Istinoljubivost Obećanog Mesije (as) i njegov izazov protivnicima

Kratak Sadržaj

Nakon što je proučio Tešahhud, Teavuz i suru El-Fatiha, halifa hazreti Mirza Masroor Ahmad (aba) je rekao da će iznijeti događaje iz života Obećanog Mesije, Hazreti Mirze Ghulama Ahmeda (as), o tome kako je čvrsto stajao uz istinoljubivost u svakom aspektu, i kako je koristio istinoljubivost čak i da izazove svoje protivnike.

Njegov odgovor na to što su ga nazvali lažovom

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je jedan od najvećih protivnika Obećanog Mesije (as) bio Maulvi Muhammed Hussain Batalvi, koji je proglasio Obećanog Mesiju (as) nevjernikom i lažljivcem.

Obećani Mesija (as) mu je odgovorio na takav način da, ako bi neko bio pravedan, nikada ne bi mogao smatrati Obećanog Mesiju (as) lažljivcem.

Jednom je Batalvi napisao pismo Obećanom Mesiji (as) u kojem je proglasio Obećanog Mesiju (as) protivnikom islama, nevjernikom i lažljivcem. Kao odgovor, Obećani Mesija (as) je rekao:

„Ako bacite pogled na moj život s mentalitetom tragača za istinom, pronaći ćete uvjerljive dokaze da me je Svemogući Bog uvijek štitio od prljavštine laži do te mjere da su ponekad na britanskim sudovima moj život i čast bili izloženi tako opasnom riziku, nijedan advokat mi nije dao nikakav savjet osim laganja.

Ali Allah, proslavljen Svojom eminencijom, podario mi je sposobnost da zanemarim svoj život i čast radi istine. Često sam trpio velike gubitke u novčanim parnicama samo radi istine.

I mnogo puta sam svjedočio protiv interesa svog oca i brata, jednostavno iz straha od Svemogućeg Boga, ali nisam napustio istinu. Cijeli život sam živio u ovom selu, a i u Batali, ali ko može dokazati da je ikada iz mojih usta izgovorena laž?

Dakle, kada sam se od samog početka suzdržavao od laganja o ljudima samo radi Allaha, i kada sam više puta žrtvovao svoj život i imovinu radi istine, zašto bih onda lagao o Svemogućem Bogu?“ (Ogledalo izvrsnosti islama, str. 332)

Obećani Mesija (as) je dalje odgovorio:

„Šejh Sahib! Svako ko je bogobojazan i čistog porijekla ne bi se, u prvom redu, usudio optužiti svog brata za bilo kakav prijestup i nevjerovanje bez potpune istrage.

Ali ako bi on iznio bilo kakvu takvu optužbu, pružio bi tako savršene dokaze o tome da bi osvanuo dan onima koji gledaju. Dakle, ako posjedujete obje ove gore navedene osobine, zaklinjem vas u ime Moćnog Boga koji je Gospodar Slave – pozivanje na čiju je zakletvu izazvalo promišljen odgovor čak i od Časnog Poslanika, neka je mir i blagoslov Allaha na njega – da dokažete da imam ove dvije vrste zala u sebi za koje mislite da ih posjedujem; da sam prvo, neprijateljski nastrojen prema religiji islama i da sam kafir, i drugo, da sam sklon laganju.“

Časni Poslanik (savs), je rekao: Zaista su najistinitiji snovi onoga koji je najistinitiji u svemu što kaže. U ovom hadisu, Časni Poslanik (savs), odredio je ovo kao znak istinoljubivih; istina treba da dominira u njihovim snovima.

Upravo ste izjavili da vjerujete u Časnog Poslanika (savs). Dakle, ako ovo niste rekli licemjerno, i zaista istinski vjerujete u Časnog Poslanika (savs), znajući da je Časni Poslanik (savs), istinit u svojim riječima, onda hajde da se ispitamo na osnovu ovog standarda i vidimo ko je dokazano istinit, a ko je urođeno sklon laganju. Slično tome, Allah, dž.š., kaže u Časnom Kur'anu:

“Za njih su radosne vijesti u ovom životu” (Kur'an, 10:65)

To znači da je posebna osobina vjernika da se, u poređenju s drugima, njihovi snovi ostvare. Upravo ste tvrdili da i vi vjerujete u Časni Kur'an. Vrlo dobro! Hajde da to testiramo i iz perspektive Časnog Kur'ana, koji posjeduje obilježje vjernika.

Oba ova ispitivanja mogu se provesti na sljedeći način: Okupljanje se može održati u Batali, Lahoreu ili Amritsaru, kojem će prisustvovati svjedoci snova obje strane, a onda se onaj od nas dvojice za koga se dokaže da je najistinitiji u svojim snovima na osnovu konačnih i uvjerljivih dokaza, njegovom protivniku će odmah biti data ‘medalja’ s epitetima kadhdhab [veliki lažljivac], dedždžal [varalica], kafir [nevjernik], akfar [najveći od nevjernika] i mal'un [prokleti], ili bilo kojim imenima koja se smatraju prikladnima.

A ako niste u mogućnosti dokazati istinitost svojih prošlih [snova], slažem se i dozvoljavam vam do šest mjeseci da u nekoliko novina objavite takve svoje snove koji mogu sadržavati vijesti o neviđenom. Što se mene tiče, ne samo da ću pružiti dokaze [iz svojih snova] iz prošlosti, već ću, ako Bog da, objaviti i svoje sadašnje snove protiv vaših.

I kao što ti tvrdiš da vjeruješ u Kur'an i Poslanika (savs), tako i ja vjerujem svim srcem i dušom u tog voljenog Poslanika (savs), i u tu voljenu Knjigu, Časni Kur'an. Sada bi ovi testovi, dakle, utvrdili ko je istinit, a ko lažan u svojoj tvrdnji.

U slučaju da izgubim prema testu koji je odredio Poslanik, neka je na njega mir i blagoslov Allaha i Časni Kur'an, ti bi bio istinoljubiv; a ja bih, po tebi, bio smatran kafirom [nevjernikom], dedžalom [varalicom], nevjernikom, šejtanom, kadzhabom [najvećim lažljivcem] i izmišljotinom.

Štaviše, u tom slučaju, sve tvoje zlobne sumnje bi postale istinite i opravdane; naime, da sam prevario ljude kroz Barahin-e-Ahmadija, varao ih za novac nudeći obećanja o primanju dova i živio od nezakonito stečenog bogatstva.

Međutim, ako darežljivost Svemogućeg Boga, koja prati vjernike i istinski pravednike, potvrdi moju istinoljubivost, onda mi sam reci da li bi se svi ovi epiteti odnosili na tvoj navodni hodžinski pretenciozni status ili bi ti još uvijek ostao način da se izvučeš.

Nanio si mi veliku bol i patnju; nastavio sam biti strpljiv, ali ti nisi pokazao ni trunke straha od tog Svemogućeg Bića koje je svjesno tvoje same suštine. On me je obavijestio putem predskazanja u vezi s tobom i onima tvog uma, da:

“Poniziću onoga ko namjerava da ponizi tebe.”

Zato budite potpuno uvjereni da je vrijeme blizu kada će Svemogući Bog dokazati da ste lagali iznoseći sve ove optužbe. On će na vas poslati sve one ponižavajuće kazne s kojima se suočavaju klevetnici i lažljivci, putem sramote i stida.

Tvrdite da ispovijedate vjeru u Kur'an i Poslanika (savs). Dakle, ako ste istiniti u ovoj svojoj tvrdnji, izađite na bojno polje na iskušenje, da Svemogući Bog Sam presudi između vas i mene, i da onaj ko je lažljivac i dedžal bude osramoćen.’ (Ogledalo izvrsnosti islama, str. 335-338)

Kako testirati istinoljubivost osobe

Hazreti Halifa (aba) je dalje citirao Obećanog Mesiju (as) koji piše:

„Postoji još jedna stvar s ovim pomoću koje se istinoljubivi mogu testirati, a koju sam Svemogući Bog dovodi u postojanje. Naime, ponekad se čovjek nađe u takvoj nesreći iz koje ne vidi nikakav način bijega ili uspjeha osim da izgovori laž.

U takvom trenutku on se testira da li u njegovoj prirodi postoji istina ili laž, i da li u tako osjetljivom trenutku njegov jezik izgovara riječ istine ili, bojeći se za svoj život, čast i bogatstvo, počinje izgovarati laž.“

Moje skromno biće se moralo suočiti s mnogim takvim iskustvima, čiji će detalji samo produžiti ovaj izvještaj. Međutim, nastavljam navoditi tri takva primjera, a to činim s ovim ciljem: Ako ste ikada imali slične prilike da testirate svoju ljubav prema istini, ovim putem vas zaklinjem u ime Allaha, dž.š., da ih objavite zajedno s njihovim dokazima, kako bi se znalo da ne iznosite prazne tvrdnje i da čak ni u stisku iskušenja i nevolja niste prekršili istinu.

Jedan od njih je da smo nakon smrti mog oca, moj brat, pokojni Mirza Ghulam Kadir i ja tuženi Okružnom sudu od strane suvlasnika imanja Kadian, na zahtjev Mirze ‘Azam Baiga iz Lahorea, radi vlasničkog posjeda imanja.

Znao sam da ovi suvlasnici očigledno nisu imali nikakve veze s vlasništvom nad imanjem, jer je ono izgubljeno u korist porodice i prestalo je postojati u vrijeme Sikha.

U nastojanju da ga povrati zajedno s drugim imanjima, moj otac je sam snosio troškove i gubitak od otprilike 8.000 rupija, od kojih ovi ljudi nisu podijelili ni peni. Tokom ovog spora, doveći za uspjeh tužbe, dobio sam objavu:

“Prihvatit ću sve vaše dove, ali ne i one koje se odnose na vaše kolaterale.”

Nakon ovog otkrića, pozvao sam svog brata, zajedno sa svim muškarcima i ženama iz porodice, od kojih su neki još uvijek živi, ​​da se okupimo na jednom mjestu, i jasno sam im objasnio da ne brane tužbu suvlasnika jer je to protiv Božje volje, ali nisu prihvatili moj prijedlog i na kraju nisu uspjeli.

Što se mene tiče, hrabro sam podnio gubitak hiljada rupija. Svi oni koji su sada moji neprijatelji svjedoče tome. Budući da su svi poslovi imanja bili u rukama mog brata, savjetovao sam ga iznova i iznova, ali on je odbio i na kraju podnio gubitak.

Još jedan od ovih incidenata dogodio se na sljedeći način: Prije otprilike petnaest ili šesnaest godina, ili možda malo više, moj skromni ja poslao je članak na štampanje u štampariju u vlasništvu kršćanina po imenu Rallia Ram, koji je također bio advokat i živio je u Amritsaru.

Bio je i vlasnik i urednik novina. Ovaj članak je bio u znak podrške islamu i bio je odgovor Arjasima. Članak je poslan u poštanskom paketu otvorenom s obje strane, a ja sam u paket stavio i pismo zajedno s člankom.

Budući da je ovo pismo sadržavalo izjave u znak podrške islamu i pobijanja drugih vjera te je insistirao da se članak može štampati, kršćanin [urednik] se uznemirio zbog vjerskih razlika.

I sasvim slučajno, dobio je priliku da izvrši neprijateljski napad jer je stavljanje takvog zasebnog pisma u poštanski paket bilo krivično djelo prema zakonu, čega moj skromni ja uopće nije bio svjestan.

A takav zločin je kažnjiv prema poštanskim zakonima novčanom kaznom do 500 rupija ili zatvorom do šest mjeseci. Shodno tome, postao je doušnik i nagovorio je poštanske vlasti da podnesu tužbu protiv mene.

Čak i prije nego što sam dobio obavijest o ovom slučaju, Uzvišeni Allah mi je u viziji pokazao da mi je advokat Rallia Ram poslao zmiju da me ugrize, ali sam spržio zmiju kao što se prži riba i poslao mu je nazad.

Znam da je ovo bio pokazatelj da bi odluka u tom slučaju, zbog načina na koji je donesena, mogla postaviti presedan koji bi se pokazao korisnim za advokate [u takvim slučajevima].

Ukratko, pozvan sam u sjedište Distrikta Gurdaspur zbog ovog zločina i svi advokati s kojima sam se konsultovao u vezi sa slučajem, savjetovali su mi da nema drugog načina nego da upotrijebim laž i savjetovali su mi da dam izjavu u smislu da nisam stavio pismo u paket i da je sam Rallia Ram mogao staviti pismo u paket.

Štaviše, advokati su mi rekli kao uvjeravanje da će davanjem takve izjave slučaj biti odlučen od strane svjedoka i da ću biti oslobođen ako se pojave dva lažna svjedoka.

Osim toga, slučaj je bio veoma težak i nije bilo nade u moje izbavljenje, ali sam svima rekao da ni pod kojim okolnostima ne želim napustiti istinu, pa neka se dogodi šta god se desi.

Tako sam, istog dana, ili sljedećeg, bio izveden pred sud engleskog sudije, a nadzornik poštanskih ureda pojavio se kao tužitelj u ime Vlade protiv mene.

Sudski sudija je potom vlastitom rukom zapisao moju izjavu i, prije svega ostalog, postavio mi je ovo pitanje: ‘Jeste li stavili ovo pismo u paket i jesu li ovo pismo i ovaj paket vaši?’

Odgovorio sam bez ikakvog oklijevanja: ‘Ovo je zaista moje pismo, i ovo je zaista moj paket i ja sam ovo pismo poslao stavljajući ga u paket, ali nisam ga stavio u paket s bilo kakvom zlonamjernom namjerom da prouzrokujem gubitak prihoda Vladi.

Nisam smatrao pismo odvojenim od predmeta koji je bio priložen u paketu, niti je pismo sadržavalo bilo kakvu ličnu stvar.’ Odmah nakon što je čuo ovu izjavu, Svemogući Allah je naklonio srce ovog sudije u moju korist.

Moj protivnik, upravnik poštanskih ureda, izazvao je veliku buku i davao vrlo dugačke izjave na engleskom jeziku, koje nisam mogao pratiti osim što bi svaki put kada bi upravnik iznio neku tvrdnju, sudija to odbacio rekavši: ‘Ne, ne.’

Tako je, konačno, kada je tužitelj, upravnik poštanskih ureda, završio svoju prezentaciju i izrazio svoj bijes, sudija napisao svoju naredbu u nekoliko redaka i rekao mi: ‘Možete otići.’

Čuvši to, izašao sam iz sudnice duboko zahvalan mom Pravom Milostivom Gospodaru, koji mi je podario pobjedu čak i u suprotstavljanju evropskom službeniku. I dobro znam da me je Svemogući Bog u to vrijeme izbavio iz te nesreće zbog mog pridržavanja istine.

Prije ovog slučaja, također sam sanjao da je čovjek pružio ruku da mi uzme kapu, nakon čega sam rekao: ‘Šta to radiš?’ Na to je ostavio kapu na mojoj glavi i rekao: ‘U redu je, u redu je.’

Još jedan od ovih incidenata se dogodio na sljedeći način: Moj sin, Sultan Ahmad, podnio je tužbu protiv jednog hindusa zbog rušenja zgrade koju je ovaj sagradio na zemljištu koje pripada našoj porodici.

U tužbi je jedna činjenica bila netačno navedena, a dokaz za to je učinio tužbu podložnom odbacivanju, u kom slučaju ne bi samo Sultan Ahmad, već i ja, morao pretrpjeti gubitak vlasničkih prava.

Tuženi, iskoristivši priliku, naveo me je kao svjedoka. Otišao sam u Batalu i odsjeo u rezidenciji Babu Fateh Dina, zamjenika upravnika pošte, koja se nalazila blizu sudova u Batali.

Slučaj je bio na sudu hinduističkog sudije čijeg se imena više ne sjećam, ali koji je bio hrom na jednu nogu. Sultanov advokat je došao do mene i rekao: ‘Slučaj će uskoro biti održan. Kakvu ćete izjavu dati?’

Rekao sam da će moja izjava biti u skladu s činjenicama i istinom, nakon čega je on rekao: ‘Onda nema potrebe da idete; sam ću otići da povučem tužbu.’

Dakle, uništio sam taj slučaj sam, svojim rukama, samo zbog istine; više sam volio istinu nego da zadobijem Božje zadovoljstvo i uopšte mi nije smetao materijalni gubitak.

Ni ova dva posljednja primjera nisu bez dokaza; svjedoci prvog su Shaikh Ali Ahmad, advokat iz Gurdaspura, i Sardar Muhammad Hajat Khan, CSI. Štaviše, spis se mora sačuvati u evidenciji okruga Gurdaspur.

Svjedoci drugog incidenta su Babu Fateh Din i sam advokat, čijeg se imena trenutno ne sjećam, a također i sudija kojeg sam već spomenuo i koji je sada možda prebačen u Ludhianu.

Tužba je pokrenuta prije otprilike sedam godina. Također, sjećam se da je Nabi Bakhsh, Patvari [računovođa za prihode od seoskog zemljišta] u Batali, također bio svjedok onoga što se dogodilo u ovom slučaju.

Sada, hazreti Šejh Sahib! Ako i ti imaš bilo kakav primjer suđenja ove ozbiljnosti, u kojem si vidio svoj život, čast i imovinu u opasnosti u slučaju da si govorio istinu, a ipak si se držao istine ne mareći za svoju imovinu ili život, molim te u ime Allaha da izneseš taj događaj zajedno sa potpunim dokazima za to.

Međutim, vjerujem da većina mula ili hodža ovog doba samo priča; spremni su prodati svoju vjeru za jedan peni; jer je naš Plemeniti Poslanik (savs), proglasio hodže ovog kasnijeg doba najgorim stvorenjem.

Štaviše, pokojni Navab Siddik Hasan Khan, za kojeg čak i vi vjerujete da je mudžaddid [reformator], priznao je u Hidžadž-ul-Kirama da je to kasnije doba upravo ovaj vremenski period.

Dakle, priznavanje pobožnosti i ispravnosti takvih meulavija bez dokaza značilo bi krivotvoriti riječi Časnog Poslanika (savs). Stoga, navedite nam primjere iz vašeg iskustva, ali ako ne uspijete predočiti nijedan, bit će utvrđeno da posjedujete samo pravo na pobožnost, ali nijedno pravo nije vrijedno prihvatanja bez procjene.

Stanje tvog unutrašnjeg bića poznato je samo Svemogućem Bogu, da li si se ikada uprljao prljavštinom laži i izmišljotina, ili bi to moglo biti poznato onima koji su upoznati s tvojim poslovima.

Čovjek koji se pokaže istinoljubivim u vrijeme iskušenja i ne napusti istinu zaslužuje pečat istinoljubivosti. Ako posjeduješ ovaj pečat, istupi i pokaži ga. U suprotnom, boj se Svemogućeg Boga da ne bi otkrio tvoje mane.’ (Ogledalo izvrsnosti islama, str. 339-344)

Hazreti Halifa (aba) je rekao da je Obećani Mesija (as) uvijek davao prioritet istini i nikada nije išao ni blizu laži. Iste principe je naložio svojim sljedbenicima.

Zaista, u uslove zakletve na odanost Obećanom Mesiji (as) uključeno je da se osoba gnuša laži i čvrsto drži istinoljubivosti. Hazreti Halifa (aba) je dovio da Allah osposobi svakoga da takvu istinoljubivost učini zaštitnim znakom svog karaktera.