predstavljalo bi i koristiti slabosti muža ili islamom dozvoljenim molbama mu ne udovoljiti i time dovesti u opasnost harmoniju braka i porodice.
Pravilo od tri koraka za kritični period
Pomenuto ponašanje neposlušnosti u ovom Kur'anskom ajetu u neposrednoj je vezi sa prethodnom rečenicom u kojoj se kaže da su časne one žene koje čuvaju tajne svoga supruga. Prema tome, ovdje se radi o ponašanju koje je često usmjereno protiv vlastitog muža , jer za svaki drugi slučaj kao što je npr. nevjera u Časnom Kur'anu su spomenute druge posebne kazne.
Dakle ovdje je riječ o posebnom ustrojstvu i pravilima za jedan veoma kritičan slučaj u kojem jedna žena svijesno postupa protiv svoga muža i npr. u javnosti ga veoma ponizi.
Hazreti Mirza Bašir – ud – Din Mahmud Ahmad je u Tafsir – e – Saghiru na tu temu napisao:
“Pod značenjem riječi ‘Nafarmaani’ ( što se prevodi kao neposlušnost ili drskost) nikako se ne podrazumijeva nevjera nego oni grijesi i dijela koja čovjeka ponižavaju pred susjedostvom. (…)Ukoliko je pak jedan čovjek prema svojoj ženi grub i nasilan ona može za to uložiti žalbu kod Qazija.”[14]
Ovdje se dakle radi o jednom braku koji je odveć generalno veoma neharmoničan i prepun svađa. Ipak, Časni Kur'an predlaže neke mjere za spas i takvoga braka:
Posavjetujte- komunikacija razgovorom
Vjernik mora prvo učiniti sve kako bi sa svojom suprugom uz dijalog i riječi upozorenja uspio smiriti situaciju. Suprug time ima mogućnost da upozori ženu na njeno neprihvatljivo ponašanje i tako da sazna razlog tog ponašanja.
Ako malo razmislimo o tome kada muškarci žene tuku onda se možemo sigurno složiti da se to uglavnom dešava u afektu, u trenutku velike ljutnje i nervoze. I upravo u takvom trenutku Časni Kur'an nalaže gore spomenuti postupak, dakle razgovor sa suprugom. Tako gledavši ovaj ajet štiti ženu od toga da bude udarena.
Nipošto nije značenje ovog ajeta to da se nemilosrdno prijeti ženi, da je se vičući ušutka ili da se ušutka verbalnim nasiljem. To se ne podrazumijeva pod uspiješnom komunikacijom i ne proizvodi unutrašnju promjenu na bolje. Allah u Časnom Kur'anu navodi primjer dobrog dijaloga razgovor između poslanika Lukmana i njegovog sina, u kojem se kaže:
“Dragi moj sine! Obavljaj namaz, i naređuj dobro, i zabranjuj zlo, i podnosi strpljivo šta god te zadesi (od nevolje). Doista je ovo među važnim stvarima. I ne okreći svoj obraz od ljudi naduto, niti hodaj Zemljom ponosito; sigurno Allah ne voli nadute hvalisavce. I u svom hodu umjeren budi, i spusti svoj glas; uistinu, najružniji glas je glas magarca.”[15]
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad a.s. Obećani Mesija a.s. na to kaže:
“Što se mene lično tiče, jedanput sam se svojoj supruzi obratio glasnijim tonom. (…) Nakon toga sam jedno vrijeme tražio istigfar (dova za oprost) i dugo sam i intenzivno klanjao nafilu (dobrovoljni namaz) i udijelio sadaku ( darovanje novca/stvari u ime Allaha). (…)[16]
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad a.s. Obećani Mesija nikako nije volio da oni s kojima održava bliske veze budu strogi prema ženama. On je posve slijedio primjer Časnog Poslanika s.a.v.s. i tome je pozivao i svoje sljedbenike.
“a poslije ih odvojite u posteljama” – privremeno odvajanje kao psihološka strategija
Ovdje preporučeno odvajanje je popraćeno sljedećim procesom:
- Prvo se zaustavlja bračni odnos zajedničkog dijeljenja postelje.
- Spava se u različitim krevetima.
- Nema dijaloga.
Ovi koraci služe tome da se glave pomalo ohlade i ako sva komunikacija i razgovor nisu urodili plodom, malo se udaljiti da bi se poslije moglo hladne glave prosuđivati, odnosno sa više blagosti i samo kritike dati partneru novu šansu.
Psihološki efekat kojem se nada u ovom slučaju jeste da kroz ovo privremeno odvajanje oba bračna partnera se zbliže kroz ljubav i čežnju koji prožimaju oprost i blagost. Naravno da je moguće da se umjesto toga jave tvrdoglavost i zadrtost, pa se iz tog razloga treba mudro postupati.
“…kaznite ih…” – ekstremna krizna situacija
Prema tumačenju Časnog Kur'ana od strane četvrtog halife ahmedija muslimanskog džemata hazreti Mirze Tahira Ahmada r.h , navođenjem prethodnih koraka izbjegavaju se udarci, jer je potvrđeno da muškarci žene tuku u afektu. Sasvim je moguće da izostane realizacija trećeg koraka, jer ko već razuman tuče svoju ženu?
Uostalom, muž je odveć naučio biti u prethodnim koracima strpljiv te je manje vjerovatno da će udariti svoju ženu. Njegovo strpljenje sa svojom ženom samo pokazuje koliko je voli, a niko onome koga voli ne bi nanio štetu. Većina muškaraca bi već prije toga predali zahtjeve za razvod braka i uopće ne bi dopustili da dođe do toga.
I semantika date arapske riječi – darebe koja se uglavnom prevodi kao “spriječiti nešto”, “napustiti”, “razdvojiti se” i “udariti u nešto” pokazuje da se značenje odnosi na otklanjanje zla, a ne na grubi udarac.
Zašto uopće “kazna”?
Moglo bi se prigovoriti zašto je uopće ovdje riječ o “kažnjavanju” koja bi mogla nametati pomisao na fizičko nasilje. Bitno je razumijeti da svugdje na svijetu, neovisno o porijeklu, nacionalnosti, stepenu obrazovanja ili pripadnosti, postoje žene koje trpe porodično nasilje od strane svojih muževa. Pogotovo u nekim kulturama, kao u predislamskoj Arabiji posebno je bio običaj tući žene. Uzimajući u obzir takve okolnosti, ovaj ajet pokušava odgojiti muškarce u pravcu da ih prisili prije nego pomisle da udare ženu da se smire i uzmu u obzir prethodne korake koji vode tome da muškarci razviju model ponašanja koji će ih spriječiti da to učine.
Udarac sam po sebi je u suprotnosti sa sunnetom, jer se Časni Poslanik s.a.v.s. prema svojim ženama nikad nije ponašao loše, a kamoli da ih je tukao.[17]
“Časni Poslanik s.a.v.s. nikada nikoga nije udario, niti jednu ženu niti jednog slugu.”[18]
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad a.s. Obećani Mesija a.s. je na to rekao:
“Onaj koji u svakodnevnici nije blag i milostiv prema svojoj ženi i njenoj porodici, ne pripada mojoj zajednici.” [19]
Ukoliko se pak muškarac odluči na treći korak, onda kazna prema jednom hadisu nikad ne smije biti takva da se tijelo povrijedi ili pojavi bilo kakav vidljiv znak nasilja.[20]
Uz to lice ne smije biti dotaknuto. Čovjek u podsvijesti uvijek mora imati riječi Časnog Poslanika s.a.v.s. prema kojima se žene trebaju tretirati kao staklo koje je lahko lomljivo.[21]
Posebno je značajan jedan razgovor koji se prenosi Časnog Poslanika s.a.v.s. sa jednim ashabom. Pritom je ashab upitao Časnog Poslanika s.a.v.s. na koji on način smije udariti svoju suprugu prema tumačenju ajeta 4:35. Kao odgovor Časni Poslanik s.a.v.s. je uzeo u ruku jedan štapić misvaka i njime dotaknuo njegovo rame. (Miswak je mali, tanki drveni štapić, veličine jedne četkice za zube, koji se u to vrijeme koristio za čišćenje zuba).[22] To bi predstavljalo neki vid simbolike nezadovoljstva.
Istovremeno Allah u ovom ajetu upozorava muževe da ne pronalaze izgovore za udaranje svoje supruge i time ne zloupotrijebljavaju ovaj ajet. U svome Kur'anskom tefsiru (Tafsir – e – Saghir) drugi halifa ahmedija muslimanskog džemata hazreti Mirza Bašir-ud- din Mahmud Ahmad r.a. savjetuje ženama da se požale Kaziju(vjesrka sudija) ukoliko se njihov suprug zloupotrijebljavajući ovaj ajet prema njima se ponaša okrutno.
U jednoj objavi Hazreti Mirze Ghulama Ahmada a.s.Obećanog Mesije kaže se:
“Vaše žene nisu sluškinje vaše, nego saputnice.”[23]
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad a.s. Obećani Mesija je nadalje rekao:
“Prema mom mišljenju, kukavički je i nemuški postupak od strane jednog čovjeka suprotstaviti se na takav način jednoj ženi.”[24]
“Onaj koji u svakodnevnici nije blag i milostiv prema svojoj ženi i njenoj porodici, ne pripada mojoj zajednici.”[25]
U svome pismu ashabu hazreti Sayyad Khasilat Šahu, Hazreti Mirza Ghulam Ahmad a.s. Obećani Mesija je napisao:
“Ne treba postati čovjek žedan krvi. Treba biti milostiv prema ženama i približiti im vjeru. Uistinu sam mišljenja da je supruga prvi ispit moralnosti za muškarca. Kada i slučajno postanem strog prema svojoj supruzi, tijelo mi zadrhti, jer me je Bog toj osobi približio. Onda joj kažem da dovi za mene, kada moje držanje izaziva nezadovoljstvo Božije, da mi On oprosti i strah me je da nešto okrutno ne učinimo. Naš voljeni Časni Poslanik s.a.v.s. bio je veoma blag prema svojim ženama. Šta još više da napišem.”[26]
Četvrti halifa hazreti Mirza Tahir Ahmad r.h. je objasnio ajet 4:35 na ovaj način:
“Mnogi ovaj ajet koriste kako bi nepravedno tukli svoje žene i rekli kako muž ima pravo da udari svoju suprugu, ali kada biste osmotrili uslove onda je izvjesno da neće doći do nasilja ili grubosti. Kada bi nasilje bilo opravdano onda bi se iz života Časnog Poslanika s.a.v.s. mogao izvući barem jedan primjer u pitanju udaranja žene, ali to nije slučaj iako je nekim svojim suprugama ponekad bio nezadovoljan.[27]
“Hazreti Mirza Ghulam Ahmad a.s. Obećani Mesija je rekao da se ne može ni zamisliti kukavičluk i sramotu jednog muškarca koji se drzne da udari jednu ženu.”[28]
Hazreti Mirza Bašir – ud – Din Mahmud Ahmad je u ostalom rekao:
“Najbolji vid unaprijeđenja islamske etike kod jedne žene je njeno obrazovanje i psihički razvoj. Nažalost, još uvijek postoje Ahmadi muslimani koji uskraćuju ženama njihova prava i uprkos toga očekuju da se njihova žena angažuje u svakoj vjerskoj službi. Sve dok žene ne dobiju svoja prava za muškarce će biti samo poput nakita i time nikad neće s radošću i ubijeđenošću moći obavljati vjerske zadatke (…).
Kad god se prema jednoj ženi okrutno ponaša to za sobom povlači dvije moguće reakcije. Ona će ili postati beživotno tijelo uz koju muškarac neće pronaći odmor ili će se okrenuti protiv njega. Ona će zaključiti da ni religija nije voljna da joj osigura njena prava. Takva vjera nije vrijedna da je ona prihvati ili da se prema njoj vlada (…).
Jedna žena kojoj je učinjena nepravda i zbog toga se okrene protiv muškaraca je posve upravu jer bi ona zbog toga argumentovala da Časni Kur'an nije riječ onog istog Boga koji ju je stvorio sa jednim srcem (osjećanjima i vlastitim razumom) (…).
Najbolji način za islamsko-etički napredak jedne žene je omogućiti joj vjersko obrazovanje i osigurati joj njena prava koja su joj Bogom data i pritom je uvjeriti da muškarac neće reagovati ishitreno kada ona bude iskoristila svoje šerijatom osigurano pravo. Takav dostojanstven način postupanja sa ženom će njen moral nedvojbeno uljepšati. Ona će se probuditi. Istinsko prosvijetljenje ne dolazi izvana nego se razvija iznutra. Ono se pak može razviti samo ukoliko su sposobnost razmišljanja i duša slobodni (…)”.[29]
Brojevi i činjenice
Jedna studija iz niza istraživanja njemačkog ministarstva za porodice, strarije osobe, žene i omladinu iz godine 2004. pod naslovom “Životna situacija, sigurnost i zdravlje žena u Njemačkoj” je ustanovila:
- 40 % od svih žena u Njemačkoj su od svoje 16. godine života pretrpjele fizičko i/ili seksualno nasilje.
- Oko 10% žena u Njemačkoj pretrpjele su teško i ponavljano nasilje u vezama. Mnogo više i češće su žene žrtve nasilja muškaraca.
- Žene svih starosnih dobi, iz svih društvenih klasa, Njemice i doseljenice su žrtve porodičnog nasilja. Kod doseljenica prema novim, ali nereprezentativnim istraživanjima( 2008. godine) je pokazano da su vjerovatno češće i više pretrpjele nasilje od strane njihovih životnih partnera nego što je to slučaj kod Njemica. Ipak o počiniteljima je poznato:
- “Povezanost o nasilju koje primjene u svome braku i islama mladi muževi ne uspostavljaju na osnovu sopstvenog znanja o stavu islama u tom pitanju nego na osnovu neprovjerenog preuzimanja usmene tradicije od njihovih očeva ili drugih muških članova porodice.”[30]
[1] Muslim
[2] Časni Kuran 68:5
[3] Ebu Davud
[4] Prenosi Ahmad, Abu Davud i an-Nasa'i
[5] Tirmizi, u: 40 lijepih dragih kamenja, str.84
[6] Časni Kur'an 4:35
[7] Časni Kuran 4:83
[8] Časni Kur'an 30:22
[9] Časni Kur'an 2:188
[10] Časni Kur'an 3:135
[11] Časni Kur'an 4:20
[12] Al Hakam, 24. decembar, 1900. godine
[13] Časni Kur'an 4:20
[14] Tafsir e Kabeer 4:35
[15] Časni Kur'an 31:18-20
[16] Malfuzat, tom 2.,str. 2)
[17] Ebu Davud,Muslim
[18] Muslim
[19] Nuhova Lađa
[20] Tirmizi
[21] Buhari
[22] Prenosi Ibn Sa'd u Tabaqatu
[23] Tazkirah
[24] Malfuzaat, 4. tom, str. 44
[25] Nuhova Lađa
[26] Tafsir, hazreti Masih Moud, 2. tom, str. 230
[27] Tardžamatul Kur'an, hazreti Khalifatul Masih IV, str. 135
[28] hazreti Mirza Tahir Ahmad, Khalifatul Masih IV. Treatment of Women by the West. The Review of Religions, Decembar, 2003. godine
[29] (Drugi halifa u jednom govoru, 1945. godina
[30] Karakasoglu, Yasemin i Subasi, Sakine (2007. godine): Prisilni brakovi u Njemačkoj, 1. tom, Niz istraživanja njemačkog ministarstva za porodice, starije osobe, žene i omladinu. Nomos izdavaštvo, str. 120