Bit će prikladno da ovdje predstavimo, kao primjer, mišljenja nekoliko novinskih listova tog vremena.
Civil and Military Gazette,’ Lahor
Učesnici na konferenciji pokazali su veliki interes za predavanje Mirze Ghulam Ahmada iz Kadiana, koji je jedan savršeni stručnjak za potporu i zaštitu islama. Veliki broj ljudi koji su pripadali svim slojevima društva došli su iz daleka da čuju ovaj govor. Mirza Sahib nije bio u stanju da lično prisustvuje, tako da je njegov esej bio pročitan od njegovog vrlo učenog učenika, Maulvi Abdul-Karima Sialkotia. Dana 27. decembra on je potrošio tri sata na čitanje ovog govora i publika ga je slušala sa velikom radošću i pažnjom. Ali do tada je bio završen odgovor na samo jedno pitanje. Maulvi Abdul-Karim je obećao da će, ako mu bude dato više vremena, on nastaviti sa čitanjem ostalih dijelova. Organizatori i predsjednik su zato odlučili da produže konferenciju za jedan dan, 29. decembar. (sažetak)
Chaudhvin Sadee,’ Rawalpindi-1. februar 1897.godine.
Daleko najbolji govor na konferenciji je bio govor Mirze Ghulam Ahmada i pročitan, na najljepši način, lijepim glasom od Maulvi Abdul-Karima Sialkoti. Ovaj govor je bio završen za dva dana; četiri sata 27. decembra i dva sata 29. decembra – ukupno šest sati, i ispunjavao je stotinu stranica. Inače, čim je Abdul-Kerim započeo s čitanjem, publika je bila zarobljena, svaka rečenica je dobivala aplauz. Povremeno je publika tražila da rečenice budu ponovljene. Naše uši nikad prije nisu čule tako ugodan govor. Uistinu, prestavnici drugih vjera nisu odgovorili na pitanja postavljena od predsjedavajućih konferencije. Većina govornika su ponajviše obrađivali četvrto pitanje, a ostalih pitanja su se samo kratko dotakli. Oni su mnogo govorili, ali nije bilo nikakvog života u tome, osim Mirza Sahibovog govora, koji je dao detaljan i sadržajan odgovor na svako od pojedinačnih pitanja. Publika je slušala sa velikim interesovanjem i sa neprekinutom pažnjom predavanje koje su našli daleko najboljim i uzvišenim.
Mi nismo sljedbenici Mirze Sahiba, niti imamo bilo kakvu vrstu odnosa s njim. Međutim, ne možemo biti protiv pravde u svom komentaru, čovjek ispravne savjesti to ne može učiniti. U odgovoru na pitanja, Mirza Sahib se isključivo oslanjao na Kur’an (kao što je i bilo prikladno). Svaki važan islamski princip je bio prelijepo objašnjen koristeći logične i uvjerljive argumente. Prvo, koristiti logične argumente da dokaže postojanje Boga a onda navesti Riječ Božiju stil je koji nalazimo krajnje zadivljujućim. Ne samo da je Mirza Sahib objasnio filozofiju kur’anskih predmeta nego je također rastumačio filozofiju i filologiju kur’anskih riječi. Ukratko, Mirza Sahibov govor je bio potpun i savršen, ispunjen draguljima znanja, mudrosti, istina i misterija. Božija filozofija je bila tako divno izražena da su slušaoci svih vjera ostali u čudu. U vrijeme njegovog govora publika je bila najmnogobrojnija, sa većim brojem nego za vrijeme bilo kojeg drugog govora, sa punim holom od vrha do dna.
Cijela publika je pažljivo slušala. Da slikovito prikažemo razliku između Mirza Sahibovog govora i govora drugih, bit će dovoljno da kažemo da su se ljudi skupili kao muhe na med. U vrijeme drugih govora ljudi su, iz dosade, ustajali i napuštali salu. Govor Maulvi Muhammed Hussain Batalvija bio je vrlo običan. To nije biloništaosimuobičajenootrcanomišljenjehodžinogpredavanja koje ljudi slušaju svaki dan. Nije bilo ničeg izvanrednog u tome. Mnogi ljudi su izašli u vrijeme njegovog drugog govora i Maulvi Mahmudu nije bilo dato čak ni nekoliko minuta više da završi svoje predavanje. (sažetak)
General-o-Gohar Asifi,’ Kalkuta-24.januar
(Slijedeći članak je bio objavljen pod dva naslova ‘Konferencija velikih religija’ i ‘Pobjeda islama’).
Prije diskusije o konferenciji uopćeno, želimo da istaknemo da smo u prethodnim izdanjima raspravljali o tome koji učeni svećenik je predstavio najsnažniji dokaz u ime islama. Držeći pošteno i otvoreno mišljenje, jedan od naših istaknutih dopisnika je izabrao Mirzu Ghulam Ahmada iz Kadiana kao šampiona islama, a drugi dopisnik je, u svom pismu nama, izrazio isto mišljenje. Maulvi Fakhruddin Sahib Fakhr strogo dokazuje da Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana predvodi listu, a slijede ga Sir Syed Ahmad Sahib iz Aligarha. Druga imena koja je predložio kao moguće šampione islama bili su: Maulvi Abu-Said Muhammed Hussain Sahib Batalvi, Hadži Syed Muhammed Ali Sahib Kanpuri i Maulvi Ahmad Hussain Sahib Azeemabadi. Neće biti neumjesno da ovdje spomenemo da je jedan od naših dopisnika također predložio ime Maulvi Abdul-Haq Sahib Delhvi, autora Tafsiir-i-
Haqqani. (sažetak)
(Poslije objavljivanja isječka iz Swami Shugan Chandrove pozivnice za konfereciju, novine su nastavile):
Koja je ulema bila potaknuta za potporu islama poslije čitanja brošura i pozivnica koje su reklamirale konferenciju, i do koje mjere su oni poduzeli mjere za potporu islama, i koliko su se trudili da pokažu istinitost islama sa argumentima i Božijim znakovima?
Mi smo saznali iz pouzdanih izvora da su Organizatori konferen- cije posebno pisali pisma pozivnice Mirzi Ghulam Ahmadu Sahibu i sir Syedu Ahmadu Sahibu. Slabo zdravlje je spriječilo hazreti Mirzu Sahiba da lično prisustvuje, ali je poslao jednog od svojih vrhunskih učenika, Maulvi Abdul-Karima Sialkoti, da pročita njegov govor na konferenciji. Međutim, sir Syed nije prisustvovao niti je priložio govor, a ovo nije bilo zbog godina ili da nije mogao da prisustvuje takvim skupovima jer se u ovo vrijeme održavala još jedna konferencija obrazovanih u Merit gradu. Ovo je bilo iz razloga što je on smatrao da religijske konferencije nisu vrijedne njegove pažnje. U odgovoru na pozivnicu (mi ćemo objaviti njegov odgovor u jednom od naših narednih izdanja) on je napisao: ‘’Ja nisam propovjednik ili reformator ili hodža.
Ova konferencija je za propovjednike i reformatore.’’ Maulvi Syed Muhammed Ali Sahib Kanpuri, Maulvi Abdul-Haq Sahib Delhvi, i Maulvi Ahmad Hussain Sahib Azeemabadi nisu pokazali mnogo interesa za konferenciju, i ni jedan od mnogih drugih obrazovanih vjerskih učenjaka naše zemlje nisu posvetili pažnju da pripreme bilo kakav govor za predstavljanje tamo. Uistinu, jedan ili dvojica ljudi su pokazali hrabrost i kročili tamo, ali se to pokazalo suprotnim njihovim očekivanjima. Kao što će naš slijedeći izvještaj dokazati, oni ili nisu govorili o određenim pitanjima ili su tek napravili ne koliko beskorisnih primjedbi. Način rada konferencije pokazuje da je jedino hazreti Mirza Ghulam Ahmad, poglavar Kadiana, bio taj koji se istinski zauzimao za stranu islama i istinski opravdao povjerenje koje su mu ljudi dali birajući ga za zastupnika islama. Njegovo predstavljanje je bilo potvrđeno od mnogih sekti islama od Pešavara, Ravalpindija, Džheluma, Shahpura, Bhera, Khushaba, Sialkota, Džammoona, Wazeerabada, Lahora, Amritsara, Gurdaspura, Ludhiyane, Shimla, Dehlia, Ambala, Riasat Patiala, Dera doon, Ilahabad, Madras, Bombaya, Hyderabad-Dakkana i Bangalore itd…Indije.
Istina je da kažemo: da nije bio predstavljen Mirza Sahibov esej, muslimani bi bili osramoćeni u poređenju s drugim vjerama. Ali je Božija moćna ruka spasila islam od pada i podarila takvu pobjedu islama ovim esejom ne samo muslimanima nego su čak oni koji su bili protiv islama uzvikivali iz prirodne uzbuđenosti: ‘Ovaj esej je iznad svih!’ Zapravo, kad je njegovo čitanje bilo završeno, neprijatelji islama bili su primorani priznati da im je ovaj govor pomogao da razumiju stvarnost islama i da je islam bio pobjednik. Mirza Sahibov izbor za šampiona islama bio je krajnje prikladan; niko ne može prigovarati suprotno. On nam je dao razlog da se osjećamo ponosno i u ovom je islamska slava i veličina.
Inače, ovo je bila tek druga konferencija velikih religija, ali je veličina skupa i njegov visoki intelektualni sadržaj daleko nadmašio sve druge kongrese i konferencije u cijeloj Indiji. Bile su prisutne sve velike vođe iz svih važnih gradova Indije i mi se ponosimo da kažemo da je, također, bio predstavljen i naš grad Madras. Konferencija se pokazala tako interesantnom da su je, umjesto proglašena tri dana, organizatori morali produžiti na četiri dana. Organizatori su za to izabrali Islamia koledž pošto je to bilo najveće javno mjesto u Lahoru. Ali je toliko ljudi učestvovalo da se čak ovo ogromno mjesto pokazalo nedovoljnim. Veliki
uspjeh konferencije se može vidjeti iz činjenice da su joj prisustvovali ne samo vodeći stanovnici Pundžaba nego su također bili prisutni i sudije Glavnog i Visokog suda Allahabada, počasni Babu Patrol Chander Sahib i gospodin Bennerdži.
Hazreti Mirza Sahibov govor je bio objavljen u ‘Izvještaju sa konferencije velikih religija’ (‘The Raport of the Conference of great Religions’) Lahora i Ahmadija muslimanska zajednica ga je objavila u formi knjige pod nazivom ‘Filozofija učenja islama’ (‘Islami asul ki Philosophy’). Bio je preveden na engleski pod naslovom ‘The Philosophy of the Teaching of Islam’. Pored toga, mnoga izdanja ove knjige bila su štampana i bila je prevedena na francuski, holandski, španski, arapski, njemački i razne druge jezike. Mnogi filozofi i strane novine su dali pohvalne komentare i mnogi zapadni intelektualci su joj dali visoke ocjene. Na primjer:
- The Bristol Times and Mirror su napisali: ‘Sigurno čovjek koji se obratio Evropi i Americi na ovakav način ne može biti običan čovjek.’ (sažetak)
- Spiritual Jurnal, Boston je napisao: ‘Ova knjiga je radosna vijest za cijelu ljudsku ’ (sažetak)
- Theosophical Booknotes su pisale: ‘Ova knjiga je najljepša i ljupka slika Muhammedove ’ (sažetak)
- Indian Review su pisale: ‘Ova knjiga predstavlja jasno svjetlo i puna je savršene mudrosti, i čitaocu nije ostavljen nikakav izbor nego da je ’ (sažetak)
- Muslim Review su pisale: ‘Bilo ko ko pročita ovu knjigu obavezno će naći mnogobrojne velike istine, krajnje duboke i ugodne za dušu.’ (sažetak)
Ljepota ovog govora je bila u tome da on nije napao ni jednu vjeru, on samo objašnjava ljepotu i vrline islama. Odgovori na sva pitanja dati su iz Časnog Kur’ana, na način koji dokazuje savršenstvo islama i njegovu nadmoćnost nad svim drugim vjerama.