Nadmećite se jedan s drugim u dobru’ i nova godina Tahrik-e-džadid programa

Kratki sadržaj

Hazreti Mirza Masroor Ahmad, Halifatul Mesih V održao je svoju hutbu petkom (9. novembra 2012.) u džamiji Bait-ul-Futuh, VB. Poslije učenja sure Al-Fatiha, hazreti Halifatul Mesih V je proučio slijedeći ajet Časnog Kur’ana:

A svako ima cilj prema kojem se kreće; nadmećite se onda jedan s drugim u dobrim djelima. Gdje god budete, Allah će vas sve dovesti zajedno. Sigurno je Allah uvijek kadar nad svakom stvari činiti šta On hoće. (2:149)

U ovom ajetu Allah dž.š. ističe naredbu za sve vjernike, koja je apsolutno neophodna za napredak svakog pojedinca u sticanju blizine Bogu i čini muslimana isitnskim muslimanom. Ista ova naredba je apsolutno neophodna za zajednički napredak Džemata. Ova naredba se odnosi na cilj koji je postavljen u ovom ajetu a to je: nadmećite se jedan s drugim u dobrim djelima. Svako ljudsko biće na ovoj planeti ima cilj i nastavlja činiti  svaki napor da ga ostvari. Ovo je istina čak i za one koji imaju loše namjere da drugima izazovu štetu iako rezultati njihovih ciljeva ne donose ništa osim zlih posljedica, naprimjer, kradljivac veći dio svog dana troši planirajući svoju krađu itd. Mnogi drugi prave terorizam i okrutnost svojim ciljem, za koji troše novac, vrijeme i mnoge druge resurse. Oni tokom dugog perioda vremena ispiru mozak nevine djece i koriste ih za beskorisnu svrhu ubijanja nevinih ljudi kroz samoubilačke napade itd. Nažalost, većina ovih ljudi sebe nazivaju muslimanima i čine ove podle prijestupe protiv čovječnosti u ime religije i izazivaju sukob i iskvarenost u svijetu, dajući loše ime prelijepim učenjima islama. Islam, nasuprot, uči samo širenju dobrote i nadmetanje jedan s drugim u dobrim djelima postavlja ovaj cilj do visokog standarda. Riječ ‘vađhatun’, koja je korijen riječi za ‘cilj’ upotrijebljena u ovom ajetu proučenom na početku hutbe znači pravac, put, napor, puteve, načine, sredstva da se postigne cilj. Ne samo da musliman upravlja sebe na put koji je postavio Allah dž. š., on mora odabrati pravi put u tom pravcu s ciljem da  postigne taj cilj a to je da napreduje u dobroti. Šta to znači jeste da se osoba mora postaviti na puteve prema ovim dobrim djelima, primjeniti ih i napredovati u njima i u isto vrijeme mora također biti pažljiv o onim ashabima koji su zaostali zbog svojih slabosti i činiti svaki napor da osiguraju i njihov napredak. Ovo je jedini način da osiguramo da zajednica kao cjelina ide naprijed i napreduje.

Časni Poslanik s.a.v.s. je bio poslan kao milost za cijelo čovječanstvo. Džemat kojeg je osnovao najodaniji i najpredaniji sluga Časnog Poslanika s.a.v.s. povezan je s ovim principom koji traži ispunjavanje obaveza prema Stvaraocu kroz ibadet i uključuje odgovornosti prema drugim ljudima kroz služenje ljudima. Služenje ljudima se može postići činjenjem ispravnih djela i propagiranjem sažaljenja, ne činjenjem djela terorizma kao što su samoubilačko bacanje bombi i upotreba drugog oružja.

U ovo doba Ahmadija Džemat je jedini koji se na moge načine bori da širi mir i ispravnost u njegovoj isitnskoj suštini, kao što su propagiranje prelijepih i miroljubivih učenja islama, razmožavanjem poruke Časnog Kur’ana objavljivanjem njegovog prijevoda na razne jezike svijeta, poučavanjem istinskim moralnim vrijednostima, upućivanjem poruke ljubavi svijetu, priskakanjem u pomoć onima koji su bolesni, to jest, izgradnjom bolnica i klinika, omogućavanjem obrazovanja onima koji su siromašni i žive u udaljenim krajevima svijeta gdje ne postoji pristup obrazovanju. Najveće služenje ljudima naravno je dovođenjem masa pod zastavu Časnog Poslanika islama s.a.v.s. Imajući ovo na umu, može se procijeniti da misija postavljena za Džemat Ahmadija nije obična misija i zavjet koji Ahmadi musliman daje na ruci Imama nije običan zavjet. Da bismo ga ispunili, moramo učiniti da naš cilj bude isti kao onaj kojeg je postavio Uzvišeni Allah, to jest da idemo putevima koji su pokazani da steknemo Božiju blizinu i Njegovo zadovoljstvo. Nema sumnje, šejtan će nastojati da nas napadne i postavi zapreke na ovom putu ali dova koja potječe iz srca: Uputi nas na Pravi put – na put onih kojima si dao blagodati (1:6-7) bit će sredstvo za sprečavanje ovih napada šejtana, inšaAllah.

Zato se svaki muškarac, žena, dijete, mladi i stari moraju boriti prema ovom cilju postizanja blizine Svemogućem Allahu čineći dobra djela kao što je objašnjeno. Jedan od ovih načina nabrojanih u Časnom Kur’anu je da trošimo na Allahovom putu, to jest da činimo finansijsko žrtvovanje koje postaje sredstvo propagiranja islama i služenja ljudima.

Zapisi 125-godišnje historije Džemata Ahmadija je svjedok da su članovi ove zajednice učinili ogromne finansijske žrtve i ovo je postalo izrazito obilježije ovog Džemata. Oni koji ne pripadaju ovoj zajednici zapanjeni su nad ovim aspektom a to je samo zato što oni ne mogu doseći istinski duh usađen Allahovom naredbom nadmetanja jednog s drugim u dobrim djelima. Džemat Ahmadija drži ovu naredbu čineći ne samo finansijske žrtve nego žrtvovanjem svojih života, vremena, časti i na mnoge druge načine. Ni jedna vlada i nikakav neprijatelj nemože zaustaviti napredak Džemata dok članovi ove zajednice održavaju duh žrtvovanja, inšaAllah. Ja sam iznenađen ovim čalnovima Džemata koji su dokučili duboku filozofiju sadržanu u ovoj naredbi i godinu za godinom čine finansijske žrtve najvišeg standarda pokazivanjem velike čvrstine i ustrajnosti. Svake godine novi Ahmadi, stari Ahmadi, članovi sa svih ekonomskih nivoa (siromašni, osrednjih primanja i bogati), svi članovi čine finansijske žrtve s velikim žarom i odanošću. Gdje god postoji slabost, to je zbog ljudi kojima je data dužnost da ljude podsjete radije nego zbog nedostatka predanosti i odanosti. Većina članova Džemata pripada sloju s nižim ili srednjim prihodima od zarade, tako da ogromna skupina onih koji čine finansijske žrtve također pripada istoj grupi i oni ove žrtve čine napuštajući svoje lične želje i umjesto toga doprinose ovim finansijskim programima. Imućni Ahmadi muslimani također čine žrtve ali u poređenju s tim njihovo žrtvovanje ne utječe na njihove živote u istoj srazmjeri.

U mnogim zapadnim zemljama Ahmadi članovi žive mnogo udobnijim životom nego što su živjeli u svojoj zemlji. Zato je stvar velike odgovornosti da analiziraju ima li ikakavog napretka u njihovom žrtvovanju iz jedne godine u narednu. Ako nema, onda je tu dilema velike razmjere koja treba biti povod za razmišljanje.

U sistemu Džemata ima mnogo finansijskih programa, od kojih su neki utvrđeni dok su drugi provedeni kako je potrebno s ciljem završavanja određenih projekata na lokalnom ili nacionalnom nivou (npr. gradnja džamija itd.). Mnogi članovi Džemata također učestvuju u ovim programima. Međutim, treba imati na umu da su Tahrik-e-džedid i Vakf-e-džedid isključivo internacionalni programi koji nisu stavljeni na slobodu odluke lokalnog ili nacionalnog džemata. U nekim slučajevima, gdje je prikupljanje (sredstava) pod ovim programima ponovo raspodijeljeno lokalno ili nacionalno, to je učinjeno tako samo uz odobrenje internacionalnog centra.

Ponekad se postavlja pitanje, iako na vrlo minimalnom nivou, o tome: zašto ja moram učestvovati u ovim internacionalnim programima, kad ovi fondovi neće biti potrošeni na lokalnom nivou. Umjesto toga ja ću učestvovati u finansijskim programima koji će unaprijediti lokalne projekte. Na prvom mjestu se takva pitanja ne trebaju postaviti jer svako finansijsko žrtvovanje, veliko ili malo, učinjeno je samo za jedan cilj a to je da steknemo zadovoljstvo Svemogućeg Allaha. Drugo, internacionalno sjedište ima prilične troškove uključujući – ali nije ograničeno na – nadziranje projekata u siromašnim zemljama širom globusa (Afrika, Azija, Evropa itd.), sponzoriraje obrazovanja nadarenih studenata i mnoge druge. Treće, istinski duh i bit Kur’anskog ajeta proučenog na početku hutbe je da slabijim članovima Džemata mora također biti data prilika da napreduju a imućni članovi moraju učiniti određene žrtve da osposobe ove slabe članove. Isti ajet Kur’ana nastavlja i kaže: ‘Gdje god budete Allah će vas okupiti zajedno.’ Ovo znači da će, kad svi budu pozvani kao grupa, oni koji su pokazali tromost i kritikovali sistem i ostali zapleteni u mrežu ovih beskorisnih pitanja biti dovedeni na obračun. Zato su takva pitanja protiv duha učenja Džemata.

Evo kako su potrošeni neki fondovi. U Africi su izgrađene mnoge džamije i klinike skupa sa radio stanicama. Sa djelimičnim ili cjelovitim finansiranjem omogućenim od Centra izgrađene su džamije u Irskoj, Valenciji (Španija), u Kampali (Uganda) i Obali slonovače. Centar također pokriva troškove misionara Džemata. Ovim programom su također finansirane mnoge džamije i misonarske kuće u drugim dijelovima svijeta kao što su Indija, Bangladeš, Filipini, Nepal, Guatemala, Maršal ostvra itd. Slično tome, Centar je sponzorirao oko 4500 nadarenih studenata, uljučujući i 350 onih koji studiraju na višem stepenu obrazovanja (poslije fakulteta). Također su nepovratnim zajmovima Centra provedeni projekti kao što je omogućavanje vode, struje i radio stanica. Svi ovi projekti su urađeni za napredak Džemata Ahmadija i da svijetu pokažemo istinsko učenje islama osiguravanjem ovih službi ljudima.

Svi oni učesnici koji čine finansijske žrtve ali nisu u pročelju pružanja ovih usluga (ne pružaju ih lično) ljudima također postaju dio ove veće slike i također su dio ubiranja nagrada od Uzvišnog Allaha. Treba da primite na znanje da lokalni džemati (u siromašnim zemljama) moraju zauzeti stav da su svi takvi projekti nisu finanasirani od Centra; visoko je preporučljivo da mnogi lokalni projekti zaista budu finansirani lokalnim doprinosima članova lokalnog džemata.

Ja ću navesti neke događaje velikih finnsijskih žrtava koje su članovi Džemata učinili na način programa kao što su Tahrik-e-džedid i Vakf-e-džedid. Jedna žena iz Gane po imenu Fatima Daood sahiba  kupila je komad zemlje i omogućila fondove za gradnju džamije kapacitea 300 klanjača. U gradu Akkra, u selu po imenu Lamnaara, mnogi ljudi su primili Ahmadijat iz te oblasti ili okoline. Planirana je izgradnja 6 džamija, od kojih su četiri već izgrađene i još su dvije u izgradnji. Fondovi za ove džamije također su skupljeni finansijskim doprinosima novih Ahmadija članova. Jedna gospođa, po imenu Sadika sahiba omogućila je fondove za jednu od ovih džamija kapaciteta 150 klanjača, i također je ranije finansirala izgradnju jedne džamije u Akkri. Mubalig u Gani, Ahmad Džibril sahib (koji je trenutno bolestan i traži srčane dove za svoje ozdravljenje) napisao je da je u izgradnji nova džamija i da je 50% potrebnih fondova dao samo jedan član, Kaba Jan sahib, koji je sudac na Visokom sudu. Amir sahib Francuske također je napisao o događaju dok je bi na putu u Marakešu. On je održao govor o važnosti Tahrik-e-džedid programa. Mnogi lokalni članovi su novi Ahmadi s visokim stepenom predanosti Džematu i ljubavi prema Halifatu. Nekoliko dana poslije ovog govora jedan član je donio ogroman iznos lokalnom predsjedniku objašnjavajući mu da je ovo bio iznos koji je dugovao u smislu donacija (članarina) odkad je primio Ahmadijat. Pošto ranije nije bio upoznat s konceptom finansijskog žrtvovanja kako je objasnio Obećani Mesija a.s., on nije platio, ali sad kad je saznao o tome potaknut je željom da učestvuje u finansijskim doprinosima. Bhatti sahib iz Nigera piše da je u oktobru 2011. otišao da prense poruku u jedno selo gdje je predstavio video koji je govorio o programima skupova, izgradnji džamija, dolasku Imama Mehdija i finansijskim programima. Jedan od prisutnih je ustao, govorio lokalnim ljudima i izašao iz sobe, ostavljajući Ahmadi propovjedača zabrinutim. Međutim, vratio se poslije nekoliko momenata i dao veliku sumu novca govoreći da je sada saznao o ovom sistemu finansijskih programa, uvjerio je sve prisutne da učestvuju i onda su svi također primili Ahmadijat. Amir sahib Ugande piše da je u septembru 2011. u toku sastanka nacionalnog tijela vršioca dužnosti napravljen trogodišnji plan gradnje za Sita zemlju, dato je imanje jednog komada zemlje od 17 hektara oko 9 milja od Kampale koje će služiti kao mjesto za skupove. Bio je potreban ogroman iznos sredstava da bi se ovaj projekat završio. Skupljeno je 83 miliona šilinga (lokalnog novca) samo od članova ovog nacionalnog tijela koji su bili prisutni na skupu, koji će onda biti upotrebljen za finansiranje ovog projekta. Ovo je samo nekoliko primjera mnogih dosljednih i znatnih (važnih) žrtava koje su dali članovi Džemata širom svijeta. Ahmadi članovi koji žive u bogatim zemljama svijeta ne smiju zato misliti da su njihovi finansijski doprinosi jedini izvor finansiranja za projekte u drugim zemljama svijeta, ili da siromašne zemlje ovise o njihovom sporzoriranju za 100% ovih projekata.

Ja ću sada najaviti novu godinu za Tahrik-e-džedid, koja je 79. godina ovog blagoslovljenog programa. Ukupan iznos prikupljenih sredstava je 7,200.700 funti što je u poređenju s ukupnim fondovima prošle godine porast za 584.700 funti. Pakistan je na prvom mjestu u finansijskom žrtvovanju za ovaj program. Osim Pakistana, slijedeće zemlje su ostvarile maksimalni iznos doprinosa: SAD, Njemačka, Britanija, Kanada, Indija, Indonezija, jedna zemlja na Srednjem istoku, Australija, Švicarska i Belgija i Gana su skoro na istom mjestu.

Po glavi učesnika u doprinosima, jedna zemlja sa Srednjeg istoka je na vrhu liste s doprinosom od prosječno 157 funti po osobi, slijede SAD (118 funti po osobi), Švicarska, Japan, VB, Francuska, Kanada, Norveška, Njemačka i onda Australija.

Broj davaoca doprinosa također je porastao u poređenju s prošlom godinom za 180.000 tako da je ukupan broj 911.000.

U Africi su slijedeće zemlje dale najveće doprinose: Gana, Nigerija, Maricius, Burkina Faso, Kenija, Benin, Uganda, Tanzanija, Gambija i Siera Leone. U terminima porasta broja učesnika, slijedeće zemlje su na vrhu liste: Nigerija, Niger, Benin, Burkina Faso, Siera Leone. Nigerija je sada druga s najvećim brojem učesnika u ovom programu. Gana mora nastojati da napravi napredak u ovoj oblasti.

U Daftar Avalu je 5927 učesnika od kojih su 285 živi.

U Pakistanu na vrhu liste doprinosa su: Lahor, Rabva i Karači iza kojih slijede: Ravalpindi, Islamabad, Sialkot, Kueta, Sargoda, Faislabad, Mirpur Khas, Navabšah, Pešavar i Bahavalpur. Na nivou oblasti slijedeći su na vrhu liste: Omarkot, Šaikhupura, Gudžranvala, Badeen, Sangharh, Naroval, Bahavalnagar, Hyderabad, Rahimyar Khan, Mirpur (Azad Kašmir) i Khaneval.

Džemati koji su u SAD dali najveće finansijske doprinose su: LA Inland Empire, Columbus (Ohio), Silicon Valley, Detroit i Harrisburg.

U Njemačkoj je džemat Keln na vrhu liste.

U VB deset džemata na vrhu su: Fazl džamija, New Molden, West Hill, Worcester Park, Baitul Futuh, Raynes Park, Mosque West, Cheam, Manchester South i Birmingham Central. Među oblastima u VB prve tri su: London, Midands i North East. Među malim ograncima prvi su: Scunthrope, Bromley, Lewisham, Bormouth, Birmington Park i Oksford.

U Kanadi, slijedeći džemati su prvi: Calgary, Edmonton, Peace Village East, Surrey East, Peace Village Central, Woodbridge, Brampton, Saskatoon, Mississauga West, Vaughan North, Maple i Montreal East.

Džemati koji su Indiji na vrhu liste su: Kerala, Tamil Nadu, Andhra Pradesh, Jammu Kašmir, Bengal, Karnatak, Orissa, Pundžab, Delhi i Uttar Pradesh. Finansijske žrtve na lokalnom nivou bile su najviše u slijedećim džematima: Koembatur (Tamil Nadu), Kerala, Calicut (Kerala), Hyderabad, Kadian, Kanali Town, Calcutta, Mathatunag, Chenay i Tamil Nadu.

Prenijet ću vam neke događaje o članovima Džemata koji posjeduju revnost da napreduju u svojim finansijskim žrtvovanjima. Jedna starija gospođa iz Farrafini, Gambija, došla je lokalnom imamu i pitala ga o tome ko daje najveće finansijske doprinose u toj oblasti.  Rečeno joj je da je to lokalni član po imenu Sambujan sahib. Ona je onda pitala koliko on daje. Rečeno joj je da on daje za doprinos 50 hiljada dillasa. Ova žena, čiji je prethodni doprinos bio 1500 dillasa, obećala je da će, iako nema sredstava, učiniti najveći napor da dadne doprinos ravan doprinosu ovog gospodina.

Jedna gospođa novi Ahmadi po imenu Wafa-ur-Rehman iz Španije čula je prošlogodišnju hutbu o Tahrik-e-džedid programu. Obećala je dati 500 eura i  odmah dala ovaj iznos. Također je bila obaviještena o drugim finansijskim programima u Džematu, ali pošto je novi Ahmadi rečeno joj je da nema nikakve obaveze i da može dati toliki doprinos koliko misli da je prikladan. Kad je ovo čula dala je obećanje da će učestvovati u svakom finansijskom programu Džemata.

Jedan član Džemata, koji je stigao u Švicarsku, nastojao je da traži azil, ali je njegov slučaj bio odbijen. Otprilike u isto vrijeme, bila je najvaljena nova godina Tahrik-e-džadid. On je imao oko 1000 franaka na svom bankovnom računu, i obećao je da će smjesta dati za ovaj program, iako je te pare uštedio da plati advokata. Molio je Boga da njegove teškoće budu otklonjene. Uskoro poslije toga dat mu je azil bez pomoći bilo kojeg advokata.

Jedan novi Ahmadi iz Kazahstana bio je obaviješten o Tahrik-e-džedid i dao je obećanje o velikoj sumi novca, i samo poslije duge diskusije složio se da smanji iznos – takva je bila snažna njegova želja da učestvuje u ovom programu finansijke žrtve.

Priča koja oduševljava srce dolazi iz Irske, gdje je jedan par novih Ahmadi muslimana koji nisu imali djece ili nisu očekivali djete, imao tako snažnu želju da njihova djeca budu uključena za ovaj program da su dali doprinos u ime sina ili kćeri. Uskoro poslije toga bili su blagoslovljeni viješću o djetetu i rečeno im je da će imati blizance. Ovaj par istinski vjeruje da su zbog svog doprinosa u Tahrik-e-džedid bili blagoslovljeni s dvoje zdrave djece.

Jedan mladi čovjek iz Koembatura, Indija, napisao je dva doživljaja koji nadahnjuju vjerom. Dok je njegova finansijska situacija bila u škripcu on je dovoljno zaradio samo jednom transankcijom da je odmah bio u stanju da ispuni svoje obećanje za Tahrik-e-džedid. Drugo, izbila je vatra u skladištu gdje je i on također uskladištio svoju imovine. Međutim, iako je vatra bila jaka i proširila se skladištem, njegov posjed je bio neoštećen. Muslimani u toj oblasti imaju neprijateljska osjećanja prema Ahmadi muslimanima, ali su poslije ovog događaja počeli da ih poštuju.

Na drugom mjestu u Indiji jedna žena koja je učestvovala na đelsi gdje je predstavljen govor o Thrik-e-džedid, ona je prigovarala da su uzeta obećanja od muškaraca a nisu od žena. Ona je udvostručila iznos koji je prije obećala u odgovoru na ovaj govor jer je osjećala da iznos koji je obećala na početku nije dovoljan.

Jedna žena iz Andhra Pradesh, čiji muž je bio u bolnici i kćerka je trebala da se uda, ispunila je svoje obećanje uzimanjem nekog fonda iz novca za svadbu njene kćeri uz kćerkino odobrenje. Treba voditi brigu o članovima Džemata koji su u nuždi.

Dvojica mladih ljudi koji su zajedno imali biznis obećali su dati iznos od 10 hiljada rupija za Tahrik-e-džedid. Naredne godine su uvećali svoj zavjet na 110 hiljada rupija i pisali su Huzuru pismo tražeći dove. Biznis nije išao dobro, međutim, u jednoj transankciji napravili su zaradu od tačno 220 hiljada rupija i tako bili u stanju da ispune svoje obećanje.

U Rađastanu jedan žena je zaradila svoja sredstva za život čuvajući koze. Kad je bila podsjećena o Tahrik-e-džedid programu ona je dala sve što je imala u svojoj torbi.

Prišli su drugoj ženi i ona je tražila od svoje kćeri da dadne 50 rupija za ovaj program. Kći je imala 100 rupija i htjela je dati cijeli iznos. Majka je pokušala da je ubijedi da dadne samo 50 ali se kći nije obazirala na to i dala je cijeli iznos.

Da Uzvišeni Allah blagolsovi sve učesnike koji su dali velike finansijske žrtve i osposobi članove koji žive u bogatim zemljama da održe duh žrtvovanja tako da se propagiranje islama nastavi u svijetu. Da Allah dadne da muslimanski ummet prepozna istinu o dolasku Imama ovog doba i ujedine se tako da formiraju jedno bratstvo da utemelji mir u svijetu. Amin.