U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Traženje Allahove dobrotvornosti i upućivanje dova za to

Kratki sadržaj

azreti Halifatul Mesih je na početku svoje hutbe petkom proučio slijedeće ajete iz Časnog Kur’ana:

A među njima je takav koji kaže: ‘Naš Gospodaru, podari nam dobro na ovom svijetu i dobro na budućem svijetu, i spasi nas od patnje u Vatri.’ (2:202)

Allah ne opterećuje nijednu dušu više od njene moći. Ona će imati (nagradu) koju zaradi,  dobit će (kaznu) koju zaradi. Gospodaru naš, ne stavljaj nam na odgovornost ako zaboravimo ili pogriješimo. O, Gospodaru naš, nemoj na nas stavljati teret kao što si stavio na one prije nas (zbog njihovih grijeha). Gospodaru naš, nemoj na nas stavljati teret koji je izvan naše moći; i prijeđi preko naših grijeha i oprosti nam, i smiluj nam se. Ti si naš Gospodar; zato nam pomozi protiv nevjerničkog naroda. (2:287)

Hazreti Halifatul Mesih je objasnio filozofiju ove dove riječima Obećanog Mesije a.s. koji je napisao:

‘Onaj ko moli Boga u vrijeme teškoće i uznemirenosti i od Njega traži rješenje za svoje teškoće postiže zadovoljstvo i istinski napredak od Svemogućeg Allaha pod uvjetom da svoju dovu dovede do njene granice. Čak i ako ne postigne cilj za koji je učio dove, od Svemogućeg Boga mu bude data neka druga vrsta zadovoljstva i duševnog i fizičkog i on ne doživljava obeshrabrenost. Uz to, njegova vjera bude ojačana i njegova sigurnost poraste. No, onaj ko se u svojim molbama ne okreće Svemogućem Bogu ostaje slijep cijelo vrijeme i umire slijep. Onaj ko upućuje molbe sa iskrenošću duše nikada nije obeshrabren. Kroz savršenu dovu bude podareno takvo blagostanje koje se ne može steći kroz bogatstvo niti vlast niti zdravlje, koje je u Božijim rukama i On ga daje u kojem god obliku hoće. Ako Svemogući Bog želi, iskrena i bogobojazna osoba usred uznemirenja postiže takvu radost poslije molbe kakvu vladar ne može uživati na vladarskom prijestolju. Ovo je istinski uspjeh koji na kraju bude dat onima koji čine dove.’ (Ayyam-us-Sulh, Ruhani Khaza’in, tom 14, str. 237, Bit islama, tom II, str. 207-208)

Ovo je kratka filozofija dove i treba biti gledište istinskog vjernika. Neophodno je svoju dovu dovesti do njene granice. Dovedite je do tačke gdje je ili primljena ili srce bude ispunjeno mirom. Ovaj mir je rođen iz uvjerenja da šta god da se dogodi kroz Božiju volju bit će najbolje za nas. Osoba je samo u stanju da stigne na ovu tačku s Božijom milošću i mi trebamo moliti da je postignemo.

Časni Poslanik s.a.v.s. je posebno učio dovu koja je prva navedena (2:202) i također skretao pažnju svojim ashabima na to. Jednom prilikom je Obećani Mesija a.s. također skrenuo pažnju Džemata da ovu dovu učimo na zadnjem rekatu svakog namaza u toku stajanja poslije ruku’a. Hazreti Halifatul Mesih II r.a. također je skrenuo pažnju na ovu dovu u različitim vremenima. Iako je to dova za sva vremena, treba reći da je pogotovu važno da je učimo u ovo vrijeme zbog nemira i teškoća kroz koje svijet prolazi.

Arapska riječ ‘hasana’ (dobro) kako je upotriebljena u ovom ajetu znači pobožnost, korist, nešto što je dobro iz svakog aspekta i što ima dobar rezultat. Trenutno Ahmadi muslimani prolaze kroz teška vremena u nekim zemljama i u ovim okolnostima je veoma važno učiti ovu dovu. Naši protivnici žele da Ahmadi muslimane liše svakog blagoslova. U takvoj situaciji ova dova traži svaku vrstu ‘hasana’ od Božije milosti, uključujući molbu da naša djela budu takva da nam steknu ‘hasana’ na Ahiretu. U primjeru gdje neprijatelj želi da ošteti naše poslove, da nam Allah dadne ‘hasana’ da neprijatelj ostane nedjelotvoran. Da nam Allah dadne ‘hasana’ na takav način da više nego ikada primimo opskrbu koja je zdravija i halal i da naše komšije budu oni koji nam ne zadaju bol. Da naš grad bude izvor ‘hasana’ za nas i da naša zemlja bude za nas ‘hasana’ i da se zlo ovih zlobnika odbije o njih. Da oni koji upravljaju nad nama budu sažaljivi, bogobojazni i pošteni. U nekim muslimanskim zemljama su oni koji su u vladi ti koji su patnja za javnost. Ako oni na vlasti trenutno nisu u stanju da se poprave, da Allah dadne da budu postavljeni takvi upravljači koji imaju ispravne mogućnosti.

Da naši prijatelji, također, budu oni koji su dobronamjerni, dragi i od pomoći u vrijeme teškoće i koji na pobožnost uzvraćaju pobožnošću. Nema sumnje da sloj javnosti u Pakistanu slijedi mualvise i u činjenju tako, žele da povrijede Ahmadi muslimane. Međutim, također ima onih koji ispunjavaju dužnosti prijateljstva; mi ne možemo kritikovati svakog Pakistanca ili gdje god drugo u svijetu bude počinjen prijestup protiv Ahmadi muslimana, ne možemo kritikovati svakoga. Nedavno je jedan Ahmadi, koji je bio kidnapovan pisao hazreti Halifatul Mesihu. Kidnaperi su zahtijevali ogromnu sumu novca da bude plaćena za kratko vrijeme kao otkup i nije bilo moguće za porodicu da to odmah uredi. Kidnaperi su onda zahtijevali da određena suma bude plaćena odmah i da za ostatak bude data garancija od nekoga ko nije Ahmadi. U ovom primjeru je jedan neahmadi prijatelj dao garanciju i ovaj Ahmadi je bio oslobođen. Zaista je ovaj neahmadi stavio svoj život na kocku da obezbjedi ovo oslobađanje. Prema tome, ima ljudi koji su voljni da učine žrtvu radi Ahmadi msulimana i koji pokazuju pobožnost uprkos trenutne situacije koju su stvorili ekstremisti i hodže. Dobri prijatelji su zaista ‘hasana’ između onoga što je ‘hasana’ ovog svijeta.

Mi smo u Maliju osnovali radiostanicu koja je izvor širokog prenošenja poruke. Suprotstavljeni maulvisi koje finansiraju Arapske zemlje prijetili su našem misionaru. Zaista, oni su proveli propagandu protiv nas i obilježili nas kafirima itd, i ponekad prešli granice. U takvoj situaciji, kad se dogodilo da su neki dobri, odmjereni i utjecajni ljudi koji nisu Ahmadi saznali šta se događa oni su uvjerili našeg misionara sahiba i rekli mu da nastavi sa svojim radom širenja poruke istinskog islama. Ovo je također ‘hasana’. Koju god milost i blagoslov tražimo od Boga to je ‘hasana’. Na primjer, dobar bračni drug, pobožna djeca, život bez bolesti koji je u Božijim očima dobar za nas je ‘hasana’. Jedini Bog zna nevidljivo i jedini On može odlučiti šta je najbolje za nas. Mi možemo napraviti pogrešan izbor ali Bog ne može. Dođu situacije gdje prijatelji od povjerenja izazovu gubitak i štetu u poslu. Osim teškoća vezanih za Džemat mi vidimo u svakodnevnom životu da neki ljudi postaju uzrok teškoće. Ako ova dova bude primljena onda osoba može biti sačuvana od takvih ličnih teškoća i teškoća koje se odnose na Džemat i također može postati primalac Božijeg zadovoljstva. Na kraju ova dova (2:202) traži dobro na Drugom svijetu.

Objašnjavajući koncept očitog i skrivenog dobra na Drugom svijetu hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da je prema Kur’anu Džehennem za popravljanje. Tako, kad molimo za dobro na Drugom svijetu trebamo moliti za popravljanje kroz Božiju milost a ne preko Džehennema. ‘Hasana’ na Drugom svijetu je također Džennet koji je dobro i na očite i skrivene načine. Trebamo zapamtiti da ‘hasana’ ovog svijeta može biti izvor ‘hasana’ Drugog svijeta.

Obećani Mesija a.s. je rekao da čovjek ovisi o dvije stvari za lično blagostanje: jedna je da bude slobodan od kušnji i teškoća ovog kratkog života a druga je, ako izbjegne zlo i duhovne bolesti koje ga udaljavaju od Boga, to je ‘hasana’ ovog svijeta, to jest on je siguran od fizičkih i duhovnih bolesti. Kur’an kaže: ‘jer čovjek je stvoren slab’(4:29) čak i ako čovjeka zaboli nokat on je u teškoći. Slično tome, kad ovosvjetski život postane pokvaren kao u slučaju prostitutki, onda ‘hasana’ ovog svijeta je samo to da Allah čuva osobu sigurnom od svake teškoće, bilo ovog svijeta ili Ahireta. Aspekt Ahireta u ovoj dovi (2:202) je također plod ‘hasana’ ovog svijeta. Ako čovjek postigne ‘hasana’ ovog svijeta, to je dobar znak za Ahiret. Pogrešno je za ljude da kažu da treba tražiti samo ‘hasana’ Ahireta a ne ovog svijeta. Dobro zdravlje itd., vodi udobnosti u životu ali je također sredstvo s kojim osoba može uraditi nešto za Ahiret. Zapravo, kome god je dato zdravlje, čast, djeca i mir na svijetu i čija su djela ispravna, nadat se je da će njegov Drugi svijet također biti dobar.

Kad dova (2:202) traži utočište od kazne Vatre to također znači zaštitu od vatre ovog svijeta. Postoje također mnoge patnje vatre ovog svijeta koje, ako Bog želi, postanu ‘hasana’ umjesto patnje. Ovih dana niko ne zna kad će se dogoditi eksplozija ili kad metak može raniti ili ubiti. Trebamo moliti za zaštitu od divlje okrutnosti ekstremista koje su patnja vatre. U nedavnom nasilju koje se dogodilo u Karačiju jedan Ahmadi koji je izašao iz kuće da kupi neku zelen bio je uhvaćen u ovoj strahoti i ubijen. Ovih dana teroristi su svuda postavili zamke vatre. Ogromna je potreba da učimo ovu dovu za zaštitu od ovih situacija. Trebamo također učiti dove da naš boravak kod kuće i izlazak napolje budu ‘hasana’ s Božijom milošću.

Druga dova tj., drugi proučeni ajet je također izuzetno značajan i treba ga učiti. Naša pažnja je skrenuta da učimo: ‘Naš Gospodaru, nemoj nas kazniti ako zaboravimo ili pogriješimo.’ Ovdje zaboravimo znači ako ne uradimo nešto što je važno i također, nemati dobru svijest da nešto uradimo na vrijeme i misliti da je u redu da bude na taj način i smatrati to nevažnim. Treba da molimo da budemo sigurni od ovog stajališta. Također, ponekad osoba ne shvata značaj nečega što utječe na napredak njegovog duhovnog života. Treba da molimo da budemo spašeni od takve greške i ako je počinimo da budemo spašeni od kazne. Međutim, ako svjesno počinimo grešku i ne popravimo se a ipak učimo ovu dovu, onda će to biti ravno zbijanju šale s Allahom.

Ova dova ide dalje i traži da nam ne bude data odgovornost kao što je bila data ranijim narodima zbog čega su bili kažnjeni. Ovo značenje ovdje je o izvanrednim odgovornostima a ne o stvarima kao što su obavljanje namaza i učenje Kur’ana. Ova dova, skupa sa izbjegavanjem loših djela štiti osobu od kazne. Obzirom na ranije narode i greške koje su počinili – oni su imali iskvarene upravljače treba moliti Boga također da tražimo zaštitu od takvih upravljača i ako se dogodi takva kušnja, da nam dadne da to lakše podnesemo. Ova dova ide dalje i kaže ‘nemoj nas opteretiti onim što nismo u stanju nositi.’ Ovdje skriveno značenje nije o običnim kušnjama i teškoćama i to nema duhovno značenje. Zapravo to znači da svjetske nesreće ne budu izvan naše snage.

Onda dalje molimo: ‘oprosti nam naše grijehe’, to jest kakve god smo prijestupe počinili, da budemo spašeni od njihovih loših posljedica i da budu prekriveni; ‘pokloni nam oprost i imaj milosti prema nama’ znači šta god nismo uradili da bude omogućeno Božijom milošću i šta god smo učinili loše da privuče Božiju milost. Na kraju dova kaže ‘Ti si naš Gospodar; zato nam pomozi protiv nevjerničkog naroda.’ Ako bilo koji član Džemata počini bilo šta loše svijet takve slabosti pripisuje Bogu; zato mi molimo za milost, priznajemo svoje prijestupe i tražimo oprost za svoje grijehe  i također tražimo pobjedu nad nevjernicima kroz Božiju posebnu milost.

Danas nisu samo nemuslimani ti čiji su postupci protiv islama. Zapravo, ogroman broj muslimana ponižavaju islam i prave zapreke u našem radu širenja poruke u nemuslimanskom svijetu predstavljanjem svoje ekstremističke verzije islama i utječu na naše napore u širenju poruke islama.

Dova Obećanog Mesije a.s. koja mu je bila objavljena i koja glasi: ‘O Gospodaru, sve je Tebi potčinjeno. O Gospodaru, zaštiti nas, pomozi nam i imaj milosti prema nama’ danas je jako potrebna. Hazreti Halifatul Mesih je posebno (od Boga) privučen da uči ovu dovu. Zato svaki Ahmadi musliman treba učiti ovu dovu. Da Allah čuva svakog Ahmadi muslimana sigurnim od svih zala, da nam podari ‘hasana’ ovog svijeta i Ahireta i da nam oprosti naše grijehe i zaštiti nas od njih u budućnosti i čuva nas čvrstim na pobožnosti. Hazreti Halifatul Mesih je tražio od Ahmadi muslimana Pakistana da se samo-preispituju i posvete posebnu pažnju ovim stvarima i učine poseban napor da ovu dovu uče na namazu. Svaki Ahmadi treba usaditi taj duh dove na koji se Obećani Mesija a.s. poziva kao ‘dovedite svoju molbu do njene granice’. Da nas sve Allah osposobi da ovo činimo.

Zatim je hazreti Halifatul Mesih najavio da će klanjati dženazu u odsustvu za dvojicu umrlih. Mubasher Ahmad Abbasi sahi bio je ubijen u terorističkom napadu u Karačiju 3. marta. On je rođen 1968. i iza sebe ostavlja jednu kćer i sina.

Poštovani dr. Syed Sultan Mehmood sahib je umro 3. marta i imao je 90 godina. On je bio akademik hemije sa odlikovanom karijerom u poučavanju. Penzionisao se 1986. i došao u Rabvu gdje je osnovao škole. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da je i on bio kratko poučavan od dr. Syed Sultan Mehmood sahiba.

Da Allah uzdigne položaj obojice umrlih i podari čvrstinu njihovim porodicama.