Događaji iz života ashaba Obećanog Mesije a.s. koji nadahnjuju vjerom vjeru;

Kratki sadržaj

U svojoj hudbi petkom Huzur je danas naveo neke događaje iz životaashaba Obećanog Mesije a.s., koji nadahnjuju vjerom i objašnjavajunjihovo apsolutno vjerovanje i povjerenje u Allaha i zaista njihovu ljubavprema Allahu. Ovi događaji također pokazuju kako je Allah takođermanifestovao Svoj osjećaj počasti za ove ashabe.

Hazret halifatul Mesih I r.a. je prenio da je znao jednog starijeguglednog učenjaka u Kašmiru koji bi u izlaganju drugih učenjaka uvijeknalazio nekoga ili nešto za predmet kritike; njegovo pamćenje je bilojako izoštreno u pogledu određene definicije i klasifikacije stvari.

Jedanput je pitao hazreti Halifatul Mesiha r.a. šta je hikmet (mudrost).On mu je odgovorio da je sprečavanje stvari, ranžiranih od širka(pripisivanja partnera sa Allahom) do uobičajene razuzdanosti je hikmet.Na ovo je ovaj učenjak pitao gdje je bila zapisana takva definicijahikmeta. Hazreti Halifatul Mesih I r.a. je zamolio hafiza iz Delhija kojije u to vrijeme bio tu prisutan da prouči ajete 32-41 iz sure Beni Israil,koji se završavaju ovako:

“Ovo je dio mudrosti koju je tvoj Gospodar tebi objavio…” (17:40)

Ovo je zapanjilo ovog učenjaka.

Huzur je rekao da je bilo mnogo sličnih učenjaka (nalik gorespomenutom) u svakoj eri. Njihov cilj nije da šire znanje, nego je toprije da tek impresioniraju druge svojim znanjem, oni su lišeni takve(bogobojaznosti). U ovo vrijeme mnogo je takvih učenjaka koji nastojeda impresioniraju svojim znanjem i mogu se vidjeti na raznim TVkanalima. U pogledu ovoga Huzur je želio da kaže Ahmadi muslimanimaopćenito, a pogotovo mladima, da ne budu pod utjecajem takvihučenjaka. Huzur je rekao da je jedan takav učenjak nedavno nastojaoda prikupi potporu mladih ljudi nastupajući sa smutnjom da se nigdjeu Časnom Kur’anu ne kaže da je pokrivanje naređeno za žene, da je tojedino namijenjeno za blagoslovljene žene Poslanika s.a.v.s. Huzur jeobjasnio da ajet koji je u pitanju iz sure Al-Ahzab jasno kaže da je ovanaredba također za žene vjernice:

“O Vjerovjesniče! Reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženamavjernika, da navuku ogrtač na sebe (sa svojih glava preko lica)”(33:60)

Huzur je nastavio i rekao da neki ljudi iz ovoga zaključuju dapovlačenje ogrtača znači da je u redu ako je glava nepokrivena. Ostavimoustranu (neprijateljsku) reakciju prema pokrivanju u Evropi, sadapokrivanje glave i tijela također izgleda nestaje iz muslimanskih zemalja.Huzur je rekao da ovaj spomenuti učenjak je također poznat po tomešto je iznio smutnju da se ne može dokazati iz Časnog Kur’ana da postojipotreba za Halifatom u islamu ili da će on biti osnovan. Huzur je rekaoda naravno oni koji ne prihvataju Mesiju i Mehdija neće imati Halifatmeđu sobom.

Jedanput je halifatul Mesih I r.a. posjetio Lahor. U to doba je AlamaIkbal bio student na Vladinom Koledžu u Lahoru. Vodio je diskusiju saEngleskim profesorom Arnoldom koji je smatrao da Azijski umovi nemogu shvatiti predmet trojstva. Alama Ikbal je došao Hazreti HalifatulMesihu I r.a. radi savjeta o tome kakav odgovor dati na ovo. HazretiHalifatul Mesih I r.a. mu je rekao da kaže da ako je ova tvrdnja ispravnaonda Isa i njegovi učenici također to nisu razumjeli jer su i oni takođerbili Azijci. Profesor je ostao bez riječi na dati odgovor.

Maulana Ghulam Rasool Radžeki navodi da je u toku izbijanja kuge(u Indiji) posjetio jedno mjesto u oblasti Gudžrat. Boravio je u kućijednog Ahmadi muslimana koji je svake večeri držao govor s vrha krova.U ovim govorima on je upozoravao ljude o kugi. Jednog jutra neki ljudisa sela su mu došli i rekli da je upozorio o kugi one koji nisu prihvatili‘Mirzu sahiba’, no njihovo selo je bilo smješteno na uzvisini, da je zrakvrlo svjež i da ih virus kuge nije mogao doseći. Maulana Radžeki ih jepitao da li je bilo koji drugi Ahmadi došao u njihovo selo sa porukomAhmadijata, na što su oni rekli da nije. Maulana Radžeki im je rekao daje to bio razlog da je njihovo selo bilo pošteđeno dosada. Međutim, akoono bude ostalo bezbjedno čak i poslije njegove posjete i njihovogneprihvatanja Ahmadijata, onda će on smatrati da svjež zrak njihovogsela može odvratiti Allahov proglas:

“…Mi ne kažnjavamo dok ne pošaljemo poslanika (da upozorimo).” (17:16)

Kratko poslije toga u selu se proširila kuga.

Huzur je rekao da je Obećani Mesija a.s. također predskazaozemljotres kao znak. Trenutno se svijet suočava sa raznim nevoljamaali oni ne priznaju Poslanika s.a.v.s. ili Obećanog Mesiju a.s. Izgleda daje svijet izgubio čulo, uništavanje je svuda unaokolo. Jedini Allah immože dati razum.

Maulana Bakapuri bio je poslan u oblast Sind u misiju prenošenjaporuke islama i Ahmadijata. Naporno je radio i uskoro je naučio dovoljnoSindhi jezika da bi bio u stanju da održi govor i ‘borio’ se sa Arja (hindu)ljudima u cijeloj oblasti. Njegovo dugo nastojanje je rezultiralo u tomada su Arja ljudi odlazili u razočarenju poslije sedam ili osam mjeseci.Naredne godine su se neki muslimanski učenjaci i drugi ujedinili protivMaulana, nekoliko ih je došlo na debatu, ali Maulana je ipak pobjeđivao.

U ovoj oblasti su bili osnovani džemati i lokalni učenjaci su također biliimpresionirani. Kasnije su, neki ljudi koji su došli u Ahmadijat ali suodržavali odnose sa svojom neahmadi rodbinom i nastavili da sklapajubrak sa njima, bili postepeno izgubljeni. Huzur je rekao da treba dabudemo vrlo pažljivi oko ovakvih stvari. Ovih dana neki prave emotivneodluke i sklapaju brak izvan Zajednice što postepeno porodice udaljuje.Jedanput je maulana Bakapuri saznao da u jednoj oblasti ljudi hoće dapređu u hinduizam. On je tamo otputovao i po potvrdi ove vijestiMaulana je počeo gorko plakati i ljudi su time bili dirnuti. Poglavicaovih ljudi je rekao da su oni dali svoju riječ hindusima i da je grijehprekršiti datu riječ. Maulana je odgovorio da je iman (vjerovanje) mnogoznačajnije od bilo čega drugog. On je od njih tražio da napišu pismo ipotvrde da nisu bili spremni napustiti svoju vjeru.

Maulvi Sejid Sarver Šah sahib je imao znanje izvanrednog standardai također je služio kao muftija. Jedanput je u Haripuru saznao da jemaulana koji je za sebe smatrao da je veliki govornik želio da vodidebatu s njim o Ahmadijatu. Međutim, određenog dana se ovaj maulvinije pojavio. Vani u gradu je Sejid Sarver Šah sahib vidio maulvija dadolazi s druge strane s nekim drugovima. Kad su ga ovi vidjeli okrenulisu se i počeli trčati. Sejid sahib je potrčao za njima. Mislio je da sumožda otišli u džamiju i otišao je tamo ali njih nije bilo na vidiku.

Otišao je u drugom pravcu i vidio da maulvi prelaze preko blatnjavogrova da bi prešli na drugu stranu. Jedan čovjek mu je rekao da je maulviotišao u drugo mjesto da uzme neke knjige da se pripremi za debatu,da je potrošio cijelu noć čitajući knjige i bio ljut da su svi kur’anskinavodi na koje se on pozivao spominjali smrt Isa a.s., i da zato nijemogao naći nikakvog dokaza za debatu; da mu je njegov drug maulvirekao da će debata sa maulvi Sarver Šah sahibom rezultirati u tome daće oni biti osramoćeni. Huzur je rekao da je sada situacija ista; ovi ljudidolaze na TV kanale i iznose tvrdnje. Kad im mi ponudimo diskusiju onjihovoj tvrdnji, od njih nema odgovora.

Hazreti Halifatul Mesih II r.a. je naveo događaj o hafizu dr. KhalifaRašid ud din sahibu. Prilikom njegove posjete Indiji, u Kadian je takođerdošao jedan američki svećenik. Hafiz Rašid ud din sahib mu je pokazaookolinu Kadijana. Huzur je objasnio da u to vrijeme Kadian nije imaonikakve gradske vlasti i na ulicama je bilo smeća. Općenito govoreći,smeće se moglo vidjeti po malim gradovima Podkontinenta. Nakonrazgledanja okoline svećenik se našalio da je vidio Kadian i da je takođervidio ‘čistoću’ ulica novog Mesije. Na ovo je Hafiz khalifa Rašid ud dinsahib rekao šaljivo da je Indija još pod upravom prvog Mesije i da jeono što je vidio bio primjer toga, da novi Mesija još nije došao na vlast.Munši Zafar Ahmad sahib Kapurthalvi je s jednim studentom maulvijavodio debatu o životu i smrti Isa a.s. Student je bio neuspješan upredstavljanju svog dokaza. Diskusija se završila na pitanju da nekomože doživjeti 120 godina. Student je pisao svom mualviju tražećipomoć. Moulvi je uzvratio da su takve godine moguće objašnjavajućida je Isa bio na nebu 2000 godina a šejtan je još od vremena Adema.Munši Zafar Ahmad sahib je odgovorio da je diskusija bila o ljudskimbićima, je li šejtan bio od ljudi da je njegov primjer citiran; Maulvi nijeshvatio razliku između tvrdnje i podržavanja te tvrdnje dokazom irazumnim razmišljanjem. Kad je student ovo napisao svom maulviju,on je odgovorio: ‘Tvoj sagovornik je Mirzai, reci mu da mi ne želimo dakomuniciramo s njim.’ Huzur je rekao da je ovakav odgovor dat uprošlosti, i sada se daje i bit će davan ubuduće.

Navedeno je o Hafiz dr. Khalifa Rašid ud din sahibu da je ulazio usud Navab Rampura nazivajući naglas selam. Ovo je bilo protivpravilnika suda. Hafiz sahib se nije saginjao (u znak naklona) Navabu.Kad je njegova pažnja bila skrenuta na ovo on mu je odgovorio da se nesaginje nikome osim Allahu. Navab mu je prijetio premještajem ikaznom. U odgovoru je Hafiz sahib rekao Navabu da je njegov život urukama Hafiz sahibovog Boga, ako On bude htio može ukloniti Navabas njegovog položaja. Hafiz sahib je napisao Obećanom Mesiji a.s. oovome i tražio da čini dove. Dove Obećanog Mesije a.s. su bile takodjelotvorne da je vlada proglasila Navaba nepogodnim na temeljumentalne bolesti.

Jedanput se Halifatul Mesih I r.a. susreo sa bratom Maulvi

Muhammeda Husein Batalvija u džamiji u Lahoru koji je postavio pitanje o opozvanim ajetima Časnog Kur’ana. Hazreti Halifatul Mesih I r.a. mu je rekao da nema ništa takvo. Mora da je brat ovo prenio Maulvi Bataviju koji je došao blizu i oduševljeno pitao zašto je on rekao njegovom bratu da nema opozivanja u Kur’anu. On je otišao i uzeo dva imena dvojic eučenjaka koji se također nisu slagali sa teorijom opozivanja ajeta. Rekao je da su to sve inovacije. Hazreti Halifatul Mesih I r.a. je rekao: ‘On danas je trojica.’ Oni su kratko diskutovali o ovoj stvari ali Maulvi Batalvi nije mogao istupiti ni sa kakvim dokazom. Na kraju je zašutio.

Hazreti Halifatul Mesih I r.a. je rekao da je Allah uvijek bio njegov Rizničar i da je ovo rođeno iz njegovog potpunog povjerenja u Allaha. Jedanput nije imao ništa za jelo. Kad je krenuo do džamije radi išanamaza, jedan vojnik ga je zaustavio i rekao da je njegov službenikželio da ga vidi. Hazreti Halifatul Mesih I r.a. je rekao da je bilo blizuvrijeme namaza, ali je vojnik rekao da on samo slijedi naredbe, tako daga je odveo do obližnje kuće gdje je sjedio imućan engleski službeniksa tacnom đelebija (indijskim slatkom). Pitao je kako se to zove i objasnioda je tražio da mu ih svježe naprave nakon što je čuo o njima od jednogIndijca ali je želio da ih Indijac prvi proba. Hazreti Halifatul Mesih I r.a.je jeo koliko je želio. Narednog jutra je čistio svoju torbu i sortiraoknjige kad je našao 1 funtu. Vrlo dobro je znao da niko nije bio gdje jeon bio, tako da je smatrao da je to bio poklon od Allaha i zadržao ga je.Hafiz Rošan Ali prenosi da jedanput nije ništa jeo a bilo je vrijeme začas hadisa. Predao se predavanju. Odjednom je zvuk predavanja umukaoi uprkos toga što je bio potpuno budan nije mogao vidjeti ili čuti šta jebilo oko njega. U takvom stanju neko je stavio svježu i ukusnu hranuispred njega i on je pojeo koliko je htio. Poslije ovoga se povratio usvoje prethodno stanje gdje je mogao čuti zvukove predavanja. Međutim,ukus hrane je još uvijek bio u njegovim ustima i on još se osjećao potpunosit iako nije čak ni napustio mjesto.

Kad je Obećani Mesija a.s. bio u Gurdaspuru radi nekog zakonskogpostupka, mnogo ljudi je došlo da ga vidi, tako da je hrana bila redovitokuhana. Jedanput su došli neki neočekivani gosti ali je skuhana hranaza redovan broj gostiju bila dovoljna za sviju. Narednog dana je kuharpitao Obećanog Mesiju a.s. da li treba da skuha više hrane (radi ovogdodatnog broja gostiju) ili da skuha istu količinu kao prethodnog dana.Obećani Mesija a.s. ga je pitao da li on želi da testira Allaha? Allah jepomogao prethodnog dana ali sada treba shuhati veću količina hraneza dodatni broj gosta.

Hazreti Mirza Bašir Ahmad sahib je jedanput dao upute da ako seosoba koja zaslužuje pomoć ustručava da to sama traži, ime te osobetreba njemu dostaviti ali da uvijek budu sigurni da je ta osoba bilaistinski zaslužna pomoći. Jedanput je Mirza Bašir Ahmad sahib rekaoda treba pomoći nekim određenim siromašnim ljudima ali je naišao natišinu, i kad je pitao bio je obaviješten da nema više para u fondu zapomoć. On je rekao: ‘Ne brinite se, uzmite zajam i pomozite ljudima,Allah će obezbjediti.’ U toku istog mjeseca pridošlo je stotine u ovajfond.

Kad je Hazreti Mirza Šarif Ahmad sahib posjetio Britaniju trebao jeda obavi neku kupovinu. Zaposlio je jednog Engleza da mu pomogne.U jednom momentu u toku putovanja on ga je obavijestio da su fondoviskoro potrošeni i da je teško nastaviti. Mirza Šharif sahib mu je rekaoda se ne brine, da će biti neki aranžman. Molio je Allaha za pomoć ustranoj zemlji. Narednog dana, neko ga je zaustavio u gradu i počeo daga doziva: ‘sveti, sveti.’ Dao mu je ček s velikim iznosom i tražio da činidove za njega. Pomoćnik je bio zapanjen i rekao: ‘Uistinu, vaš Bog jeJedinstven.’

Jedanput je Rađa iz Kašmira rekao Hazreti Halifatul Mesihu I r.a.:‘Maulvi, đi!, ti nama govoriš da smo nepotrebno agresivni zato štojedemo svinjsko meso, ali reci nam zašto Englezi, koji također jedusvinjsko meso ne postupaju tako agresivno?’ Hazreti Halifatul Mesih Ir.a. je odgovorio: ‘Oni također jedu govedinu, što ih popravlja.’ Rađa jezašutio i dvije godine nije više diskutovao ništa vezanoza religiju.Obećani Mesija a.s. je rekao da je učenje Časnog Kur’ana takvo daslijedeći ga osoba spozna Allaha na samom ovom svijetu.

“…Zato, onaj ko želi susret sa Gospodarom svojim neka čini dobradjela, i neka nikog ne pridružuje u obožavanju Gospodara svoga.”(18:111)

Također se traži da ne dajemo prekomjerno poštovanje (i obzir) iuzdanje u aranžmane ovog svijeta. Također ne treba smatrati značajnimsvoje vlastie napore, ne treba biti ponosan o svom znanju ilisamozadovoljan svojom praksom. Treba da uvijek sebe smatramoponiznim i skromnim i treba da se okrećemo Allahu kao žednabespomoćna osoba.

Huzur je molio Allaha da svaki Ahmadi musliman povećava svojuponiznost, oslanjanje na Allaha i vjerovanje. Da budemo svjedociAllahove pomoći i potpore, da uvećamo svoje znanje i svoja djela i dato smatramo Allahovom naklonošću. Da nas Allah osposobi da činimodjela koja su ashabi pohvalili (i zavrijedili) i da se uvijek okrećemoAllahu.