Predanost Obećanog Mesije (as) u obožavanju Boga

Kratak Sadržaj

Nakon što je proučio Tešahhud, Teavuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da se u ovom dobu najveći primjer koji imamo u slijeđenju uzora Časnog Poslanika (savs) nalazi u njegovom najvatrenijem sljedbeniku, Obećanom Mesiji, Hazreti Mirzi Ghulamu Ahmadu (as).

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je u prethodnim hutbama istakao različite aspekte odanosti i obožavanja Boga Časnog Poslanika (savs). Hazreti Halifa (aba) je rekao da će u današnjoj hutbi ispričati događaje o obožavanju Boga Obećanog Mesije (as), što je činio oponašajući primjer svog učitelja, Časnog Poslanika (savs).

Obožavanje u savršenom skladu s primjerom Časnog Poslanika (savs)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Obećani Mesija (as) opisao svoj način obožavanja kao milost koju je Bog darovao, jer inače nije u mogućnosti da svako obožava s tolikom predanošću kao što je on to činio.

Opisao je da je njegov način namaza i predanosti bio u potpunosti u skladu sa primjerom sunneta – prakse – Časnog Poslanika (savs) i da nije usvajao nove inovacije niti razvijao nove načine predanosti poput drugih estetika. Također nije prihvatio monaštvo, već se pobrinuo da obožava Boga na isti način uspostavljen kroz primjer Časnog Poslanika (savs).

Božanski nadahnut post i njegov blagoslov

Hazreti Halifa (aba) je citirao Obećanog Mesiju (as) koji piše:

„Nikada se nisam podvrgavao strogoj fizičkoj disciplini, niti sam se podvrgavao teškim vježbama poput nekih savremenih sufija, niti sam se povlačio u potpunoj mističnoj samoći.

Niti sam, zaista, učinio išta asketizmom što je suprotno praksi Časnog Poslanika (savs) ili što bi moglo biti neprihvatljivo prema Riječi Svemogućeg Boga.

Zaista, uvijek sam osjećao gnušanje prema fakirima i onima koji uvode sve vrste inovacija u vjeru. Međutim, za života mog oca, kada se približavala njegova smrt, dogodilo se da sam u snu vidio časnog čovjeka koji je bio stariji i imao je čisto lice, a on mi je ukazao da je tradicija porodice Časnog Poslanika (savs) da se nekoliko dana posti kako bi se privukla nebeska svjetla; time mi je ukazao da i ja trebam poštovati ovu tradiciju. Stoga sam smatrao prikladnim da neko vrijeme postim.

Ali, istovremeno, osjećao sam da bi bilo bolje da to nikome ne otkrivam.“ Tako bih naručivao da mi se obroci dostavljaju u muške odaje kuće i davao bih ih nekoj siročadi s kojom sam se dogovorio da dolaze u određeno vrijeme.

Tako bih provodio cijeli dan posteći. Niko, osim Boga, nije znao za ove postove. Nakon nekoliko sedmica, pretpostavio sam da mi nije teško postiti kada i dalje imam jedan puni obrok svaki dan. Stoga sam odlučio početi smanjivati ​​unos hrane.

Postepeno sam počeo smanjivati ​​hranu, sve dok nisam preživio na jednom čapatiju cijeli dan i noć. Nastavio sam smanjivati ​​hranu na isti način sve dok nisam smanjio unos hrane na nekoliko unci u 24 sata.

To sam nastavio otprilike osam ili devet mjeseci. Iako sam uzimao tako malo hrane da nije moglo biti dovoljno ni za dojenče od dva ili tri mjeseca, Svemogući Bog me zaštitio od svih loših posljedica i bolesti.

Među čudima ove vrste posta koja sam doživio su i divne vizije koje su mi bile darovane tokom tog vremena. Sreo sam neke od prošlih Poslanika (savs) i neke od uzvišenih muslimanskih evlija.

Jednom (u stanju potpune budnosti) sreo sam Časnog Poslanika (savs) zajedno sa Hasanom (ra), Huseinom (ra), Alijem (ra) i Fatimom (ra). Ovo nije bio san, već nešto što sam doživio u budnom stanju.

Na ovaj način sam upoznao mnoge časne ljude, ali bi trebalo dugo da opišem sve te susrete. Štaviše, bio sam upoznat sa duhovnim svjetlima koja su bila predstavljena u crvenim i zelenim stubovima, čija se ljepota ne može riječima opisati.

Ovi stubovi svjetlosti, neki od njih su sijali bijelo, a drugi zeleno i crveno, uzdizali su se pravo prema nebu i njihov prizor ispunjavao je moje srce oduševljenjem. Ništa se ne može porediti sa radošću koju su moje srce i duša doživjeli gledajući ove stubove.

Vjerujem da su ovi stubovi bili prikaz ljubavi između Boga i čovjeka. To je bilo svjetlo koje je išlo od srca prema gore, a postojalo je i drugo svjetlo koje se spuštalo odozgo i to dvoje zajedno je poprimilo oblik stuba.

To su duhovne stvari koje su izvan poimanja svijeta. Svijet ih ne može prepoznati jer su daleko od njegovih očiju, ali postoje neki u svijetu koji su ih svjesni.

Ukratko, zbog ovog produženog posta, čuda su mi otkrivena u obliku vizija različitih vrsta i oblika. Osim toga, jedna od koristi koju sam izvukao iz ove dugotrajne prakse posta bila je ta što sam, nakon što sam se podvrgnuo ovoj disciplini, otkrio da sam sposoban da podnosim glad i žeđ tokom dužih perioda, ako bi se ikada ukazala potreba.

Često sam mislio da ako korpulentna osoba, koja je ujedno i hrvač, mora gladovati zajedno sa mnom, umrijet će prije nego što osjetim bilo kakvu akutnu potrebu za hranom.

Ovo iskustvo me je naučilo da se u izgladnjivanju može napredovati korak po korak i da dok se tijelo ne navikne na takve oskudice, osoba koja voli udobnost nije sposobna postići faze duhovnog napretka.

Ali ne bih savjetovao svima da se upuste u takvu disciplinu, niti sam to učinio svojom voljom. Poznavao sam mnoge neupućene derviše koji su usvojili kurs teške fizičke discipline i na kraju izgubili razum i proveli ostatak života u ludilu ili oboljeli od raznih bolesti poput tuberkuloze itd.

Nisu svi ljudi sposobni podnijeti slične mentalne sposobnosti. Oni čije su sposobnosti prirodno slabe ne mogu podnijeti nikakvu fizičku disciplinu. Vrlo brzo ih pogodi neka opasna bolest.

Bolje je da se čovjek ne podvrgava strogoj fizičkoj disciplini. Umjesto toga, treba usvojiti vjeru običnih ljudi. Naravno, ako neko primi objavu od Boga i ona nije u suprotnosti s veličanstvenim šerijatom islama, ona se mora provoditi. Međutim, današnji glupi fakiri podučavaju discipline koje ne rezultiraju nikakvim dobrom. Treba ih se kloniti.

Srednji put u obožavanju

Hazreti Halifa (aba) je rekao da danas neki ljudi promoviraju različite oblike fizičkog rada i mučenja kao sredstvo približavanja Bogu. Međutim, treba usvojiti srednji put i nastojati ispuniti prava koja pripadaju Bogu i Njegovom stvorenju u skladu sa vlastitim sposobnostima.

Osnovni nivo obožavanja koji treba usvojiti treba biti onaj koji je uspostavio Časni Poslanik (savs), a zatim polako raditi na napretku. Međutim, islam zabranjuje nepotrebne oblike teškoća i patnje, kao što je i Obećani Mesija (savs) opisao.

Odanost Obećanog Mesije (as) od djetinjstva

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Obećani Mesija (as) bio predan ibadetu od malih nogu. Jednom, kao dijete, pao je i izgubio svijest. Kada se probudio, prvo što je rekao bilo je da ga pita je li vrijeme za namaz.

Post u skladu s istinskim učenjima islama

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je post Obećanog Mesije (as) također bio u skladu s učenjima islama koja je podučavao Časni Poslanik (savs). Kada je riječ o obroku prije posta, zabilježeno je da je Obećani Mesija (as) ponekad nastavio jesti čak i dok se ne završi ezan.

Međutim, on ne bi ograničio ovaj obrok samo na ezan, jer se u stvarnosti vrijeme završetka obroka prije zore povezuje sa svitanjem zore, a ne s ezanom, jer je moguće da se ezan pozove ranije od svitanja.

Stoga je Časni Poslanik (savs) jednom rekao da obrok prije zore ne bi trebao biti povezan s vremenom kada Bilal (ra) poziva na namaz, upravo iz tog razloga. Stoga je Obećani Mesija (as) održavao tačnu praksu koju uči islam i koju je primjerom pokazao Časni Poslanik (savs).

Hazreti Halifa (aba) je rekao da s početkom Ramazana trebamo usvojiti ovu praksu. Danas postoje novi i moderni načini određivanja tačnog vremena svitanja, koji nam omogućavaju da budemo precizni u tom pogledu.

Istovremeno, ne treba se toliko opustiti da se nastavi gledati je li svanulo. Vrijeme za ezan je vrlo proračunato u Zajednici i s obzirom na to da je ova era mnogo naprednija, manje su šanse za greške u vremenu. Stoga se treba slijediti vremenski raspored za post i prekid posta koji je napravila Zajednica.

Redovnost u obavljanju namaza

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Obećani Mesija (as) redovno obavljao dobrovoljni namaz prije zore (tahedždžud). Klanjao bi osam rekata u dva seta i to je činio redovno, osim kada je bio izuzetno bolestan.

Međutim, čak i u vrijeme ekstremne bolesti kada nije mogao formalno obaviti dobrovoljni namaz prije zore, on bi i dalje bio budan u krevetu i sjećao se Boga i dovio Mu.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je usred raznih sudskih slučajeva kojima je prisustvovao po uputama svog oca, Obećani Mesija (as) nastojao osigurati da nikada ne obavi nijednu od pet dnevnih namaza kasnije od njihovog određenog vremena.

U stvari, bilo je slučajeva kada bi Obećani Mesija (as) obavljao namaz u sudnici kada bi se slučaj zbog kojeg je bio tamo objavio, a ipak bi obavljao namaz.

Jednom, kada se to dogodilo, službenik je prozvao broj njegovog slučaja, međutim, on je i dalje obavljao namaz, a protivnički advokat je pokušao to iskoristiti, tako da ako se jedna strana ne bi pojavila, slučaj bi bio presuđen u njenu korist.

Međutim, sudija je ipak presudio u korist Obećanog Mesije (as), iako je uobičajena praksa da kada se jedna strana ne pojavi, odluka se donosi u korist druge strane. Međutim, odluka tog slučaja u korist Obećanog Mesije (as) bio je još jedan blagoslov obožavanja.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će Obećani Mesija (as) obavljati svoje sunnet-namaze kod kuće, a zatim obavljati obavezne namaze u džamiji. Zaspao bi nakon kasne večernje (iša) namaza, a zatim bi se probudio za dobrovoljni namaz prije zore. Učio bi Časni Kur'an između dobrovoljnog namaza prije zore i sabah namaza (fadžr).

Razvijanje pažnje u namazu

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Obećani Mesija (as) ispričao da je naučio kako razviti pažnju u namazu kroz primjer pijanca. Desilo se da je Obećani Mesija (as) jedne noći imao poteškoća u razvijanju pažnje u namazu.

Stoga je izašao da pronađe osamljeno mjesto gdje bi mogao obaviti namaz. Usput je naišao na pijanca koji je govorio da je počeo piti, ali da se nije napio, pa je nastavio piti dok se konačno nije napio.

Stoga je Obećani Mesija (as) pomislio da će na sličan način nastaviti obavljati dobrovoljni namaz sve dok ne razvije pažnju i žar u namazu.

Molba u džematu

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Obećani Mesija (as) savjetovao onima koji žive daleko od džamije da se mole kod kuće, međutim, da to čine pojedinačno.

U slučajevima kada je to bio slučaj, Obećani Mesija (as) je savjetovao da se, umjesto individualnog obavljanja namazas, namaz obavlja u zajednici. To se može učiniti čak i obavljanjem namaza zajedno sa suprugom i djecom.

Obećani Mesija (as) je slijedio isti primjer i ako bi ikada trebao obaviti namaz kod kuće, obavljao bi ga zajedno sa svojom porodicom.

Ljubav Obećanog Mesije (as) prema Časnom Kur'anu

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je također zabilježeno da je Obećani Mesija (as) učio Časni Kur'an s velikom pažnjom, strašću i žarom. U stvari, od svoje 14. ili 15. godine provodio bi dan učeći Časni Kur'an i pravio bilješke na marginama.

Rani znaci duhovne predanosti

Hazreti Halifa (aba) je rekao da se uvid u način razmišljanja Obećanog Mesije (as) od malih nogu vidi kroz primjer iz njegovih ranih dana. Zabilježeno je da je govorio drugom djetetu svojih godina da  dovi da ga Bog osposobi za obavljanje namaza.

Nevjerovatno je da dijete tako mladih godina razmišlja na ovaj način, a ujedno i da je svjesno činjenice da je sposobnost istinskog obavljanja namaza nešto što može podariti samo Svemogući Bog.

Predanost Obećanog Mesije (as) obavljanju zajedničkih namazu

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Obećani Mesija (as) bio veoma predan obavljanju zajedničkih namaza. Jednog dana je opisao kako osjeća vrtoglavicu i mučninu. U početku je mislio da neće moći prisustvovati zajedničkom namazu.

Međutim, ta pomisao ga je uznemirila, pa je, uprkos vrtoglavici, krenuo da obavi zajedničku namaz. Ovo nije bio izolovan incident, već je bilo različitih slučajeva gdje bi Obećani Mesija (as) krenuo da obavi zajedničku namaz uprkos tome što se osjećao jako loše.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da Hazreti Maulvi Abdul Karim Sialkoti (ra) prenosi:

„Audijencija sa Obećanim Mesijom (as) se obično održava u džamiji. Ako se Obećani Mesija (as) ne osjeća loše, redovno obavlja svojih pet dnevnih namazu u džematu u džamiji.

On je emfatičan u pozivanju drugih da obavljaju svoje namaze u džematu. Bezbroj puta je spomenuo: „Ništa me više ne žalosti nego ne obavljati namaz u džematu.“

Sjećam se da bi tokom dana kada je manje ljudi posjećivalo džamiju, Obećani Mesija (as) s dubokom čežnjom rekao da samo imamo svoj džemat s kojim bismo obavljali naših pet dnevnih namaza.

Rekao bi: „Zauzet sam dovom i vjerujem da će Uzvišeni Allah primiti moju dovu.“ Danas, milošću Božjom, u svih pet dnevnih namazu, naši članovi prisustvuju u ne manjem broju od osamdeset ili devedeset.

Nakon što ispuni svoju obavezu, Obećani Mesija (as) će se odmah vratiti unutra i posvetiti se svom pisanju. Nakon magrib-namaza, Obećani Mesija (as) ostaje u džamiji. Jede svoj obrok u društvu svojih odanih.“ Nakon što obavi jaciju-namaz, vraća se svojoj kući.

Hazreti Halifa (aba) je rekao da danas trebamo težiti povećanju posjećenosti zajedničkih namazu u našim džamijama.

Put prosjaka

Hazreti Halifa (aba) je ispričao događaj kada je Obećani Mesija (as) predvodio veoma dugu dženazu-namaz. Kasnije je neko upitao Obećanog Mesiju (as) da li se umorio ili iscrpio tokom dugog namaza.

Obećani Mesija (as) je odgovorio rekavši da nema mogućnosti da se umori. Uostalom, može li se prosjak umoriti? Mi smo prosjaci, a Bog je Onaj koji daruje. Kako se onda možemo umoriti?

Kada prosjak ima i najmanje očekivanje da će nešto dobiti odnekud, prosjak uporno ostaje na tom mjestu. Naš Bog je Najljubazniji, Milostivi, Samilosni, Gospodar, Svemogući. Sve nade počivaju na Njemu. Kako se onda neko može umoriti i iscrpiti?

Hazreti Halifa (aba) je dovio da nam Allah omogući da razvijemo isti mentalitet i da na ovaj način upućujemo svoje namaze. Zakleli smo se na odanost Obećanom Mesiji (as) uz razumijevanje da ćemo upućivati ​​namaze na način koji je Bog naučio i koji je Obećani Mesija (as) pokazao primjerom.

Dženaze

Hazreti Halifa (aba) je rekao da će predvoditi dženazu-namaz u odsustvu sljedećih osoba:

Amatul Šarif, supruga Mahmuda Ahmada Butta iz Narovala(Pakistana). Iza nje su ostali muž, šest sinova i četiri kćeri. Jedan od njenih sinova, Asim Mahmud Butt, imam je koji služi u Tanzaniji.

Zbog obavljanja misije nije mogao prisustvovati majčinoj dženazi. Piše da je njegova majka posjedovala mnoge sjajne osobine, od kojih je najvažnija bila njena povezanost s Bogom, zbog čega je sanjala istinite snove.

Također je bila odana Časnom Kur'anu i podučavala je Časni Kur'an mnogo djece. Također je zapamtila veliki dio Časnog Kur'ana. Uvijek je proučavala knjige Obećanog Mesije (as).

Također je imala interes i strast prema poeziji Obećanog Mesije (as). Hazreti Halifa (aba) je dovio Allahu da joj podari oprost i milost i primi njene namaze u korist njenog potomstva.

Šejh Bašir Ahmad iz Lahorea. Iza njega su ostala tri sina i pet kćeri. Redovno je obavljao namaze, imao je visok moralni karakter i posjedovao mnoge sjajne osobine.

Služio je Zajednici na raznim pozicijama, uključujući i ulogu lokalnog predsjednika. Pružio je usluge u izgradnji džamija i sticanju imovine za Zajednicu. Imao je vezu odanosti s Hilafatom i promovirao je isto unutar svoje porodice.

Hazreti Halifa (aba) je potvrdio ovu njegovu osobinu i napomenuo da se s drugima susretao s velikom poniznošću. Svako jutro bi naglas učio Časni Kur'an, što je služilo kao lekcija njegovoj djeci.

Iako je bio biznismen, nije se zaokupljao svjetovnim poslovima, već je svoju djecu podučavao vjeri. Hazreti Halifa (aba) je dovio Allahu da mu podari oprost i milost.