Ashabi Obećanog Mesije a.s.

Kratki sadržaj

Hazreti Halifatul Mesih je nastavio na temu nadahnjujućih predanja ashaba Obećanog Mesije a.s.

Hazreti Muhammed Shah sahib r.a. prenosi kako je smatrao da osoba Sejid porijekla nisu trebali uzimati bilo čiji zavjet (bai’at).  Kao rezultat, on nije dao bai’at iako je prihvatio istinitost Obećanog Mesije a.s. Kad god bi čuo da neko spominje Obećanog Mesiju na pohvalan način on bi to slušao sa zanimanjem ali kad bi čuo nešto neprijateljsko o njemu napustio bi taj skup. Jedanput je čuo nekoga kako kaže nešto što ga je navelo da se zamisli: da je ponižavajuće za osobu koja nema duhovnog učitelja i vođu, a on ga zaista nije imao. Naučio je formalnu dovu od nekih dobrih ljudi i nastavio je učiti s namjerom da nađe Seida duhovnog učitelja i vođu. Otišao je vrlo daleko u ovom pogledu i povukao se u divljinu i osamljenost, i učio je na grobovima evlija; činio je ibadet četrdeset dana ali bez koristi. Onda je u snu vidio kako mu neki pobožan čovjek kaže: ‘Sine, duhovni učitelj i vođa kojeg ćeš ti naći nadmašit će sve druge.’ Kasnije, u 1905. on je imao drugi san u kojem je vidio veliko polje koje je bilo očišćeno. Bila je postavljena takva pozornica vrijedna da bude postavljena za kralja i neki čovjek je rekao da će se okupiti poslanici i da će Časni Poslanik s.a.v.s. staviti svog dragog sina na prijestolje.  Uskoro se polje ispunilo čistim, duhovnim licima, svi su gledali prema nebu. Shah sahib je također pogledao prema nebu i vidio krasne leteće kolijevke koje su nosile ljude. U nekima u bile žene a u drugima muškarci. Shah sahib ih je prepoznao da su razni Božiji poslanici i časne žene kao što je hazreti Hatidža i druge. Svi poslanici i ove časne žene su sjeli i čekali na početak. Tek onda se odozgo spustila kolijevka koja je bila najviše ukrašena od svih. Časni Poslanik s.a.v.s. i Obećani Mesija a.s. su se iskrcali iz ove ukrašene kolijevke i sjeli na prekrasne, otmjene stolice na bini stavljene jedna pored druge. Prvo je Časni Poslanik s.a.v.s. nazvao selam Shah sahibu a onda Obećani Mesija a.s. Časni Poslanik s.a.v.s. je održao govor u kojem je rekao da će svog sina postaviti na prijesto o kojem svi znaju. Shah sahib kaže da je tada shvatio stvarnost termina ‘Seid’ i odmah narednog jutra napisao pismo bai’ata Obećanom Mesiji a.s. Hazreti Muhammed Ali sahib r.a. prenosi da je dao bai’at 1906. Poslije činjenja ibadeta i dova četrdeset dana rečeno mu je: ‘Onaj koji tvrdi (da je od Boga) je istinit’. Pošto je u to vrijeme bilo više od jednog koji je tvrdio (da je od Boga), on nije razumio na koga se ovaj san odnosio. Naredne noći mu je rečeno: ‘Onaj koji je iznio tvdnju istinit je’ i treće noći mu je data presudna poruka: ‘Onaj koji je iznio tvrdnju u Kadianu istinit je’. On je u skladnu s tim dao bai’at.

Hazreti Sheikh Muhammed Hayat sahib r.a. prenosi da je dao bai’at 1903. Maulvi Muhammed sahib mu je prenio poruku. U snu je Shailh sahibu pokazano lice lijepog izgleda i rečeno mu je da je ovo ‘Ahmad iz Kadiana’. On je ovo spomenuo maulvi Nur sahibu i rekao da nije siguran. Maulvi sahib mu je rekao da je sve osim ovog sna bilo šejtansko, tako da je on dao bai’at.

Hazreti Adul Kariim Bootmaker r.a. prenosi da su njegov daidža i njegovi sinovi primili Ahmadijat. Kariim sahib je učio Kur’an od svog daidže koji mu je rekao da mu je on kao vlastiti sin. On mu je govorio da, iako su ljudi ozloglasili ‘Mirzu sahiba’ njegova zajednica napreduje. On je ovaj scenario uporedio s primjerom kad čovjek stavlja više gnojiva (đubriva) u polje to je žetva bolja. Kariim sahib prenosi svoj veliki osjećaj zahvalnosti što je boravio u društvu takvih ljudi i postao Ahmadi. Kariim sahib prenosi da je želio da posjeti Kadian. Njegov amidža mu je rekao da uštedi za put za jedan pravac a da će on platiti ostatak. Kariim sahib kaže da je primao mali iznos sedmično kao džeparac i to je štedio. Kaže da se ne može sjetiti koliko je tačno uštedio ali je poslije nekoliko mjeseci njegov amidža platio ostatak i on je otputovao u Kadian. On kaže da je ‘poslije odlaska u Kadian postao stvarni musliman.’ Hazreti Abdus Sattar sahib r.a. prenosi da je jedanput spomenuo svom ocu kako nije znao o pitanju smrti Isaa a.s. i samo je bio upoznat da je bio živ. Njegov otac mu je prenio svoj san u kojem je vidio dva šatora podignuta pored rijeke. Jedan od šatora bio je Časnog Poslanika s.a.v.s. a drugi Obćanog Mesije a.s. On je ušao u šator Poslanika s.a.v.s. i pitao o pobožnom čovjeku koji je iznio tvrdnju (da je od Boga). Poslanik s.a.v.s. je odgovorio: ‘On je najsposoniji, on je najsposobniji, on je najsposobniji’. Njegov otac je poslije ovoga bio siguran da je tvrdnja Obećanog Mesije a.s. istinita i nije osjećao potrebe da ulazi u pitanje života i smrti Isaa a.s. i jednostavno je dao bai’at. Hazreti Chaudhry Nazam Din sahib r.a. prenosi da su zbog straha od zaraze kuge neke žene putovale po hladnom i kišovitom vremenu u Kadian da daju bai’at Obećanog Mesije a.s. Vidjevši njihovo stanje Obećani Mesija a.s. se sažalio i organizovao da se za njih donese odjeća da se presvuku i, pošto im je bilo hladno, uredio da se upali vatra da se zagriju. Kad su se žene osjećale udobno rekle su Obećanom Mesiji a.s. da su došle radi bai’ata. Obećani Mesija a.s. je primio njihov bai’at. Jedna žena iz grupe prenijela je selam Časnog Poslanika s.a.v.s. Obećanom Mesiji a.s. Ovo ga je oduševilo i rekao je da mu prije niko drugi ko je došao radi bai’ata nije prenio ovu poruku Časnog Poslanika s.a.v.s. Hazreti Chaudhry Karam Din sahib r.a: njegov sin hadži Ayaz sahib prenosi o svom ocu kad su kružile glasine da će Obećani Mesija a.s. posjetiti Đehlum, Karam Dinova žena je u snu vidjela da je osoba koja će posjetiti Đehlum istinita. Rekla je svom mužu ujutro da će biti njegova sreća ako se bude mogao sresti s tom osobom i dati bai’at. Tog dana kad su očekivali Obećanog Mesiju a.s. na željezničkoj stanici se okupila velika grupa ljudi i izgledalo je nemoguće da će neko moći vidjeti Obećanog Mesiju a.s. Međutim, na dan kad se trebao održati sudski proces, Karam Din sahib je rano ujutro krenuo u Đehlum. On kaže da je stigao u sud s velikom teškoćom jer su mnogi poduzeli veliku teškoću da ovdje stignu da vide lice Obećanog Mesije a.s. Izvan suda je vidio neke (Ahmadi) maulvi kako propovijedaju ljudima i govore im da je ovo istinski Mehdi i da dođu i da ga trebaju prihvatiti. Vrlo brzo nakon što je Obećani Mesija a.s. ušao u sud ponovo se pojavio i prolomilo se klicanje: ‘Huzur je oslobođen!’ Obećani Mesija a.s. se popeo u nosiljku s konjima i išao prema stanici. Karam Din sahib se pitao kako može stići Obećanog Mesiju a.s. i kakao može dati bai’at? Trčao je do stanice. Na stanici je Obećani Mesija a.s. ušao u voz. Policija je nastojala da skup otjera s platforme i kao rezultat su ljudi bili natiskani izvan ograde dokle god su oči mogle vidjeti. Karam Din sahib je ugledao poznanika koji je radio kao željeznički skretničar. Tražio je njegovu pomoć da ga policija ne otjera s platforme.  Skretničar mu je dodao željezničku zastavu a on je nosio drugu u svojoj ruci i obojica su počeli hodati gore dole platformom ponašajući se kao da su radnici na željeznici. Na platformi je ostalo samo mali broj ljudi, ostali su bili izvan ograde. Za to vrijeme Karam Din sahib je bacio zastavu i otišao prema nosiljki u kojoj je sjedio Obećani Mesija a.s. Obećani Mesija a.s. je pogledao na svoj sat i rekao: ‘Imamo još deset minuta, pozovite glasno ako neko želi da dadne bai’at trebaju doći naprijed.’ Čim je čuo da je Obećani Mesija a.s. izgovorio riječ bai’at Karam din sahib je odjurio naprijed. Maulvi sahib je izašao napolje da pozove ljude radi bai’ata i Karam Din sahib je pomolio svoju glavu malo dalje u nosiljku. Obećani Mesija a.s. ga je pitao: ‘Želiš li dati bai’at?’ On je odgovorio: ‘Da gospodine.’ Obećani Mesija a.s. je uzeo njegovu ruku u svoju. Za to vrijeme maulvi sahib je pozvao ljude radi bai’ata i oni su se natiskali preko ograde i platforma je bila krcata ljudima. Obećani Mesija a.s. je rekao ljudima da svoje ruke stave na ruku Karam Din sahiba. Samo je šaka ljudi stavila svoje ruke na njegovu, no okupila se velika skupina, tako da je Obećani Mesija a.s. rekao ljudima da svoje ruke stave na ramena Karam Din sahiba a da oni iza njih trebaju formirati lanac ljudi stavljanjem ruku na ramena onih ispred sebe. Karam din sahibova ruka je bila u ruci Obećanog Mesije a.s. a ljudi su stavljali svoje ruke na ramena na njegova ramena i tako je formirana duga veza. Obećani Mesija a.s. je držao čvrsto ruku Karim Din sahiba, njegove oči su bile skoro zatvorene i imao je kao snijeg bijel turban.  Poslije bai’ata Obećani Mesija a.s. je pogledao na svoj sat i rekao da je ostala smao jedna minuta da voz krene i tražio od sviju da siđu s voza da ne bi bilo nesreće. Karam Din sahib se i dalje držao za ručku vrata vagona, voz se polahko kretao, Karam Din sahib je krajnje čežnjivo gledao na Obećanog Mesiju a.s. Obećani Mesija a.s. se nagnuo naprijed, potapšao ga po leđima i rekao: ‘U redu, da ti Allah bude Zaštitnik.’ Karam Din sahib je sišao s voza. On prenosi da je to bilo najdivnije iskustvo. Ljudi su bili svuda gdje god je pogledao, čak na drveću. Hazreti Maula Dad sahib r.a. prenosi da se njegov brat razbolio i imao je temperaturu i da ga je liječio neki maulvi koji je bio vrlo neprijateljski prema Džematu. Upotrebljavao je neke neuljudne riječi za Obećaog Mesiju a.s. Njegov brat je rekao da ne želi da ga taj čovjek dalje liječi. Kasnije je ovaj maulvi dobio kugu. On je za svog brata tražio drugo liječenje i rečeno mu je da nemaju lijeka za njega. Napisao je pismo Obećanom Mesiji a.s. koji je poslao odgovor i rekao da se ne brine, da Bog daje život mrtvom. On je rekao da će učiti dove i također tražio od porodice da čine dove.   Narednog dana se temperatura povukla. Maula Dad  sahib je rekao svom bratu da je primio pismo Obećanog Mesije a.s. s dovom. Njegov brat je odgovorio da sada neće umrijeti. Hazreti Sufi Nabi Baksh sahib r.a. prenosi kad je prvi put vidio Obećanog Mesiju a.s.    da je to bilo kao elektrisan; on ga je odmah prepoznao kao vrlo pobožnu osobu koja mu se pojavila u snu u toku studentskih dana. Hazreti Imam Din Faiz sahib r.a. prenosi kad je prvi put otišao da vidi Obećanog Mesiju a.s. on mu je rekao da su samo poslanici bili primaoci objave (kako on može tvrditi da prima objavu). Obećani Mesija a.s. mu je odgovorio da je čak pčela primila objau kao i evlije i pobožni ljudi. Imam Din sahib je rekao da nije došao da ulazi u diskusiju; da će samo vjerovati ako vidi istinski san, primi objavu ili mogne vidjeti Časnog Poslanika s.a.v.s. Obećani Mesija a.s. mu je savjetovao da klanja istiharu. Imam Din sahib je pitao kako. Obećani Mesija a.s. je odgovorio: ‘Na način kako je klanjao Časni Poslanik s.a.v.s.’ Imam Din sahib prenosi da su ga ove dvije stvari uvjerile da Obećani Mesija a.s. nije bio lukava osoba. On je poslije četiri mjeseca klanjao istiharu i poslije toga je je u snu vidio kako dolazi u džamiju radi sabah namaza. Poslije namaza je Obećani Mesija a.s. je sjeo u džamiji i izgledao veličanstveno (pun sjaja) i kako mu Imam Din sahib govori da traži istinu  njegove tvrdnje. Obećani Mesija a.s. je glasno odgovorio: ‘Ko god je trebao doći, došao je.’ Imam Din sahib kaže da je ovaj glas probio njegovo srce i on je imao potpuno vjerovanje da je ovo zaista Obećani Mesija. On prenosi da je učio mnoge ponizne dove u toku istihare i molio je Boga da mu pokaže znak ili će inače, ako ne vidi jasne znakove, i bude pitan na Sudnjem danu, reći kad je pitao da mu se kaže istina, zašto mu to nije učinjeno očitim. Poslije ovoga Imam Din sahib je započeo dopisivanje s Obećanim Mesijom a.s. i primio mnoge savjete. Na kraju je pitao o bai’atu i rekao da je u prošlosti dao bai’at na ruci nekoga drugog i je li to dovoljno. Obećani Mesija a.s. je odgovorio da je drugačije i rekao mu da će stvarni bai’at biti onaj koji će sada dati. Imam Din sahib prenosi da je dao bai’at na ruci Obećanog Mesije a.s. Zatim je hazreti Halifatul Mesih najavio da je umro Fazlur Rahman sahib, Amir iz Ravilpindi oblasti. Umro je 29. oktobra u VB. Došao je na đelsu i hazreti Halifatul Mesih je tražio od njega da ostane duže. Fazlur Rahman sahib je bio inženjer po zanimanju i imao je visoke položaje i privatno i u javnom sektoru. U svojim studentskim danima organizovao je sastanak svojih kolega studenata sa Halifatul Mesihom II r.a. ali se dogodilo da je on tog dana imao druga zauzeća. Međutim, pošto je planiranje bilo završeno on se složio da dođeu Lahor. Amir sahib iz Lahora je o ovom aranžmanu saznao kasnije. On je služio Džemat u mnogim različitim svojstvima i 1998. hazreti halifatul Mesih IV r.a. ga je odredio za Amir u oblasti Ravilpindi. Fazlur Rahman sahib je imao revnu ljubav prema Halifatu i upravi Džemata i uvijek je savjetovao svoju djecu u pogledu poslušnosti Halifatu. On je bio osoba od ibadeta. Čak i kad je bio poslan u bolnicu, kad god bi izlazio iz stanja pospanosti govorio je o ibadetu. Odana su mu mnoga poštovanja od onih koji su radili s njim. On je bio krajnje srdačan prema svima u svom Džematu. Odkad je postao Amir, Ravalpindi je bio ubrojan  među džemate koji su dobro radili. U općim terminima on je služio Džemat oko pedeset godina. Ravalpindi džemat je imao čast da objavi suvenir prilikom stoljetnice Halifata i priznanje ide Fazlur Rahman sahibu koji je uzeo lični interes u tome. Kad je hazreti Halifatul Mesih V bio Nazir e Ala u Pakistanu Halifa vremena je tražio od njega da predloži ime za Amira Ravalpindi oblasti. Fazlur Rahman sahib bilo je jedino ime koje je bilo predloženo i odobreno je od Halifatul Mesiha IV r.a. koji je rekao da zna da je Fazlur Rahaman sahib iskren i stručan radnik. Fazlur Rahman sahib je do kraja ispunio svoje dužnosti. Kad je hazreti Halifatul Mesih tražio od njega da ostane duže u VB poslije đelse on je rekao inšaAllah. Bilo je određeno da hazreti Halifatul Mesih klanja njegovu dženazu. Dr Nuri sahib piše o njemu da je bio osoba mnogih vrlina i uvijek je nalazio da je vrlo bogobojazan i da se uvijek oslanjao na Boga u svakom smislu riječi. Opisan je kao vrlo prijazna, ustrajna i zahvalna osoba i bio je istinska slika davanja prednosti vjeri nad svjetskim stvarima. Članovi njegovog džemata su rekli da je bio više srdačan i nježan nego otac. Imao je veliko poštovanje za centralne vršioce dužnosti Džemata. Hazreti Halifatul Mesih je rekao da uopće nema preuveličavanja u bilo kojem od ovih iskazanih poštovanja. Mohsin Mahmood sahib je bio Afrikanski-američki Ahmadi i umro je sa 84 godine , 19. oktobra. Dao je bai’at 1998. i poslije bai’ata se morao suočiti sa mnogim teškim situacijama koje je podnio s velikom odlučnošću. Služio je kao predsjednik Njujork džemata petnaest godina. Bio je vrlo strastven u prenošenju poruke. Bio je čovjek visokih moralnih standarda, redovan u namazima i imao blagonaklonu, dragu i dobrotvornu prirodu. Bio je predan Halifatu i pružio veliku susretljivost prema misionarima. Svake godine bi zasadio cvijeću u džamiji Baitul Zafar, Njujork, i tokom godine se brinuo o tome. Njegovo finansijsko davanje bilo je više od njegove mogućnosti. Kad je 2005. hazreti Halifatul Mesih izdao apel Džematu da se u velikom broju pridruže programu ‘Oporuke’ i kad su se lokalno obratili Mohsin sahibu on je pitao koje su obaveze. Kad mu je objašnjeno da se traži 1/10 prihoda osobe on je rekao da je već dao dvadeset do dvadeset pet procenata svog prihoda. Pa ipak se, u poslušnosti apelu Halife vremena odmah pridružio programu ‘Oporuke’. Premda je bio penzioner njegova članarina  je bila veća od članarine mnogih. Da Allah oprosti obojici umrlih i pokloni im Džennet i visok  položaj. Hazreti Halifatul Mesih je tražio da činimo dove za porodicu Mohsin sahiba i Fazlur Rahman sahiba da ostanu čvrsti u svojoj vezi s Džematom.