Koncept džihada u islamu je odnedavno postao predmet velike polemike. Osnivač Ahmadija muslimanskog džemata, hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadijana, jasno je iznio, prije više od sto godina da je, prema učenjima Časnog Kur'ana i Časnog Poslanika s.a.v.s. , korištenje sile potpuno zabranjeno u pogledu vjere. U ovoj brošuri predstavljamo nekoliko izvadaka iz njegovih pisanja.
Islam je propagiran kroz svoje svojstvene odlike
”Nijedan istinski musliman nikada nije vjerovao da se islam treba širiti sabljom Islam je uvijek bio propagiran kroz svoje svojstvene odlike. Oni koji sebe nazivaju muslimanima, a nastoje islam širiti posredstvom mača (sile) nisu svjesni njegovih svojstvenih odlika i njihovo ponašanje liči ponašanju divljih zvijeri.”[1]
”Časni Kur'an jasno zabranjuje upotrebu sile za širenje vjere i zapovijeda njeno propagiranje kroz njene svojstvene odlike i dobar primjer muslimana. Nemojte biti zavedeni stajalištem da je muslimanima u početku bilo naređeno da se late oružja. To oružje nije bilo podignuto za širenje vjere već radi samoodbrane od neprijatelja islama i u svrhu uspostavljanja mira i sigurnosti. Svrha njegovog podizanja nije bila u tome da se koristi prinuda u stvarima vjere.”[2]
Obećani Mesija se neće sabljom boriti s nevjernicima
”Uobičajeno učenje koje propovijedaju neki od vjerskih vođa da će se Obećani Mesija spustiti s neba i da će se boriti protiv nevjernika i da neće prihvatiti džiziju (taksu koju plaćaju nemuslimani) i da će ponuditi jedini izbor: smrt ili islam, potpuno je pogrešno. Ovo učenje je prepuno svih vrsta grešaka i smutnji, i potpuno je oprečno Časnom Kur'anu i to je samo izum varalica.”[3]
Koncept džihada
”Ja sam već napisao knjige na urdu, perzijskom i arapskom jeziku, u kojima sam dokazao da popularno shvatanje džihada koje prevladava među muslimanima, kao što su očekivanje krvožednog Imama i gajenje zlih namjera prema drugima, nisu ništa drugo nego pogrešna učenja koja gaje kratkovide vjerske vođe.
Islam, naprotiv, ne dopušta upotrebu oružja u religiji osim u slučaju odbrambenih ratova, ratova podignutih da se kazni zulumčar (ili onih ratova čija je namjena da se uspostavi Sloboda (da se slomi vlast onih koji ubijaju one koji prihvate islam)Potreba za odbrambenim ratom nastaje samo onda kad agresija prijeti da ugrozi nečiji život. Osim ove tri vrste džihada odobrene Š islamskim zakonom, nema druge vrste rata koji je islamom odobren u prilog religije. Da bih istakao pojam džihada, uz veliku cijenu sam podijelio knjige u ovoj zemlji, zatim u Arabiji, Siriji, Khurasanu itd.[4]
Islam ne odobrava da podižemo oružje kao buntovnici
Isto tako važno je zapamtiti da islam odobrava podizanje oružja samo kao otpor onima koji ga prvi podignu, i odobrava ubijanje samo onih koji prvi započnu ubijanje. Islam ne propisuje da muslimani, dok su podređeni nemuslimanskom vladaru koji se prema njima odnosi s pravdom i jednakošću, treba da podižu oružje protiv njega kao buntovnici. Prema Časnom Kur'anu ovo je put opakih a ne ispravnih.[5]
Obećani Mesija je došao da dokrajči rat
”Učenje o džihadu kako ga shvataju i propagiraju muslimanske vjerske vođe ovog doba, koji se zovu hodže, potpuno je netačno. Ono ne može voditi ničemu drugom osim da će oni svojim prodornim propovijedanjem obične ljude preokrenuti u divlje zvijeri i lišiti ih svih dobrih vrlina ljudskih bića; i tako se i dogodilo.
Ja pouzdano znam da teret grijeha ovih ljudi koji počine ubistva iz neznanja i zbog ovakvog propovijedanja, i koji ne znaju razlog zašto je islam morao voditi bitke u svojim ranijim stadijima, leži na vratovima onih maulvisa koji dalje tajno propagiraju ova opasna učenja, koja imaju za rezultat tako strašan gubitak života…
Napisano je da će, kad se Obećani Mesija pojavi, džihad i svi ratovi oružjem za religiju biti dokrajčeni, jer on neće podizati mač ili bilo kakvo drugo zemaljsko oružje.
Njegovo jedino sredstvo će biti molitve, i njegovo jedino oružje će biti njegova čvrsta odlučnost. On će položiti temelj mira i okupit će zajedno kozu i lava. Njegovo doba će biti doba mira i dobrote i ljudske simpatije. Zašto ovi ljudi na razmisle o činjenici da je prije hiljadu i tristo godina Časni Poslanik, s.a.v.s., u vezi s Obećanim Mesijom rekao: «On će dokrajčiti rat.»”[6]”Prijatelji! Napustite sada misli o ‘džihadskom’ ratovanju; sada je zabranjeno ići u rat u ime vaše vjere.Mesija, ispravni predvodnik vjere je došao; sada je kraj svih ratova nasilja za vjeru.Božije svjetlo se sada spušta iz nebesa; isprazno je sad izdavati proglas za borbu i ratovanje. Muhammed, s.a.v.s. odabrani poslanik jasno je tvrdio: Kad se dogodi drugi dolazak Isaa, on će zaustaviti ratovanje.”[7]
”Dragi moji! Način da pomognete vjeru je posve drukčiji! Ne da isučete mač ako se neko ne slaže! Zašto treba isukati mač da pomognete svoju vjeru? Ono što preživljava na krvi ne može biti vjera.”[8]
[1] Terjakul-kulub, Ruhani Khaza'in, tom 15, str. 167, 1902, podbilješka.
[2] Sitarah Keisarijah, Ruhani Khaza'in, tom 15, str. 120-121, 1899.
[3] Nur-ul-Hak, Ruhani Khaza'in, tom 8, str. 67, 1894)
[4] Masih Hindustan Mein, Ruhani Khaza'in, tom 15, str. 4- 5, 1908
[5] Andžam-e-Atham, Ruhani Khaza'in, tom 11, str. 37, 1897
[6] Government Angrezi Aur džihad, Ruhani Khaza'in, tom 17, str. 7-8, 1900
[7] Tuhfah-Golorvijah, Ruhani Khaza'in, tom 17, str. 77, 1902
[8] Tiryak-ul-Kulub, Ruhanu Khaza'in, tom 15, str. 132, 1902