Tabligh ashaba Obećanog Mesije a.s.

Kratki sadržaj

Huzur Aqdas je rekao da su Božiji poslanici došli svijetu da  čovjeka približe Bogu, da čovjeka učine obožavaocem Boga i da prakticira Božije naredbe. Od svih poslanika najsavršeniji je bio naš učitelj Časni Poslanik s.a.v.s.; on je u cjelosti ispunio dužnost prema učenju koje mu je objavljeno i ovo je učinio na besprijekoran način. On je svoju poruku Istine uputio beduinima Arabije i robovima, on ju je neustrašivo uputio plemenskim poglavicama Meke i moćnim kraljevima. Poslije njega, ovaj veliki zadatak nastavili su njegovi ashabi r. a. koji su ovu poruku uputili svijetu.  Poslije 1400 godina, u skladu sa Božijim obećanjem, dogodio se dolazak  Obećanog Mesije a.s., revnog i istinskog poklonika Poslanika koji je oživio ovu misiju i pozivao svijet Bogu i poučio kako da nađu put da spoznaju Boga. On je obavijestio da je sada jedini put za ljude da spoznaju Boga kroz religiju islam. U jednoj strofi poeme na urdu jeziku on je rekao: ‘Dođite ljudi, jer ovdje ćete naći Božije svjetlo.’ Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘Proučavanje svjetskih religija otkriva da svaka religija, osim islama, sadrži jednu ili drugu grešku. Razlog za ovo nije to da su one bile neistinite u svom porijeklu, nego zato što je poslije dolaska islama Bog napustio pomoć drugim religijama. One su postale kao napuštene bašče koje nemaju baštovana da pazi na njih i da ih navodnjava, i za čije održavanje nije napravljen aranžman, tako da su one postepeno počele propadati.  Drveća koja su donosila plod postala su suha i jalova, i trnje i korov su se raširili svuda po njoj. Ove religije su izgubile svu duhovnost koja je korijen svih religija, i ništa nije ostalo osim jalovih riječi.’ (Predavanje u Sialkotu, Ruhani Khaza’in, tom 20, str. 203 – Bit islama, tom I, str. 14-15) Obećani Mesija a.s. je dalje napisao da je islam zadnji Šerijat i zato ga je Bog zaštitio slanjem staratelja na početku svakog stoljeća; tako je u sadašnje doba Bog poslao Obećanog Mesiju a.s. kao Mudžadida zadnjeg milenijuma. Dužnost je svakog muslimana da se pridruži istinskom i revnom pokloniku Časnog Poslanika s.a.v.s. On je prelijepu poruku islama uputio izvan Indije, široko u svijetu i ulio duh u one koji su dali zavjet bai’ata da svijetu upute poruku da dođu Bogu i osnuju vezu s Njim. Huzur Aqdas je rekao da je među onima koji su dali zavjet bai’ata Obećanog Mesije a.s. bilo siromašnih, radnika, zemljoposjednika, farmera, neobrazovanih seljaka, poslovnih ljudi, obrazovanih ljudi itd. Svi su oni razumjeli poruku Obećanog Mesije a.s. prema svojim pojedinačnim sposobnostima, okoristili se od njegovog uzvišenog društva i nastojali da je rašire u svojim krugovima. Ovo su bili ljudi koji su nastojali da rašire ovu istinsku poruku i danas je Huzur Aqdas izabrao neke od njihovih izjava da ih iznese u hutbi. Hazreti imam Din sahib r.a. prenosi kako je primio pismo od nekog čovjeka koji je od njega tražio da dođe sa jednim Maulvi iz Kadiana zato što će se tamo održati debata u selu. Tako su oni i otišli. U toku debate druga strana je insistirala da će nastaviti debatu samo ako Ahmadi mogu pokazati da je ime ‘Mirze sahiba’ napisano u Časnom Kur’anu u cjelosti – ‘Mirza Ghulam Ahmad, sin Mirze Ghulam Murtaze’. Debata je započela i Ahmadi Maulvi sahib je rekao ako drugi mogu pokazati u cjelosti navod ranijih poslanika u Kur’anu, sa imenom roditelja, oni će isto uzvratiti; no ako ovaj metod nije bio zabilježen u pogledu ranijih poslanika zašto je postavljeno ovo pitanje? Na ovaj argument nije dat nikakav razuman odgovor. Osoba koja je vodila debatu bio je sikh i rekao je da drugi maulvi nije imao znanja i bio je uvredljiv prema njemu.  Tako je Bog nama dao pobjedu. Kad je Obećanom Mesiji bilo preneseno o ovom događaju on je rekao: ‘Zašto Maulvi sahib nije rekao da je Uzvišeni Allah dao u Kur’anu moje ime: čije će ime biti Ahmad… (61:7) Hazreti Pir Iftikhar Ahmad sahib r.a. prenosi da je njegov otac vjerovao u hazreti Mirzu Ghulam Ahmada a.s. u vrijeme kad je tvrdio da je Mudžadid i propagirao njegovu poruku među svojim prijateljima i među drugima. Dao je da mu se za tu svrhu naštampa veliki poster. Također je doprinosio u finansijkom davanju skupa sa svojim sljedbenicima. Zadnje vrijeme svog života proveo je u propagiranju ove poruke i nastojao je da nadmaši druge u finansijskom davanju. Huzur je rekao da se danas, pored knjiga, propagiranje poruke islama vrši kroz MTA. Na početku smo koristili jedan satelit a danas, Allahovom milošću, deset satelita prenose MTA program i u Indiji su poduzeti napori da se MTA gleda preko manjih satelitskih antena. Hazreti Master Nazir Ahmad sahib r.a. prenosi kako je volio da radi tabligh od ranih godina. Njegova porodica je živjela u Bhaati Gate oblasti Lahora. Jedan Ahmadi musliman je došao da se sretne s njegovim ocem i videći entuzijazam mladića poučio ga je dokazima i argumentima o životu i smrti Isa a.s. Master sahib prenosi da je počeo odlaziti da vidi razne imame i predstavio im je ove argumente. Jedan imam je tražio od njega da nađe priliku da bude u društvu ‘Mirze sahiba’ kad bude duvao vjetar s prašinom i pijeskom. Da onda treba vidjeti da li na licu Mirze sahiba ima prašine kao na licu drugih ljudi. Kad se osvjedoči u ovo da onda ponovo dođe ovom imamu i da će mu on onda odgovoriti i reći mu činjenice. Master sahib prenosi kako je često imao priliku da ide u Kadian i tokom narednog putovanja tamo dogodilo se također da je tokom rane jutarnje šetnje bio u društvu Obećanog Mesije a.s. On prenosi kako je često trčao uz Obećanog Mesiju a.s. koji je brzo hodao. Slučajno je u toku šetnje zaduvao vjetar koji je nosio prašinu i pijesak. Po povratku iz šetnje, drugovi su okružili Obećanog Mesiju a.s. Master sahib prenosi kako je pogledao na lica svih prisutnih i onda pogledao lice Obećanog Mesije a.s. i bio zapanjem  da na njegovom licu nije bilo ni traga prašine dok su kod drugih lica bila prašnjava. On je kasnije ovo spomenuo hazreti Maulana Nuruddinu r.a. koji  mu je rekao da je to bio znak da je on zaista  Obećani Mesija. Kad se vratio u Lahor Master sahib je ovo ispričao imamu koji je na to rekao da mu ne vjeruje i rekao da je ‘Nuruddin’ ovu priču izmislio za njega. Master sahib prenosi da je ovaj imama sebe lišio ove privilegije dok je Master sahib svojim očima vidio ovaj znak. Hazreti Sher Muhammed r.a. prenosi da je jednom u snu vidio bunar napunjen mlijekom i kako on daje svojim prijateljima vedro puno mlijeka da toliko piju  da se bunar osušio.  Kad je bio u posjeti Kadianu ispričao je svoj san Maulvi Abdul Kerim sahibu r.a. koji je protumačio da mlijeko znači znanje. Sher sahib je rekao da on nema nikakvog obrazovanja. Maulvi Abdul Kerim sahib je odgovorio da ovdje znanje znači ono koje dolazi od Boga i rekao mu da će se njegovi prijatelji okoristiti od njegovog znanja a da presušen bunar znači da će oni koji ga zaustavljaju od širenja ove poruke biti jendog dana dokrajčeni. Sher sahib prenosi da su sve tri ove stvari obistinile. Hazreti Qazi Muhammed Jusuf sahib r.a. prenosi da je mnogo putovao širom Indije i da je vidio sve oblasti, uključujući grob Jouza Asifa Isa a.s.). Nakon što je dao zavjet bai’ata svi su ga u školi počeli zvati Qadiani i drugim takvim imenima. Gdje god je išao govorili su o njegovoj vjeri i Ahmadijat je postao popularan. Započela je serija pitanja i odgovora i ljudi su počeli govoriti o Ahmadijatu. Kad je  počeo raditi imao je priliku da mnogo putuje i ovo je koristio da širi poruku (Ahmadijata). On prenosi kako je njegovim direktnim i indirektnim prenošenjem poruke oko 250 ljudi primilo Ahmadijat. Hazreti Ahmad Din sahib r.a. prenosi kako je jedanput čuo da je Obećani Mesija a.s. spomenuo u hutbi petkom da će čak neobrazovani ljudi u Džematu prevladati nad drugima. Ahmad Din sahib prenosi da je njegovo iskustvo dokazalo da je uprkos toga što je bio neobrazovan, u tolikoj mjeri poražavao vjerske učenjake u diskusijama da su mu oni rekli da smatraju je slagao kad im je rekao da je neobrazovan. Hazreti dr. Muhammed Buksh sahib r.a. prenosi da je dao zavjet bai’ata 1903. preko pisma i da je vidio Obećanog Mesiju a.s. godinu ranije. U toku razgovora s Obećanim Mesijom a.s. rekao mu je kako je zaposlen u artiljeriji i da je uvidio da je teško prenositi poruku u armiji. Obećani Mesija a.s. ga je uvjerio da neće zadugo biti sam (jedini Ahmadi). Savjetovao ga je da odlučno nastavi prenositi poruku i gdje god bude premješten da se sretne sa članovima Džemata. Hazreti Mamo Khan sahib r.a. prenosi kako je u snu vidio da mu je mjesec pao u krilo. Neko je ovaj san protumačio da znači da će on ili dobiti veliko poštovanje ili će dati zavjet bai’ata uzvišene osobe.  Tokom tog vremena bio je popularan događaj o Lekh Ramu i Khan sahib je mislio ako se to obistini, on će dati zavjet Obećanom Mesiji a.s. Kad se ovo predskazanje ispunilo poslao je pismo svog bai’ata na koje je odgovorio Maulvi Abdul Kerim sahib r.a. Ovo se dogodilo 1904. i Khan sahib je lično dao zavjet bai’ata u 1906. Hazreti Abdul Rasheed sahib r.a. prenosi da je jedan neahmadi mladić postao naklonjen Arja razmišljanju. Njegovi roditelji su ga odveli nekom vjerskom učenjaku i kad je dječak iznio neke prigovore iz Arja perspektive, uvaj učenjak je ustao i udario ga. Mladić je pobjegao i ljudi su trčali za njim. Jedan Ahmadi musliman je bio u ovoj grupi i slijedio je mladića do njegove kuće. Ispitivao ga je o tome u čemu je stvar i onda je otišao Rasheed sahibu i rekao mu o toj stvari. Rasheed sahib je otišao da se sretne s mladićem. Na početku je mladić odbio da bilo šta diskutuje i rekao je kako je bio Arja i da je napustio uzimanje mesa i prisustvovao je Arja skupovima. Međutim, Rasheed sahib ga je nastavio posjećivati i ovaj mladić je postepeno postao više prisan. Rasheed sahib je s njim išao u šetnju. Uskoro je bio školski praznik i Rasheed sahib je pitao mladića da s njim ide u Kadian ali on nije bio sprema da sluša. No, poslije mnogo uvjeravanja složio se. U Kadianu su se sreli sa hazreti Maulana Nuruddunom r.a. koji mu je rekao da može iznijeti bilo koji prigovor koji želi i da će mu biti dat odgovor. Kad je hazreti Maulani Nuruddinu r.a. rečeno da mladić ne jede meso on je za njega obezbjedio hranu bez mesa. Ovim je mladić bio veoma impresioniran. Otišao je do džamije sa Rasheed sahibom gdje je bio prisutan Obećani Mesija a.s. koji je u ovo vrijeme pisao nešto o Arja vjerovanjima i dao neke odgovore na prigovore iznesene od Arja sljedbenika; mladić je ponovo bio dirnut onim što je čuo. Kasnije ga je Rasheed sahib odveo da sluša dersul Kur’an koji je držao hazreti Maulana Nuruddin r.a. Poslije dersa on je odgovorio na pitanja koja je mladić postavio i bio je zadovoljan odgovorima. Poslije magrib (akšam) namaza ostali su u džamiji gdje su ljudi postavljali pitanja na koja je Obećani Mesija a.s. davao odgovore preko Maulvi Abdul Kerima i mladić je sjedio i slušao ali nije iznio nikakav prigovor poslije ovoga. Narednog dana je uzeo abdest za zuhr (podne) namaz i klanjao namaz, i trećeg dana je dao zavjet bai’ata. Rasheed sahib je napisao da je sada njegova ljubav prema islamu tolika da Arja sljedbenicima prenosi ljepote islama. Hazreti Mian Abdul Aziz sahib r.a. prenosi kako je u Neela oblasti Lahora prenosio poruku jednom vjerskom Pathan službeniku srednjih godina. Poslije toga mu je ovaj učenjak rekao da, iako priznaje da je Obećani Mesija istinit, način postupanja njegovog naroda je takav kad jednom nešto odbiju čak i ako im Bog dođe i kaže, oni to ne prihvataju. On je završio tako da je počinio samoubistvo. Mian sahibovo drugo iskustvo također je bilo sa Pathan vjerskim učenjakom koji je, kad bi oni prolazili pored njegove radnje u Lahori Mundi govorio ‘prolaze kafiri’. Mian sahib mu je jedanput rekao da umjesto da nadiva imena bar treba pronaći istinu o njima na što je on odgovorio da čak i da mu Bog dođe i rekne o njima, on to neće prihvatiti. Ovaj čovjek je završio tako da je pojeo otrov i ubio se zbog neke ljubavne afere. Hazreti Munshi Qazi Mehboob Alam sahib r.a. prenosi kako je prenosio poruku Musa sahibu, čak ga odveo u Kadian ali nije bilo rezultata. Jedan dan je rekao Musa sahibu kako jedan hadis prenosi da je neki beduin tražio od Časnog Poslanika s.a.v.s. da će ga prihvatiti ako se zakune Bogom da je Božiji poslanik. Poslanik se zakleo Bogom da je zaista Božiji poslanik i beduin je prihvatio islam i također ponudio svoje pleme za zavjet bai’ata. Ovo je imalo ogroman dojam na Musa sahiba i on je odmah poslao pismo Obećanom Mesiji a.s. i pitao ga je hoće li se zakleti Bogom da je Obećani Mesija. Kad je ovo pismo stiglo do Obećanog Mesije a.s. on je tražio od Maulvi Abdul Kerima sahiba r.a. da odgovori natrag i kaže da se on zaklinje Bogom da je upravo taj Obećani Mesija  o kome je Časni Poslanik s.a.v.s. dao obećanje da će doći u njegovom ummetu. Maulvi Abdul Kerim r.a. je od sebe dodao bilješku i rekao da je imao zakletvu Obećanog Mesije a.s. i treba ili dati zavjet bai’ata ili čekati na Božiju kaznu. Po primitku pisma Musa sahib je dao zavjet bai’ata sa svojom porodicom. Jedan advokat iz Lahora po imenu Abdul Kerim bio je poznat kao Bakra. Upotrebljavao je izuzetno uvredljiv jezik za Obećanog Mesiju a.s. Jedan dan je Munshi sahib diskutovao s njim o smrti Isa a.s. i reko da će mu to dokazati. Advokat je udario Munshi sahiba tako jako po licu da je on pao. Munshi sahib je te noći u snu vidio advokata kako leži na slomljenom okviru kreveta i pod tim je bila rupa/zahod i on je padao u nju u potpunoj bespomoćnosti. Munshi sahib je narednog jutro otišao da vidi ovog advokata i rekao mu kako mu je u snu rečeno da će on biti ponižen. Uskoro poslije toga je njegova neudata kći zatrudnila i umrla u toku pobačaja. Slijedio je policijski izvještaj i advokat je podnio veliko poniženje. Jedan dan ga je Munshi sahib pozvao i rekao mu da je on upotrebljavao uvredljiv jezik za Obećanog Mesiju a.s. i da je sada dobio svoju naknadu/kaznu. Huzur Akdas je rekao da je danas situacija takva kad priđete hodžama na uljudan način (da im prenesete poruku) oni koriste zakon da poduzmu zakonske mjere. Munshi sahib dalje prenosi kako je prenosio poruku svojoj punici što je imalo veliki utjecaj na nju ali nije dala zavjet bai’ata. Ona je dala svoj nakit Munshi sahibu da ga ponudi Obećanom Mesiji a.s. i rekla mu da želi imati nagradu za to na Sudnjem danu. Munshi sahib je ponio nakit sa sobom kad je slijedeći put otišao u Kadian. Obećani Mesija a.s. je primio ovaj doprinos u nakitu i rekao da će, inšaAllah, ova žena dobiti svoju nagradu. Kad je Munshi sahibova punica umrla on joj nije klanjao dženazu. Kasnije je Obećani Mesija a.s. rekao da je Munshi sahib trebao klanjati dženazu zato što je ova žena dokazala svojim postupkom da je Ahmadi musliman. Huzur Akdas je rekao da je nakit ženama vrlo drag i Munshi sahibova punica je dala svoj nakit jer je imala strah od Sudnjeg dana i željela je da stekne Božije zadovoljstvo. Međutim, Huzur Akdas je objasnio da ne može biti ubrojan kao Ahmadi svako ko kaže da nas ne smatra lošim. Ova žena je dala svoje drage predmete za propagiranje islama. Obećani Mesija a.s. je također na drugom mjestu spomenuo ako nas neko ne smatra lošim zašto to ne proglasi otvoreno i ako nema nikakve teškoće zašto ne dadne zavjet bai’ata? Prema tome svaka odluka se donosi u skladu sa situacijom. Hazreti Maulana Ghulam Rasool Rajiki r.a. prenosi da je poslije davanja zavjeta bai’ata pročitao knjige Obećanog Mesije a.s. i s velikim žarom počeo prenositi ovu poruku. Gdje god bi vidio da se okupilo četvero ili petoro ljudi on bi im prišao i rekao ‘čestitam’. Kad su oni pitali zašto im čestita on je odgovarao da je Imam Mehdi došao. Neki su mu se smijali a drugi su ga ispitivali i on bi tako našao priliku za prenošenje poruke. On prenosi kako su mnogi ljudi primili Ahmadijat kroz njegovo propovijedanje. Huzur Akdas je rekao da mi sada prenosimo poruku dijeljenjem lifleta svuda u svijetu i kad se daju lifleti ponekad ljudi postavljaju pitanja i ovo treba napraviti dalje puteve za prenošenje poruke. Nije dovoljno jednostavno predati komad papira kao poruku mira od Ahmadija Džemata. Umjesto toga, treba dalje uspostaviti vezu koliko god možete. Slično tome, ovih dana se otvaraju džamije, tri su otvorene a tri će uskoro biti otvorene pošto je i džemat Velike Britanije sada privučen ovome. Ovo također treba otvoriti puteve za prenošenje poruke. Dok nove džamije privlače kritiku one isto tako stvaraju interes i izvještaji pokazuju da su ljudi zainteresovani da skupe informacije. Mi trebamo u cjelosti iskoristiti ovu priliku. Hazreti Mian Muhammed Abdullah sahib r.a. prenosi da je neko u njegovoj porodici dao zavjet bai’ata u Kadianu i onda prenio poruku svome ocu. Njegov otac je u snu vidio kako prelijep puni mjesec sija jakim svjetlom iz pravca Kadiana. Njegov otac je to protumačio da znači istinitost Obećanog Mesije a.s. i istog dana poslao pismo zavjeta bai’ata. On prenosi kako je prenosio poruku i prije svog bai’ata ali je to poslije još pojačao tako da su stotine ljudi došli u Ahmadijat radi njegovog propovijedanja. Zatim je Huzur Akdas prenio tužnu vijest o još jednom šehidu u Pakistanu. I rekao da je naš brat Maqsood Ahmad sahib, koji je neko vrijeme živio u Rabvi, ubijen u Navabshahu. Njegova porodica je došla iz sela blizu Kadiana a njegov djed je bio prvi Ahmadi musliman u porodici. Hazreti Halifatul Mesih II r.a. je njegovog djeda poslao u Sind da tamo pazi na zemlju koja je pripadala Džematu. Njegov djed je također bio ubijen kad je Maqsood sahib imao samo dvanaest godina i bio je očevidac ubistva. U jednoj hutbi petkom je hazreti Halifatul Meish IV r.a. spomenuo njegovog djeda u toku izlaganja o ranim šehidima. Maqsood sahib je iz Sinda preselio u Rabvu 1983. i trenutno je radio u  prodaji homeoptik lijekova u firmi pod nazivom Curative Company. Bio je otišao na put radi prodaje lijekova u Sind kad su dva nepoznata napadača na motoru pucali u njega u centru grada. Huzur je rekao da je ovo drugo ubistvo  u Navabshahu u zadnjih nekoliko dana. Njegova žena je rekla da je primao prijetnje. On je bio redovan u obavljanju namaza u džematu i također je bio redovan u finansijskom davanju. Platio je članarinu za svoju ženu i također je platio sve svoje članarine prije nego je otišao na ovaj put.  On je naslijedio entuzijazam svog djeda za prenošenjem poruke i ovo je možda postalo uzrok neprijateljstva. Bio je vrlo društvena osoba, željan da služi drugima. Imao je snažnu vezu sa Halifatom i revnu ljubav prema  Časnom Kur’anu. Njegova žena ga je pitala mogu li oni biti uključeni u porodice šehida i on je odgovorio: ‘Zašto da ne, ako Allah tako izabere.’ Iza sebe je ostavio ženu, tri sina i tri kćeri. Da Allah uzdigne njegov položaj i da neprijatelji budu kažnjeni. Hadžira Begum sahiba, žena derviša iz Kadiana umrla je u toku noći između 4. i 5. marta, sa 79 godina. Ona je svoj život provela kao žena derviša sa velikom ustrajnošću i lijepo je odgojila svojih desetoro djece. Bila je musi. Da Allah uzdigne njen položaj i ožalošćenim podari čvrstinu.