Sadašnji muslimanski nesklad i istinska islamska učenja

Kratki sadržaj

Hazreti Halifatul Mesih je počeo hutbu učenjem ajeta iz Časnog Kur’ana čiji prijevod glasi:

‘I oni koji povezuju ono što je Allah naredio da bude povezano, i boje se  Gospodara svoga, i boje se lošeg računa.’ (13:22)

Gornji ajet naređuje da ne samo povezujemo veze on također naređuje da te veze, kad su jednom stvorene treba gajiti i održavati. Istinski vjernik kojem je dat dar  raspoznavanja vjere ne može čak ni zamisliti da radi nešto što može biti suprotno Božijem zadovoljstvu. Kad jednom napravi vezu s Bogom i prema Božijoj naredbi pravi druge veze on posvaja stalnost u njima.

Znak je inteligentne osobe i istinskog vjernika da oni: ‘povezuju ono što je Allahnaredio da bude vezano.’ To jest, oni osnivaju one veze koje je Bog naredio da budu osnovane. U objašnjenju ovog ajeta hazreti Musleh Maud r.a. je rekao da su ovi ljudi, nakon što su postigli odličnost u svojoj poslušnosti i ljubavi prema Bogu, privučeni  Njegovom stvaranju i u skladu s Njegovim naredbama oni osnivaju veze jedinstva i dobrotvornosti s njima.

Ovi ljudi  nastoje da postignu izvanrednost u poslušnosti i ljubavi prema Bogu i boje Ga se i boje se lošeg računa. Oni u svojim srcima imaju kašijat – strah od Boga. Leksikoni objašnjavaju da je riječ kašijat strah da se ne izgubi nešto što ima uzvišene atribute nakon što je osoba postigla pronicljivost u ljepoti i izvanrednost toga. Kad se jednom stekne znanje o nečemu i kad postoji strah i ovaj strah nije rođen od gubitka ili štete, nego potječe iz vjerovanja da je ta stvar najizvanrednija i velika, onda on ne želi da izgubi tu stvar zbog svog nemara. Za istinskog vjernika takva stvar može biti Bog i ništa drugo. Kao što je ranije spomenuto, kad istinski vernik jednom postigne Božiju blizinu, on je privučen prema Božijem stvaranju i vodi računa o kašijatu i boji se obračuna kroz navlačenje Božijeg nezadovoljstva i ne ispunjavanja dužnosti prema Njegovom stvaranju. Zaista, ovako istinski vjernik treba osjećati. On ne može podnijeti da navlači Božije nezadovoljstvo. Zapravo, čak osoba sa malo vjere osjeća na ovaj način.

Pa ipak, vidimo toliko ljudi koji uče Časni Kur’an s prijevodom i izražavaju da imaju strah od Boga, oni ne žele da budu među onima koji navlače Božije nezadovoljstvo, pa ipak ne ispunjavaju  dužnosti prema Božijim stvorenjima. Oni ne nastoje da povežu veze u stvarnom smislu i ova oprečnost se može vidjeti među većinom muslimana. Mi također ne možemo reći čak sto posto o Ahmadi muslimanima da u potpunosti dolaze pod ovu definiciju istinskih vjernika.

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da od svih odlika muslimana koje je Bog jasno objasnio, želi govoriti o samo jednoj odliki. Važna odlika muslimana koja je iznesena je da su oni ‘blagi među sobom’ (48:30). Bog je ovo naveo kao znak istinskih vjernika ali ulema (vjerske vođe) i upravljači muslimanskih zemalja su se dali na gaženje ove obaveze u ime islama. I ovo se ne događa samo u nekoj od muslimanskih zemalja, nego se zapravo širi skoro cijelim muslimanskim svijetom, samo se razlikuje u jačini na jednom mjestu i na drugom. Ovo je zato što su lične dobiti postale više važne i preuzele su težinu nad naporima da se stekne Božije zadovoljstvo. Pogledajte stanje u Pakistanu. Na desetine ljudi je ubijeno svaki dan. Ako tome dodamo ubijanje u nekoliko prošlih godina, ovaj broj dostiže hiljade i ovo je izneseno u novinama. Osim ovoga, svake godine je stotine ili možda hiljade ljudi ubijeno samoubilačkim bombama i sve se ovo događa u ime Boga i vjere. Kur’anski ajet navodi: ‘blagi među sobom’, i isto tako navodi da su muslimani: ‘strogi protiv nevjernika’. Ulema misli da oni mogu odrediti koga god žele nevjerikom, kafirom i tako provoditi šta god žele protiv  njih, kao da im je data dozvola da rade što žele. Oni koji donose fetvu (presudu) o kufuru (nevjerovanju) u ovim primjerima sami dolaze pod fetvu kufura prema Bogu i Njegovom Poslaniku!

Pakistan je u stanju mira u smislu da nema borbe između javnosti i vlade. U zemljama gdje se događaju takve borbe i gdje su strane sile također počinile okrutnost, muslimani ubijaju muslimane. Naprimjer u Afganistanu muslimani ratuju protiv muslimana i u zadnjih deset godina je izgubljeno preko 50.000 života. Ovo su uglavnom bili nevini Afganistanski civili i samo je mali broj stranih trupa i Afganistanskih trupa uključeno u ove brojeve. U Siriji gdje samo muslimani ratuju protiv muslimana, prema pažljivom proračunu izgubljeno je 70.000 života. U Egiptu je ubijeno hiljade ljudi u ime revolucije i u Libiji je također ubijeno na hiljade i dalje su ubijani. U Iraku je od 2003. do sada ubijeno više od 600.000 ljudi i samoubilački napadi  se nastavljaju i sada. Sada dolaze izvještaji da su neke muslimanske zemlje upletene u sve ovo kao oruđe zlobnih svjetskih sila. Naprimjer prije dva dana je izviješteno da jedna Evropska zemlja doprema oružje koje Saudijska Arabija prosljeđuje borcima opozicije u Siriji. Ovi borci u sebi imaju ekstremne elemente i ako steknu moć javnost će biti dalje ugnjetavana i ovi ekstremni elementi će uništiti svjetski mir prerušeni u svoju interpretaciju: ‘strogi protiv nevjernika’.

Ispravan islamski pristup bi bio  za organizaciju muslimanskih zemalja da sjednu zajedno bez vanjske intervencije i održe mirovne razgovore. Oni su, zaista, ovo mogli uraditi. Ako su Alavisi proganjali druge u Siriji ranije, sada je situacija obratna. Ako ubuduće bude svetskog rata on će započeti sa Istoka a ne sa Zapada kao raniji ratovi. Muslimanske zemlje trebaju shvatiti svoje odgovornosti. Kad bi samo oni stavili u praksu naredbu: ‘Zaista su vjernici braća. Zato napravite mir među braćom, i bojte se Allaha da vam bude pokazana milost.’ (49:11) Muslimani su trebali posvojiti strah od Boga – takvu, tako da ‘blagi među sobom’ bude rođeno iz uzajamnog sažaljenja i osjećanja, oni bi također privukli i Božije sažaljenje. Zaista, ovaj ajet u kojem Bog naređuje muslimanima da budu ‘blagi među sobom’ završava se sa: ‘… Allah je obećao onima od njih koji vjeruju i čine dobra djela oprost i veliku nagradu.’ (48:30)

Naprijed spomenuta situacija ubistva i divljačkih nereda je u onim zemljama gdje se događa ili buna ili je tamo takozvana ratna situacija. ‘Takozvana’ jer su neke moćne nacije, da bi  učvrstile svoju moć, utaborile vojne jedinice u ovim zemljama pod izgovorom održavanja regionalnog mira ali su stvorile situaciju nalik ratu. Da su muslimani provodili praksu po: ‘napravite mir među braćom’ vanjski svijet ne bi imao potrebe da ide ili se ne bi usudio da ide u ove zemlje.

U muslimanskim zemljama gdje vlada prividan mir, tamo muslimani također ubijaju muslimane. Ako vlada izrekne kaznu za nekog vođu, njegovi simpatizeri se dižu na bunu i počinje  masovno ubijanje. Koja je ovo vrsta islama? Okrutnost i grubost su na visini u muslimanskim zemljama ili su muslimani umiješani u to u ime islama. Dok je Bog rekao da je znak istinskog vjernika da je zbog njegove veze s Bogom, njegova veza sa stvaranjem snažna, pogotovu da su muslimani kao braća među sobom. Krajnje je žalosno da, što islam više skreće pažnju na dobra djela, mir i pomirenje, muslimani postaju gori i među njima je rođeno sve je više ugnjetača. U kršćanskim zemljama se muslimani smatraju povodom teškoća. Prema procentima stanovništva u zatvorima je više muslimana. Zaista se dolazak Obećanog Mesije a.s. trebao dogoditi i dogodio radi reforme ovog izopačenog stanja. Pa ipak, ovi ljudi kažu da nemaju takvu potrebu i da su za njih dovoljna njihova učenja. Ako je učenje dovoljno zašto je ulema formirala razne sekte? I zašto bezobzirno streme da jedan drugog  raskomadaju? Zašto ne steknu pronicljivost u ‘i bojte se Gospodara svoga i bojte lošeg računa’ za sebe i također to ne usade u svoje sljedbenike? Oni nemaju straha od Sudnjeg dana i oni nastavljaju zavoditi javnost. Ove vođe su zaboravili veličanstvenu poruku Časnog Poslanika s.a.v.s. koja je za sve vrijeme. Oni su zaboravili poruku koju je on ostavio za svoj ummet. Zanemarivanjem njegove poruke i nedavanjem tome dužne važnosti, oni zasigurno čine ‘Toheen e Rasalat’ (klevetanje Poslanika).

U svojoj oprosnoj hutbi, Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: ‘Baš kao što je ovaj mjesec svet, i ova zemlja nepovrediva, i ovaj dan svet, tako je Bog odredio da su životi, imetak i čast svakog čovjeka sveti. Uzeti život bilo kojeg čovjeka ili njegov imetak, ili napasti njegovu čast, nepravedno je i pogrešno kao i povrijediti svetost ovog dana, ovog mjeseca i ove teritorije. O ljudi! Vi ćete se sigurno uskoro sresti sa svojim Gospodarom i On će vas pitati o vašim djelima. Nemojte ponovo postati nevjernici poslije mene da ne biste počeli ubijati jedan drugog. Ono što sam vam rekao trebate prenijeti do krajeva svijeta. Možda će se oni koji me nisu čuli bolje okoristiti od onih koji su čuli.’ Poslije završetka hutbe Časni Poslanik s.a.v.s. je pitao tri puta da li je kako treba prenio Božiju poruku. Hazreti Abu Bakr r.a. je odgovorio da je Poslanik zaista tako uradio.

Ovo je bila poruka Časnog Poslanika s.a.v.s. a jako je daleko praksa muslimana danas. Zar oni nisu krivi za klevetanje Časnog Poslanika s.a.v.s. neprakticiranjem njegovih naredbi nego također time što gaze po njima? Časni Poslanik s.a.v.s. je također rekao da je musliman onaj od čijih ruku i jezika su drugi muslimani sigurni. Drže li se današnji muslimani ovoga? Oni su Ahmadi muslimane izbacili iz islama. Mi izgovaramo Kalimei šehadet i iskrenog srca smo sluge Poslanika. Koliko je mnogo proganjanja učinjeno protiv drugih sekti osim Ahmadi muslimana! Dva puta je u Kuetti ubijeno desetine ljudi – ljudi koji pripadaju sekti koju ovi ljudi ne vole. Sada su šijje meta zakona koji je proglašen protiv Ahmadi muslimana i u kojem je svako uključen. Ova okrutnost će ponovo biti počinjena od svake sekte protiv one druge. Hazreti Halifatul Mesih je objasnio da ovo ponovo kaže zato što je uvijek tako bilo. Oni su udružili sile samo protiv Ahmadi muslimana. Međutim, kad jednom okuse ovo ubijanje i time budu uzdignuti, onda se prelaze granice i to je upravo ono što se događa.

Hazreti Musleh Maud r.a. je objasnio da hadis: ‘Musliman je onaj od čijih ruku i jezika su drugi muslimani sigurni’ nije samo primjenjiv za muslimane. On zapravo znači da svaka miroljubiva osoba treba biti sigurna od muslimanske ruke i jezika. Ovo je pronicljivost u ovaj hadis bazirana na bogobojaznosti, a današnja ulema nema takvu pronicljivost. Ukoliko njihovi interesi koji služe samo njima ne budu uklonjeni i ukoliko oni ne stvore elemenat žrtvovanja, nije važno kako je dotjerana njihova odjeća, oni ne mogu biti istinski vjernici. Nedavno je neki maulvi rekao u svojoj izjavi da su Ahmadi rak. Ahmadi nisu rak, oni zapravo igraju ulogu obavještavanja svijeta o istinskim učenjima islama i tako omogućavaju liječenje za čovječanstvo. Drugi pitaju postoji li razlika u našem islamu i islamu drugih muslimana i mi im kažemo da je naš islam u skladu sa učenjem Časnog Poslanika s.a.v.s. i Časnog Kur’ana, dok je islam mualvisa njihova izvedba. Da Allah otvori oči i srca muslimanskog ummeta i obavijesti ih o stvarnom islamu koji se danas širi u svijetu preko istinskog i revnog poklonika Časnog Poslanika s.a.v.s.

Hazreti Halifatul Mesih je rekao da mi ne možemo dati sto postotnu garanciju ni o sebi. Da li ispunjavamo zahtjeve navedene u oba ajeta (13:22 i 49:11). Svaki pojedinac treba sebe analizirati i procijeniti svoje stanje. Mi ne trebamo biti pod zavaravanjem o sebi. Premda naši propusti mogu biti na manjem stepenu no, ovo je to što vodi propadanju ogromnog stepena. Mi najviše želimo Božiji oprost i blagoslove za sebe ali neznamo kako da oprostimo drugima. Ako se budemo s ljubavlju brinuli o drugima mnogi problemi koji dođu do odbora sudija (kadija) Džemata, bit će riješeni. Allah kaže u Časnom Kur’anu: ‘…Neka oni oproste i prijeđu preko toga. Zar vi ne želite da Allah vama oprosti? A Allah najviše prašta (i) milostiv je.’ (24:23) Obećani Mesija a.s. je rekao u ovom pogledu: ‘Oprostite grijehe ljudi i oprostite njihove prijestupe i greške. Zar vi ne želite da Bog također vama oprosti i oprosti vam vaše grijehe? A On je onaj Koji najviše prašta i milostiv.’ Ne postoji niko ko ne želi Božiji oprost. Svaka osoba koja vjeruje u Boga uvijek želi da mu grijesi budu oprošteni. Bog kaže ako je to ono što želite onda poprimite atribut oprosta i razvijte i uvećajte sažaljenje do potpunosti.

Zatim je hazreti Halifatul Mesih prenio nekoliko hadisa koji dalje objašnjavaju stvar o kojoj govorimo.

Anas bin Malik prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Svako ko želi da mu opskrba bude uvećana, njegov životni vijek produžen i da ljudi o njemu govore lijepo treba održavati veze srodstva.’

Amr bin Shuaib prenosi od svog oca i djeda da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Onaj nije od nas ko nema milosti prema maloj djeci i ne priznaje čast starijih.’

Abdullah bin Masood prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Sva stvorenja su Allahova porodica; i Allah voli najviše među Svojim stvorenjima one koji sa svojom porodicom lijepo postupa i pazi na njihove potrebe.’

Abdullah bin Amr prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Milostivi Bog će imati milosti prema onima koji su milostivi. Imajte milosti prema onima koji su na Zemlji i Allah na nebesima će imati milosti prema vama.’

Hazreti Džabir r.a. prenosi da je Časni poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Allah će čuvati pod Svojom zaštitom i milošću i dat će mu ulazak u Džennet onome ko ima tri odlike: ko je sažaljiv prema slabom, ko voli svoju majku i oca i ko sa svojim slugama postupa ljubazno.’

Hazreti Ajša r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Allah je nježan i On voli nježnost, i On nagrađuje za nježnost ono što ne nadoknađuje za grubost; i On ne nagrađuje nijednu drugu vrlinu kao što nagrađuje nježnost.’

Hazreti Ajša r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Kad god je nježnost dodana nečemu to bude ukrašeno i kad god je iz nečega izvučena to ostaje oštećeno.’

Ibn Masood prenosi da je Časni Polsanik s.a.v.s. rekao: ‘Zar nećete da vam kažem od koga je vatra udaljena? Ona je udaljena od svakoga ko je pristupačan ljudima, ko je ljubazan i ko je lahke naravi.’

Hazreti Halifatul Mesih je rekao: ‘Ja ovdje želim posebno skrenuti pažnju vršiocima dužnosti Džemata da svaki od njih trebaju imati takvo (kao što je naprijed spomenuto u hadisu) dobro vladanje i sažaljiva osjećanja; pogotovu glavni vršioci dužnosti Džemata. Zaista, ovo trebaju biti odlike svakog Ahmadi muslimana ali vršioci dužnosti koji služe Džemat pogotovo trebaju postupati da nikada ne budu umorni o bilo kojem molitelju ili bilo kojoj osobi koja često dođe u kancelariju ili kontaktira ih, i uvijek ih trebaju dočekati toplog srca. Uvijek trebate zapamtiti da nijedan radnik Džemata ne treba, ni pod kojim okolnostima napustiti uljudnost. Nigdje se ne smije pojaviti situacija koja bi i najmanje davala nagovještaj da nije pokazana uljudnost. Zapravo, treba uložiti napor da se omogući svaka pomoć, kolika god je moguća i treba razgovarati koliko god je moguće nježnije.’

Hazreti Abu Hureira r.a. prenosi da je Časni poslaniks.a.v.s. rekao: ‘Imetak ne nestaje davanjem milostinje. Allah uzdiže one koji opraštaju drugima. Nema nikakvog poniženja u opraštanju propusta drugih.’

Hazreti Anas r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Nemojte imati zlobe (pakosti) za bilo koga niti zavidite jedan drugom niti odbacujte jedan drugog. Zapravo, živite kao Allahovi robovi i kao braća. Nije dozovljeno muslimanu da odbija da govori sa svojim bratom više od tri dana i da prekida veze s njim.’

Hazreti Abu Huraira r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Nemojte zaviditi jedan drugom; nemojte napuhivati cijene da izazovete gubitak drugom, nemojte imati zlobe jedan prema drugom, nemojte se okretati jedan od drugog, nemojte štetiti jedan drugom. Zapravo, budite Allahovi robovi i braća jedan drugom. Musliman ne tlači svog brata niti ima prezir prema njemu, niti ga ponižava ili sramoti. Pokazujući na svoje grudi Poslanik je rekao tri puta: ‘Bogobojaznost je ovdje.’ Dovoljno je zlo za nekoga da gleda s prezirom na svog brata muslimana. Život, imetak i čast svakog muslimana su nepovredivi za svakog drugog muslimana.’

Hazreti Abu Hureira r.a. prenosi da je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao: ‘Allah će reći na Sudnjem danu: ‘Gdje su oni koji su jedan drugog voljeli radi Mene i Moje Veličanstvenosti? Danas, kad nema sjene osim Moje sjene, Ja ću im dati sklonište u Svojoj dobrotvornoj sjenki.’

Hazreti Halifatul Mesih je molio Allaha da nam dadne da uvećamo međusobnu ljubav i sažaljene i postanemo zajednica koju je Obećani Mesija a.s. želio napraviti, u svjetlu govora Časnog Poslanika s.a.v.s. i da Ahmadija džemat također postane garancija svjetskog mira. Da muslimani prihvate Obećanog Mesiju a.s. i razumiju značaj uzajamne ljubavi. Da muslimanske vođe prestanu sa svojim ugnjetavanjem javnosti i budu pošteni i pravedni prema njima i umjesto da budu oruđe u rukama onih koji imaju lične interese, i da javnost ima razuma. Da Allah uskoro oslobodi svijet općenito i pogotovo muslimane od strašnog utjecaja ekstremista kojeg imaju u musimanskim zemljama tako da budemo u stanju širiti lijepa islamska učenja u svijetu na bolji način i sa većom stručnošću. Da nas Allah osposobi za to.

Zatim je hazreti Halifatul Mesih najavio da će klanjat dženazu u odsustvu.

Nasira Saleema Raza sahiba iz Ziona, SAD, umrla je 18. februara.Ona je Afričko-Američki Ahmadi. Rođena je 1927. u porodici baptist svećenika ali nije imala interesa za kršćanstvo. Prihvatila je Ahmadijat 1949. i 1951 se udala za rahmetli Nasir Ali Rizu sahiba. Služila je Džemat dugi period vremena i bila je oblasni predsjednik ženske Leđna organizacije mnogo termina. Bila je vrlo naklonjena širenju poruke i dijelila bi liflete i uređivala da knjige i kopije Časnog Kur’ana budu izloženi u bibliotekama. Zbog njenog napora u prenošenju poruke više od pedeset ljudi su prihvatili Ahmadijat. Bila je vesela osoba i vrlo omiljena među ženama koje su je posjećivale u velikom broju i na nju gledale kao na majku. Ona je zračila ljubavlju prema islamu. Poučavala je mlade djevojke o pokrivanju i drugim islamskim moralnim učenjima i kako da se nose sa lošim navikama Zapada. Ona je prenosila poruku svojoj majci nekoliko godina dok njena majka nije primila Ahmadijat sa 85 godina što ju je jako radovalo. Nasira Saleema sahiba je bila vrlo uspješan radnik i imala je veliku ljubav prema halifatu i Džematu. Imala je mulakat s Halifatul Mesihom prošle godine. Da Allah uzdigne njen položaj u Džennetu. Iza sebe je ostavila devetoro djece i dvadesetjedno unuče. Da Allah dadne da oni ostanu čvrsti u pobožnosti i budu primaoci njenih dova.