Razvijanje istinskog odnosa potčinjenosti prema Allahu

Kratki sadržaj

Hazreti Halifatul Mesih je na početku hutbe petkom proučio slijedeće ajete iz sure Al-Mu’minun:

Oni će reći: ‘Naš Gospodaru, naša nesreća nas je nadvladala, pa smo mi bili narod zalutali. Gospodaru naš, izvadi nas iz nje, pa ako se onda povratimo, zaista ćemo biti griješnici.’ Bog će reći: ‘Gubite se u nju i nemojte govoriti sa Mnom. Zaista bila je jedna skupina Mojih robova koji su govorili: ‘Naš Gospodaru, mi vjerujemo; oprosti nam zato, i smiluj nam se; jer Ti si Najbolji među milostivim.’ Ali ste vi njih napravili predmetom ismijavanja dok vas to nije učinilo nemarnim prema Mom spominjanju, dok ste im se izrugivali.

Zaista, Ja sam njih danas nagradio zato što su se strpili; zaista, oni su ti koji su pobijedili.’  (23: 107-112)

U zadnjoj hutbi petkom objašnjeno je, navodeći isječke iz pisanja Obećanog Mesije a.s. šta je dova i kako se kroz nju postiže mir, šta je filozofija dove i šta su preduvjeti upućivanja dova. Uistinu, Časni Kur’an je taj koji govori o suštini i filozofiji dove o čemu je Obećanom Mesiji a.s. dato znanje od Boga, koje je onda nama razotkriveno. Neki isječci iz njegovih pisanja, iako su kratki, njihovim posredstvom znamo istinu o dovi i njihovo stavljanje u praksu odvest će nas bliže Bogu i učiniti da shvatimo stvarnost dove.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Za primanje dove također je neophodno da čovjek napravi pobožne promjene u sebi. Nema efekta u dovi ako on ne može izbjeći zlo i prelazi granice koje je Allah postavio.’ On je također rekao: ‘Potrebno se udubljivanje da se povežemo sa Uzvišenim Allahom. Mi stalno naređujemo našem Džematu da budu čvrsti na ovome, jer ukoliko osoba ne bude odvojena od svijeta i ljubav prema svijetu ne bude ohlađena i ne bude stvorena prirodna udubljenost prema Uzvišenom Allahu, ne može biti omogućena predanost.’

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘Kad dove budu učinjene sa potpunom predanošću Bogu one donose izvanredan efekat. Trebate zapamtiti da samo Bog prima molbe i da postoji određeno vrijeme za dove. Baš kao što je jutro posebno vrijeme i takvu odliku jutra nema ni jedan drugi sahat. Slično tome, postoje određena vremena u kojima se dova prima i koja daju djelotvornost u dovi.’

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da se postižu dobri rezultati kad je posao urađen u stanju kad smo svježi ujutro. Oni koji ostaju kasno u noć bilo da gledaju televiziju ili na internetu, ne mogu kako treba obavljati namaz (ujutro) i njihovi drugi zadaci također ne mogu biti produktivni. Naglašavajući važnost rada kad smo svježi on je rekao da trebamo nastojati i tražiti najbolje vrijeme za dovu.

Obećani Mesija a.s. je rekao da je Božija milost sa onom osobom koja spominje Allaha i boji Ga se u dobra vremena baš kao što bi uradio u vrijeme teškoće. Bog ne zaboravlja takvu osobu kad je u teškoći. Dok dove osobe koja u dobro vrijeme živi u duhovnoj nesvjesnosti i samo moli kad je u teškoći, nisu primljene. Vrata pokajanja su zatvorena kad nastupi Božija kazna. Zato je sretan onaj ko ostane zauzet u dovama prije nego što dođe Božija kazna, koji daje milostinju i drži se  Božijih naredbi  i sažaljiv je prema Božijem stvaranju. Obećani Mesija a.s. je rekao da su ovo znakovi dobrote; jer drvo se prepoznaje po svojim plodovima. Slično tome, lahko je prepoznati blagoslovljeno i sumnjivo.

Hazreti Halifatul Mesih  je naveo ove isječke iz pisanja Obećanog Mesije a.s. da usadi veću pronicljivost u povezivanju s Bogom, da steknemo načine i metod upućivanja dove i da budemo privučeni tome da se popravimo i činimo dobra djela. Tako da možemo posvojiti ispravan put da činimo dovu i budemo među onima koji dobiju mjeru ‘hasana’ (dobra) na ovom svijetu kao i na Ahiretu. Ovo je važan predmet koji treba dobro razumjeti svako ko je prihvatio istinskog i revnog poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s., to jest Imama ovog doba i imao privilegiju da dođe u njegov zavjet bai’ata. Kad se to jednom razumije, treba biti stavljeno u praksu tako da bude napravljena očitom razlika između istinskog vjernika i onog ko samo iznosi tvrdnju.

Časni Kur’an je na mnogim mjestima opisao predmet dove i ovaj predmet treba razumjeti. Za ovu svrhu trebamo nastojati da to razumijemo s tačke gledišta Obećanog Mesije a.s. tako da možemo činiti dovu sa shvatanjem mudrosti i filozofije dove i kao rezultat toga činiti dove koje donose plod. Zaista, Bog nema nikakve potrebe za takvim dovama; zapravo mi trebamo dove koje će donijeti plod. Allah je zaista rekao Časnom Poslaniku s.a.v.s. da objavi: ”Reci nevjernicima: ‘Akone bude vaše dove, moj Gospodar neće se brinuti o vama…”’ (25:78). Objašnjavajući ovaj ajet Obećani Mesija a.s. je napisao: Savršen ‘Abid’ (klanjač Allahu, predana osoba) može biti onaj koji je od koristi drugima. Međutim, ovaj ajet to objašnjava s velikom jasnoćom. To jest: Reci ljudima ako oni ne budu pozivali Gospodara onda Njega nije briga za njih. Drugim riječima On se jedino brine za onog koji je Abid.’

Hazreti Halifatul Mesih je rekao ako želimo da se povežemo s Bogom, da vidimo ispunjenje svojih dobrih želja i budemo svjedoci poraza naših neprijatelja trebamo nastojati i postati istinski Abid. Da nas Allah sve osposobi za to. Danas naši neprijatelji su oni čije je neprijateljstvo, pakost i zloba prema Obećanom Mesiji a.s. prešla granice. Ova situacija je većinom u Pakistanu ali također i u dijelovima Indije i utjecaj je također stigao neke oblasti u Africi. Oni ne propuštaju ni jednu priliku da počine uvredu i iskale bijes protiv Obećanog Mesije a.s. Oni uvijek vrebaju da povrijede srca Ahmadi muslimana. Zaista, ljubav i odanost Ahmadi muslimana prema Obećanom Mesiji a.s. potječe iz činjenice da je on bio najveći revni poklonik Časnog Poslanika s.a.v.s. Ovo je ‘prekršaj’ Ahmadi muslimana koji je Obećani Mesija a.s. napravio u našim srcima. Naša veza ljubavi s Obećanim Mesijom a.s. također je zato što smo kroz njega stekli istinsko shvatanje o Teuhidu (Božijoj Jedinstvenosti). Oni koji prelaze granice u svojoj mržnji prema Obećanom Mesiji a.s. zapravo se bore sa istinskim i revnim predanikom Časnog Poslanika s.a.v.s. koji proglašava Božiju Jedinstvenost; sa osobom o kojoj se Allah brine. Zaista, u ovo doba nema većeg Abida od Obećanog Mesije a.s.

Mi smo vidjeli kraj naših neprijatelja u prošlosti i mi smo tome svjedoci danas. U Pakistanu je Allah na takav način kaznio one koji su bili izuzetno uvredljivi prema Obećanom Mesiji a.s. da je to bilo sredstvo zastrašivanja. Oni koji mogu vidjeti opažaju to u Pakistanu, ne želim spominjati detalje, Allah je kaznio one koji su počinili takve okrutnosti. Ima ljudi koji su počinili bestidnosti na mnogim nivoima; samozvani ispravni pojedinci koji su bili poniženi i izbačeni iz svojih oblasti zbog jednog ili drugog prijestupa od svojih vlastitih ljudi. Ili su od Boga bili poniženi na neki drugi način i tako su oni koji ih podržavaju bili omalovaženi, a to se za Ahmadi muslimane pokazalo sredstvom jačanja vjere. Optužbe koje su iznijeli tako su odvratne i niske da ih ne možemo ponoviti. Većina javnosti u Pakistanu su ili ravnodušni ili se boje. Ovo je također slučaj u nekim dijelovima Indije. Čak nakon što su vidjeli njihovo poniženje nisu privučeni zaključku da je sve ovo rođeno iz njihovog neprijateljstva prema onom koji je poslan od Boga. Međutim, u drugim dijelovima svijeta, kao u Africi, kad ljudi vide tužno stanje vjerskih vođa privučeni su prema Ahmadijatu. To je od njih hrabro što uče pouku iz lošeg vladanja takozvanih vjerskih vođa.

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da želi reći Ahmadi muslimanima da ne budu ometeni onim što neprijatelj radi. Jedan Ahmadi mu je nedavno pisao da je neprijateljstvo prema Obećanom Mesiji a.s. tako snažno da protivnici čine svaku moguću prostotu u ovom pogledu. Oni izobličuju sliku Obećanog Mesije a.s. ili je ponižavaju na drugi način da je to nepodnošljivo. Ahmadi muslimani osjećaju kao da će im srce prepući. Neprijatelj postavlja izuzetno proste postere u tolikoj mjeri da ih sada čestiti ljudi koji nisu Ahmadi uklanjanju. Hazreti Halifatul Mesih je napisao natrag ovom čovjeku savjetujući ga da bude strpljiv. Što neprijatelj bude gori u svom neprijateljstvu mi se trebamo više okrenuti Bogu i potpuno se izgubiti u Njemu. Takvi ljudi prizivaju svoju vlastitu smrt; ljudi koji ciljaju da ponize one koji su poslani od Boga uvijek budu uništeni. Baš kao što je Leikh Ram bio izvrgnut Božijoj kazni tako će biti i ovi ljudi. Ono što mi trebamo uraditi je da svoju povredu, nemir i bol izražavamo samo Allahu.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ”Ja sam molio Allaha za članove mog Džemata i onda za Kadian kad mi je došla objava: ‘Oni su se udaljili od običaja života; onda ih samelji u prah.’ Obećani Mesija a.s. je rekao: Ja sam se pitao zašto je meni pripisan postupak mljevenja. Onda sam pogledao na dovu napisanu na zidu sobe za dovu koja glasi: ‘Gospodaru, čuj moju dovu i skrši Tvoje neprijatelje i moje neprijatelje i ispuni Svoje obećanje i pomozi Svom robu i pokaži nam Svoje dane i izoštri za nas sablju i nemoj poštediti ni jednog kolovođu smutnje od nevjernika.’

Uzimajući ovu objavu i ovu dovu zajedno, ja sam razumio da je to bilo vrijeme za primanje moje dove.”

Onda je Obećani Mesija a.s. rekao: ‘Oduvijek je bio Allahov sunnet (način) da On ukloni ljude koji ometaju one koje je On poslao. Ovo su dani Allahove obilne milosti. Gledajući kako On pokazuje sve ove stvari, vjera i sigurnost osobe u postojanje Svemogućeg Allaha bude ojačana.’ (Al Hakam, tom 8, br. 13, 24. april 1904. str. 1, Tadhkirah, engleski, str. 664-665)

Allah ovo i danas pokazuje. S jedne strane je uvreda a s druge strane je naš napredak. Nema sumnje ima čestitih ljudi u toj zemlji, kao onih koji uklanjaju uvredljive postere sa zidova svojih kuća, ali čestitost većine je nijema/bez glasa. Hazreti Halifatul Mesih III r.a. je govorio da ovi ljudi imaju čestitost ali je ona nijema/bez glasa. Međutim, sada su obrazovani ljudi koji pišu za štampu na engleskom jeziku počeli dizati svoj glas protiv ovih prostota. U svakom slučaju mi trebamo učiti ovu dovu koja je bila objavljena Obećanom Mesiji a.s. za zaštitu ove zemlje (Pakistana). Tako da čestiti ljudi zemlje budu spašeni od zla ovih bezbožnih ljudi; ali iznad svega da Ahmadi muslimani budu spašeni od njihovog zla. Jedini Bog je taj Koji nas je do sada štitio od opasnih planova i zavjera neprijatelja. Hazreti Halifatul Mesih je ranije skrenuo pažnju ako svoja djela oblikujemo u sladu sa Božijim zadovoljstvom i okrenemo se  Njemu, da će se uskoro dogoditi revolucionarna promjena.

Obećani Mesija a.s. je rekao: ‘U toku intervala između dove i njenog primanja osoba često bude podvrgnuta kušnjama, jednom za drugom, od kojih neke slamaju kičmu. Molitelj koji je ustrajan i dobre prirode osjeća miris naklonosti svog Gospodara  u ovim kušnjama i teškoćama i njegova inteligencija ga obavještava da će iza njih slijediti pomoć. Jedan aspekt ovih kušnji je da one gaje žar za dovom. Što je veći nemir molitelja njegova duša će se više topiti. Ovo je jedan od faktora u primanju dove. Zato osoba ne treba biti malodušna i ne treba misliti loše o Allahu kroz nestrpljenje i uznemirenost. Nikada nemojte misliti da vaša dova nije primljena ili da neće biti primljena. Takav navod je negiranje Božijeg atributa da on prima molbe/dove.’ (Malfuzat, tom IV, str. 434; Bit islama, tom II, str. 222).

Ono što se traži od nas je odlučnost i da molimo Allaha sa preduvjetima dove, od kojih su neki objašnjeni s obraćanjem na Obećanog Mesiju a.s. Mi uvijek trebamo biti čvrsti u vjerovanju da Božija Riječ nikada nije pogrešna. Jer On kaže: ‘…Zovite Mene, Ja ću vam odgovoriti…’ (40:61). Ovdje je značenje da mi trebamo činiti dove s preduvjetima koji se traže i da vodimo računa da je Bog odredio sahat za primanje dove. Ako svaka kušnja čini da se okrenemo Bogu mi ćemo, inšaAllah, doživjeti primanje dove.

Obećani Mesija a.s. je rekao da čovjek nikada ne može steći dobrotvornost dove ukoliko ne pokaže krajnost u strpljenju i ne nastavi moliti sa odlučnošću i da nikada ne misli loše o Allahu ili ima odbojnost prema Bogu i treba Ga smatrati Gospodarom svih moći. Osoba treba imati vjerovanje i nastaviti moliti strpljivo. Doći će vrijeme da će Allah čuti njegove dove. Oni koji se drže ove formle nikada ne ostanu neuspješni i lišeni nego su zapravo sigurno uspješni. Allah ima bezbrojne moći i On je postavio pravila dugotrajnog strpljenja za ispunjenje onoga što ljudi žele. On ne mijenja ova pravila i svako ko želi da Bog za njega promijeni ova pravila drzak je i ograničen. Neki ljudi su vrlo nestrljivi i očekuju da će se sve dogoditi brzo. Nestrpljenje nestrpljive osobe ne može imati nikakvog utjecaja na Boga nego će samo oštetiti njega. Obećani Mesija a.s. je onda naveo primjer oca hazreti Jusufa koji je molio Allaha četrdeset godina prije nego što je njegova dova bila primljena. Premda nije imao nikakvih novosti, ipak je rekao: ‘…Zaista, ja osjećam miris Jusufov…’ (12:95) i ostao ustrajan. Dugi period između ispnjenja njegove dove bio je pokazatelj da će ona biti primljena. Ljubazna osoba nikada ne ostavlja prosjaka praznih ruku nakon što ga pusti da dugo čeka, zapravo čak i škrta osoba ne ostavlja prosjaka a da ode bez išta ako je dugo čekao i na kraju mu nešto dadne.

Dok nasuprot naša srca nisu povrijeđena ni zbog čega ličnog, naša tuga je rođena iz činjenice da smo primili Imama ovog doba. Nas su tlačitelji uzeli za metu zato što smo povjerovali u onoga ko je poslan od Boga u ovo doba. Sigurno je da mi sve ovo trpimo radi Allaha; prema tome, On će zasigurno čuti naše molbe kao što ih zaista i čuje. Napredak Ahmadija džemata je živi primjer ovoga. Zavjere neprijatelja su snažne i samo Božijom milošću, da bi ojačao našu vjeru On u mnogim primjerima razbija ove zavjere. Opozicija nije ograničena samo na Pakistan i također može se naći i u drugm zemljama. Pa ipak, napredak Džemata nije ometen.

Hazreti Halifatul Mesih je rekao kad je bio u Evropskom parlamentu da ga je jedan novinar pitao koji je broj Ahmadi muslimana u odnosu na druge muslimane. On je shvatio da će ovo voditi pitanju kako sa tako malim brojem naše miroljubivo učenje koje želimo širiti nema mnogo značaja. Hazreti Halifatul Mesih se sjetio odgovora hazreti Halifatul Mesiha III r.a. koji je dao zapadnom novinaru u pogledu brojnosti Ahmadija džemata kad je rekao da je ‘jedan’ od prije devedesettri godine postao blizu deset miliona. Prema tome, hazreti Halifatul Mesih je odgovorio na ovo pitanje da je Ahmadija džemat osnovan prije stotinu dvadesettri godine i s Božijom milošću mi se sada brojimo u desetinama miliona i blizu je vrijeme kad će nas svijet vidjeti  kao utjecajnu zajednicu. Međutim, uvijek trebamo voditi računa da bilo kakav utjecaj koji možda budemo imali neće biti radi svjetskih ciljeva. Zapravo, on će biti da utemeljimo kraljevstvo Božije na Zemlji i da širimo ljubav i mir u svijetu.

Mi se ne trebamo brinuti da će nas naši protivnici odvratiti od naših zadataka ili omesti naš napredak. Zaista, Allah garantuje naš napredak. Ne samo to, pokazujući u Časnom Kur’anu da će to biti kao u budućem životu – što se tiče Njegovih miljenika i njihovih protivnika, Allah je nama dao mir. Ajeti  proučeni na početku hutbe slikaju jasnu i prepoznatljivu sliku kraja tlačitelja u budućem životu. Ovo je slika ljudi koji su loše tretirali one koji su poslani od Boga. Bog će reći da ovi ljudi nisu samo loše tretirali i proganjali one koji su uzvisivali Boga nego su ih čak zaustavljali od toga da ovu poruku daju drugima. I kad budu jadikovali pred Bogom bit će im rečeno da njihova kuknjava i molbe sada ništa ne vrijede. Zašto sada žale? On će reći da oni koji su prihvatili onoga ko je poslan od Boga, u skladu sa Božijom naredbom, zaslužuju Njegovu milost i Njegov Džennet. On će ljubavlju naknaditi njihovo proganjanje koje su podnosili. Bog će reći da oni koji su proganjali Njegove robove su bili tako slijepi da su čak postali nemarni o Njegovom spominjanju i nisu obraćali pažnju na to da će ih ubijanje vjernika poslati u Džehennem. Oni su zaboravili zavjet da će ispunjavati dužosti prema Bogu i Njegovim ljudima. Oni pljačkaju imetak nevinih, spaljuju ga, nanose štetu njihovim poslovima… duga je lista prijestupa koji su počinjeni protiv nevinih. Sada je Džehennem njihova sudbina; ovo je to što Kur’an kaže.

Allah će reći onima koji traže Njegovu milost da su zbog svog strpljenja i jačine vjere i okretanja Bogu i što su bili Abid (robovi), uključeni među one koji primaju Njegovu ljubav i stiču Njegovu milost i oprost. Tako ovi ajeti opisuju razliku između mumina (vjernika) i onoga ko nije mumin!

Da nas Allah uključi među one koji stiču Njegovu milost i oprost. Da On prekrije sve naše greške i propuste i da naša pažnja ostane usmjerena na dovama sa odlučnošću i da budemo uključeni među ‘jedini oni su pobijedili’.