Nur (duhovno svjetlo) Obećanog Mesije a.s. i njegovih Ashaba;

Kratki sadržaj

Obećani Mesija a.s. kaže u svojoj knjizi ‘Hudba Ilhamija’ (Objavljenahudba) da mu je Allah objavio: ”Poslanik s.a.v.s. vas je poučio krozdjelotvornost njegove duhovnosti i stavio je dobrotvornost svoje milostiu vaša srca, tako da budete uključeni u njegove ashabe i budeteobuhvaćeni u njegov blagoslov. Tako da je, s Njegovom milošću inaklonošću, ispunjeno Allahovo predskazanje:

“I drugima (je njega poslao) među njima..” (62:4)

Dok je Obećani Mesija a.s. osvijetlio ovu dobrotvornost duhovnimsvjetlom, to mu je također dalo vidljivo i očito svjetlo tako da se ljudičiste prirode okoriste od toga. Odlikom da je Imam ljudi kasnijeg doba,Obećanom Mesiji a.s. je bilo podareno više nego samo svjetlo ashaba.Allah ga je učinio primjerom izvanrednosti njegovog uzvišenog učitelja.Baš kao što je njegova Zajednica trebala ličiti Ashabima, Imam je imaosličnosti kao sjenka sa Časnim Poslanikom s.a.v.s. kako je Poslanik ličnoi rekao da će ovo biti znak Mehdija. Ova sličnost je bila najglavnija,tako da slava učitelja bude vidljiva u njegovom slugi.

Huzur je dao izlaganje o ovom vidljivom i očiglednom svjetluObećanog Mesije a.s. kako su to opisali njegovi ashabi. hazreti Mirza

Bashir Ahmad navodi da je dr. Mir Muhammed Ismail sahib prenio dabi ukratko opis izgleda Obećanog Mesije a.s. bio da je on bio fino čeljade,muškog lijepog izgleda. Međutim, ovaj opis bi bio nepotpun da nijebilo rečeno da je ovu ljudsku karizmu pratilo duhovno svjetlo. Ovasvjetlost nije imala nikakvog elementa straha u sebi, zapravo je zračilaponiznošću. Njegova boja kože je bila najfinija smeđa. Njegov lični žarnije potamnio u vrijeme bilo kakve nevolje nego je uvijek sijao svijetlom.Njegovo lice je uvijek bilo veselo i nasmijano. Sigurno lice lažova nikadane može biti takvo. Svjetlo vjerovanja nikada ne može osvijetliti licebezbožne osobe.

Huzur je rekao da je ovo vidljivo svjetlo bilo podareno ObećanomMesiji a.s. zato što se on sam utopio u svjetlo svog učitelja, odričući sepotpuno sebe u tom procesu, tako da samo svjetlo Poslanika bude viđenou njegovom svjetlu. On nije imao ništa svoga, njegovo tijelo i duh bilisu odraz duha Poslanika s.a.v.s. U njegovoj praksi i moralu, on je tražioinspiraciju iz blagoslovljenog uzora Poslanika s.a.v.s. koji je rekao: ‘Nećebiti poslanika između mene i njega (obećanog Mesije i Mehdija).’ Huzurje rekao da je Obećanom Mesiji a.s. bio dat položaj poslanstva zbognjegove potpune zaokupljenosti u osobi Časnog Poslanika s.a.v.s., kojije bio jedan i jedini savršen čovjek. Nasuprot onome što se navodi,Ahmadi musliman ne može čak ni za trenutak pomisliti da, Bože sačuvaj,položaj obećanog Mesije a.s. može biti viši od položaja Časnog Poslanikas.a.v.s. Ahmadi muslimnai su zaista ljudi koji imaju istinsku pronicljivostu svjetlo i uzvišeni položaj Časnog Poslanika s.a.v.s.

Hazreti Maulana Ghulam Radzeki piše da je jedanput vidio u vizijida su Časni Poslanik s.a.v.s., Obećani Mesija a.s. i on stajali zajedno.Lice Poslanika s.a.v.s. je svjetlilo kao sunce a lice Obećanog Mesije a.s.je svjetlilo kao mjesec dok je on bio izuzetno ponosan da bude u ovomuzvišenom i blagoslovljenom društvu i rekao je: ‘Kako smo mi sretni dasmo našli Časnog Poslanika s.a.v.s. i također smo našli Mehdija.’ Naovo je on pogledao na dva uzvišena lica i vidio da je lice ObećanogMesije a.s. bilo osvijetljeno svjetlom lica Časnog Poslanika s.a.v.s. Zatimje Maulana Radzeki sanjao da mu Sheik Sažadi (sufi perzijski autor 13.stoljeća) govori kako je on sretan da je našao doba Mehdija i da šaljesvoje selame Mehdiju. Ujutro je Maulana Radzeki, koji je u to vrijemebio izvan Kadiana, pisao Obećanom Mesiji a.s. da bi mu prenio selamei također je opisao svoju viziju. Poslije nekoliko dana ponovo je vidioSheik Sažada u viziji koji je izgledao vrlo zadovoljan zato što su njegoviselami bili uručeni i dao mu knjigu za poklon.

Hazreti Mirza Bashir Ahmad je prenio da kad je Obećani Mesija a.s.čuo vijesti o smrti Mirze Fazal Ahmada, svog malog sina, bilo je vrijemeakšama. On je nastavio hodati s vremena na vrijeme dok skoro nije bilovrijeme za jaciju, njegovo lice je bilo svijetlo dok je hodao.

Mija Rahim Bakš sahib je prenio da je jedanput, poslije zuhr (podne)namaza Obećani Mesija a.s. otišao svojoj kući. Kasnije je, kroz prozorpozvao hazreti Halifatul Mesiha I r.a. Pisao je knjigu i možda želio dase o nečemu konsultuje. Obećani Mesija a.s. u to vrijeme nije imao svojturban na sebi i žar njegovog lica je osvijetlio unutrašnjost kuće.

Dr. Bašarat Ahmad je napisao da je 1906. uzeo dug dopust i boraviou Kadianu. Jedanput, Obećani Mesija a.s. je imao tešku glavobolju alije ipak došao u džamiju radi zuhr namaza. Zbog glavobolje je njegovolice izgledalo izmučeno, ali je tu bila izvanredna svjetlost na njegovomčelu koja je zaslijepljivala oči i razvedravala srce. Znakovi ove blistavečistoće (i pobožnosti) mogli su se vidjeti cijelo vrijeme i čak su hinduovo prihvatili i priznali. Dr. Bašarat piše da ovi znakovi niti su mogli bitiopisani riječima niti sačuvani u fotografijama. Kad je Obećani Mesijaa.s. došao u džamiju izgledalo je kao da je stiglo mnoštvo svjetla.Čaudry Barkat Ali Khansahib je prenio da je mjesec poslije svog bai’atapreko pošte želio da lično dadne bai’at i pitao za pravac kako da stgneu Kadian. Poduzeo je dugo putovanje i stigao u Batala, gdje mu jesavjetovano da ostane preko noći prije nego što ode u Kadian. Odlučioje da provede noć u džamiji i susreo se sa čovjekom koji je bioneprijateljski raspoložen i on mu je objasnio da je bio na putu za Kadian.Narednog jutra je stigao u Mesdžid Mubarek u Kadianu i do ObećanogMesije a.s. Videći ga Khan sahib je impulsivno rekao: ‘On je utjelovljenjesvjetla na svjetlo, lice istinitog, on je zaista osoba o kojoj sam čitao u AlHakim; uzvišeno biće koje sam tražio.’

Muhammed Sadiik sahib je prenio da je bio blagoslovljenmogućnošću da vidi Obećanog Mesiju a.s. u Kadianu 1903. kad mu jebilo deset godina, gdje je čuznutljivo gledao na blagoslovljeno licepodižući zavjesu nosiljke s volovima u kojoj je Obećani Mesija a.s.putovao. Iako je bio rođen Ahmadi imao je priliku da ličnu dadne bai’at.On je opisao da je nemoguće za ljude da prepričaju i opišu bol i poniznostkojima je zračilo blistavo lice Obećanog Mesije a.s. kad je govorio riječibai’ata.

Hazreti Fazl Ahmad Patwari sahib je rekao da je bilo veče kad seObećani Mesija a.s. vratio sa sudskog procesa. Kad je došao u džamiju,ona se obasjala.

Čaudri Ali Muhammed Gondil sahib je ispričao da iako je on svojbai’at dao preko pisma, otišao je u Kadian sa grupom ljudi da ličnodadne bai’at. On je bio najmlađi u grupi. Pozvali su Obećanog Mesijua.s. koji je izašao iz kuće. Tamo su stajala dva okvira za krevet, ObećaniMesija a.s. je sjeo na manji i njima ponudio veći da sjednu. Gondilsahib se pitao čiju će ruku Obećani Mesija a.s. uzeti za bai’at, možda nenjegovu pošto je on bio najmlađi. Međutim, Obećani Mesija a.s. je staviosvoju blagoslovljenu ruku na njegovu. Kako je dotakao njegovu rukuosjećao je kao da nešto prolazi kroz ruku Obećanog Mesije a.s. kaostruja u ruku Gondil sahiba, koji je u trenutku osjećao da ne postojiniko na Zemlji sa dostojanstvom Obećanog Mesije a.s.

Nazam-ud-din sahib, poštar je rekao da je jedanput bio jako bolestani ležao je bez svijesti. Kad je Obećani Mesija a.s. došao, soba se trenutnonapunila svjetlom; Obećani Mesija a.s. mu je dao lijek i on se osjećaobolje.

Mir Inayat Ali Šah je prenio da su on i neki drugi ljudi otišli dovozne stanice da dočekaju Obećanog Mesiju a.s. Niko, osim jednog,nije poznavao njegovo blagoslovljeno lice. Međutim, čim su ga vidjeli,on je znao – iz poniznosti i svjetlosti lica – da je to bio Obećani Mesijaa.s.

Mija Ferozdin sahib je ispričao da je njegov djed dao bai’at slijedeć itvrdnju Obećanog Mesije a.s. i tražio od svoje cijele familije da to uradi.On je rekao da je znao Obećanog Mesiju a.s. od vremena kad je biozaposlen tamo (u Sialkotu) i da njegovo lice nije bilo lice nekoga kolaže.

Dr. Abdul Mađiid Khan sahib je ispričao da je jedanput u toku ljetnevrućine išao za Obećanim Mesijom a.s. kad je izašao napolje, ali mu jeon rekao da ne ide za njim i otišao je sjesti pod sjenku malog drveta.

Poslije kratkog vremena, Obećani Mesija a.s. se vratio radi zuhr namazaa njegovo lice je bilo zažareno. Huzur je rekao da mora biti da je primioneke radosne vijesti od Allaha.

Maulvi Fazal Illahi je iznio da je jedanput, poslije magrib namaza, utami mjesec izašao sa istoka i on je vidio da su zraci svjetlosti izbijali salica Obećanog Mesije a.s. i sukobili se sa zrakama mjeseca.

Hazreti Halifatul Mesih II r.a. je prenio da je 1904. Obećani Mesijaa.s. održao govor na đelsa salani u Lahoru. Jedan neahmadi, ŠeikRahmatullah sahib bio je u publici. U toku govora on je vidio stubacsvjetla da izlazi iz glave Obećanog Mesije a.s. i uzdiže se prema nebu.On je ovo spomenuo osobi koja je sjedila do njega, i ovaj je to potvrdio.Šeukh Rahmatullah sahib je dao svoj bai’at istog dana.

Hazreti Mirza Ghulam Muhammed Ražeen je ispričao da je nakon što je Obećani Mesija a.s. umro čuo da se, Bože sačuvaj, njegovo lice potamnilo. On je uzeo svoje mlađe sinove da vidi ovo blagoslovljeno lice. Sinovi su bili vrlo žalosni i vidjeli su lice četiri puta. On je ispričao da baš kako su čuli da je blagoslovljeno lice Časnog Poslanika s.a.v.s. bilo svjetlo, tako je bilo i lice Obećanog Mesije a.s. Poslanik s.a.v.s. je bio original, dok je Obećani Mesija a.s. bio odraz.

Huzur je rekao da naprijed spomenuta iznošenja su bila iz bilješkiashaba Obećanog Mesije a.s. Zatim je Huzur citirao nekoliko iskazakoji pokazuju visoki standard duhovnosti ovih ashaba.

Poslije izbora hazreti Halifatul Mesiha II r.a. nekoliko materijalističkiorijentisanih ljudi bili su zavedeni, međutim, Allahovom milošću većinaje bila spašena. Maulana Radžeki je prenio da je jedanput u džamiji uPešavaru imao viziju u kojoj je vidio hazreti Halifatul Mesiha II r.a. daje imao srce jasno vidljivo i svijetlo kao mnogo svijetlih sunca. Kaopoređenje on je vidio svoje srce koje je imalo svjetlo sijalice. SohnayKhan sahib je ispričao da je u toku nemira Ahrarsa počeo da uči doveza čast hazreti Halifatul Mesiha II r.a. i predao se učenju salavata i sureFatiha. Sanjao je da mu dolazi čovjek i kaže da su neki maulvi stigli uselo prema istoku i da govore da će iskorijeniti Ahmadijat. U snu su oni neki drugi otišli u to selo. Tamo, on je pogledao prema nebu i vidiodva mjeseca u vasioni. Jedan je bio vrlo svijetao a drugi nije imao svjetla.Međutim, uskoro je i on zasvijetlio. On je čuo glas da je prvi mjesecObećani Mesija a.s. a drugi je hazreti Mirza Bashir-ud-din MahmudAhmad.

Huzur je rekao da je hazreti Halifatul Mesih II r.a. bio obećani sinObećanog Mesije a.s. o kojem su bila mnoga predskazanja. U njegovojeri halifata, uprkos mnogih teških vremena, bio je proveden ogromanposao na širenju poruke islama i Ahmadijjata. U to vrijeme, a i danas,podižu se mnoge prevratničke aktivnosti kad je neko u Zajednicimentalno poremećen, bilo da radi nešto drugo ili ne, taj definitivnotvrdi da je Musleh Maud. Stvarna opasnost je od onih koji podržavajuove prevrate; oni su zaista licemjeri. Zatim su tu oni koji napuštaju iodu da stvaraju nered u Zajednici. Stvar onog ko je bio Musleh Maud(Obećani Reformator) bila je dokazana tako uvjerljivo sa jasnim (irazumljivim) dokazima da samo glupavi to neće prihvatiti.

Maulana Radžeki je prenio da je tražio od hazreti Halifatul Mesiha II r.a. poseban duhovni savjet i kratko poslije toga je rekao u mesdžidu Mubarak u Kadianu da omladina treba da uči: ‘Subhan Allahi Vebihamdihi Subhan Allah Hilazim’ (Uzvišen je Allah sa svom Svojom slavom, Uzvišen je Allah, koji je Velik) kao i salavate dvanaest put aposlije obaveznog namaza. Maulana Radžeki je iznio nekoliko koristiod toga da ovo učinimo stalnom praksom: osoba očisti svoje srce krozkoje postiže čudesno svjetlo koje će njegovo srce učiniti svijetlim u tokunamaza kao sijalica.

Huzur je rekao da naprijed spomenuta dova je bila jedna od dovastoljetnice Halifata koje je on izdao. Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao dasu ove riječi vrlo lagane i lahke za izgovaranje, ali da su vrlo velike uBožijim očima. One privlače Allahovu milost. Huzur je rekao da trebada nastavimo učiti ovu dovu zato što su ona i salavat vrlo značajni učišćenju srca i da postignemo Allahovu ljubav tako da mognemo nastavitisa svojom misijom.

Huzur je citirao drugi događaj iz života Maulana Radžekija gdje je on otišao da boravi kod svoje neahmadi rodbine, koji su se, bez obzirašto su preko snova bili obaviješteni o njegovoj istinitosti, neprijateljskiponijeli prema njemu. Na kraju su bili žrtve popularne kuge.Huzur je molio Allaha da nam podari Svoje istinsko svjetlo sa Svojommilošću, svjetlo koje se može postići kroz to da volimo Njegove miljenike.Imam doba nas je poučio putevima i načinima da ovo postignemo poslijesticanja nura Časnog Poslanika s.a.v.s. Da Allah dadne da, umjesto dase upuštamo u beskorisne poslove svijeta, budemo uvijek tragači ovognura od Allaha i da budemo među onima koji uvijek uče:

“…Naš Gospodaru, usavrši nam svjetlo naše i oprosti nam; zaista,

Ti imaš trajnu moć nad svim stvarima činiti šta Ti želiš.” (66:9)Da nam Allah pokaže znakove ove dove u ovom životu i da ovaj nurostane s nama vječno na ahiretu. Amin.