Proganjanje i dove

Kratki sadržaj

Huzur je rekao da u svako doba neprijatelj, kad nastoji sve što može u proganjanju i istrebljivanju Božijih ljudi, primjenjuje trikove koji protuslovljuju ljudskost da odreda muče ljude, ne praveći razlike između muška i ženska, djece itd. Ovakva okrutnost i nečovječnost iskaljuju se da bi Božije ljude udaljili od slijeđenja puteva kojim se postiže Allahovo zadovoljstvo. U takva vremena, ustrajni i rješeni vjernici se još više okreću Allahu da traže Njegovu pomoć. Obećani Mesija a.s. je opisao scenario neprijatelja koji prelazi sve granice i stanje vjernika koje proizilazi iz toga, u urdu strofi:

“Kad neprijatelj prelazi u glasinama i galami (buki)
Mi se skrivamo kod Skrivenog Prijatelja.”

Huzur je rekao da je takav primjer vjernika koji su učinjeni žrtvom i zaista takav treba biti njihov primjer. Danas ovo odgovara stanju jedino Ahmadi muslimana. Ova strofa neprijatelju objašnjava da, dok on nas proganja u zamišljanju da ćemo moliti za milost, jako griješi. Mi smo sljedbenici uzvišenog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. koji je pokazao primjer vrhunske hrabrosti i s njegovom duhovnom moći su njegovi ashabi također pokazali ogromnu hrabrost i, bez obzira na krajnju okrutnost uvijek su jedino uzvikivali slogan da je Bog Jedan i uvijek se samo Njemu okretali. Prema tome, kad je naređeno da slijedimo ovaj primjer, kako mi možemo biti u koraku s našim protivnicima? Zaista će se svi njihovi trikovi njima odbiti o glavu i oni nikada neće vidjeti ispunjene svoje želje zato što smo mi slijeđenjem Obećanog Meisje a.s. vidjeli da je Allahovo praktično svjedočenje u njegovu korist.

Kako mi možemo napustiti našeg Allaha koji je u srca Zajendice stavio spokoj u svakoj prijetećoj prilici. Za nas nije moguće da napustimo svog Allaha i da ove ljude učinimo svojim idolima i ako oni nas proganjaju u ovim zamišljanjima, griješe. Mi želimo da budemo uključeni među one o kojima Allha kaže:

“Oni kojima su ljudi rekli: ‘Narod se okupio protiv vas, zato ih se bojte,’ ali je ovo samo povećalo njihovo vjerovanje, i oni su rekli: ‘Za nas je dovoljan Allah, a kako je On dobar staratelj.’’ (3:174)

Huzur je rekao da jednoglasnost ljudi povećava našu vjeru zato što opažamo da je to u ispunjavanju predskazanja Časnog Poslanika s.a.v.s. o tome da će se u vrijeme Mesije sve sekte okupiti zajedno protiv Zajednice koja će imati Allahovu potporu. U naprijed spomenutom ajetu, Allahova odlika da je On ‘dovoljan’ obuhvata svaki aspekt. Ko bolje može razumjeti stvari Svojih robova i zgrabiti neprijatelja i proglasiti blagoslove za vjernike?

Oni koji se ‘skrivaju kod svog Skrivenog Prijatelja’ izdržavaju sve teškoće da traže Božije zadovoljstvo i Allah o njima kaže:

“To su oni na kojima su blagoslovi od Gospodara njihovog i milost, i oni su ti koji su ispravno upućeni.” (2:158)

Oni ne napuštaju svog Gospodara čak poslije najgrubljih mučenja nego nasuprot, još više nastoje i skrivaju se/utapaju se u svom Gospodaru. Allah kaže da su ovo ljudi koji će postići duhovne visine i također će im biti poklonjeni materijalni blagoslovi, i zaista su oni upućeni ljudi.

Naši protivnici možda insistiraju, pošto su u saglasju jedan s drugim, da su u pravu; no Allah kaže da kad se vjernici okrenu Njemu u vrijeme kušnji i sačuvaju svoje vjerovanje protiv mnoštva i  ostanu mirni nakon ispovjedanja:

“Uistinu, mi Allahu pripadamo i Njemu se vraćamo.’’ (2:157)

Zaista su oni ti koji su upućeni. Svjedočenje hadisa Časnog Poslanika s.a.v.s. je protiv onih koji tvrde da su jednodušni, njihova jednoglasnost ih ne čini onim koji su upućeni. Nasuprot, nastaviti podnositi proganjanje i okrenuti se Allahu sa još većom iskrenošću je ono što osobu čini primaocem Allahove milosti i tijelo ljudi koje ovo slijedi možda trenutno bude u manjini ali je zaista tijelo ljudi koji su upućeni. S ciljem da postigne Allahovu milost i blagoslove, da bude proglašen upućenim iziskuje i zahtijeva da čovjek izgubi sebe u svom Stvoritelju. Stvoritelju koji nije vidljiv materijalističkoj ovosvjetskoj osobi, nego je naravno očit svuda i upućuje one koji Ga vjeruju. On se prepoznaje po Svojim blagoslovima, po primanju dova i On se Lično bori s neprijateljima.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Predajte sebe u svom Stvaraocu Koji poklanja sve blagoslove i Koji prima dove.’ Huzur je rekao da je ovo jedina formula koja je uvijek bila od koristi za vjernike. Kad svijet proganja Božije ljude On i Njegovi meleki prosipaju svaki blagoslov na one koji ‘se skrivaju kod svog Prijatelja’ i to proglašavaju bez obzira na prostotu neprijatelja, ovo su ljudi koji su primaoci Allahove milosti i blagoslova i zaista oni koji su upućeni. Uz to, uputa svijeta je također povezana s njima.

Huzur je rekao da će reći svim Ahmadi muslimanima koji trenutno podnose proganjanje i koji mu pišu, da se još više usredsrede na svoje namaze i ibadet. Oni koji nisu direktno u teškoći treba da čine dove za svoju braću i sestre. Ne treba da budu smeteni svojim problemima ovosvjetske prirode i treba da se sjećaju svoje braće i sestara koji su okrutno žrtvovani. Istinski vjernik osjeća bol i teškoće svog brata kao svoje vlastite.

Obraćajući se Ahmadi musliamanima svih džemata širom svijeta, Huzur je skrenuo pažnju na braću koji su proganjani i rekao da svaki Ahmadi treba klanjati dva rekata nafila namaza dnevno za Ahmadi muslimane koji su proganjani, za one koji su kroz razne zakone lišeni svojih ljudskih prava. Ako svaki Ahmadi predstavi svoj nemir pred Allahom na pojačan način, Allah će ih još više uzeti u svoje utočište. Huzur je rekao da mu pišu Ahmadi studenti o tome kako ih njihovi drugovi uznemiruju u tolikoj mjeri da čak neki učitelji i predavači pribjegavaju prezrivim pogledima i zaboravili su etiku svoje profesije. Bilo je vrijeme kad su učitelji prenosili znanje svakome bez obzira na religsko porijeklo itd. No danas, oni koji sebe smatraju da su najbolji muslimani prave ruglo od ove počasne profesije. Oni tvrde da to rade ‘iz osjećaja časti za religiju’. Činjenica je da to nije ništa nego visina neznanja. Oni čak ne razumiju svoju profesiju. Allah kaže:

“… i nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede da ne postupate pravedno.” (5:9) no oni su obrazovane neznalice koji čine nepravdu slijeđenjem neukih hodža. Jedno rješenje za vjernike za svo proganjanje je da se okrenu Bogu, da sebe izgube u Njemu. Ovo proganjanje nije ograničeno na Pekistan. Naftom bogate muslimanske zemlje stvaraju razdore mržnje u siromašnijim zemljama. Oni tvrde da su ‘Arapski narod’ i misle da niko ne zna Kur’an kao što oni znaju, no ne žele da znaju o naprijed spomenutoj naredbi i nemojte da vas neprijateljstvo nekog naroda navede da ne postupate pravedno. (5:9) Oni možda vrlo dobro znaju Kur’an, ali su zaboravili kur’anske naredbe i upravo je ovo razlog zbog kojeg je bio potreban dolazak Mesija. Umjesto da služe islam oni su islam doveli na zao glas i odgovorni su za neprijateljstvo protiv islama. Ne bi bilo neuvjerljivo da oni sve rade na provokaciju neprijatelja islama. Suprotno ovome, Ahmadija zajednica će, inšaAllah, uputiti poruku Časnog Poslanika s.a.v.s. svijetu.

Huzur je rekao da naši neprijatelji ozakonjuju svoje trikove, bilo to u Pakistanu, Indiji, Afričkim zemljama ili Indoneziji. Nedavno su stvorili nered na Indonezijskom ostrvu. Progonjeni Ahmadi su se poslije nekog vremenskog perioda vratili svojim kućama da se ponovo smjeste ali su hodže ekstremisti, koji su plaćeni od nekih zemalja, zapalili njihove kuće i pretukli ih. Kao rezultat toga oni su morali napustiti svoje domove i imetke. Huzur je rekao da će se vjernici i dalje okretati Allahu kad se suoče s takvim proganjanjem i ovo je jedino oružje naše pobjede i upravo ovo oružje je to što će učiniti da se zla neprijateljstva odbiju o njihovu glavu. Osim ovoga, mi nemamo ništa drugo, i što s većim intenzitetom budemo koristili ovo oružje brže ćemo vidjeti pobjedu naše Zajednice. Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Allah mi je ponavljajući rekao kroz objavu da sve što će se dogoditi dogodit će se kroz dovu.’ Huzur je pročitao nekoliko drugih isječaka iz pisanja Obećanog Mesije a.s. o značaju dove. Neki su kako slijedi:

“Najbolje dova je da postignemo Allahovo zadovoljstvo i budemo spašeni od grijeha.”

“Allah čeka da Mu vjernici upućuju dove tako da im može podariti.”

“Dova je kao slatki izvor od koristi vjernicima. Kad god vjernik želi može se napiti na ovom izvoru.”

“Veliki aspekt koji se postiže kroz dovu je Božija blizina.”

“Zasigurno smatrajte da je dova velika dragocjenost.” Huzur je rekao da je u ovo doba oružje dove značajno oružje koje je bilo dato Obećanom Mesiji a.s. i jedino kroz to oružje je Lekh Ram, Aleksandar Dovi i svaki drugi protivnik dočekao svoj loš kraj. Sa onima koji su tvrdili da će uništiti Kadian također je vođena borba kroz dovu. Protiv onih koji Ahmadijat nazivaju rakom i tvrde da će nas poniziti i dati nam prosjački štap također je vođena borba s dovom, toliko da od njih nije ostalo ni traga. Danas će se, također, vjetrovi suprotstavljanja odbiti kroz dovu i svijet će biti svjedok napretka Ahmadijata. Obećani Mesija a.s. je rekao da je namaz ispravno stajalište dove, zato treba da klanjamo dva rekata nafila namaza za našu proganjanu braću i sestre i učiniti to obavezujućim za sebe. Treba da uvijek pamtite slijedeći navod Obećanog Mesije a.s.: ‘Kad vjernikova dova postigne potpunu iskrenost i apsolutnu predanost Bogu onda Allah osjeća milost prema njemu.’ Huzur je objasnio da je, s ciljem da postignemo potpunu iskrenost i apsolutnu predanost Bogu, zaista potrebno da sebe predamo u Skrivenom Prijatelju. Ovo će vas čuvati kao što je utvrđena teritorija čuvana naoružanim vojnicima. Da nas Allah omogući da razumijemo ovu vrlo važnu tačku i također to stavimo u praksu.

U zaključku je Huzur pročitao Kur’ansku dovu:

“O Gospodaru naš, podari nam strpljenje, i učvrsti naše korake,i pomozi nas protiv nevjerničkog naroda.’’ (2:251)