Izlaganje o grijehu
Kratki sadržaj
Huzur je u svojoj hudbi petkom dao izlaganje o grijehu. Citirajućiajet 121 iz sure Al-An’am, čiji prijevod glasi:
“I napustite grijeh, bio on očigledan ili nevidljiv. Sigurno će oni kojizarađuju grijeh biti kažnjeni za zlo (djela) koje su radili.” (6:121)
Huzur je objasnio doslovna značenja arapske riječi ‘ism’ (grijeh) kojaje ovdje upotrebljena, i rekao da ona znači grijeh, prekršaj ili neštopogrešno, ili prelaženje granica, ili postupak neposlušnosti koji je kažnjiv,ili misao – proces koji osobu zaustavlja od činjenja dobra, ili nedozvoljenpostupak. Huzur je rekao da Arapska riječ ‘zanb’ također znači grijeh,ali je razlika u značenjima što je ‘zanb’ grijeh koji je počinjen inenamjerno i namjerno, dok je ‘ism’ onaj grijeh koji je općenito namjeran.Ovaj ajet skreće pažnju na dvije stvari; jedna je da izbjegavamo očite ijasne grijehe kao i tajne, da se zamislimo prije nego što uradimo bilošta. Drugo, on zaključuje da postoje neka djela koja izgledaju dobra aliu stvarnosti oni rezultiraju u lošim posljedicama. Jedino poslije činjenjaovih djela uviđamo kako su iskvarena i kako je teško napustiti ih i takopočinje začarani krug grijeha.
Allah kaže da onaj ko je čvrst na bogobojaznosti treba paziti na zlokoje je očito i zlo koje nije očito i tražiti Allahovu pomoć prije nego štoišta uradi. Nemojte biti zavedeni nečim što ima očevidnu ljepotu. Gdjeje i najmanji ukaz sumnje, detaljno to istražite. Tražite Allahovu pomoći uputu, u tome je blagoslov i to također štiti osobu od loših posljedica.Učinjeno je jasnim da ukoliko nemamo u vidu bogobojaznost u svemuu životu, razlika između halal (dozvoljenog) i haram (zabranjenog) sene može razumjeti. Ako osoba onda zapadne u grijeh i ako Allahkažnjava, nikakvi izgovori neće biti od koristi. Ajet koji prethodi naprijedspomenutom razjašnjava stvar principa da mnogi ljudi su skloni dazavode i zbog toga je važno da budemo u stanju da na ličnom nivourazlikujemo između onoga što je halal i onoga što je haram. Nadalje,upotrebom riječi izim, učinjeno je jasnim da, ako se uprkos ove uputeosoba ne okani i na nju su štetno uticali oni koji zavode onda on svjesnočini grijeh a grijeh koji je počinjen namjerno je kažnjiv.
Allah je dao mnoge naredbe u vezi sa ism. U suri Al-Ar’af je rečeno:
“Ti reci: ‘Moj Gospodar je samo zabranio bestidne stvari, bilootvoreno ili tajno, i grijeh i bespravno nasilje, i da Allahu pridružujeteono za šta On nije poslao dokaza, i da kažete o Allahu ono što neznate.” (7:34)
Huzur je objasnio da ovaj ajet dalje objašnjava da islam strogozabranjuje sva šejtanska djela. Kao vjernik osoba treba da uvijek tragaza onim djelima koja su bazirana na bogobojaznosti i zaštite sebe odonih djela koja čovjeka udaljuju od bogobojaznosti. Neke stvari čovjekradi skriveno i šejtan uvijek traga da ga namami predstavljajući grijehu prelijepoj formi tako da to čovjek počne slijediti. Alah zato upozoravada ne idemo blizu takvih stvari. Kao što ovaj ajet kaže: ‘Moj Gospodar jesamo zabranio bestidne stvari..’ bilo da su otvorene ili tajne. Dok jenapravljena ova identifikacija bestidnosti, također je dat lijek:
“…Zaista, namaz zaustavlja od sramotnih i ružnih stvari (od očitogzla)…” (29:46)
Huzur je rekao da se bestidnost može vidjeti svuda unaokolo,pogotovo u ovo doba, i zbog toga je, propisom o pet dnevnih namazavjernicima naređeno da se zaštite od toga.
Obećani Mesija a.s. je rekao: “Šta je namaz? To je forma molitvekoja čovjeka zaštićuje od svih vrsta zla i bestidnosti i čini ga vrijednimdobrote i Allahove milosti. Rečeno je da je ‘Allah’ Ism e Azem(najuzvišenije ime). On je sve ostale atribute stavio ispod ovog. Zamislitese malo: početak namaza je sa ezanom a ezan počinje sa ‘Allah u Ekber’,to jest, sa imenom Allahovim i završava se sa ‘La ilahe Illellah’, to jest sariječi Allah. Ova osobnost je samo kod islamskog obožavanja i u tomenema nikakvog drugog cilja osim Allaha od početka do završetka. Ja sasigurnošću zaključujem da ni jedna druga religija nema ovu formuobožavanja. Ovaj namaz, koji je molitva i u kojem je dato prvenstvo‘Allahu’, koje je Njegovo Ism e Azem, slično, Ism e Azem čovjeka je čestitost(poštenje, iskrenost). Ism e Azem znači ono kroz šta se postižu odličnostiljudskosti.” Huzur je rekao da ako se zamislimo na frazi Obećanog Mesijea.s. da je Ism e Azem čovjeka čestitost, onda ćemo težiti za namazomkoji osobu vodi bliže Allahu. Kad je jednom postignuto činjenje takvognamaza, Allah osposobljava osobu da obavlja takvu vrstu namaza kojazaštićuje od bestidnosti i vodi ga dobroti. Obećani Mesija a.s. je rekaoda takav namaz uzdiže (unapređuje) čovjekov život na Zemlji kao i naahiretu.
Huzur je rekao da treba da ispunimo svoja srca spominjanjem Allahatako da budemo zaštićeni od bestidnosti koja je svuda oko nas ovihdana. Inače, čovjek čini grešku za greškom i nastavlja da se ne pokoravaAllahovim naredbama. Zbog ovoga je naređeno da se zaštitimo odprijestupa, jer je to zabranjeno. Ako nije usađena budnost i oprez osobanastvalja da prekoračuje granice, zaboravljiv o tome koja su djelaispravna a koja nisu. Huzur je rekao da ima nekih redovnih klanjačakoji također prekoračuju granice. Zbog ovoga je Obećani Mesija a.s.rekao da je potrebna Allahova pomoć da postignemo ispravan statusnamaza i za ovo je potreban strah od Boga cijelo vrijeme.
Navodeći ajet 220 iz sure Al-Bakara, čiji prijevod glasi:
“Oni tebe pitaju o igrama na sreću. Ti reci: ‘U oboma je veliki grijeh,a i neka korist za ljude; ali je grijeh toga dvoga veći nego njihovakorist.’ I oni te (također) pitaju šta treba da potroše. Reci im: ‘Višak(svojih potreba).’ Ovako vam Allah pojašnjava (Svoje) znakove daduboko razmislite.” (2:220)
Huzur je rekao poslije iznošenja činjenica ovaj ajet poziva pozornosti razmišljanje nad principom da ako nešto ima manje koristi i više štete,treba da se izbjegava. Ovaj ajet upotrebljava riječi ‘Ismun kabirun’ (velikigrijeh) za uzimanje alkohola i kockanje pošto oboje, uprkos što imajuneke koristi oni osobu povisuju u grijehu. Kao što je rečano u ČasnomKur’anu:
“…a onaj koji tako bude činio imat će (kaznu za) grijeh.” (25:69)Prema tome se od osobe traži da se zamisli nad tim da uplitanje saovim stvarima vodi kazni i riječi ‘…ali je grijeh toga veći…’ znači upravoovo. Huzur je rekao da je ovaj grijeh takav da kad se jednom počne onosobu gura sve dublje u to. Čista zarada bude također izgubljena jer jenečista zarada pomiješana sa čistom koja je kvari. Kur’an jasno kaže dasu ovo šejtanski putevi.
“O vjernici! Opojna srestav i kocka i kipovi i za sreću bacanje strelicaprljava su djela šejtanovog rada. Zato se potpuno čuvajte ovoga dabiste uspjeli. Šejtan jedino želi da stvori neprijateljstvo i mržnjumeđu vama vinom i kockom, i da vas zaustavi od spominjanja Allahai namaza. Hoćete li vi, onda, prestati?” (5:91-92)
Huzur je rekao da su alkohol i kockanje svakidašnja stvar. Oni su naraspolaganju svuda, čak na mjestima gdje postoji ograničenje na njih.Ne samo da su oni svakidašnja stvar u ovim zemljama, nego su ljudiponukani i namamljeni prema njima. Svaka uslužna stanica, svakaradnja promoviše kockanje kroz mašine (za zaradu). Što se tiče širka(pripisivanja partnera Allahu) ako nema očitih kipova, tu su mnogiidoli nafsa (ega) i ovi idoli su ti koji čovjeka zaustavljaju od obožavanjaAllaha; od obožavanja (namaza) koji čovjeka zaustavlja od bestidnosti.Huzur je rekao u današnje vrijeme ‘strelice za sreću’ je lutrija koja jezabranjena. Istinski vjernik treba da pokazuje ispravnost (čestitost) uobožavanju, a ova čestitost će se stvoriti kad je osoba privučenaspominjanju Allaha i namazu. Kur’an kaže:
“…I pomažite jedan drugom u dobročinstvu i bogobojaznosti; anemojte pomagati u grijehu i neprijateljstvu. I bojte se Allaha; zaistaje Allah oštar u kažnjavanju.” (5:3)
Huzur je rekao da je stvarna bogobojaznost u vjerniku, i zaista trebabiti. Uvijek treba biti saradnja u stvarima pobožnosti; ovo omogućava ipomaže, da sjeme bogobojaznosti bude posijano. Ne priliči vjerniku daako počini grijeh da to bude namjerno. Allahova kazna je oštra kad seosoba ne okani od ponavljanih grijeha i prijestupa.
Huzur je rekao da uprkos ovog krasnog učenja često se navodi da seislam širio silom. S vremena na vrijeme redovito se stvara smutnja oislamu, ali obratite pažnju šta se događa na Zapadu, na prijestupepočinjene u Iraku i nekim drugim zemljama. Mi sada slušamo iznošenjao Iraku kroz javnu istragu. Mnogi su priznali (u istrazi) da je bio počinjenprekršaj u Iraku, ali ima onih koji su rekli da je to bilo u redu (ići u rattamo). Učenje islama je da ako imate bogobojaznost, priznajte svojugrešku i uzdržite se od prijestupa.
Obećani Mesija a.s. je rekao da čovjek uvijek treba pomoći svomslabijem bratu. On je rekao da je krajnje neprikladno da ako neko možeplivati a drugi ne može, da plivač ne spasi drugog od tonjenja. ČasniKur’an naređuje da dijelimo teret svog slabijeg brata. Ashabi (da Allahbude zadovoljan s njima) su bili poučeni da ne budu razljućeni slabošćunovih muslimana. Zajednica nije zajednica koja nezakonito iskorištavadruge i ako se nekoliko među njima sastanu zajedno oni govore izaleđa o svom sirotom bratu. Ono što se traži je jedinstvenost kojaproizvodi snagu i jedinstvo. Treba biti raširena moralna snaga. Do ovogadolazi kad se promovišu ljubav, naklonost i oprost i kad je dato prvenstvoprikrivanju propusta drugih. Obećani Mesija a.s. je rekao da je ovo putblagoslova i bratstva o kojima je Allah podsjetio ashabe. Čak i da supotrošili količinu zlata ravno planini oni ne bi imali bratstvo koje suimali slijeđenjem Časnog Poslanika s.a.v.s. Allah je osnovao ovaj pokretna istom obrazcu i On će utemeljti slično bratstvo u njemu.
Huzur je citirao ajet 13 iz sure Al-Hudžurat čiji prijevod glasi:
“O vi koji vjerujete! Čuvajte se pretjeranog sumnjičenja; jer neke sumnje su zaista grijeh. I ne uhodite, i ne ogovarajte jedni druge. Bili iko od vas volio da jede meso svog mrtvog brata? Vi biste to,zaista, mrzili. I bojte se Allaha, sigurno Allah često prima pokajanje(i) milostiv je.” (49:13)
i rekao da je u njemu Allah skrenuo našu pažnju na veliki grijeh. Allahželi da stvori ljubav, harmoniju i bratstvo među vjernicima a ovo sestvara time da mislimo dobro o drugima. Ovaj ajet naređuje da izbjegavamološe mišljenje o drugima. Ovo vodi grijehu što dalje uništavadruštveni mir. Ponekad čovjek čini ovaj grijeh da zadovolji svoj ego.
Ovaj ajet također naređuje da izbjegavamo uhođenje u nečiji posao.Ova navika potiče iz lošeg mišljenja o drugima. Mnogi obrazovani ljudikoji služe Zajednici ponekad kažu stvari koje možda čak neuke, žene sasela ne bi rekle. Oni uveličavaju male prigovore što utiče na njihovuspsobnost da rade svoj posao i čini tegobnim njihov vlastiti život i životonog o kome prigovaraju. Huzur je rekao da su mu predstavljene nekeod ovih stvari. Nakon istrage ne bude nađeno ništa od važnosti. Nekislučajevi su bazirani na ‘rekla-kazala’ i stvari uveličane izvan mjere dato čini bijednim život osobe o kojoj se radi. Na njega se gleda kao navelikog griješnika, on se skriva unaokolo. Huzur je rekao da je sve ovogrijeh koji je Allah strogo zabranio. Ogovaranje je također grijeh, i dato umjesto reforme remeti mir i slogu. Blebetanje u ogovaranju,iznošenje poruga na druge je tako odvratno da to Kur’an upoređuje sajedenjem mesa svog mrtvog brata. Huzur je rekao da ako neko želi danekoga ispravi oni treba da ga savjetuju u privatnosti. Ako se ta osobane obazire na to, onda treba da bude obaviještena uprava Zajednicekroz Amir sahiba. Ako, iz nekog razloga, to nije zadovoljavajuće ondatreba da poruka bude poslana Huzuru. Huzur je rekao da neki ljudinjemu šalju prigovore i da je očito da oni samo daju sebi oduška i danjihov cilj nije ispravljanje. Takva pisma Huzuru su često napisanaanonimno, ili su jednostavno potpisana kao (od) Ahmadi ili simpatizeraili je dato neko izmišljeno ime i adresa. Huzur je rekao da je ovaj ciljsamo da se stvori prigovor u Huzurovom srcu i da oni ne uspijevaju uovome. Ne otkrivanje svojih imena znači da oni u stvari nisu suosjećajnii jednostavno žele da nekoga ponize. Anonimna pisma se često neistražuju. Huzur je rekao da je njegov posao da stvar istraži pošteno ipravedno. U primjeru gdje nema imena i adrese ne može biti istrage …Čak u primjerima gdje je neko kažnjen, on ne osjeća bilo kakvunesklonost (odbojnost) ili kritiku prema osobi, sve što on osjeća je bolda je jedan Ahmadi bio kažnjen.
Ahmadi muslimani treba da zapamte da Allah kaže da se On ćestoobraća sa saosjećanjem i da je najmilostiviji. Oni koji imaju naviku daloše misle o drugima, da uhode stvari drugih i da ogovaraju treba da sesamoispitaju i razmisle, i traže oprost od Allaha.
Obećani Mesija a.s. je rekao:
“Nered počinje kad se osoba upušta u lažne sumnje i dvoumice. Akoosoba misli dobro u svakoj situaciji, njemu je data sposobnost dapostigne dobro. Greška na svakom početku čini teškim da stigne docilja. Misliti loše o drugima je veliki porok koji osobu lišava mnogihmogućnosti da čini dobro i koji se dalje gomila dok osoba ne počneda misli loše o Allahu dž.š.
Neki grijesi su tako jedva zamjetljivi da je čovjek upleten u njih a dai ne uviđa. Osoba ide iz mladosti do starih godina nesvjesna da činigrijeh. Na primjer postoji navika kazivanja priča. Ljudi to smatrajukrajnje nevažnom i malom stvari iako je Časni Kur’an to proglasiovrlo lošim i rekao: ‘Zar bi bilo ko od vas volio da jede meso svogmrtvog brata?’
Allah nije zadovoljan kad neko izgovara nešto što vrijeđa njegovogbrata i poduzima nešto što mu šteti. Reći nešto o svom bratu štopokazuje njegovo neznanje i glupost ili kradomice izazivanje njegovesramote ili neprijateljstva o njegovoj navici, sve su loša djela.”