Hazreti Osman r.a. II Borac na Božijem putu

Kratki sadržaj

Poslije proucenog Šehadeta,Euza, I sure El- Fatihe Hazreti Halifatul Masih (da Allah bude njegov pomagač) je rekao da će da nastavi da govori o životu hazreti Osmana (ra) i u vezi borbi u kojima je učestvovao.

Bitka na Badru

Hazreti Halifatul Masih je rekao da hazreti Osman (ra) nije mogao fizički učestvovati u bitci na Badru jer je njegova supruga hazreti Rukkeja (ra) bila bolesna. Onda mu je Časni Poslanik (savs) naredio da ostane iza nje i brine se za nju. Kasnije ga je Časni Poslanik (savs) uključio u raspodjelu ratnog plijena i tako je postao dio na ovaj način.

Bitka kod Gatafana

Hazreti Halifatul Masih je rekao, kada je Časni Poslanik (savs) krenuo prema Gatafanu, postavio je hazreti Osmana (ra) za svog zamjenika u Medini, pa tako hazreti Osman (ra) nije fizički učestvovao u bitci kod Gatafana . Hazreti Halifatul Masih je ispričao pozadinu ove bitke i kako su neka plemena Banu Gatafan namjeravala napasti Medinu. Časni Poslanik (savs) je saznao za njihove planove, pa je, kako bi neutralizirao prijetnju, krenuo s vojskom prema Benu Gatafanu. Saznavši za dolazak Časnog Poslanika (savs), različita plemena potrčala su prema planinama gdje su se sakrila. Iako bitka nije se dogodila, prijetnja napadom na Medinu je neutralizovana.

Incident u toku bitke na Uhudu

Hazreti Halifatul Masih je rekao da je hazreti Osman (ra) učestvovao u bici na Uhudu. Hazreti Halifatul Masih je rekao da je u toku bitke bilo nekih muslimana koji su napustili bojište kad su čuli lažnu vijest da je Časni Poslanik (savs) stradao, i nakon iznenadnog napada koji je izveo Ebu Sufjan i njegove trupe. Zabilježeno je da je hazreti Osman (ra) bio među onima koji su napustili ratište. Njegova svetost (aba) citirao je sljedeći ajet Časnog Kur’ana u vezi s onima koji su pobjegli:

“one od vas koji su okrenuli svoja leđa onog dana kad su se dvije skupine sukobile, uistinu je šejtan naveo da posrnu zbog nekih svojih djela koja su činili. Ali njima je Allah, sigurno, već oprostio. Doista, Allah najviše prašta, (i) blag je.” (3:156)

Hazreti Halifatul Masih je ispričao neke detalje iz bitke na Uhudu, objašnjavajući kako su Kurejšije raširile lažne vijesti da je Časni Poslanik (savs) pogino od njihove ruke. Kad su to čuli i postali potpuno obeshrabljeni, bilo je nekih ashaba, iako relativno malobrojnih, koji su napustili bojište i vratili se prema Medini. Međutim, zbog njihove iskrenosti, Svemogući Allah je u Časnom Kur'anu spomenuo da im je oprošteno. Bila je još jedna grupa ashaba, koja se nakon ove lažne vijesti nije vratila u Medinu, već ih je zbog teške tuge ta vijest obeshrabrila i prešli su na jednu stranu bojnog polja. Bila je treća grupa koja se, uprkos tome što je čula ovu vijest, nastavila boriti. Kasnije, međutim, čim su pripadnici prve dvije grupe čuli da je Časni Poslanik (savs) zaista još uvijek živ, odmah su se vratili na ratište. Zabilježeno je da je hazreti Osman (ra) bio dio druge grupe koja se nije vratila u Medinu, već se preselila na jednu stranu bojnog polja.

Ugovor na Hudejbiji

Hazreti Halifatul Masih je spomenuo hazreti Osmana (ra) u vezi sa ugovorom na Hudejbiji. Halifatul Masih je objasnio da je Časni Poslanik (savs) sanjao san u kojem je kružio oko Ka'be, pa je shvatio da treba zajedno sa svojim ashabima krenuti na Umru (manjeg hodočašća) . Bio je to mjesec Zul-Ka‘dah, jedan od svetih mjeseci u kojem su borbe bile zabranjene, pa je Časni Poslanik (savs) uputio svoje ashabe da njihovi mačevi ostanu u koricama. I tako je Časni Poslanik (savs) krenuo prema Meki sa preko četrnaest stotina ashaba.

Usput se Časni Poslanik (savs) zaustavio kod Zul-Hulaife, gdje su on i ashabi pretpostavili da je Ihram,  Časni Poslanik (savs) je poslao ashabe prema Meki, kako bi pribavio informacije i osigurao da Mekanlije nisu planirali neke spletke. Ovaj ashab se vratio sa informacijama da su Makanlije imali svaku namjeru da zaustave muslimane i da su čak bili spremni za borbu. Čak su poslali grupu koja je uhvatila muslimane na njihovom putu. Onda je Časni Poslanik (savs) naredio da ne trebaju ići poznatim putem prema Meki već drugim putem kako bi izbjegli bilo kakvu vrstu sukoba.

Zatim su se Časni Poslanik (savs) i njegovi ashabi zaustavili u dolini Hudejbija. Ovdje je jedan Mekanlija obavijestio Časnog Poslanika (savs) da mu poglavice nikada neće dozvoliti da uđe u Meku i sigurno će se boriti protiv njega. Časni Poslanik (savs) je rekao da nije imao namjeru da se bori s njima, već je čak bio spreman da s njima sklopi ugovor. Održao je govor koji je veoma pokrenuo čovjeka iz Meke po imenu Budail, koji je rekao da će obavijestiti i pokušati uvjeriti poglavare iz Meke. Poglavice su bili uvjereni da će se složiti s tim prijedlogom poglavica po imenu Urvah bin Mas‘ud, koji je u ime Mekanlija otišao Časnom Poslaniku (savs). Kad se vratio u Meku, Urva je rekao da je posjetio mnoge kraljeve i lidere, ali nikada nije vidjeo nikoga sa tolikom čašću i poštovanjem, kao što su to iskazivali ashabi Časnog Poslanika (savs).

Zatim su Kurejšije poslali predstavnike Časnom Poslaniku (savs) kako bi pregovarali o ugovoru. Časni Poslanik (savs) je također odlučio da se u Meku pošalje i muslimanski predstavnik, kako bi im mogao objasniti muslimansko gledište po tom pitanju i bolje objasniti njihov stav. Međutim, dok je bio na putu, njegova kamila je napadnuta i ozlijeđena, iako su Mekanlije htjeli i njega napasti, napustili su ga i natjerali da se vrati natrag u muslimanski logor.

Kurejšije su tada odlučile poslati neke trupe da tajno opkole muslimanski logor, i nakon pronalaska prilike da napadnu muslimane. Međutim, Časni Poslanik (savs) je saznao za ovaj plan, i uprkos tome što su to učinili u svetom mjesecu, Časni Poslanik (savs) im je oprostio. Hazreti Halifatul Masih je rekao da se iz ovih incidenata može vidjeti krajnji nivo strpljenja koji je pokazao Časni Poslanik (savs) i njegova najveća želja da uspostavi mir.

Časni Poslanik (savs) nije bio obeshrabljen svim ovim događajima i odlučio je da treba poslati utjecajnu osobu koja je porijeklom iz Meke kako bi pokušao pomoći Mekanlijama da shvate istinske namjere muslimana. Tako je hazreti Osman (ra) poslan u Meku u ime muslimana, zajedno sa porukom Časnog Poslanika (savs) upućenom Mekanlijama. Kada je hazreti Osman (ra) otišao, susreo se sa Mekanlijama i prenio im poruku Časnog Poslanika (savs). Međutim, Mekanlije su ostali tvrdoglavi i rekli da neće dopustiti muslimanima da uđu, međutim rekli su da će dopustiti hazreti Osmanu (ra) da uradi tevaf oko Ka’be. Hazreti Osman (ra) je rekao kako to da učini, kad je Časnom Poslaniku (savs) bio zaustavljen ulazak u Meku. Tako je hazreti Osman (ra) započeo pripreme za povratak u muslimanski logor, međutim Mekanlije su ga spriječili da ode.

Potom su se proširile lažne vijesti da je Hazrat Osman (ra) ubijen. Čuvši ovo, Časni Poslanik (savs) je okupio sve ashabe i položio im zakletvu da će sada nastaviti i da se nikada neće vratiti, čak i ako to znači odustajanje od njihovih života. Časni Poslanik (savs) je pružio ruku, a ashabi su stavili ruke preko njegove. Tada je Časni Poslanik (savs) stavio svoju drugu ruku preko njihove i rekao da ovo predstavlja ruku hazreti Osmana (ra), jer da je bio prisutan, sigurno bi učestvovao u ovoj zakletvi. Ova zakletva poznata je pod nazivom Bai‘at-i-Ridvan. Također se spominje u Časnom Kur’anu:

“Zaista, Allah je bio zadovoljan vjernicima kad su se oni zakleli na vjernost (dali Bai’at) tebi pod Drvetom, i On je znao šta je u njihovim srcima, i spustio je smiraj na njih, i podario im blisku pobjedu” (48:19)

Nakon što su čuli ovu zakletvu, Mekanlije su se uplašili i odmah su rekli da treba sklopiti ugovor, međutim muslimanima ne smije biti dozvoljen ulazak do naredne godine; i tako su poslali Suhail bin Amra Časnom Poslaniku (savs) kako bi se finalizirali uslovi ugovora. Tako je formiran ugovor koji je poznat kao Ugovor na Hudejbiji.

Hazreti Halifatul Masih je rekao da će na da govori o životu hazreti Osmana (ra).

Apel za molitve

Hazreti Halifatul Masih je ponovo  skrenuo pažnju zajednice na molitvu, posebno za uvjete koji su u Pakistanu, gdje Ahmadi nisu sigurni ni u zidovima vlastitih domova. Policija je pod uticajem njihove uleme. Hazreti Halifatul Masih je rekao da postoje dobri policajci koji kažu da su prisiljeni da se ponašaju onako kako su im naložili njihovi nalažu. Hazreti Halifatul Masih se molio da Ahmadije budu zaštićeni od takvih ljudi i omoguće im lakši život. Rekao je da ćemo, ako Bog se nastavi moliti se, da  uskoro vidimo nesretnu sudbinu ovih ljudi. Hazreti Halifatul Masih se molio da imamo mogućnost da nastavimo da se molimo u ovom pogledu.