Kad je Časni Poslanik s.a.v.s. bio prisiljen da napusti Meku odlučio je da se nastani u Jasribu, koji je poslije poznat kao Medina-tun-Nebi ili Medina. Islam se već proširio u tom gradu i tamo je već postojala poprilično velika muslimanska zajednica kada je on stigao.
Sve više ljudi je pristupalo islamu. Ubrzo je Medina postala prvi Muslimanski grad. Kada su Mekanlije čuli da je Poslanik s.a.v.s. toplo prihvaćen od strane ljudi u Medini, i da se islam razvijao među tamošnjim plemenima, odlučili su da napadnu Medinu. Osnovali su armiju od hiljadu naoružanih ratnika. Većina njih je bila veoma iskusna u ratovanju. Počeli su da idu prema Medini godinu dana nakon što je Časni Poslanik s.a.v.s. tamo stigao.
Kad su te vijesti stigle do Časnog Poslanika s.a.v.s., on se posavjetovao sa svojim ljudima i sakupio je 313 ljudi da se bore protiv neprijatelja. Većina tih ljudi nije imala iskustva u ratovanju. Neki od njih su bili tek tinejdžeri. Muslimani su bili slabo opremljeni i imali su samo dva konja i nekoliko kamila. Bila su samo dva konja i nekoliko kamila za cijelu skupinu.
To je bila prva bitka između muslimana i nevjernika. Svaki muslimanski ratnik, mlad ili star, bio je spreman da pokaže hrabrost u bici. Svi su oni bili odlučni da umru za odbranu svoje vjere. Bila je to šarolika skupina, vođena Časnim Poslanikom s.a.v.s., i koja je izašla iz grada da susretne neprijatelja.
Dvije vojske su se srele na mjestu zvanom Badr. Jedan od rijetkih iskusnih ratnika u muslimanskoj vojsci bi je Abdul-Rahman bin Auf. Bio je sretan jer je dan koji je isčekivao došao. Mogao je pokazati svoje umijeće i vrijednosti na ratnom polju.
Dok je Časni Poslanik s.a.v.s. raspoređivao muslimane za bitku, Abdul-Rahman je pogledao oko sebe i bio je duboko razočaran što vidi da su dvojica mladih dječaka bili na njegoj strani.
Osjećao je opasnost sa obje strane i morao je dobro paziti na sebe. Dok je izviđao situaciju, jedan od dječaka ga je trznuo rekavši: „ Amidža, gdje je Ebu-Džehl, koji je imao običaj progoniti Časnog Poslanika s.a.v.s. i uznemiravati muslimane?“
Abdu-Rahman mu još nije bio pokazao Ebu-Džehla kada je dječak sa druge strane isto pitao. Abdu-Rahman je podigao prst kako bi pokazao Ebu-Džehla, koji je bio na konju dobro naoružan i u središtu mekanske vojske. Međutim, prije nego što je uspio pokazati Ebu-Džehla, dva dječaka su poletjela prema neprijatelju, brzinom orla. Napad je bio tako iznenadan da su svi bili iznenađeni. Vojnici i zaštitnici Ebu-Džehla bili su iznenađeni.
Napali su dječake kako bi spriječili da idu dalje prema njihovom vođi. Jedan od dječaka je udaren u rame. Njegova ruka je bila odsječena i visila je sa strane, ali je on ipak nastavio da se bori sa jednom rukom. I drugi dječak je bio povrijeđen, ali oni se nisu povukli. Išli su naprijed sve dok nisu stigli do Ebu-Džehla. Toliko snažno su navalili na njega da je iskusni vođa pao na tlo smrtno povrijeđen.
Dva mlada hrabra muslimanska dječaka su učinila nešto što je iznenadilo čak i najbolje muslimanske ratnike.
Pitanja:
- Kada se vodila bitka na Badru?
- Koliki je bio broj Mekanlija koji su išli prema Medini?
- Koliko Muslimana je izašlo da se suprostave Mekanlijama?
- Ko je bio Ebu-Džehl i kako je ubijen?
- Objasni stanje mekanske vojske u poređenju sa muslimanima!