Traženje društva Obećanog Mesije

Kratki sadržaj

Hazreti Halifatul Mesih V a.t.b.a. je rekao da će današnju hutbu petkom bazirati na iznošenjima nekih ashaba Obećanog Mesije a.s. koja oslikavaju revnu želju s kojom su putovali da budu u njegovom društvu. Hazreti Mian Zahoor ud din sahib r.a. prenosi kako je jedanput osjećao neodoljivu želju da posjeti Kadian. On je ovo spomenuo nekom čovjeku. Nije imao novaca da zadovolji troškove puta pa mu je ovaj čovjek dao jedan rupi i rekao da je to sve što je imao. Mian sahib je ovo spomenuo drugoj osobi i on se složio da ide s njim. Obojica su putovali do Batala odakle su pješačili do Kadiana i bili su izuzetno zadovoljni što su se sreli s Obećanim Mesijom a.s. Pričajući uspomene on prenosi kako je vrijeme Obećanog Mesije a.s. bilo ugodno, i kad su došli u njegovo prisustvo ostatak svijeta više nije bio važan. Obuzeti radošću susretom s Obećanim Mesijom a.s., ostali su nekoliko dana i imali čast da klanjaju namaz iza Obećanog Mesije a.s. On prenosi kako je bio sretan da su kroz Božiju milost ovako slabi ljudi kao on bili rođeni u blagoslovljenoj eri. Hazreti hadži Muhammed Musa sahib r.a. prenosi da je mnogo godina imao običaj da na željezničkoj stanici u Batali kod nekoga čuva biciklo. Svakog petka bi sjeo na voz iz Lahora do Batale i od Batale je na biciklu išao u Kadian da klanja džumu namaz i onda se vraćao u Lahore. Hazreti Ghulam Ghos sahib r.a. prenosi da je dao zavjet bai’ata preko pošte ali je 1901. otišao u Kadian da lični dadne bai’at. Kad je bio u Kadianu pitao je maulvi Abdul Karim sahiba r.a. koja je dova najbolja da se stalno uči. On mu je rekao da je najbolja dova da često posjećuje Kadian. Ghos sahib je zato mislio da izgradi kuću u Kadianu gdje bi njegova porodica živjela i on bi svaki put kad dođe kući za vrijeme odmora mogao doći u Kadian. U to vrijeme je bio u istočnoj Africi i slao je novac maulvi Abdul Kerim sahibu r.a. za gradnju kuće. Međutim, kad je ponovno došao u posjetu maulvi sahib mu je vratio njegov novac i izvinuo se što nije imao prilike da mu izgradi kuću. U to vrijeme je maulvi sahib govorio u najpozitivnijim terminima o tome kako je Džemat kupio vrijedna imanja u Kadianu. Ovo se dogodilo kroz blagoslove Obećanog Mesije a.s. Hazreti Mian Zahoor ud din sahib r.a. prenosi kako je uvidio veličinu stvari ako je ‘Mirza sahib’ istitnit a on ga nije prihvatio. On je ovu misao spomenuo svom rođaku i rekao mu da je čvrsto odlučio da posjeti Kadian. Rođak mu je rekao da to nikome ne spominje ali da i on želi da ide s njim. Obojica su rano ujutro krenuli vozom. Od vozne stanice su uzeli nosiljku s konjima i u vrijeme zuhr namaza stigli u Kadian. Džamija Mubarek je u to vrijeme bila vrlo mala. Tamo je sjedilo oko šest ljudi i Mian sahib je pažljivo pogledao na svakog od njih ali je osjećao da izgleda nijedan nije osoba koju je tražio. Petnaest minuta kasnije stigao je hazreti maulana Nur ud din sahib r.a. Vidjevši ga Mian sahib je mislio kako je on cijenjen čovjek i ustao je. Hazreti maulana Nur ud din r.a. je uvidio njegovo pogrešno shvatanje i rekao mu da sjedi, da će hazreti sahib ubrzo stići. Uskoro se otvorio priklopljeni prozor i Obećani Mesija a.s. je ušao u džamiju. To je izgledalo kao da se sunce uzdiglo do svog zenita. Mian sahib prenosi da je prisustvo Obećanog Mesije a.s. nadmašilo njegova očekivanja i osjećao se potpuno zadovoljan nakon što ga je vidio. Hazreti Šeik Abdul Karim sahib r.a. prenosi da je primio Ahmadijat 1903. kroz nekoga ko je došao iz Karačija. U 1904. je posjetio Lahor i dok je bio u džamiji radi džume namaza čuo je da će Obećani Mesija a.s. uskoro stići. Hutbu je održao maulvi Abdul Karim sahib koji je također prevodio namaz. Šeik sahib prenosi kako je išao unaokolo da nekako sretne Obećanog Mesiju a.s. kad ga je odjednom dr. Jakub Baig sahib uzeo za ruku i povukao u prvi red. Tako se našao uz Obećanog Mesiju a.s. U toku sjedenja na namazu osjećao se savladan pri pomisli na svoje grijehe sjedeći rame uz rame sa Obećanim Mesijom a.s. i jecao je. Vidjevši ga da jesa (poslije namaza) Obećani Mesija a.s. ga je potapšao po leđima i umirio ga. Šeik sahib dalje prenosi da je otišao s Obećanim Mesijom a.s. kad se vratio u Kadian. Uskoro je otišao u Gurdaspur i Šeik sahib je otišao za njim tamo. On piše da je Obećani Mesija a..s rekao kako ljudi kažu da je dovoljno za njihov spas da vide Obećanog Mesiju a.s. i dadnu zavjet bai’ata dok je: ‘Mi jedino Tebe obožavamo i jedino od Tebe pomoć tražimo’ (1:5) suština koja može pokloniti spas. On je rekao da je samo došao da pokaže put. Hazreti Sakib Din sahib r.a. prenosi da je negdje u 1904. čuo da Obećani Mesija a.s. dolazi u Lahor. Otišao je na željezničku stanicu s drugima nakon što je pripremio nosiljku s konjima za prijevoz Obećanog Mesije a.s. Kad je Obećani Mesija a.s. sjeo u nosiljku, mladići su, slijedeći običaj u to vrijeme, odvezali konje od nosiljke i željeli da sami vuku nosiljku. Obećani Mesija a.s. je rekao kako je došao da ljudi napreduju i dostignu visoke položaje a ne da ih učini da vuku nosiljke kao životinje. Čuvši ovo napustili su ovaj plan i ponovo privezali konje za nosiljku. Din sahib kaže kako je stajao u pozadini nosiljke sa kišobranom nad Obećanim Mesijom a.s. i osjećao se izuzetno počašćen da ovo radi. Hazreti Čaudri Ghulam Rasool Basra sahib r.a. Prenosi da je u vrijeme đelse 1907. čuo da Obećani Mesija a.s. u četvrtak ide u ranu jutarnju šetnju. U to vrijeme je bila tradicija kad je bila velika skupina ljudi da se povežu rukama i formiraju krug oko Obećanog Mesije a.s. Čaudri sahib je rekao svojim prijateljima da se trebaju pridružiti u jutarnjoj šetnji i ako im Allah omogući formirati krug rukama oko Obećanog Mesije a.s. tako da ga mogu vidjeti izbliza. Poslije fadžr (sabah) namaza svi su čekali na ulici da se Obećani Mesija a.s. pojavi. Niko nije znao u kojem će pravcu ići u šetnju i u zraku se osjećalo veliko uzbuđenje. Poslije nekog vremena rečeno je da će ići prema sjeveru i Čaudri sahib i njegovi prijatelji su se pripremili da formiraju krug rukama. Uskoro su vidjeli da se Obećani Mesija a.s. pojavio s ogromnim skupom i skup  je jednostavno gazio pored njim. Kasnije se, poslije šetnje Obećani Mesija a.s. odmarao pod drvetom i rukovao se sa svima. Tada je Obećani Mesija a.s. rekao da mu je Bog predskazao da će mnoštvo ljudi dolaziti da ga posjeti i da ne treba osjeća dosadu od njih i ne umarati se susrećući se s njima. Hazreti dr. Umer Din sahib r.a. prenosi kako su tako žudili da se rukuju s Obećanim Mesijom a.s. da se on često gurajući probijao kroz skupinu da ovo uradi ali nikada nije bio zadovoljen. Hazreti dr. Abdullah sahib r.a. prenosi da je jedanput htio da putuje u Kadian iz Batale. Jedan stariji slijep čovjek također je htio tamo putovati. Dr. Sakib mu je ponudio da sjedne u nosiljku jer je bilo mjesta ali je ovaj stariji čovjek odbio ponudu i rekao da ima novac da sam putuje. On prenosi da ovo iznošenje pokazuje dostojanstvo ali također pokazuje da su ljudi smatrali da im česta posjeta Kadianu daje život. Hazreti Čiragh Din sahib r.a. prenosi da je (prije davanja bai’ata), kad je Hakim Ahmad Din sahib htio da ide da vidi Obećanog Mesiju a.s. u Lahoru, zbijao šaku s njim. Hakim sahib je izrazio iznenađenje zbog njegovog zbijanja šale s njim. Ovo je postidilo Chiragh Din sahiba i također ga omekšalo. Kad ga je Hakim sahib pitao hoće li ići s njim na put, on se složio. On prenosi da u to vrijeme nije namjeravao da dadne zavjet bai’ata.  Kad su stigli do mjesta gdje je Obećani Mesija a.s boravio saznali su da se ne osjeća dobro. Napolju se okupio veliki broj ljudi. Obećani Mesija a.s. je izašao na prozor tako da su ga ljudi mogli vidjeti. Chiragh sahib prenosi kad je vidio Obećanog Mesiju a.s. znao je da to lice ne može biti lice lažova. Poslije toga je dao zavjet bai’ata. Hazreti Malik Barkat ullah sahib r.a. prenosi kako je preko pošte bio 1905. obaviješten da Obećani Mesije a.s. putuje u Delhi i da će u određeno vrijeme proći kroz određene vozne stanice. Malik sahibova dužnost je bila da obavijesti džemat. On i njegovi prijatelji putovali su 30 milja da stignu do željezničke stanice. Lokalni Ahmadi muslimani su za njih pripremili hranu. Očekivani voz je došao i otišao i onda su saznali da je dan putovanja Obećanog Mesije a.s. promijenjen. Svako je bio izuzetno tužan. Malik sahib prenosi da je ranije noću putovao s velike daljine (predviđajući da će vidjeti Obećanog Mesiju) i nakon što su stigle vijesti o promijeni plana on je jedva mogao hodati nekoliko koraka. Hazreti Munshi Kazi Mahboob Alam sahib r.a. prenosi da je u toku svojih mladalačkih godina kad je bio student osmog stepena slušao diskusije između hanefi i vehabi muslimana. Čuo je da ljudi na vehabi skupovima Mirzu sahiba spominju kao kafira tako da je bio naklonjen da sam to za sebe iznađe. Tražio je neke informacije od jednog Ahmadi muslimana i on mu je rekao da klanja istiharu. Nakon što je naučio određenu dovu za istiharu, Kazi sahib je obavio ovaj namaz. Kad je otišao na spavanje poslije namaza vidio je u snu kako mu je rečeno da sjedi zato što će uskoro doći Časni Poslanik s.a.v.s. Vidio je nekoga u čistoj bijeloj odjeći kako drži Obećanog Mesiju za ruku i stoji uz njega i kaže nešto na arapskom jeziku. Onda je otišao i Obećani Mesija a.s je pokazao na sebe i rekao nešto na pundžabi jeziku što je značilo da je ova osoba od Boga određena za halifu i treba ga cijeniti kao Mehdija. Kazi sahib prenosi da je narednog jutra umjesto u školu otišao u Kadian. Na putu za Kadian stigao je u Batalu i zastao da obavi namaz. Ljudi su ga pitali ko je i gdje ide. Kad im je rekao, počeli su sipati verbalne uvrede na Obećanog Mesiju a.s. i kad je Kazi sahib pokazao čvrstu odlučnost da ide u Kadian izbacili su ga iz džamije. Išli su za njim do autobusne stanice da bi ga odvratili da ne ide u Kadian. Rekli su mu da će mu, pošto je student, obezbjediti da bude u grupi nekoga po imanu Bara Mian i također će za njega obezbjediti smještaj. Kazi sahib je odbio njihovu ponudu i premda je pala noć krenuo je pješke do Kadiana. Pošto mu je put bio nepoznat izgubio se i završio u pogrešnom selu. Ponuđeno mu je da tamo spava u džamiji. Međutim, on je ustao vrlo rano i pitao za put. Jedna osoba mu je pokazala put i Kazi sahib je započeo pješačenje do Kadiana. Na putu je klanjao fadžr (sabah) namaz i u Kadian stigao poslije zalaska sunca. Kad je stigao u Kadian pitao je za poštovanog Mirzu sahiba i neko mu je pokazao stariju osobu (Mirzu Nizam Dina) koji je sjedio na divanu i pušio huku, tijelo mu je još bilo mokro od kupanja. Kazi sahib je osjećao odvratnost i vrlo razočaran krenuo natrag. Na putu je sreo Hamid Ali sahiba koji ga je pitao ko je i koga je došao vidjeti. On je rekao da je došao iz Lahora i da je došao da vidi Mirzu sahiba ali da se sada vraća kući. Hamid Ali sahib mu je rekao da nije vidio Mirzu sahiba kojeg je došao vidjeti i ponudio mu da za njega uredi susret s njim. Kazi sahib je osjećao veliko olakšanje. Hamid Ali sahib je tražio od njega da napiše bilješku i kaže da je student iz Lahora i da se treba vratiti istog dana i da želi vidjeti Obećanog Mesiju a.s. U odgovoru na ovu bilješku Obećani Mesija a.s. je poslao bilješku u kojoj je rekao da je u trenutno toku pisanja knjige i da je skoncentrisan na temu knjige, te da je, ako dođe da se sretne s Kadi sahibom postojala  mogućnost da izgubi koncentraciju. Ovo nije zadovoljilo Kazi sahiba i on je napisao drugu bilješku moleći da se odmah sretne s njim, da je putovao od ranog jutra da bude ovdje. Na ovo je Obećani Mesija a.s. rekao da kažu Kazi sahibu da sjedne u džamiju Mesdžid Mubarek. Poslije petnaest minuta je Obećani Mesija a.s. poslao po njega. Kazi sahib prenosi kako je vidio Obećanog Mesiju a.s. da stoji na drugoj strani ulice i da je izgledao upravo onako kako mu se pojavio u snu. On je išao prema Obećanom Mesiji a.s. dok je Obećani Mesija a.s. došao prema njemu. Kazi sahib je odmah znao da je on sveta osoba iz njegovog sna i da je istinit; zagrlio je Obećanog Mesiju a.s. i počeo jecati. On prenosi da nije imao pojma zašto je jecao. Obećani Mesija a.s. ga je umirio i kad se smirio pitao ga je odakle je došao. Kazi sahib je rekao da je bio iz Lahora. Kad ga je pitao zašto je došao on je rekao da je došao da vidi Obećanog Mesiju. Pitao ga je ima li ikakvu posebnu potrebu i on je odgovorio da nema, da je samo želio da ga vidi. Obećani Mesija je odgovorio da neki ljudi dođu da ga vide da bi tražili posebne dove, je li on imao također imao takvu potrebu? Kazi sahib je odgovorio da nema nikakve potrebe. Obećani Mesija a.s. je bio vrlo zadovoljan da ovo čuje i rekao je ‘Mubarek’, i onda dodao da je vrlo korisno doći Božijim ljudima bez ikakve potrebe. Hazreti Malik Ghulam Hussein sahib r.a. prenosi kako nije imao novaca da ode u Kadian. Imao je kod sebe samo dvije rupija. Putovao je pješke do Đehluma i onda je mislio da može nastaviti tako. Putem je sreo neke vojnike koji su sa sobom imali konje. Pitao ih je da mu dadnu jednog konja ali su vojnici rekli da je on iz oblasti Gudžurat i da su se bojali da im on ne ukrade konje. On im je rekao da nije bio iz Gudžurata ali oni nisu bili uvjereni. Malik sahib je ostao uz njih i išao s njima. Neko vrijeme su mu dozvolili da jaše na jednom konju. Hranili su ga i također s njim proveli dvije noći na putu. Kad su stigli u Lahor putevi su im se rastavili. Bio je na raspolaganju voz iz Lahora ali je Malik sahib nastavio pješačiti. Stigao je do drugog grada odakle je mogao uhvatiti voz ali kad je saznao da treba čekati dok voz ne stigne on je ponovo započeo s pješačenjem. Ovo se dogodilo još na jednoj voznoj stanici. Na kraju je sahib stigao u Amritsar. Tamo je prenoćio s poznanikom i ujutro uhvatio voz za Batala. Od Batala je pješačio do Kadiana. U Kadianu je boravio nekoliko dana. Kad je odlazio rekao je Obećanom Mesiji a.s. da je kao dijete molio Boga: ‘O Bože, učini nas vojnicima u vrijeme Mehdija,’ i također je naveo kako je pješačio do Kadiana. Obećani Mesija a.s. mu je rekao da je vrlo hrabar. Na pitanje o tome šta zna raditi Malik sahib je odgovorio da je njegova jedina vještina da zna praviti hljeb. Obećani Mesija a.s. je od njega tražio da zapiše svoje ime i rekao mu da će tražiti da dođe i pomogne kad bude potrebno. Ovo su iznošenja ashaba Obećanog Mesije a.s. koji su jako željeli da ga vide i podnosili su mnoge teškoće radi ovoga. Zauzvrat su bili blagoslovljeni dobrotom. Da nas Allah osposobi da ne samo uživamo u ovim iznošenjima nego da svaki od ovih iznošenja bude izvor uvećanja naše vjere.