U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Potreba za Imamom

Kratki sadržaj

U strofama na urdu jeziku Obećani Mesija a.s. je napisao:

Bilo je vrijeme Mesije i nikoga drugog

Da ja nisam došao, došao bi neko drugi.

Obećani Mesija a.s. je rekao u jednom od svojih proglasa: ‘Neki glupavi ljudi misle da sam ja lažno tvrdio da sam primalac objava. Ovo nije ispravno. Zapravo se ovo dogodilo kroz Moćnog Boga Koji je stvorio nebesa, Zemlju i svemir. U vrijeme kad je vjerovanje u Boga oslabilo stvoren je čovjek kao ja i Bog se  njemu obraća i kroz njega manifestuje Svoja čuda. Tako da ljudi shvate da Bog zaista postoji.’

Hazreti halifatul Mesih je rekao da se sutra, 23. marta obilježava dan Obećanog Mesije . U ovom pogledu, današnja hutba je bazirana na dokazima istinitosti Obećanog Mesije a.s., Božijoj pomoći i potpori za njega, potrebi za Imamom ovog doba i pozivom Obećanog Mesije a.s. muslimanima da ga prihvate, njegovim vlastitim riječima.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘U moje vrijeme su se dogodile sve nebeske i zemaljske pojave koje su znak dolaska Obećanog Mesije a.s. Prije dugo vremena dogodilo se pomračenje mjeseca i pomračenje sunca u mjesecu ramazanu i također su se pojavle komete. Također su izbili zemljotresi i kuga. Kršćanstvo se s velikom snagom raširilo cijelim svijetom i kao što je bilo unaprijed zapisano u pokazateljima, ja sam nazvan varalicom. Ukratko, pojavili su se svi znakovi i također je učinjeno očitim znanje i pronicljivost koji ljude vode istini.’

Što se tiče njegove istinitosti, Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘Ja vidim da je onima koji žele biti sljedbenici prirode i zakona prirode ponuđena dobra prilika od Svemogućeg Boga da prihvate moju tvrdnju, tako da nisu suočeni s teškoćama u koje su naši protivnici upleteni. Oni dobro znaju da je Isa a.s. (Isus) umro i u isto vrijeme moraju priznati da je predskazanje sadržano u hadisima o dolasku Obećanog Mesije među dobro utvrđenim istinama koje ni jedna razumna osoba ne može negirati. Tako im nije ostala ni jedna druga mogućnost nego da prihvate da će Obećani Mesija biti jedan od muslimana. Oni su, međutim, ovlašteni da istražuju o tome zašto da vjeruju u mene kao Obećang Mesiju i na kojim temeljima ja baziram ovu tvrdnju? Odgovor je da su svi pokazatelji spomenuti u Časnom Kur’anu i hadisima u pogledu Obećanog Mesije spojeni  u meni i u mom dobu i mojoj zemlji; kao naprimjer: doba, zemlja i grad u kojem se Obećani Mesija trebao pojaviti i okolnosti koje su osobito pozivale njegov dolazak, i nebeske i zemaljske pojave koje su bile specificirane kao pokazatelji mog dolaska, i znanje i učenost koje su trebale biti njegove odlike, svi su spojeni u meni. U dodatku ovome, i da bude omogućeno dalje zadovoljstvo, ja sam bio ojačan Božijom potporom.’

Pošto je meni dato ovlaštenje za kršćane,

Ja sam, zato, nazvan Sin Merjemin.

Nebo pokazuje znakove i Zemlja proglašava da je ovo vrijeme

Ova dva svjedoka stoje čvrsto u moju potporu.

Da objasnim: Ukaz koji je dat u tekstu Časnog Kur’ana dokazuje da se Časni Poslanik s.a.v.s. pojavio nalik Musau a.s. i da će lanac halifata poslije Poslanika s.a.v.s. biti vrlo sličan lancu halifata osnovanog poslije Musaa a.s. Baš kao što je poslaniku Musau bilo obećano da će u kasnijem dobu – to jest, kad poslanstvo Banu Israil dostigne svoju granicu i Banu Israil budu podijeljeni u mnoge sekte i jedna se bude suprotstavljala drugoj u tolikoj mjeri da će jedni druge proglašavati  nevjernicima – Svemogući Bog će uzdići nasljednika to jest poslanika Isaa a.s. (Isusa) da pomogne vjeru Musaa a.s.; on će okupiti raštrkane ovce Israila i udružiti vukove i ovce na jednom mjestu, on će biti sudac za sve sekte Banu Israil i on će izgladiti njihove razlike i ukloniti svu zlobu i neprijateljstvo; isto tako je slično obećanje dato u Časnom Kur’anu u ajetu: ‘I među drugima od njih koji im se još nisu pridružili…’ (62:4) U hadisima je izloženo mnogo detalja o ovome. Na primjer, spomenuto je da će muslimani postati podijeljeni u toliko sekti kao što su Jevreji; oni će se suprotstavljati jedna drugoj i jedna drugu obilježavati nevjernicima; i uvećavat će svoju mržnju i neprijateljstvo jedna prema drugoj, do vremena kad će se pojaviti Obećani Mesija kao sudac. On će ukloniti svu zlobu i neprijateljstvo. U toku njegovog vremena vuk i ovca će biti ujedinjeni. Svi historičari su svjesni da je, u vrijeme dolaska Isaa a.s. (Isusa) među sektama Israilićana vladala  nesloga i jedni druge su obilježavali bogohulnicima i nevjernicima. Ja sam se također pojavio u vrijeme kad se unutrašnja nesloga umnožila i svaka sekta je počela druge nazivati kafirima. U takvo vrijeme nesloge, muslimani su trebali suca. Zato je Bog poslao mene kao takvog.’ (Kitab-ul-Bariyyah, Ruhani Khaza’in, tom 13, str. 254-257, podbilješka – Bit islama. Tom IV, str. 62-65)

Obećani Mesija a.s. je također napisao: ‘Iznenađujuća je sličnost  u pogledu koje su Kur’an i hadisi  dali određen ukaz da je Isa a.s. (Isus) bio rođen u četrnaestom stoljeću, hiljadu tristo godina poslije Musaa a.s., i da sam slično tome ja također bio poslan od Svemogućeg Boga u četrnaestom stoljeću. Izgleda da u ovom pogledu primaoci vizija su bili privučeni činjenici da se dolazak Obećanog Mesije dogodio u četrnaestom stoljeću. Svemogući Bog je ukazao na upravo ovu stvar dajući mi ime Ghulam Ahmad iz Kadiana jer je broj četrnaest stotina primjenjiv za ovo ime (brojčana vrijednost slova sadržanih u mom imenu). Ukratko, Časni Kur’an i hadisi dokazuju da će se Mesija koji je trebao doći pojaviti u četrnaestom stoljeću i doći će u vrijeme međusobnog nereda i nesloge u islamu.’

Obećani Mesija a.s. je rekao da je Sheikh Ibn e Arabi napisao da će Obećani Mesija biti rođen kao blizanac, drugo dijete će biti djevojčica. On je također predskazao da će preci Obećanog Mesije biti Kinezi to jest njegovi preci će živjeti u kineskoj oblasti. Božija volja je ispunila sve ovo jer je Obećani Mesija rođen kao blizanac sa djevojčicom i njegovi preci su živjeli u Samarkandu, koji je vezan uz Kinu. Obećani Mesija je također rekao da prema Časnom Kur’anu, nečija tvrdnja da je određen od Boga može samo biti dokazana kad to potvrđuju tri aspekta. Prvo, to treba biti podržano određenim presudnim, jasnim i očitim svjedočenjem, to jest, da ova tvrdnja nije oprečna Božijoj Knjizi. Drugo, ako se njeni intelektualni argumenti mogu dokazati i potkrijepiti, i treće, ako nebeski znakovi potvrđuju onog koji to tvrdi. On je rekao da je njegova tvrdnja bila potvrđena ovim trima argumentima i zaključivanjem.

On je rekao da Buhari hadisi kažu da će Obećani Mesija koji treba doći biti drugačiji po izgledu od ranijeg Mesije (Isaa a..s). Časni Poslanik s.a.v.s. je u viziji vidio  Mesiju koji je trebao doći kako obilazi oko Kabe i prenio je  da će on biti smeđe boje kože i prave kose, dok je Mesija Israilićana imao rumenu boju kože i kovrdžavu kosu. Buhari je dao opis izgleda Muhammedovog Mesija da će biti svijetlo smeđe boje kože s pravom kosom a da je Mesija Israilićana  rumene boje kože i kovrdžave kose, što dokazuje da je Časni Poslanik s.a.v.s. proglasio budućeg Mesiju odvojenom osobom i također proglasio da će biti od naroda među kojim će se dogoditi njegov dolazak.

Također je vrijedno razmišljanja da je ne samo Časni Poslanik s.a.v.s. spomenuo dva različita izgleda dvojice Mesija nego kad je spomenuo Mesiju koji će doći, on je na nekoliko mjesta također spomenuo Deđala. Međutim, on nije spomenuo Deđala kad je govorio o  Mesiji Israilićana. Ovo također dokazuje da je on smatrao da su to dvojica ‘Isa bin Merjem’ (Isa sin Merjemin). Druga vrlo važna tačka je da je Isa a.s. bio Sirijac a Sirijci nemaju smeđu boju kože, međutim Indijci imaju smeđu boju kože. Kršćanska historija nam također govori da Isa a.s. (Isus) nije imao smeđu boju kože, da je zapravo imao rumenu boju kao ljudi iz Sirije. Međutim, riječi hadisa dokazuju da izgled Mesije koji će doći sigurno nije bio nalik Sirijcima.

Obećani Mesija a.s. je rekao da su ulema tog vremena vrednovali iskrenost oni bi sigurno priznali da je Kasr e Saleeb (metaforičko slamanje krsta) zadatak mudžadida (reformatora) četrnaestog stoljeća. Pošto je ovo zadatak koji je pripisan Obećanom Mesiji, očito proizilazi da mudžadid četrnaestog stoljeća treba biti Obećani Mesija. Nemoralnost kao što je uzimanje alkohola i blud najviše prevladavaju u četrnaestom stoljeću kao i mnoge druge moralne iskvarenosti. Međutim, kad razmislimo vidimo da je razlog koji leži iza ovih praksi  učenje koje ukazuje na to da je krv ili život jedne osobe  dala povlasticu u pogledu polaganja računa za grijehe. Ovo je razlog što je Evropa (Zapad) najgori u činjenju ovih grijeha. Često,  zbog neposredne blizine ovih ljudi druge nacije također postaju slobodnije. Čak i ako su ljudi ubijani bolešću ili ih epidemija uništi, njihovi umovi čak ne pomisle da to može biti kazna za njihova djela.  Ovo je zbog toga što se njihova ljubav prema Bogu ohladila i Njegova Veličanstvenost je opala u njihovim srcima.

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da su prirodne nesreće koje u ovo doba pogađaju ljude povod za zabrinutost. Mi također trebamo biti privučeni ibadetu u ovom pogledu i oni koji ne vjeruju također trebaju razmisliti o tome.

Obećani Mesija a.s. je rekao kako je sloboda data kršćanskim konceptom iskupljenja ohrabrila Evropljane u pogledu svih nemoralnosti, druge nacije su također pod njihovim utjecajem. Nemoralnost je kao zarazna bolest. Ako pobožna žena ostane u društvu nemoralnih žena ona možda neće počiniti očiti grijeh ali će njeno srce biti pogođeno. Osjećaj časti i milosti Uzvišenog Boga željeli su da spase ljude  od otrovnog utjecaja kršćanske vjere i da izloži veliku prevaru koja je smrtnika napravila bogom. Pošto je ovo zlo stiglo do svoje visine u četrnaestom stoljeću, Božija milost je željela da mudžadid četrnaestog stoljeća bude onaj koji će obaviti slamanje krsta zato što je mudžadid kao liječnik i zadatak je liječnika da se usredsredi na istrebljivanje bolesti koja najviše preovladava. Ako je ispravno da je slamanje krsta zadatak Obećanog Mesije  onda je također ispravno da je mudžadid četrnaestog stoljeća Obećani Mesija, čiji je zadatak slamanje krsta.

Obećani Mesija a.s. je rekao da se ovdje postavlja prirodno pitanje kako i kroz koje resurse  Mesija treba slomiti krst. Treba li to biti urađeno, kao što naša protivnička ulema vjeruje, kroz borbu i rat, ili na neki drugi način? Ovo vjerovanje uleme je izuzetno pogrešno. Ono je sigurno protiv statusa Obećanog Mesije da ozakoni  rat. Zapravo njegov status zahtijeva da on uklanja ovo zlo kroz intelektualno razumijevanje, nebeske znakove i ibadet. Bog mu je dao ova tri oružja i sva tri  imaju čudne moći s kojima se drugi neće biti u stanju natjecati. Konačno, ovako će slamanje krsta biti urađeno i njegova veličina će biti izgubljena za svakoga sa oštrim vidom. Postepeno će široka vrata prihvatanja Teuhida (Božije Jedinstvenosti) biti otvorena. Sve će se ovo dogoditi postepeno zato što su Božiji zadaci postepeni. Rani napredak islama je bio postepen i u kasnijem dobu će se on također vratiti svom ranijem položaju postepeno.

Obećani Mesija a.s. je napisao: ‘Neka bude zapamćeno da termin ‘Imam ovog doba’ obuhvata sve poslanike, vjerovjesnike, muhaddisne i mudžadide. Ali oni koji nisu određeni od Boga da obučavaju i upućuju Božija stvorenja, niti su im date takve odličnosti, bez obzira na to što su evlije, sveci ili proroci, niti mogu biti nazvani imamima doba. Konačno smo došli do pitanja. Ko je Imam u sadašnje doba kojeg svi muslimani, svi bogobojazni ljudi i svi  oni koji imaju istinske snove ili objave moraju slijediti. Ja zbog toga proglašavam, bez ikakve neodlučnosti, da je Božijom milošću i blagodati, On u mojoj osobi skupio sve ove znakove i uvjete i poslao me na početku ovog stoljeća, od kojeg je petnaest godina već prošlo. Ja sam došao u vrijeme kad su islamska učenja, bez ikakvog izuzetka, bila zasuta razlikama. Isto tako, u pogledu spuštanja Mesije, raširila su se lažna mišljenja. Razlike su toliko velike da neki vjeruju da je Isa a.s. (Isus) živ, dok drugi vjeruju da je mrtav; neki vjeruju u njegovo tjelesno spuštanje, dok drugi vjeruju u metaforičko spuštanje. Neki misle da će se on spustiti u Damasku, drugi da će to biti u Meki a treći da je to Jeruzalem. Neki očekuju da će se on pojaviti u armiji muslimana a neki misle da će se spustiti u Indiji. Sva ova različita vjerovanja i tvrdnje pozivaju za Hakam (sucem) da dođe i presudi između njih. I ja sam taj Hakam. Ja sam poslan da slomim krst, u duhovnom smislu i da uklonim ove razlike.

Ovo su dva razloga koja su iziskivala moj dolazak. Iako nije bilo neophodno za mene da pokažem bilo koje druge dokaze u potporu moje istinitosti – jer je neophodnost dovoljan dokaz – no, čak i onda je Svemogući Bog pokazao brojne znakove u moju potporu.

Zato, baš kako sam ja Hakam da proglasim presudu u svim drugim razlikama, tako sam ja Hakam u raspravi o životu i smrti Isa a.s. (Isusa). Ja proglašavam da je stajalište koje je zauzeto Imam Malik r.h., Ibn Hazn r.h. i Mu’tazilit, u pogledu smrti Mesije a.s. ispravno i ja vjerujem da ostali Ahl-i-Sunnet nisu u pravu, da griješe. Zbog toga sam ja u svom svojstvu Hakam i zbog toga dajem presudu da su Ahl-i-Sunnet u pravu samo dotle što se tiče osnovnog koncepta Isaovog spuštanja, jer je za njega određeno da se spusti, iako u duhovnom smislu. Gdje su oni pogriješili je način spuštanja, jer je to trebalo biti metaforički a ne doslovno. Na pitanje smrti Isa a.s. (Isusa), Mu’taziliti, Imama Malik, Ibn Hazm i drugi koji imaju slična mišljenja, su u pravu, jer u skladu sa jasnim ovlaštenjem blagoslovljenog ajeta ‘… a kad si me Ti usmrtio…. (5:118) Mesija je morao umrijeti prije nego što su kršćani otišli na krivi put. Ovo je moja presuda kao Hakama. Onaj ko je ne prihvata, ne prihvata Onoga Koji me je poslao kao Hakama. Ako se postavi pitanje: Koji je dokaz da si ti Hakam?’ Odgovor je da je vrijeme za koje je Hakam bio određen  ovdje, a tako i ljudi čija je pogrešna stajališta (mišljenja) Hakam trebao ispraviti. Znakovi koji su se trebali pojaviti u potporu ovom Hakamu pojavili su se i nastavljaju se pojavljivati. Nebesa pokazuju znakove a tako i zemlja. Blagoslovljeni su oni čije oči nisu zatvorene.’ (Daruratul Imam, str. 39-41)

On je također napisao: ‘Moji protivnici se trebaju zamisliti u svojim srcima ako sam ja Obećani Mesija, može li biti odobrivo da oni, tek radi vladara psuju (grde) i proklinju onoga kojeg je Časni Poslanik s.a.v.s. opisao kao jednu njegovu ruku i kojem je on poslao salam i kojeg je on nazvao sucem, Imamom i Božijim namjesnikom?  Neka obuzdaju svoju ljutnju i razmisle, ne radi mene nego radi Allaha i Njegovog Vjerovjesnika s.a.v.s., da li je ovakav tretman takvog čovjeka prikladan? Ja ne želim naširoko razlagati o ovome zato što moj slučaj naspram vas je kod Allaha. Ako sam ja ista osoba koja je obećana kroz časna usta Časnog Poslanika s.a.v.s. onda ste vi zgriješili, ne protiv mene nego protiv Boga. Da to nije spomenuto u hadisima – da će on biti proganjan i proklinjan, vi se ne biste usudili da me proganjate kao što jeste, ali je bilo neophodno da sve što je bilo određeno i proglašeno od Boga i što se još može naći u vašim knjigama treba biti ispunjeno, i da za vas treba biti dokazano da ste krivi. Vi čitate ove knjige i onda, nastavljanjem svog proglašavanja da sam ja kafir i da me kunete, vi potvrđujete da ste vi zla ulema i soj onih  za koje je bilo određeno da će Mehdija proglasiti kafirom i suprotstaviti se Mesiji.

Ja sam vas stalno pozivao da dođete meni da bi vaše sumnje bile uklonjene, ali niko od vas nije istupio. Ja sam pozivao svakog pojedinca na konačnu odluku ali niko nije obratio nikakvu pažnju. Ja vam predlažem da molite Allaha i preklinjete Ga sa suzama tako da vam On otkrije istinu, ali vi niste ništa uradili i ustrajali ste u svom poricanju. Zaista je Allah rekao u pogledu mene: ‘Upozorivač je došao svijetu a svijet ga nije prihvatio, ali će ga Bog prihvatiti i proglasit će njegovu istinitost moćnim napadima.’

Je li moguće da osoba bude istinita a da ipak bude uništena? Je li moguće da osoba bude od Boga a da propadne? O vi ljudi, nemojte se boriti s Bogom! Ovo je posao koji je Bog odredio radi vas i radi vaše vjere, zato nemojte stavljati prepreke pred to. Vi možete stati pred munjom ali nemate snage da se sukobite s Bogom. Da je sve ovo bio čovjekov posao, ni jedan od vaših napada ne bi bio potreban. Allah bi me Lično uništio. Ali! Nebo je svjedok a vi ne čujete; zemlja uzvikuje: ‘Neko je potreban, neko je potreban!’, a vi ne obraćate pažnju! O nesretni ljudi! Ustanite i pogledajte da u ovo vrijeme patnje i nužde, islam je zgažen pod nogom i ocrnjen je kao kriminalci. On je ubrojan među lažove i zapisan među zlim. Zar onda Božija ljubomora neće biti pobuđena u takvo vrijeme? Shvatite onda da se nebo približava i blizu su dani kad će svako uho čuti potvrdu: ‘Ja sam prisutan.’ (Kitab-ul-Bariyyah, Ruhani Khaza’in, tom 13, str. 228-330; Bit islama, tom IV)

Zatim je hazreti halifatul Mesih prenio tužnu vijest o smrti Chaudhry Mubarak Muslehhu Din Ahmad sahiba. On je dugo godina služio Džemat. Umro je 16, marta sa 79 godina. I njegov otac i djed bili su ashabi Obećanog Mesije a.s. On je lično posvetio život služenju islamu (vakuf) 1949. Diplomirao je na fakultetu 1953. a magistrirao matematiku 1956. U Lahoru. Njegova prva služba u Džematu bila je u Tahrik e džadid. Onda je služio u Vakalatul Maal. Od 1972. Do 2001. Služio je kao Vakeelul Maal a od 2001. Do smrti bio je Vakeelut Taleem. Njegova služba Džematu proteže se na 57 godina. Iza sebe ostavlja tri sina i dvije kćeri. Njegova žena  je također služila Džemat i kaže da je njen muž uvijek davao prednost poslu Džemata nad kućnim poslovima. Bez obzira šta je bilo u pitanju, on je uvijek tražio savjet Halife vremena. Uvijek je govorio da oni koji posvete život služenju vjeri nikada ne iznose nikakve zahtijeve. Njegova djeca kažu dok su odrastali da njihov otac nikada nije dao da se osjećaju da oni koji su vakifi imaju ograničena sredstva. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je radio sa Muslehhu Din sahibom osam godina u Vakalatul Maal i mnogo od njega naučio. On je posebno bio vješt u pravljenju budžeta. Kad je hazreti Halifatul Mesih postao Nazir e Ala, vladanje Muslehhu Din sahiba koji je do tada bio njegov nadređeni, postao je izuzetno pokoran i nakon što je izabran na službu halifata njegova pokornost je još više porasla. Da Allah uzdigne njegov položaj!