Vrlina ustrajnosti (čvrstine) i praksa Obećanog Mesije a.s.
Kratki sadržaj
Huzur je dao izlaganje u vrhunskoj vrlini ustrajnosti (čvrstine) pozivajući se na praksu Obećanog Mesije a.s. i rekao je da je njegova praksa bila u slijeđenju blagoslovljenog uzora Časnog Poslanika s.a.v.s. koji je ustrajao na krajnje izvanrednom strpljenju zato što Allah naređuje:
“…tražite pomoć sa strpljenjem i namazom…” (2:154)
Samo oni ljudi mogu ovo staviti u praksu koji imaju potpunu vjeru i oslanjanje u Allaha. U sadašnje doba je Zajednica Obećanog Mesije a.s. ta koja pokazuje strpljenje i odlučnost, i vrijeme nužde samo se okreće Allahu. Obećani Mesija a.s. je pokazao praktičan primjer ovoga; on je morao podnijeti sve vrste neprijateljskih okolnosti i podnio ih je sa uzorom krajnje izvanredne ustrajnosti. Allah ga je direktno uputio u ovim stvarima. Kao u niže navedenoj objavi:
“Bit će kušnje, onda budi ustrajan kao što su bili ustrajni oni visoke rješenosti. Allah će onemoćati plan nevjernika. Slušaj!, to je kušnja od Allaha zato da te On može voljeti velikom ljubavi, ljubavi od Allaha, Moćnog, Gospodara časti; blagodat koja neće biti odsječena…” (Tadhkirah, str. 444)
Šeik Jakub Irfani sahib piše da je 1898. Maulvi Muhammed Husein poslao magazin Obećanom Mesiji a.s. koji je bio pun uvredljivog jezika. On piše da ga razmišljanje o čvrstoj rješenosti koju je Obećani Mesija a.s. pokazao po primanju ovog magazina, ispuni osjećanjima čak decenijama kasnije. Njegovo strpljenje i odvažnost bili su za primjer i bili su dokaz da Allah daje tako visoku rješenost Svojim Poslanicima. Irfani sahib piše da je jedanput na skupu jedan Braham vođa učestvovao u program pitanja i odgovora sa Obećanim Mesijom a.s. kad je neka neugodna osoba počela sipati uvrede na Obećanog Mesiju a.s. Obećani Mesija a.s. je stavio ruku na svoje lice i sjedio potpuno nijem kao da je slušao slatke riječi nekog čovjeka dok ovaj čovjek nije prestajao da sipa pogane riječi. Obećani Mesija je rekao da niko ne treba reći ništa ovom čovjeku i da mu dozvole da kaže šta želi. Braham vođu se ovo veoma dojmilo i rekao da je to bilo moralno čudo.
Irfani sahib također piše da je jedanput neki čovjek protestovao Obećanom Meisji a.s. al mu je on odgovorio na vrlo nježan način; no, što je njegov odgovor bio nježniji to je čovjek postajao smjeliji (i više drzak), dok nije potpuno napustio pristojnost. Za to vrijeme Obećani Mesija a.s. je nastavio da mu se obraća krajnje uljudnim riječima. Jedan ashab Obećanog Mesije a.s., Maulvi Abdul Kerim sahib, nije više mogao tolerisati ovo grubo ponašanje i izderao se na njega, i krenuo prema njemu zbog čega je čovjek pobjegao. Maulvi Abdul Kerim sahib je bio zadovoljan što je pokazao takav osjećaj časti ali je kasnije shvatio da je trebao dati prednost nadzoru Obećanog Mesije a.s. i možda nije trebao postupiti na način na koji je postupio. Maulvi Abdul Kerim sahib također prenosi da je jedanput u džamiju došao vrlo arogantan čovjek i bio je vrlo grub o tvrdnji Obećanog Mesije a.s. Njegov jezik je bio izuzetno uvredljiv i drzak ali je Obećani Mesija a.s. ostao potpuno miran. Mnogo puta je publika bila uzbuđena ovim uvredljivim jezikom i iskalili svoju srdžbu nakon što je skup bio završen; no Obećani Mesija a.s. čak nije dao ni nagovještaja o ljutnji.
Šeik Jakub Ali Irfani sahib piše da je 1904. godine bio spomenut neki magazin koji je upotrebljavo ružan jezik za Obećanog Mesiju a.s. kad je Obećani Mesija a.s. rekao: žtreba da pokažemo ustrajnost i čvrstinu. Šta ove uvredljive riječi čine? Takvo je također bilo neodobravanje i osuda ljudi u doba Časnog Poslanika s.a.v.s. na što se on šalio govoreći: ‘Šta ja mogu o njihovoj osudi, Allah me je nazvao Muhammed.’ Obećani Mesija a.s. je dodao: ‘slično je Allah mene poslao.’ Često su stizala uvredljiva pisma bez poštanske markice to jest bez plaćene poštarine i ona je morala biti plaćena da bi pisma bila primljena i Obećani Mesija a.s. je plaćao ovu poštarinu. Ova pisma nisu sadržavala ništa osim uvreda od početka do kraja i Obećani Mesija a.s. je činio dove za sve ove pošiljaoce i stavljao je sva takva pisma u vreću. Jedanput je Maulvi Muhammed Husein poslao neki magazin sa uvredljivim materijalom. Obećani Mesija a.s. ga je poslao natrag sa slijedećim tekstom napisanim na magazinu: ‘O moj Gospodaru, ako je ovaj čovjek istinit u riječima koje je napisao u knjizi, podaj mu čast a ako nije istinit onda ga privedi na obračun i kazni ga za njegovu neistinu.’ Svi prisutni su na ovo rekli Amin. Jedanput je u toku predavanja ili hudbe Obećanog Meisje a.s. u džamiji, jedan sik ušao u zgradu i počeo iznositi verbalne uvrede. Svako je nijemo slušao zbog straha od Obećanog Mesije a.s. Kad su riječi ovog čovjeka postale proste, Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘nježno ga izvedite napolje.’ Hazreti Mirza Bašir Ahmad piše da su neki ljudi podigli prigovore u toku gradnje Minaretul Masih da će privatnost kuća biti ugrožena, tako da je zamjenik komesara policije došao da posjeti mjesto. Obećani Mesija a.s. mu je rekao da pita hindu koji je bio prisutan da li je od njegovom djetinjstva do sada bila i jedna prilika gdje Obećani Mesija nije bio od koristi hindusima a on nije. Također je rekao komesaru da također pita hindusa da li je postojala i jedan prilika gdje su hindusi mogli povrijediti Obećanog Mesiju a da on to nije učinio.
Šeik Jakub Irfani sahib piše da je jedanput u Kadian došao neki doktor iz Luchnowa koji je imao izvještačeno otmjeno držanje i nekako je bio bezobrazan i drzak kad je govorio sa Obećanim Mesijom a.s. Kritikujući, rekao je kako je Obećani Mesija a.s. tvrdio da zna tečno arapski jezik a da čak nije mogao ispravno izgovoriti određeno slovo. Njegovo kritikovanje je bilo krajnje uvredljivo ali je većina ashaba šutila zbog Obećanog Mesije a.s. Sahibzada Abdul Latif to nije mogao podnijeti i odgovorio mu je. Neugodna situacija je još više porasla. Obećani Mesija a.s. je tražio od njega da se okani, i rekao je da nije bio uzrujan jer se poslanicima uvijek rugalo i bili su vrijeđani. U odgovoru da nije mogao ispravno izgovoriti određeno slovo on je rekao da ne potiče iz Lucknowa tako da njegov izgovor i ne može biti takav, da je on poticao iz Pundžaba. Također je rekao da su o Musa a.s. govorili:
“… i nije u stanju da objasni.” (43:53)
i da hadis navodi da će Mehdi također imati smetnju u govoru.
Hazreti Mirza Bašir Ahmad sahib prenosi da bi često stizala pisma sa neplaćenom poštarinom. Ova pisma su bila anonimna i uvijek uvredljiva. Obećani Mesija a.s. je uvijek plaćao poštarinu da bi primio ova pisma. Jedanput je jedan ashab rekao osobi koja je uzimala poštu da ne primi pisma sa neplaćenom poštarinom. Kad je Obećani Mesija a.s. saznao o tome, nasmijao se i rekao da ljudi ova pisma pišu anonimno zato što se boje zakonskog gonjenja. Hazreti Mirza Bashir Ahmad sahib također prenosi da su neki rođaci Obećanog Mesije a.s. također po cijelu noć izgovarali verbalne uvrede. U zoru bi Obećani Mesija a.s. tražio da se toj osobi donese nešto da jede pošto je cijelu noć potrošio da izgovara uvrede i da mu se grlo osušilo.
Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Ja imam takvu kontrolu nad svojim nafsom (svojim ‘ja’) i Allah je učino moj nafs takvim muslimanom da ako osoba sjedi ispred mene cijelu godinu i sručuje najgore moguće lične uvrede, na kraju će on biti taj ko će biti postiđen i morat će priznati da me nije mogao uznemiriti.’
Neki nereligiozni i ovosvjetski rođaci Obećanog Mesije a.s. bili su mu do krajnosti suprotstavljeni. Jedanput su zatvorili prolaz koji je vodio do džamije što je stvorilo izuzetnu neugodnost onima koji su željeli da se sretnu sa Obećanim Mesijom a.s. Poduzeti su neki sudski postupci koje je Obećani Mesija a.s. dobio. Međutim, bez traženja odobrenja od Obećanog Mesije ili da ga čak obavijesti, advokat je podnio tužbu za snošenje troškova. Njegovi rođaci su pisali Obećanom Mesiji na što je on prekorio advokata i svojim rođacima poslao poruku da neće trebati plaćati nikakve troškove. Hazreti Mirza Bašir Ahmad sahib piše da bi njegovi rođaci poticali sik stanovnike Kadiana i stvari bi od verbalnih uvreda eskalirale do fizičkog meteža. Neki među Ahmadi muslimanima bi tražili od Obećanog Mesije odobrenje da odgovore ali je on uvijek od njih tražio da budu čvrsti. Jedanput su neki siki iz Kadiana nepravedno napali i oštetili kuću jednog siromašnog Ahmadi muslimana i bili okrutni prema Ahmadi. Policija je poduzela korake protiv njih na što su oni otišli Obećanom Mesiji a.s. i tražili oprost i on im je oprostio. Neki samozvani mudžadid je objavio izuzetno uvredljiv prilog u novinama protiv Obećanog Mesije a.s. Kad su mu njegovi ashabi predložili da ga preda na sud Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘za nas je Allahov sud dovoljan. Budite strpljivi.’
U zaključku je Huzur pročitao isječke iz plemenitog pisanja Obećanog Mesije a.s. govoreći da će konačna pobjeda biti pobjeda njegove Zajednice i da se oduvijek i u svako vrijeme rugalo Allahovim poslanicima, kao što Kur’an kaže:
“O žalosti nad robovima! Njima ne dođe nijedan poslanik, a da mu se oni ne rugaju.” (36:31)
On je rekao da će generacije za generacijama ljudi čekati na onog koji je Obećan i vidjet će da on neće doći.
Huzur je rekao da naši takozvani navijači treba da paze na sebe umjesto da nas provociraju o nivou naše čvrstine. Obećani Mesija a.s. nije rekao da će teška vremena uskoro proći. Umjesto toga, on je prije stotinu godina napisao da će tri stoljeća proći prije nego što ljudi konačno shvate da je onaj koji je bio Obećan zaista došao. Božijom milošću, njegova Zajednica je sada stigla do 198 zemalja svijeta i svakim danom stiče snagu. Naš napredak je to što je uzbudilo naše neprijatelje i opozicija je porasla. Zimzeleno drvo koje je zasadio Obećani Mesija a.s. bilo je navodnjavano ustrajnošću i dovama i, inšaAllah nastavit će da cvjeta. Svaka grana ovog drveta koja ne bude tražila dobrotvornost od njega bit će suha grana i bit će odsječena. U ovo vrijeme povećanog neprijateljstva svaki Ahmadi treba da traži strpljenje i pomoć od Allaha više nego ikada prije i da i dalje bude dio ovog rascvjetanog drveta. Da nas Allah sve omogući da tako činimo.