Ashabi Obećanog Mesije a.s.

Kratki sadržaj

Poslije tašahuda, ta’avvuz i učenja sure Al-Fatiha, Huzur Akdas (da ga Allah ojača Svojom moćnom pomoći) je rekao: Kad spomenem događaje iz života ashaba Obćanog Mesije a.s. njihovi potomci mi pišu i govore kako su zadovoljni sa mnom. Oni također traže od mene da učim dove i molim (Allaha) da i oni i njihove buduće generacije budu vrijedni ove časti i postanu oni koji čuvaju zahtjeve koji su im namentuti time što su njihovi djedovi prihvatili i dali zvjet bai’ata na blagoslovljenim rukama Imama ovog doba, onoga koji je bio najistinitiji sluga Čsnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. ili ako se to ne dogodi, da prime blagoslove kroz njega u svom životu što su živjeli u ovo vrijeme. Međutim, ja sam zapanjen da čujem da ima ljudi koji prigovaraju da njihovi preci nisu bili u pravu što su napustili svoje roditelje i odabrali da žive u društvu Obećanog Mesije a.s. Ova pogrešna mišljenja su se razvila u umovima takih ljudi zbog toga što ne znaju ispravnu informaciju od onih koji su im prenijeli priče o njihovim precima. Pošto sam nedavno započeo kazivanje događaja ashaba, upravo mi je takva osoba pisala i rekla da sam odgovorio na neka od njegovih pitanja koja su mu se rodila u glavi o tom određenom ashabu. Tako da kazivanje ovih događaja ashaba služi da se uklone pogrešna shvatanja koja se ponekad pojave u umovima nekih ljudi rezultirajući u tome da ovi ljudi postanu bliži Ahmadijatu. Zato sam ja naglašavao i Halife koji su bili prije mene  također su govorili o važnosti neprestalnog podsjećanja i ponavljanja događaja iz života naših predaka – ovo je pogotovu činio hazreti Halifatul Mesih IV r.a. Ovo će rezultirati u jačanju veza nove generacije sa Džematom i također će pomoći u njihovoj obuci. Dozvolite mi da ovdje kažem da su se ovih nekoliko potomaka ashaba koji su postali udaljeni od Džemata udaljili zbog ponašanja nekih drugih članova Džemata ili postupaka nekih vršioca dužnosti. Oni onda stižu do stepena kad kažu da njihovi preci nisu bili u pravu. Moj savjet svim takvim ljudima ili pojedincima je da umjesto da budu upleteni u samosažaljenje trebaju moliti (Allaha) za sebe da ih drži čvrstim na putu upute i trebaju moliti Allaha za one koji su uzrok što su tako uvrijeđeni. Uvijek zapamtite da su naši preci prihvatili Ahmadijat nakon što su obavili mnoga istraživanja ili su direkno od Boga bili upućeni istini. Može biti da današnje generacije ne budu u pravu zato što njihova veza s Bogom nije tako snažna kao što je bio slučaj  naših starijih pobožnih ljudi – tako da su naši preci  sigurno bili u pravu. Uvijek ovo zapamtite. Zhatjev pravde je da potpuno otvorenog uma trebamo moliti Allaha dž.š. da nas uvijek uputi i učini da slijedimo Pravi put i da nikada ne dozvolimo da se pojave takve situacije koje bilo koga od nas mogu udaljiti od naše vjere ili od puteva koji će nam pokloniti Allahovo zadovoljstvo. Kad bi takvi ljudi ispitivali i analizirali svoju situaciju uvidjeli bi da je njihov ego ili vlastiti nedostatak razumijevanja preokrenuo male nevažne stvari u uzrok njihovog udaljavanja od vjere i puta vjere. Zato ja ponovo kažem da svi oni koji su potomci ashaba i koji su se udaljili od vjere ili od uprave – sistema – Džemata, svi oni čije su vlastite želje i mišljenje postali tiranski teški na njima, trebaju neprestano moliti za sebe tako da budu upućeni na pravi put. Oni se sa zahvalnošću trebaju sjećati dobra koje su za njih učinili njihovi pobožni preci. A najveća dobrota njihovih pobožnih predaka koja im je data bila je prihvatanjem Obećanog Mesije a.s. Oni su učinili da njegova istinitost teče u našoj krvi. Da Allah dadne da potomci ashaba uvijek ostanu čvrsti na putevima vjere i budu takvi koji će moliti za njih a ne takvi koji će u svojim srcima imati bilo kakvu vrstu prigovora o njima. Danas, poslije ovog kratkog uvoda, ja ću ponovo spomenuti neke događaje iz života nekih ashaba Obećanog Mesiej a.s. Prvi događaj je iz života hazreti Muhammeda Fazil sahiba, sina Nuur Muhammeda sahiba. On prenosi: ‘Jedan dan poslije iša namaza, pitao sam malvi Sultan Hamida sahiba o hazreti Mirzinoj tvrdnji da je Mehdi i Mesija. Pitao sam: Ako je on stvarno odabranik i ako ga je Bog uzdigao u našoj zemlji, a mi ne poduzimamo čak toliko teškoće da jednostavno odemo i vidimo ga; zar za nas nije ispravno da bar poduzmemo toliko teškoće i odemo da ga vidimo i potvrdimo njegovu tvtrdnju. Maulvi sahib je bio plemenit i pobožan čovjek; i odgovorio je: ‘Da, možeš otići da ga vidiš.’ Poslije toga je maulvi Sultan otišao i ja sam zaspao. U snu sam vidio veliku prelijepu kuću koja ima četiri vrata okrenuta južno i kako više od stotinu ljudi sjede ukrug. Svi su izgledali vrlo plemiti i ja sam također sjedio s njima. Onda se sjeverna strana vrata otvorila i vrlo pobožan, plemenit čovjek je izašao iz tih vrata, odjeven u bijelu odjeću i bijeli turban. Pokazao je svojim prstom prema meni i rekao: Svi tvoji grijesi su oprošteni. Ja sam mislio da je ova draga ličnost Časni Poslanik Muhammed s.a.v.s. Oči su mi se napunile suzama nakon što sam čuo ove riječi. Proučio sma salavat i onda se probudio. Klanjao sam tahadžud namaz i uznemireno čekao da svoj san prenesem maulvi sahibu. Ujutro sam o tome rekao maulvi sahibu i on je rekao da sam vrlo sretan. Šeikh Asghar Ali sahib je rekao da je Huzur Akdas dao vrlo dobru ideju o tome kako prenositi poruku – raditi tabligh. On je rekao da kažemo da prije odlaska u krevet treba uzeti abdest i klanjati dva rekata nafil namaza i da pitamo Allaha da li je ovaj Džemat isitnit Džemat i da tražimo da nam On pokaže pravi put. Asghr sahib je također rekao kad je 1900. išao u istočnu Afriku da je sa sobom poveo svog prijatelja Naik Muhammed sahiba. Kad je prenosio poruku svom prijatelju, od njega je tražio da upravo ovo uradi. Naik Muhammed sahib je slijedio njegov savjet i uradio je ono što mu je on rekao i uskoro poslije toga je Naik Muhammed sahib vidio u snu kako je bio u maloj sobi, odjednom je soba bila ispunjena svjetlom; onda je vidio kako vrlo nježna i plemenita osoba ulazi u sobu. Njegov otac mu je rekao: ‘Vidi sine, pogledaj ovo je hazreti Muhammed s.a.v.s.’ Narednog jutra je svoj san ispričao Asgharu Ali sahibu koji je od njega tražio da napiše pismo za svoj zavjet bai’ata. Sada je njegova cijela porodica Ahmadi. Master Maula Bakš sahib, sin Umara Bakš sahiba je rekao kako je bio direktor Sat Ghoni škole u Patiala državi. U toku sezone monsuna dok je bio na školskom raspustu, otišao je u Kadian da vidi Obećanog Mesiju radi bai’ata. Njegov sin Abdul Ghaffar (rahmetli) imao je dvije godine i imao ozbiljne kožne probleme ali on nije odgodio svoje putovanje. Vratio se kući poslije mjesec dana i uvidio da je njegov sin bio potpuno izliječen od ove bolesti i da je zdrav. Njegova žena mu je rekla da ga je prestala njegovati i da je sam od sebe ozdravio. Hazreti Kazi Muhammed Jusuf sahib mi je rekao: ‘U 1898. godini vidio sam u snu kako stojim na visokoj planini okrenut istoku. Na mojoj desnoj strani sam imao vrlo sjajno svjetlo sunca a na lijevoj sam imao svjetlo punog mjeseca ali na većoj visini za oko tri ruke. Duga rijeka je tekla od istoka prema planini a između toga je bilo vrlo lijepo polje zelene trave. Kasnije sam razumio značenje ovog sna. Svjetlo sunca je bilo simbol za hazreti Muhammeda s.a.v.s., svjetlo punog mjeseca je hazreti Mesih-e-Maud a.s., planina je simbol poštovanja i visokog položaja. Rijeka sa istoka predstavlja znanje koje će sa istoka ići svijetu. Visina svjetla mjeseca simboliše da ću poslije tri godine primiti Ahmadijat. Prema mom snu ja sam primio Ahmadijat 1901. godine.’ Hazreti Šeikh Muhammed Afzal sahib, penzionisani policijki inspektor u Patiala je rekao da je 1900. otišao u Kadian sa Čaudhry Hašmat sahibom radi bai’ata. Nakon što su svoj prtljag stavli u kuću za goste u Kadianu, on je otišao do džamije Mesdžid Mubarak. Hazreti Mesih Maud a.s. je ušao u džamiju iz svog stana. Nije bilo dovoljno svjetla ali kaže, kad je vidio Mesih Mauda mislio je kako je dobrog zdravlja zato što koristi narodni imetak. Onda je čuo glasove žena koji su dolazili iz njegovog stana, pod utjecajem lošeg mišljenja pretpostavljao je da on nije pobožna osoba. U toku iša namaza molio je Allaha da mu pokaže pravi put. Nije bio zadovoljan i otišao je iz džamije bez bai’ata. Molio je mnogo i ne sjeća se da li je u cjelosti klanjao iša namaz ili ne. Dok je spavao vidio je u snu kako ga je neko zgrabio za vrat na vrlo grub način koji je primorao ga da promjeni položaj u stojeći i osjećao je kao da će umrijeti. Taj neko je rekao: ‘Ti ne znaš Mirzu, on nikada ne laže, njegova tvrdnja je istinita, nikada nemoj misliti ništa loše ili pogrešne stvari o njemu’ i onda ga bacio na krevet. Kaže kad se probudio da je osjećao bol u vratu kao da ga je neko stvarno zgrabio za vrat; plakao je i bio u strahu. Kaže: ‘Pitao sam sebe jesam li još u sumnji ili ne i moje srce mi je reklo Ne. Ujutro sam otišao u džamiju. Kad sam vidio Obećanog Mesiju a.s. opazio sam da je imao normalan izgled, njegov izgled je bio nalik meleku. Kad sam to vidio počeo sam plakati. Zavolio sam ga i želio da svoj život žrtvujem za njega. Dao sam bai’at otvorenog srca i bo sam sretan da me Allah spasio od šejtana.’ Kaim-uddin sahib kaže: ‘Poslije ibadeta, u snu sam vidio kako dolazim iz džamije i da ljudi govore kako je ova stvar zlo i da će nas sve pojesti. Vidio sam nešto kao crno drvo ili kao stjenicu u rukama svih nas. Ja sam tražio od ljudi: Molim vas molite Allaha ili će nas to sve pojesti. Pitao sam: ‘Jesi li ti od Allaha?’ i stvar je odgovrila: ‘Da.’ Nekoliko ovih stvari su se uhvatile za moje prste; mislio sam da me neće poštediti. Pitao sam: ‘Je li tvrdnja Ghulam Ahmada istinita?’ One su odgovorile ponavljajući tri puta: ‘Jeste, on je istinit; ako mu ne budeš vjerovao bit ćeš uništen.’ Narednog jutra pitao sam svoju majku kad je petak i ona mi je rekla: ‘Prekosutra.’ U petak sam otišao u Kadian i dao bai’at.’ Hazreti Rakha sahib, koji je bio sin Ameer Bakš sahiba – obojica su bili ashabi hazreti Mesih Mauda a.s. je rekao: ‘Vidio sam u snu hazreti Mesih Mauda a.s. Otišao sam u Naroval kod maulvi Ahmad Din sahiba da utvrdim istinitost svog sna. Maulvi Ahmad Din sahib je otišao skupa samnom u Kadian. Otišli smo u džamiju Mesdžid Mubarak na fadžr namaz. Poslije namaza on je napisao nekoliko riječi o životnoj historiji Časnog Poslanika s.a.v.s. Napisao je da je hazreti Abu Bakr r.a. nosio Časnog Poslanik s.a.v.s. na leđima do Ghar-e-Saur. Kad je ovo počitao pred hazreti Mesih Maudom a.s., hazreti Mesih Maud a.s. je rekao: ‘Maulvi sahib, hazreti Abu Bakr nije nosio na leđima Časnog Poslanika s.a.v.s. nego je hazrti Abu Bakr otišao u Ghar-e-Saur pješke skupa sa Časnim Poslanikom s.a.v.s.’ Onda je dao dozvolu da se njegovo pisanje objavi i otišao u svoj stan. Hazreti Muhammed Fazl sahib je rekao kako je želio da dadne bai’at hazreti Mesih Mauda a.s. i svaki dan je tražio od Makhdoom-ul-Millata, maulana Hakim Nuur-uddina r.a. da pita Obećanog Mesiju a.s. Hazreti Mesih Maud a.s. je odgovorio: ‘Sutra.’ On je objasnio svoja osjećanja u perzijskoj poemi. Rekao je: ‘Čekao sam sedmicu i otišao natrag kući bez odobrenja Obećanog Mesije a.s., s dojmom da sam u svom snu već dao bai’at.’ Kad je stigao kući nije se osjećao ugodno i otišao je natrag u Kadian. Ponovo sam, poslije jednog mjeseca bio u Kadianu. Kad sam ušao na kliniku hazreti Hakim Nuur-ud-dina r.a., on me pogledao s osmjehom i rekao da se isto tako osjećaju oni koji napuste Kadian bez dozvole Mesih Mauda a.s. On je također razumio da odlazak bez odobrenja nije u redu. Ostao je tamo ali nije insistirao na davanju bai’ata. Poslije 22 dana je u četvrtak uveče Obećani Mesija a.s. rekao Muhammed Fazilu da sada može dati bai’at. Bio je konac 1899. ili 1900. kad je dao bai’at. Mian Ghulam Muhammed Farkhanda je rekao kako je prvo bio Hanefi onda je prihvatio Vehabizam ali nije bio zadovoljan ni sa kojim vjerovanjem.Stalno je molio Allaha da dođe Mesija i Mehdi i da će ga prihvatiti. Jedne noći je u snu vidio hazreti Mesih Mauda a.s. i otišao je u Kadian da ga vidi i primio je Ahmadijat. Hazreti Hakiim Abdur-Rahman sahib nam je rekao o tome kako je njegov otac primio Ahmadijat. Njegov otac je bio student maulvi Allaudina. Jedne noći oni su uzimali abdest i njegov otac je pitao maulvi sahiba zašto se ovih dana može vidjeti toliki broj zvijezda da padaju? On je rekao da je ovo vrijeme Mesih Maudovog dolaska i da je ovo proslava njegovog dolaska. Poslije nekoliko dana njegov otac je otišao u Kadian i dao bai’at. Kad je sreo maulvi sahiba rekao mu je o svom bai’atu i pitao ga kad će on dati bai’at. Maulvi sahib je odgovorio da će dati bai’at ali da je trenutno pod uticajima svjetskih stvari. Hazreti Mian Rahim Bakšh je rekao da Mesih Maud a.s. ima Munaziru sa Abdul Hakom Ghaznavijem u Amristru, da je molio (Allaha) na tako snažan način da se Hakiim Nuruddin r.a. onesvjestio. On kaže: ‘Ja sam otišao natrag svom plemenu i svima rekao da sam vidio nešto što izgleda vanzemaljsko. Njegova tvrdnja je istinita. Mesih Maud a.s. je istinski poslanik.’ Primio je Ahmadijat i onda su svi članvi porodice primili Ahmadijat. Hazreti Čaudhry Rehmat Khan sahib nam je rekao kako je primio Ahmadijat. On je u snu vidio kako je jednog dana izišao iz svoje kuće i vidio Mesih Mauda a.s. s Ghulam Bakš Bhatt, Inayat Hussain sahibom. Čaudhry Rahim, maulvi Fazal Din, maulvi Alam Din, Rehmat Khan Jatt i Čaudhry Maula Bakš sahib su svi stajali tamo. Čaudhry maulana Bakš sahib je rekao: ‘Hajde da sada dadnemo bai’at, ovo je  pravo vrijeme.’ Svi smo prvo otišli do bogatog Čaudhry  Maula Bakša. Tamo nas je hazreti Obećani Mesija predvodio u namazu. Poslije toga sam se probudio. Slika Obećanog Mesije je bila u mom srcu i ja to nikada ne mogu zaboraviti. Ujutro sam uzeo novac za put i otišao u Kadian. Dao sam bai’at i ostao tamo tri dana. Izgleda da je dosta bai’ata dato kroz san. Hazreti maulvi Abdullah sahib namje rekao: ‘Pročitao sam Brahiin-e-Ahmadija 1892. ili 1893. godine koja je jako uticala na mene. Poslije toga sam pročitao više onog što su napisali hazreti Obećani Mesija a.s. i Muhammed Husein Batalvi. Ustanovio sam da su  gledišta hazreti Mesih Mauda a.s. ispravna. Dan za danom moja privlačnost za njega je rasla. Nastavio sam svoje istraživanje i započela je serija snova. U 1897. vidio sam u snu kako je moje lice na istočnoj strani a Mesih Maud je bio ispred mene. Halifatul Mesih II je bio na mojoj desnoj strani. U to vrijeme halifatul Mesih II je imao oko 8 ili 9 godina. Mesih Maud a.s. je rekao da je prvi Ahmad bio poslanik ali nije bio pod bilo kim, a da je drugi Ahmad ispod Poslanika s.a.v.s. Mesih Maud a.s. je pitao hazreti Halifatul Mesiha II o tome ko je drugi Ahmad? On je pokazao na Mesih Mauda a.s., da je on drugi Ahmad. Poslije toga sam napisao pismo za bai’at i kad sam otišao u Kadian dao sam bai’at na ruci Mesih Mauda a.s. Hazreti Nizam-uddin sahib je rekao da je prema hadisu, selam: Assalamu aleikum va rahmatullah ve berekatuhu koji je od raznih ljudi dolazi od Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. Mesih Maudu a.s., dao Mesih Maudu a.s. prekomjernu važnost. Međutim, kad sam počeo klanjati u džamiji Mesdžid-a-Aksa, Allah mi je otvorio oči i našao sam istinu i dao bai’at.’ Hazreti Syed Willayat Šah sahib je rekao da je, u 1897. bio u školi u Sialkotu na petom stepenu. ‘Bio sam u školi gdje sam i boravio ali kad sam prešao u Agha Kazalbash kuću radio sam kao kućni učitelj (tutor) za svoju mlađu braću. Bio sam upoznat o tvrdnji hazreti Mesih Mauda a.s. ali nisam bio zainteresovan zato što sam imao mnogo lošeg mišljenja o hazreti Mesih Maudu a.s. i nije mi bio drag. U ovo vrijeme se u gradu širila kuga i ljudi su zbog toga umirali svaki dan. Jednog dana sam stajao na ulici i vidio mnoga mrtva tijela koja su nosili pored mene i njihovi bližnji su plakali. Mislio sam da je to zarazna bolest i da ću je možda dobiti i umrijeti. Pitao sam sam sebe: Koje sam dobro djelo uradio? Čak sam zaboravio učiti Časni Kur’an. Prvo sam ga pokušao učiti sam ali nisam bio siguran učim li ispravno. Onda sam mislio da odem hodži u džamiji ali sam se predomislio jer me je bilo stid da počnem učiti  u tako kasnim godinama. Došao sam na ideju da se pridružim grupi gdje je neko davao ders o Kur’anu. Tamo mogu naučiti Kur’an i prijevod. Iznašao sam da se ders održava samo u Ahmadija džamiji. Mislio sam da ću samo slušati Kur’an a ne njihovo vjerovanje. Agha sahib mi je rekao ako budem otišao u Ahmadija džamiju da ću prihvatiti Ahmadijat. Ja sam ga uvjerio da idem tamo samo da slušam Kur’an a ne radi prihvatanja Ahmadijata. Narednog dana sam otišao u džamiju i Peer Hamid Šah sahib je davao dersove. Išao sam svaki dan i slušao. Kad je maulvi Abdul Kerim sahib došao iz Kadiana (on je bio vrlo snažna ličnost), neahmadi hodže su također prisustvoali njegovim dersovima. U toku dersova bio sam uvjeren i dao bai’at. Allah mi je dao dobro obrazovanje, dobru porodicu i djecu, i najvažnije, postao sam Ahmdi musliman. Ovo je nekoliko događaja prihvatanja Ahmadijata. Ja sada želim da vam kažem da, kako naš Džemat raste ljudi postaju sve više ljubomorni. Oni žele da naškode Džematu na razne načine, ponekad nas napadaju otvoreno a ponekad na skrivene načine. Svi trebamo biti vrlo pažljivi i čuvati se njihovih opakih puteva. Mi trebamo moliti (Allaha). Onda je Huzur pročitao neke dove i salavat. Huzur je rekao kako je prije nekoliko dana neko stavio na facebook dvije slike: jednu hazreti Baba Nanaka i jednu hazreti  Mesih Mauda a.s. Uz sliku Baba Nanaka napisane su vrlo ružne riječi. Uz sliku Mesih Mauda a.s. napisane su riječi hvale. To je urađeno samo zato da stvori mržnju i ljutnju u Sikh zajednici. Novine su ovo objavile i to je rezultiralo u još većoj napetosti oko Kadiana. Allahov je blagoslov da sikh vođe razumiju i riješili su mudro ovaj problem i umirili zajednicu. Huzur je rekao da su mu neke sikh porodice napisale pisma o ovome; mi tražimo da o ovom slučaju bude napravljena istraga. Džemat Ahmadija nikada ništa ne radi što vrijeđa bilo čija osjećanja. Mi poštujemo ne samo vjerske vođe nego čak ne vrijeđamo idole bilo koje religije. Knjige  Džemata i pisanja hazreti Mesih Mauda a.s. samo hvale Baba Nanak sahiba. Jedan Ahmadi musliman nikada ne može ni pomisliti da kaže loše riječi o Baba Nanak sahibu. Baba Nanak, Radža Ramchander Đi, Šri Krišan su svi bili pobožne duše poslane od Boga. Sve ove slike su objavljene samo da stvore mržnju i ogorčenost između dviju zajednica. Poslije ovoga je Huzur Akdas spomenuo neke Ahmadi muslimane koji su nedavno umrli i poslije džume namaza je za njih klanjao dženazu namaz.