Vjera i odlučnost ashaba Obećanog Mesije a.s.

Kratki sadrža

Huzur Akdas je iznio još nekoliko primjera koji ističu odlučnost ashaba Obećanog Mesije a.s.  Mian Abdullah Khan sahib piše kako nije lično sreo Obećanog Mesiju a.s. iako je dao zavjet bai’ata. Jedanput je u toku godine u Indiji vladala kuga i neko ga je pitao da li vjeruje da je hazreti Isa a.s. živ na što je on dgovorio da s naučne perspektive ne vjeruje. Onda mu je rečeno kako hazreti Mirza Ghulam Ahmad tvrdi da je Obećani Mesija i da je Mesija Israilićana umro. Mian sahib je odmah napisao pismo bai’ata i uskoro poslije toga otišao u Afriku. Njegov otac mu se nije suprotstavljao u vrijeme kad je dao bai’at ali mu je napisao kad je otišao u Afriku da će ga, ukoliko ne napusti svoje vjerovanje u Obećanog Mesiju a.s., lišiti nasljedstva. Mian sahib je u to vrijeme bio zaposlen na željezničkoj stanici kao kontrolor.  On nije odgovorio na pismo deset dana i onda je to spomenuo svojoj ženi. Ona nije bila obrazovana ali je rekla da je Allah obezbjedio za njih i ako njegov otac nie prihvatio Obećanog Mesiju a.s. zašto želi da oni poreknu svoje vjerovanje? Rekla je da ih može lišiti nasljedstva ako to želi. Mian sahibov otac je odgovorio na to i rekao kako mu je on bio jedini sin i da je prvo pismo napisao na huškanje drugih. Mian sahib je uzvratio istim odgovorom kao i prethodni put i otac je također odgovorio na isti način. Kad je Mian sahib došao natrag za vrijeme dopusta razgovarao je s ocem. Njegov otac mu je rekao da je poznavao Mirzu sahiba od vremena kad je bio zaposlen u Sialkotu i možda imao dvadeset ili dvadeset dvije godine i da je bio vrlo pobožna osoba. Rekao je da je i on bio sličnih godina. Također je kazao je da je bio svjedok kad je jedan čovjek došao Obećanom Meisji a.s. i rekao mu kako je mislio da je on Mehdi. Čuvši ovo Mian sahib je rekao svom ocu da je ovo za njega bio znak od Boga, ali je otac rekao da neće prihvatiti Mirzu sahiba iako je istinit. Mian sahib je proučio istighfar i otišao. Hazreti Sheikh Abdul Rasheed sahib r.a. piše da su ga poslije davanja zavjeta bai’ata njegovi roditelji izbacili iz porodične kuće dok mu je jedan prijatelj njegovih roditelja predložio da vidi nekog vjerskog učenjaka tako da bi razumjeli šta Rasheed sahib ima reći. On piše da je tih dana bio vrlo oduševljen prenošenjem poruke tako da se složio. Kad su se sreli s ovim učenjakom on pitao je čovjeka s kim je došao zašto mu je sa sobom doveo kafira, misleći na Rasheed sahiba. Rasheed sahib je bio tužan kad je ovo čuo ali je odlučio da ostane da ovu stvar razjasni i njegov pratilac je također rekao ovom učenjaku ako ne može objasniti stvari mladiću kako može objasniti bilo kojem drugom ‘Mirzai’? Učenjak je naveo hadis i nastavio davati dugi komntar hadisa ali je Rasheed sahib rekao da su ove riječi hadisa otvorene za interpretaciju i onda je počeo unakrsno ispitivati učenjaka što je ovoga naljutilo. Ovaj hadis je naveden u Buhari i Muslim hadisima i ovako glasi: ‘A kakvi ćete biti kad dođe sin Merjemin, koji će biti utjelovljenje Mesije; on će biti vaš Imam, od vas.’ Huzur Akdas je objasnio da druga verzija kaže: ‘Budući da će biti od vas, on će nositi vaš Imamat.’ Rasheed sahib je rekao ovom učenjaku da je to pogrešno interpretirao. Naveo je kur’anske ajete da podupre svoj argument.  Također je naveo drugi hadis i dao njegov detaljan komentar. Učenjak je bio zbunjen i bijesan i rekao je prijatelju njegovog oca kako mu je kazao da ovaj neće slušati. Očev prijatelj je njegovom ocu prenio da ovaj učenjak nije mogao objasniti Rasheed sahibu svoje gledište ali ga je onda uvjerio govoreći: ‘On je mlad, razumjet će.’ Huzur Akdas je objasnio da se, s Božijom milošću, znanje ovih učenjaka ne može izjednačiti sa znanjem naše omladine ali su hodže tvrdoglavi. Sakib Zairvi sahib je napisao kako se dogodilo da je jedanput čuo ‘učenjaka’ Ataullh Shah Bukharija kako kaže da čak i da mu Bog kaže da je Mirza sahib istinit, on to ne bi prihvatio. Prenoseći o hazreti Abdul Hassan sahibu, Ali Muhammed sahib piše da su ga njegovi protivnici vrlo oštro proganjali ali da ga ovo nije obeshrabrilo i on je nastavio prenositi poruku. Hazreti hafiz Ghulam Rasool Wazirabadi r.a. piše kako je jedanput stigao u Kadian veoma uznemiravan opozicijom i Obećani Mesija a.s. ga je pitao zašto je bio uznemiren. Hafiz sahib piše kako je iz tona Obećanog Mesije a.s. izgledalo da mu je želio ponuditi finansijsku pomoć ali je hafiz sahib jedino želio svoj mir. On piše kako je otišao u Kadian da ojača svoje srce snagom pobožnosti Obećanog Mesije a.s. i kako ne treba ići onima koji su određeni od Boga da bismo uzeli finansijsku pomoć nego trebamo dati ponude. On piše da je Obećani Mesija a.s. mnogo molio Allaha za njega. Hazreti Babu Abdul Rahman r.a. piše kako su njegova rodbina, prijatelji i komšije bili vrlo zadovoljni s njim zbog njegove poniznosti i mehkoće ali kad su čuli vijest o  njegovom bai’atu, svi su postali njegovi neprijatelji izuzev starijih predaka koji su dali zavjet bai’ata skupa s njim. Huzur Akdas je rekao da se ovo događa s Božijim poslanicima i njihovim sljedbenicima. Huzur kaže kako je jedanput otišao u selo blizu Faislabada gdje su mu neahmadi rekli o Sheikh Muhammedu Ahmad Mazher sahibu da nisu vidjeli tako pobožnog, čistog, bogobojaznog i iskrenog advokata kao što je on, koji je uvijek prihvatao ispravne (prave) slučajeve. Ali da je imao jednu mahan a to je da je bio Kadiani (Ahmadi). Babu sahib piše kako ga je njegova rodbina odbacila i takođe huškala ljude na to. Mljekar je prestao donositi mlijeko i rečeno je da će svako ko prođe ispod Ahmadi kuće postati kafir. Međutim, ironija je bila da je hodža koji je tako savjetovao ljude, jeo u Babu sahibovoj kući. Poslije davanja bai’ata on je počeo klanjati namaz odvojeno i komšije su prigovarali o ovome. On je prestao ići u džamiju da klanja namaz i započeo klanjanje namaza u džematu kod koće. Međutim, vlasnik kuće gdje je bio podstanar tražio je od njega da napusti kuću. Babu sahib je iznajmio drugu kuću i nastavio s klananjem namaza u džematu. Za to vrijeme su kupili neko imanje da izgrade džamiju i Ahmadi dr. Basharat sahib se doselio u tu oblast. Njegovo prisustvo je dalo snagu lokalnom džematu, on je bio oduševljen i otvoreno je predvodio namaz. Imao je veliku ljubav za prenošenje poruke i govorio je kako bi želio da velikim crnim slovima napiše da je hazreti Isa a.s. umro i da to objavi pokazivanjem ovih riječi na svojim prsima. Hazreti Sheikh Ataullah sahib r.a. piše kako je preko pošte primio iz Kadiana pismo o prihvatanju njegovog zavjeta bai’ata, s još nekom literaturom uključujući Al Hakim novine. Šeikh sahib kaže da je reklamirao novine i da su postale popularne ali iza toga je slijedila ogromna opozicija. Povremeno su održavani protesti i Ahmadi su bili prisiljavani da se ‘pokaju’. Kao rezultat toga nekoliko slabih Ahmadi muslimana koji nisu mogli podnijeti ovaj okrutan tretman, počeli su posrtati i napuštati. Sheikh sahib piše da su samo dvojica drgih Ahmadi i on ostali čvrsti. Jedan od njih je, Božijom milošću, uzeo udio svjetla direktno od Obećanog Mesije a.s. u Kadianu ali je Bog osposobio Sheikh sahiba da bude prosvijetljen iz nevidljivog i niko od opozicije nije utjecao na njega. Zapravo je njegova vjera jačala što su više nastojali da ga prepadnu. Hazreti Mian Abdul Majeed Khan sahib r.a. piše kako su jedanput protivnici održavali ogroman protest na kojem su uzvikivali neprijateljstvo prema njemu. Izgovoreni su mnogi planovi protiv njega i upozorili su ga o (društvenom) bojkotu; neobrazovani ljudi su bili nahuškani protiv njega nazivajući ga izdajnikom i pobunjenikom. Jedne noći je Mian sahib otišao u šumu i tamo se okrenuo prema Kibli i u mislima tražio pomoć od Obećanog Mesije a.s. Plakao je bolne duše i Bog je poslušao njegov plač. Ovdje je Huzur objasnio da stanje Mian sahiba ne podrazumijeva bilo kakav elemenat širka. To je samo bio njegov način da je pmislio na Obećanog Mesiju a.s. dok je molio Allaha da ga spasi od okrutnih ljudi. On se zaista obraćao samo Allahu i molio Ga. Mian sahib piše da je zaspao i u snu vidio da su protivnici opkolili njegovu kuću i uzvikuju da ga treba ubiti. U to vrijeme se pojavio Obećani Mesija a.s. i držao ga za ruke, okrenuo mu lice prema nebu i rekao. ‘Leti prema nebu’. Mian sahib piše da je uz moć pobožnosti Obećanog Mesije a.s. letio prema nebu dok su protivnici stajali i gledali u iznenađnju. Kad se probudio bio je zadovoljan i potpuno uvjeren da je Obećani Mesija a.s. poslan od Boga. Narednog jutra su se protivnici ponovo okupili oko njegove kuće i Mian sahib im je rekao da mu je kroz Svoju mnaifestaciju Bog dao takvu jakost da se njegovo srce ne može okrenuti od istinitosti Obećanog Mesije a.s. čak ako njegovo tijelo bude sasječeno. Narednog jutra je u snu vidio da je policija okružila njegovu kuću i da govore da će sada vlada staviti pritisak na njega i da će biti ubijen ako ne odustane. Mian sahib je bio jako uznemiren kad se ponovo pojavio Obećani Mesija a.s., uhvatio je obje njegove ruke svojim i ponovo mu okrenuo lice prema nebu i kazao mu da leti prema nebu i, kao i noć ranije, Mian sahib je letio prema nebu. On piše da su oba ova sna jako ojačali njegovu vjeru. U vrijeme pisanja on još nije bio vidio Obećanog Mesiju a.s. i kaže da je u odgovoru na njegovo pismo primio pismo od Obećanog Mesije a.s. u kojem je od njega tražio da odmah dođe u Kadian. Hazreti Ameer Khan sahib r.a. piše kako se poslije davanja zavjeta bai’ata vratio iz Kadiana u svoje selo. Jedna vrlo ohola osoba iz sela postala je njegov protivnik i prešao je granice u vrijeđanju ali je Khan sahib sve to podnio sa strpljenjem. Ovo je bilo vrijeme kad je u Indiji izbila kuga. Porodica ovog čovjek bila je pogođena kugom i jedno za drugim svi su umrli tako da je on išao da jede u kuću svoje udate kćeri u susjednom selu. Jesti u porodici kćerkinog muža za njega je bilo gore od smrti. Bilo mu je oko šezdeset godina i nije imao mnogo imetka. Jedan dan, dok je Khan sahib u džamiji učio Kur’an  poslije fadžr (sabah) namaza, on mu je prišao i rekao: ‘Vidi kakvo je moje stanje.’ Onda se okrenuo prema Kibli i rekao da nema neprijateljstva prema Mirzi sahibu. Huzur Akdas je rekao da su ovo neki primjeri odlučnosti ashaba Obećanog Mesije a.s. Džemat kojeg je Allah podario Obećanom Mesiji a.s. ostaje upravo tako odlučan i danas. Huzur Akdas prima pisma i lično susreće ljude, i muškarce i žene, koji navode događaje u vezi s ovim. Ono što je pobožnost Obećanog Mesije a.s. stvorila  u njegovim ashabima nastavlja prevladavati i danas. Da Allah uzdigne položaje ovih ashaba koji su prihvatili Obećanog Mesiju a.s. i da Allha dadne odlčnost njihovim porodicama kao i onima koji se pridružuju Džematu sada i također onima koji će se pridružiti u budućnosti. Zatim je Huzur Akdas naveo neke primjere ashaba Obećanog Mesije a.s. koji ističu neobičnu Božiju zaštitu za njih. Hazreti Barkat sahib r.a. piše da je u toku zemljotresa 4.4.1905. bio zatrpan pod ruševinama svoje kuće i da se ga jedva izvukli. Par dana prije zemljotresa Obećani Mesija a.s. je to predskazao i dao da se odštampaju lifleti i razdijele. Barakat sahib je u  vrijeme predskazanja bio prisutan u Kadianu i sa sobom je ponio mnogo lifleta i podijelio ih ljudima. On piše da je tada radio kao službenik i mogao je imati slobodnog vremena da ide i povremeno vidi ashaba Mirzu Raheem Baiga. On piše da su svi Ahmadi muslimani u toj oblasti bili spašeni u zemljotresu iako misli da je 90% stanovništva te oblasti izgubilo živote i da je činjenica da su Ahmadi muslimani preživjeli ovaj veliki zemljotres bio izvanredan znak. On piše da su razlozi/uzroci preživljavanja njegove porodice kao i preživljavanja drugih porodica pojedinačni znakovi. Nekoliko dana poslije zemljotresa otišao je da vidi Obećanog Mesiju a.s. u Kadianu i zatekao ga pod šatorom u hladu drveta manga. Obećani Mesija a.s. ga je pitao kako je preživio pošto je bio zatrpan pod ruševinama. Barakat Ali sahib je objasnio kako ga je okvir kreveta spasio jer je sav teret srušenog velikog zida bio na okviru. Obećani Mesija a.s. je postavljao slična pitanja o preživljavanju drugih Ahmadi muslimana premda je u svom lifletu rekao da čak ni jdan Ahmadi musliman neće izgubiti život u zemljotresu i Barket Ali sahib kaže da je bio siguran da je Bog obavijestio Obećanog Mesiju a.s. da će se ovo dogoditi. Barket Ali sahib je bio prvi koji je izvijestio Obećanog Mesiju a.s. Blagoslovljeni su oni koji uzmu pouku iz ovog znaka i prihvate Božijeg izaslanika. Hazreti Chaudhry Abdul Hakeem sahib r.a. piše da se sreo s jednim Ahmadi muslimanom maulvi Badroud- dinom sahibom koji je bio direktor osnovne škole. Maulvi sahib mu je dao da pročita Al Hakm novine. On piše da se sjeća da je na prvoj stranici novina bio podnaslov ‘Svježa Božija objava’ i ‘Blagoslovljena najava Imama ovog doba’. Čitajući ovo on je osjećao veliku privlačnost i ljubav koji su ga natjerali da se predstavi Obećanom Mesiji a.s. Uprkos toga što su ga drugi huškali protiv toga on je prihvaio Ahmadijat. Maulvi Badrud -din je tražio od njega da posjeti Kadian. Chaudhry sahib i Ahle hadis maulvi su se pripremili za put. On je uzeo dopust s posla ali nije imao dovoljno novaca za voznu kartu da putuje cijelim putem do Kadiana. Tako su on i njegovi drugovi kupili karte do mjesta dokle su mogli priuštiti. Već su prošli mjesto dokle je vrijedila njihova karta i kad su vidjeli da im prilazi kondukter nisu imali izbora nego da mole Boga da im pomogne u ovoj situaciji jer idu da vide Njegovog istinskog Mesiju. Bog je poslušao njihove dove. Kad je kondukter došao do njih pokazali su mu svoje karte. On ih je dugo gledao i ništa nije rekao. Chaudhry sahib piše da je to bilo čudo da ih je Bog spasio poniženja i postala im je jasna istinitost Obećanog Mesije a.s. Nakon što su stigli do Batale, pješke su putovali do Kadiana. Hazreti Ditta sahib, upravielj r.a.  piše da ga je Allah, Svojom izvanrednom milošću spasio od hiljadu situacija gdje je bio blizu smrti. Hazreti Master Wadaway Khan sahib r.a. piše o vremenu kuge kako se jedan dan vratio kući i zatekao ženu da stoji napolju i rekla mu je da su u kući mrtvi štakori. On je rekao svojoj ženi da se ne brine jer će Džemat biti bezbjedan. Očistio je kuću. Drugi dan su se štakori ponovo vratili i on je ponovo uvjerio svoju ženu da se ne brine i očistio je kuću. Četvrti dan je njegova žena rekla da ima otekline ali ju je Master sahib uvjerio da će ujutro napisati pismo Obećanom Mesiji a.s. i tražiti dove. Napisao je pismo ujutro i kaže da možda pismo čak  nije ni stiglo u Kadian kad je otok prošao i njegova žena je ozdravila. Nekoliko dana kasnije njegov jednogodišnji sin je također dobio otekline. Master sahib je ponovo napisao pismo Obećanom Mesiji a.s. i tražio dove uvjeravajući svoju porodicu da se ne brinu. Otekline na djetetu su također prošle same od sebe. Kuga je bila tako jaka u to vrijeme da je dnevno umiralo stotine ljudi i svakodnevno su oglašavani brojevi mrtvih. Huzur Akdas je ovdje želio pojasniti da je Obećani Mesija a.s. dao jasne upute u pogledu kuge ali moguće je da  one nisu stigle do Master sahiba jer su ashabi odmah postupali po nalozima Obećanog Mesije a.s. Huzur Akdas je rekao da ovaj događaj pokazuje jačinu njegove vjere no uputa Obećanog Mesije je bila: ‘Naša uputa je da je bolje da prijatelji u Lahoru izdaju postere da treba odmah iseliti iz kuće u kojoj bude mrtav štakor ili blizu koje postoji zaraza i premjestiti se u kuću izvan grada. Božija je naredba da jasne upute ne smiju biti napuštene. Zabranjeno je živjeti u nečistim, mračnim i uskim kućama, bilo da je u njoj kuga ili ne. Treba izbjeći svaku vrstu nečistoće; odjeća treba biti čista, mjesto treba biti uredno, tijelo treba održavati čistim. Ovo su važne stvari i skupa s tim treba se zauzeti u dovam i istighfaru.’ On je također rekao: ‘Kuga je također izbila u vrijeme halifata hazreti Omera r.a. Muslimanska vojska je bila otišla na mjesto gdje je izbila oštra kuga. Kad su vijesti o ovome stigle do hazeti Amiir ul Muminiina u Medini, on je poslao nalog da odmah napuste tu oblast i odu na uzdignuto brdo. Tako je vojska bila spašena. Jedan čovjek je tada prigovarao i rekao: ‘Je li  vi bježite od Božije odredbe?’ On je odgovorio: ‘Ja bježim od jedne Božije odredbe do druge Božije odredbe i ono što je važno je da ništa nije izvan Božije odredbe.’ Huzur Akdas je rekao da je ovo opća uputa. Ne treba sebe svjesno staviti u teškoću. Obećani Mesija a.s. je također rekao da mu je Bog dao dva obećanja. Jedno je bilo da će On spasiti od kuge ljude njegovog kućanstva. Drugo obećanje je bilo o Džematu da je mir za one koji su prihvatili vjeru i koji svoju vjeru nisu okaljali nepravdom. Samo oni će biti upućeni. Rekao je da je Božije obećanje da će biti spašeni oni ljudi Džemata koji u potpnosti budu postupali prema nalozima Obećanog Mesije a.s. i koji uklone nečistoću svoje unutrašnje slabosti i greške, i ne budu naklonjeni zlu svoga ‘ja’. Obećani Mesija a.s. je rekao da mnogi ljudi daju zavjet bai’at ali ne poprave svoja djela. Huzur Akdas je rekao da su ova dva obećanja vodeće svjetlo zaštite od svake teškoće, svake zaraze i da radi ovoga trebamo cijelo vrijeme voditi računa o svojoj vjeri. Hazreti maulvi sufi Ata Muhammed r.a. piše kako je za njega bilo vrlo teško da ode Obećanom Mesiji a.s. jer nije mogao dobiti dopust s posla. Jedanput je pročitao u novinama da Obećani Mesija a.s. dolazi u Džhelum. Narednog dana je bila nedjelja i Sufi sahib je odlučio da ide u Džhelum. Išao je preko planinskih staza da bi stigao do željezničke stanice na razdaljini od oko četiri kilometra. Bilo je teško preći ove staze čak i tokom dana ali se Sufi sahib oslonio na Allaha i uveče započeo putovanje. Trčao je većim dijelom puta u mraku, ali je slučajno bilo svjetlo ispred njega cijelim putem, što mu je olakšalo put. Može biti da je neka druga osoba išla ispred istim putem. Voz je bio spreman da krene kad je stigao u stanicu. Putovao je u Džhelum i vidio Obećanog Mesiju a.s. Hazreti Ghulam Rasool Rajiki r.a. piše kad je bio mladić da je u snu vidio kako je bio satrt pod nogom slona. Ujutro ga je neko pozvao da se pridruži grupi koja ide jašući na leđima slona da vide nabujalu rijeku Bayas. Rajiki sahib piše da je ovaj san jako utjecao na njega i zbog podsjećanja na slona on je odbio da ide ali su ga drugi prijatelji nagovorili da im se pridruži. Rajiki sahib je nevoljno odlčio da ide. Otšli su na leđima triju ili četiriju slonova. Na rijeci je neki mladić skakao s mosta, koji je imao nekoliko lukova, u nabujalu rijeku i izranjao iz najbližeg luka mosta na drugu stranu. Rajiki sahib piše da je i on također bio plivač tako da je rekao mladiću kako bi bilo značajno ako bi umjesto iz najbližeg luka mogao izroniti iz daljeg luka. Mladić je rekao da je rijeka nabujala i da je teško izroniti iz daljeg luka. Kad je uvidio da je i Rajiki sahib također plivač izazivao ga je da sam pokaže ono što je predlagao. Rajiki sahib je skočio s mosta i pojavio se ispod luka. Onda je odlučio da drugi put skoči sa dalje tačke. Slučajno je skočio pravo u vir i bio uhvaćen u vrtlog vira. Nastojao je sve što je mogao da pobjegne ali nije bilo od koristi. Bio je pod vrlo jakim virom nabujale vode i izgledalo je nemogće da izađe odatle. Nestajalo mu je energije i osjećao je da će za nekolio momenata nestati. Njegovi prijatelji su gledali sve ovo s vrha mosta i navijali, mogli su vidjeti ovu beznadežnu situaciju ali Rajiki sahib piše kako niko od njih nije pomislio da mu nešto baci da se uhvati za to. Za to vrijeme je situacija u vodi postajala izuzetno beznadežna i izgledalo je da će njegov život za nekoliko minuta nestati. Upravo tada je nastala dramatičan promjena i zbog blagoslova Obećanog Mesije a.s. po čijem je nalogu došao u ovu oblast, dogodila se ova manifestacija. Kad je bio potpuno prepušten milosti vira, izranjajući i toneći u njega bez ikakve preostale energije u sebi, nešto ga je, kao vrlo snažna ruka izbacilo iz mase vira. Bio je bačen daleko od vira tako da je završio  držeći se za granu drveta koje je raslo uz obalu rijeke. Tako se pomogao granama i samo Božijom milošću je došao do obale rijeke. Ovako se ispunio njegov san i shvatio je da se ono što je vidio u snu – da je satrven pod nogom slona – može ostvariti kao suočavanje s drugom vrstom nesreće. On piše da je također shvatio da je njegovo bežanje iz vira bilo zbog blagolsova Obećanog Mesije a.s. jer je u ovoj oblasti bio po njegovom nalogu; inače je situacija bila posve beznadežna. Huzur Akdas je rekao da je naveo sve ove događaje koji ističu vjeru ashaba kao i da pokazuju njihovo vjerovanje u Obećanog Mesiju a.s. Inače bi ovosvjetski ljudi ovo bježanje iz vira pripisali slučajnosti. Mi svi trebamo usaditi takvo stanje vjere. Da nas Allah osposobi za to.