Obećani Mesija a.s

Ja bih bio kriv za veliku nepravdu prema čovječanstvu ako u ovo vrijeme ne bih proglasio da je Božija blagodat meni udijelila status koji sam upravo opisao i počastio me je govorom čije sam odlike upravo iznio u detalje, da bih ja udijelio svjetlo slijepima i uputio tražitelje Jednog, koji je do sada bio izgubljen,

“On je Taj koji je poslao jednog uzvišenog Poslanika nepismenom narodu između njih, on im uči Njegove ajete, i čisti ih, i uči ih Knjizi i mudrosti, iako su prije toga bili u očitoj zabludi; i drugima (je njega poslao) među njima koji im se još nisu priključili. On je Moćni, Mudri.” (62: 3-4)

Neahmedi muslimani konstantno pokušavaju da dokažu da je Hazrati Mirza Ghulam Ahmad a.s. lažni poslanik. Ali, dokazi koje imaju Ahmedi muslimani su činjenica da je on istinski poslanik od Allaha. Ovdje su 3 jednostavna i laka za razumjeti dokaza.SHOW LESS

Ovdje, ja ne mogu da se uzdržim a da ne izrazim svoju ogromnu zahvalnost Svemogućem Bogu, Koji me iz Svoje Samilosti i dobrote nikada nije ostavio samog. Oni koji su postigli bratstvo sa mnom udružujući se u ovu Zajednicu koja je bila osnovana od Boga Njegovom vlastitom rukom, nadahnuti su jedinstvenom bojom ljubavi i odanosti.

O, moji drugovi! Moji dragi! Zelene grane drveta moga bića! Vi koji ste bili blagoslovljeni od Boga i koji ste u krugu moje Zajednice i nastavljate da žrtvujete  svoj život, svoju udobnost i svoj imetak na ovom putu! Premda sam ja u potpunosti svjestan da ćete vi, šta god ja kažem, prihvatiti i smatrati to

Ja sam mnogo puta rekao mom džematu da se ne oslanjaju samo na ovaj Bai’at. Nećete postići spas dok ne dostignete istinsku svrhu Bai’ata.

Postoji momenat (Petkom) ako Musliman je zateknut u molitvi, onda koju god molitvu uputi, prihvaćena je i koje bilo dobro on upita dato mu je od Uzvišenog Allaha.”

Allah je obećao onima od vas koji vjeruju i čine dobra djela da će ih On sigurno odrediti halifama (nasljednicima) na Zemlji, kao što je odredio halifama one prije njih; i da će On učvrstiti njihovu vjeru koju je On odabrao za njih; i da će im On nakon straha njihova u zamjenu dati sigurnost; oni će obožavati Mene i neće nikoga Meni pridruživati. A onaj koji bude nezahvalan poslije toga, pa to su oni koji su neposlušni. I obavljajte namaz i dajite zekat i pokoravajte se Poslaniku, da vam bude pokazana milost.

Kako je nesretan čovjek, koji čak I sada ne zna da postoji Bog, koji ima moć nad svim stvarima. Naš raj leži u našem Bogu. Naša najveća slast je u našem Bogu, mi smo Ga vidjeli I našli sve ljepote u Njemu

Ja sam vas stalno pozivao da dođete meni da bi vaše sumnje bile uklonjene, ali niko od vas nije istupio. Ja sam pozivao svakog pojedinca na konačnu odluku ali niko nije obratio nikakvu pažnju. Ja vam predlažem da molite Allaha i preklinjete Ga sa suzama tako da vam On otkrije istinu, ali vi niste ništa uradili i ustrajali ste u svom poricanju. Zaista je Allah rekao u pogledu mene: ‘Upozorivač je došao svijetu a svijet ga nije prihvatio, ali će ga Bog prihvatiti i proglasit će njegovu istinitost moćnim napadima.’

Hazreti Mirza Muhammed Afzal sahib r.a. je dao bai’at 1895. i lično vidio Obećanog Mesiju a.s. 1904. On prenosi kako je još bio posve mlad kad je njegov otac, hazreti Munshi Jalal ud Din sahib, koji je bio među 313 ashaba Obećanog Mesije a.s., tri noći imao san koji je budio velike nade. On je, kao rezultat toga, povjerio svog mladog sina prijatelju i otišao u potragu za Mehdijem. Kadian je u to vrijeme bio prilično nepoznat ali je njegov otac nekako stigao do mjesta Batala. Tamo ga je neko odvratio od mišljenja da ode u Kadin i on se tako vratio kući.  Pošto je bio u vojsci, poslan je u Kabul. Po povratku kući, otišao je u Kadian posve postiđen i kad su ga predstavili Obećanom Mesiji a.s., on ga je pitao: ‘Jesi li ti isti Munshi Jalal ud Din sahib koji mi je pisao iz Kabula?’

Hazreti Hakeem Abdul Muhammed sahib r.a. je dao bai’at 1905. On prenosi da je Obećani Mesija a.s. rekao u jednom govoru da oni koji, zbog nedovoljnog znanja, ne mogu donijeti odluku o Obećanom Mesiji a.s. trebaju obilato učiti dovu: ‘Uputi nas na Pravi put – put onih kojima si dao blagodati, na koje se nije srdžba izlila, i  koji nisu zalutali.’ (1:6-7). Time će im istina biti otkrivena najdalje za četrdeset dana. Hakeem sahib prenosi da je odmah počeo učiti ovu dovu i istina mu je bila otkrivena za jednu sedmicu. On je u snu vidio da je u džamiji i da Obećani Mesija a.s. dolazi. Krenuo je naprijed da se rukuje s njim kad ga je slijepi hodža zaustavio. On je pokušao da dođe do Obećanog Mesije a.s. iz drugog pravca ali mu je ovaj slijepi hodža ponovo došao na put. Ovo se dogodilo još jedanput tako da je to naljutilo Hakeem sahiba i on je podigao ruku da udari ovog hodžu kad mu je Obećani Mesija a.s. rekao da se ne ljuti. Hakeem sahib je objasnio da je želio da se rukuje s Obećanim Mesijom a.s. ali da ga ovaj hodža zaustavlja. Tada se Hakeem sahib probudio. Ujutro je nekome prenio svoj san i taj mu je rekao da to napiše na papir i također mu objasnio da smatra da je ovaj san povod njegovog traženja bai’ata. Ovome je bilo udovoljeno (njegov bai’at je primljen) i Hakeem sahib je dobio odgovor u kojem je Obećani Mesija a.s. je napisao ako neko prospe na njega brdo uvreda on ne treba da odgovara.

Hazreti Khair Din sahib r.a. prenosi kako je u snu vidio da je Obećani Mesija a.s. pozvao mnogo ljudi na jelo i hazreti Ummul Muminiin r.a. je pripremala hranu. Kad se Khair Din sahib predstavio Obećanom Mesiji a.s. on je rekao: ‘Dajte mu riže da jede’ tako da su mu dali rižu. On prenosi da nije potpuno siguran da li je nešto drugo čega se sjeća, iz istog sna ili je to bio drugi san. Vidio je kako Obećani Mesija kaže: ‘Dajte mu kurtu (tuniku) da obuče.’ Khair Din sahib je trenutno vidio da je obukao lijepu bijelu tuniku ali nema pojma gdje i kako ju je obukao ali kaže da i do sada osjeća efekat iznošenja ovog događaja. U drugom snu je vidio neku osobu za koju je shvatio da je ashab Časnog Poslanika s.a.v.s. Ova osoba je imala veliki komad tkanine omotane oko sebe koja je imala crvenu ivicu. Khair Din sahib je pitao odakle mu tkanina i on je odgovorio da mu je to dao Časni Poslanik s.a.v.s. Lhair Din je rekao kako je Časni Poslanik s.a.v.s. umro prije 1400 godina ali je ova osoba rekla da mu je, to svakako dao Poslanik s.a.v.s. ili je možda rekao da je to uzeo od Časnog Poslanika. Khair Din sahib ga je onda pitao ko čuva kuće Poslanika s.a.v.s. i on je odgovorio: ‘Dječaci iz džamije.’ Onda ga je pitao o blagoslovljenim ženama Časnog Poslanika s.a.v.s. i osoba je odgovorila: ‘Jedna od njih je stigla do Delhija.’ Khair Din sahib prenosi da u vrijeme kad je ovo sanjao nije znao da je hazreti Ummul muminiin (žena Obećanog Mesije) bila iz Delhija. Osjećao je kao da mu je Bog dao fizičko kao i duhovno uvjerenje da je ovo bilo u skladu sa onim što Časni Kur’an kaže: ‘I među drugima (je njega poslao) od onih koji im se još nisu pridružili…’ Khair Din sahib je jedanput također vidio Mesdžid Aksa u Kadianu uz Kabu i oni su u snu izgledali jako slični jedan drugom. Khair Din sahib je ovo interpretirao kao manifestaciju naprijed spomenutog ajeta.

Kad su stigli u Kadian, Fazl sahib je imao temperaturu. Kad je Obećani Mesija a.s. saznao za ovo, rekao je maulvi sahibu da mu nije trebao dozvoliti da posti taj dan kad je putovao i poslao je neke lijekove koji su pomogli da temperatura spadne. Ranije, dok je bio pod temperaturom nije prepoznao Obećanog Mesiju a.s. Narednog dana je bio petak, i maulvi sahib i Fazl sahib otišli su u džamiju i našli mjesto u prvom redu. Kad je Obećani Mesija a.s. stigao, Fazl sahib ga je odmah prepoznao da je pobožni čovjek iz njegovih snova. U to vrijeme je maulvi sahib mislio da će Fazl sahib dati bai’at sam od sebe. Međutim, Fazl sahib je sreo svog prijatelja koji mu se pojavio i u snu i on je u um Fazl sahiba stavio sumnju govoreći kako su njegovi snovi bili pod utjecajem toga što je čitao knjige Mirze sahiba. Fazl sahib navodi da nije bio čvrste volje tako da je narednog dana otišao sa svojim prijateljem. Dok su bili na putu maulvi sahib je ispitivao Fazl sahiba o bai’atu i on mu je rekao da nije dao bai’at. Kad ga je pitao za razlog – obirom da su njegovi snovi bili ispunjeni, on je odgovorio da ga je njegov prijatelj zaustavio  govoreći da su ovi snovi bili samo manifestacija onoga što je pročitao u knjigama Obećanog Mesije a.s. Maulvi sahib je bio jako ljut i rekao mu da više nije njegov mentor.

Hazreti Sheikh Muhammed Hayat sahib r.a. prenosi da je dao bai’at 1903. Maulvi Muhammed sahib mu je prenio poruku. U snu je Shailh sahibu pokazano lice lijepog izgleda i rečeno mu je da je ovo ‘Ahmad iz Kadiana’. On je ovo spomenuo maulvi Nur sahibu i rekao da nije siguran. Maulvi sahib mu je rekao da je sve osim ovog sna bilo šejtansko, tako da je on dao bai’at.

Hazreti Valajat Šah sahib r.a. piše kako je imao malo prilika da vidi Obećanog Mesiju a.s. zato što nije imao mnogo slobodnog vremena od posla. On je dao bai’at na osnovu sna koji je imao. U snu je vidio skup ljudi koje je predvodio vrlo lijepo obučen pobožan čovjek koji je na glavi imao krunu. Skup se penjao na njegov krov i proučen je azan uz pomoć roga. Izgledalo je da ova grupa ljudi klanja namaz i onda se okrenula da ide natrag. Kad su prešli preko Valajat sahibovog kreveta, pobožni čovjek je rekao Valajat sahibu da se oslobodi sve nečistoće iz kuće na što je on odgovorio: ‘Da gospodine.’ Valajat sahib je pitao nekoga u skupu ko je bio ovaj pobožni čovjek i rečeno mu je da je to hazreti Mirza sahib. Istog dana jedan prijatelj je pokucao na Valajat sahibova vrata i rekao da je Valajat sahib postao Ahmadi. Kad ga je Valajat sahib pitao kako to, ovaj (Ahmadi) prijatelj je odgovorio da je u snu vidio Valajat sahiba odjevenog u dugi mantil. Tako da su oni obojica iste noći imali san koji je nešto ukazivao. Neko vrijeme kasnije Valajat sahib je imao priliku da s nekim ode u Kadian i prisustvovao je džumi u džamiji Mesdžid Aksa. Kad je Obećani Mesija a.s. stigao on ga je ispitivao o bai’atu. Obećani Mesija a.s. je srdačno uzeo njegovu ruku i on je tako dao bai’at.

Međutim, ja sam zapanjen da čujem da ima ljudi koji prigovaraju da njihovi preci nisu bili u pravu što su napustili svoje roditelje i odabrali da žive u društvu Obećanog Mesije a.s. Ova pogrešna mišljenja su se razvila u umovima takih ljudi zbog toga što ne znaju ispravnu informaciju od onih koji su im prenijeli priče o njihovim precima.

U svom desetom uvjetu bai’ata Obećani Mesija a.s. je rekao da je neophodno da veza bratstva i predanosti s njim moraju nadići sve druge svjetske veze. To je neophodno zato zato što je u ovom dobu jedini on istinski i revni poklonik Časnog Poslanika s.a.v.s. koji je, u skladu s predskazanjem Časnog Poslanika s.a.v.s. vratio vjeru natrag od udaljenih zvijezda, uklonio štetne novotarije u vjeri i ponovo predstavio čisto učenje islama.

Hazreti Mian Zahoor ud din sahib r.a. prenosi kako je jedanput osjećao neodoljivu želju da posjeti Kadian. On je ovo spomenuo nekom čovjeku. Nije imao novaca da zadovolji troškove puta pa mu je ovaj čovjek dao jedan rupi i rekao da je to sve što je imao. Mian sahib je ovo spomenuo drugoj osobi i on se složio da ide s njim. Obojica su putovali do Batala odakle su pješačili do Kadiana i bili su izuzetno zadovoljni što su se sreli s Obećanim Mesijom a.s. Pričajući uspomene on prenosi kako je vrijeme Obećanog Mesije a.s. bilo ugodno, i kad su došli u njegovo prisustvo ostatak svijeta više nije bio važan. Obuzeti radošću susretom s Obećanim Mesijom a.s., ostali su nekoliko dana i imali čast da klanjaju namaz iza Obećanog Mesije a.s. On prenosi kako je bio sretan da su kroz Božiju milost ovako slabi ljudi kao on bili rođeni u blagoslovljenoj eri. Hazreti

Mian sahib je odmah napisao pismo bai’ata i uskoro poslije toga otišao u Afriku. Njegov otac mu se nije suprotstavljao u vrijeme kad je dao bai’at ali mu je napisao kad je otišao u Afriku da će ga, ukoliko ne napusti svoje vjerovanje u Obećanog Mesiju a.s., lišiti nasljedstva. Mian sahib je u to vrijeme bio zaposlen na željezničkoj stanici kao kontrolor. On nije odgovorio na pismo deset dana i onda je to spomenuo svojoj ženi. Ona nije bila obrazovana ali je rekla da je Allah obezbjedio za njih i ako njegov otac nie prihvatio Obećanog Mesiju a.s. zašto želi da oni poreknu svoje vjerovanje? Rekla je da ih može lišiti nasljedstva ako to želi. Mian sahibov otac je odgovorio na to i rekao kako mu je on bio jedini sin i da je prvo pismo napisao na huškanje drugih.

Huzur je svoju današnju hutbu bazirao na nekim iznošenjima o hrabrosti i odvažnosti nekoliko ashaba Obećanog Mesije a.s. Ovi ashabi su nastojali da u dubinu shvate religiju i Časni Kur’an i kad su jednom stekli pronicljivost u to podnosili su sve vrste proganjanja zbog svog vjerovanja. Huzur je rekao da su iznošenja o ashabima Obećanog Mesije a.s. sastavljena u knjizi historije pod raznim naslovima i da ih Huzur citira u raznim prilikama.

Božija je blagonaklonost da je On poslao Obećanog Mesiju a.s. u vrijeme nereda kao Imama ovog doba i mi smo, zaista, vrlo sretni da smo bili u stanju da ga prihvatimo i zavjetovali smo se da ćemo nastojati i svoju vjeru dovesti u sklad sa putevima koje je Obećani Mesija a.s. objasnio u svjetlu Časnog Kur’ana i sunneta. Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Baš kao što je neophodno da kontrolišete svoj jezik da ne kaže nešto što je suprotno Allahovom zadovoljstvu, također je neophodno da ga učinimo razgovjetnim za izražavanje istine.

U terminima finansijskog davanja, još juče je došla jedna gospođa i dala Huzuru gomilu zlata. Uprkos toga što je Huzur od nje tražio da nešto zadrži za sebe, ona je rekla da je sebi obećala da će ovo dati Džematu i da je to sad za nju haram. Obećani Mesija a.s. je tako postigao revolucionarne promjene među svojim sljedbenicima. Oni se također pridržavaju drugih naredbi Šerijata. U materijalističkom svijetu u kojem živimo, uvesti pobožnost i onda moliti (Allaha) za ustrajnost, čini osobu primaocem Božijeg zadovoljstva. Ima ljudi u Džematu koji ovo slijede, ali treba biti većina takvih ljudi. Kur’an kaže:

‘i kad se Džennet približi,’ (81:14)

i Huzur je objasnio da je ovo o vremenu Obećanog Mesije a.s. i sretni su oni koji se okoriste od ovog blagoslova.

 Hazreti maulvi Muhammed Din sahib piše da je vidio Obećanog Mesiju a.s. na đelsi kad je držao govor gdje je spomenuo posvećivanje života (vakfe zinadagi). Jedanput je držao govor sjedeći u džamiji Aqsa gdje je rekao da je svaka prisutna osoba bila njegov znak. Njegovo govor je imao neprekidan tok; on bi počeo nižim tonom koji bi postepeno bio viši. Nije naglašavao nikakve fraze i učio je Kur’an na jednostavan način. Nije pravio gestove rukama ili prstima i svoj govor je održao smireno.

Obečani Mesija a.s. je rekao: ‘Uzvišeni Allah me je ponavljajuči obavjestio da če mi dati mnogo veličanstvenosti i da če usaditi moju ljubav u srca i raširit če moju misiju širom cijelog svijeta i dat če mom  Džematu pobjedu nad svim drugim sektama. Ljudi mog Džemata če  steči izvanrednost u znanju i duhovnu svijest do stepena da če ušutkati  svakoga svjetlom svoje istinitosti i svojim zdravim zaključivanjem i  znakovima.’ Huzur je rekao da je ovo izvanredna radosna vijest. Da Allah dadne da ojačamo svoju vjeru, ukrasimo svoje obožavanje Allaha i pojačamo svoju vezu sa Allahom, tako da budemo pomagači Obečanog Mesije a.s. u drugoj fazi islama tako da i mi i naše buduče generacije budemo primaoci blagoslova. Zatim je Huzur najavio tri dženaze u odsustvu:

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Ja imam takvu kontrolu nad svojim nafsom (svojim ‘ja’) i Allah je učino moj nafs takvim muslimanom da ako osoba sjedi ispred mene cijelu godinu i sručuje najgore moguće lične uvrede, na kraju će on biti taj ko će biti postiđen i morat će priznati da me nije mogao uznemiriti.’

Maulana Radžeki je prenio da je tražio od hazreti Halifatul Mesiha II r.a. poseban duhovni savjet i kratko poslije toga je rekao u mesdžidu Mubarak u Kadianu da omladina treba da uči: ‘Subhan Allahi Vebihamdihi Subhan Allah Hilazim’ (Uzvišen je Allah sa svom Svojom slavom, Uzvišen je Allah, koji je Velik) kao i salavate dvanaest put aposlije obaveznog namaza. Maulana Radžeki je iznio nekoliko koristiod toga da ovo učinimo stalnom praksom: osoba očisti svoje srce krozkoje postiže čudesno svjetlo koje će njegovo srce učiniti svijetlim u tokunamaza kao sijalica.

Njegova zbirka časopisa koje je napisaona arapskom, uključujući i Andžam e Atham. Ni na jedno od ovih nijeodgovoreno od strane suprotstavljenih hodža ili sveštenika i svijet jevidio da je čast arapskog jezika prikladna jedino za Obećanog Mesijua.s., kojeg su oni imali drskosti nazvati kafirom (nevjernikom). Postaloje očito njihovo vlastito neznanje arapskog jezika.

Huzur je rekao ponekad Ahmdi muslimani koji su blagoslovljeninapretkom zaborave cilj zašto su Ahmadi muslimani i ne vode računa oučenjima islama, i nemarni su o mnogim stvarima, na primjer zaobavljanje namaza. Huzur je rekao da je to otriježnjavajuća misao. DaBog ne učini čak ni jednu osobu među nama da oslikava ovaj Kur’anskiajet:“O Nuhu, on zaista nije među porodicom tvojom; on je bio potpunonečistih djela.” (11:47)

Sa našim stoljećem halifata koje se približava zavidnik će nam još više zavidjeti. Oni žale štoje Halifa bio otet od njih dok mi uživamo njegove plodove. Neki od naših protivnika sadaotvoreno proglašavaju da muslimanski svijet ne može nastaviti bez halifata. Huzur je pročitaojedan isječak u ovu svrhu.Huzur je rekao da samo ovi ljudi napuste svoju nepopustljivost i vide da Imam Mehdi kojegčekaju je zaista došao i njegov hilafat je također sada čvrsto utemeljen i nikakav drugi hilafat‘na predmetu poslanstva’ ne može sada biti osnovan.

Huzur je objasnio da u stvarnosti veza koju Zajednica danas ima sa Halifatom je na temelju ovog zavjeta odanosti koji je povezuje sa Obećanim Mesijom a.s. Isto tako stavljajući stopu na prečku ove ljestvice, to ih povezuje sa Časnim Poslanikom s.a.v.s. i na kraju s Bogom.Huzur je izrazio žaljenje što ostali muslimani ovo ne cijene i ne razumiju, jer ovo može biti glavni povod njihovog izbavljenja od teškoća u kojima se nalaze. Zaista, misija Obećanog Mesije a.s. je da utemelji pravilnik Časnog Poslanika s.a.v.s. i istinu Časnog Kur’ana.

Jedanput je priličan broj žena došao da uzme lijekove u vrijeme kad je on morao pisati vrlo važno predavanje. Ipak je Obećani Mesija a.s. tri sata stajao pažljivo slušajući o problemima ovih žena. On je ovo smatrao služenjem vjere i držao je zalihu grčkih I zapadnih lijekova da ponudi ovim siromašnim ljudima. Mnogo puta bi sjedio na jednostavnom okviru kreveta s djecom koji bi ga u svom nestašluku gurnuli na kraj okvira (koji nije baš udoban za sjedenje) i navodili bi mu svoje dječije priče koje je Obećani Mesija a.s. slušao. Bez obzira šta bi djeca uradila, Obećani Mesija a.s. ih ne bi grdio.

Navodeći nekoliko primjera prihvatanja molitvi koje nadahnjuju vjeru, ućinjenih od Obećanog Mesije a.s., Huzur je naveo slućajeve izvanrednog fizićkog izljećenja ljudi postignutog kroz ove molitve. Među ovim je bio slućaj ćudesnog izljećenja hronićne upale oćiju za Amatullah Bibi, Afgani Ahmadi, koja je kao dijete otišla Obećanom Mesiji a.s. radi dova za izljećenje.

Zadatak je Ahmadi muslimana da poruku Ahmadijata prenesu širem
svijetu i da im daju do znanja da spas sada le`i u sferi sigurnosti, a to je
Ahmadijat.