Naročito primanje molitvi Obećanog Mesije a.s.

Kratki sadržaj

 

Huzur je ovog petka u svojoj hudbi dao izlaganje o jedinstvenom prihvatanju dova Obećanog Mesije a.s.. Huzur je rekao da je za prošlih sto godina svaki dan svjedok unapređenja i napretka Zajednice Obećanog Mesije a.s., uprkos protivnim nastojanjima napravljenim od opozicije, ukljućujući i one na nivou vlade. Ovo je zaista ostvareno vrlinom molitvi Obećanog Mesije a.s. koje su poćastvovane prihvatanjem do ovog dana. Navodeći nekoliko primjera prihvatanja molitvi koje nadahnjuju vjeru, ućinjenih od Obećanog Mesije a.s., Huzur je naveo slućajeve izvanrednog fizićkog izljećenja ljudi postignutog kroz ove molitve. Među ovim je bio slućaj ćudesnog izljećenja hronićne upale oćiju za Amatullah Bibi, Afgani Ahmadi, koja je kao dijete otišla Obećanom Mesiji a.s. radi dova za izljećenje. On je jednostavno stavio svoju pljuvaćku na svoj prst, prićekao na ćas – vjerovatno ućeći dovu – i onda stavio pljuvaćku na djevojćicine oći, i rekao joj da će ona biti oslobođena od bolesti. Ovaj događaj je bio prenesen od Amatullah Bibi kad je imala 70 godina. Huzur je dalje iznio slućajeve bolesti u djetinjstvu hazret Mir Muhammeda Ishaqa i njegovog sina hazret Mirze Bashir Ahmada (da Allah bude zadovoljan s njima obojicom), kao i sina Sardar Navab Muhammeda Ali sahiba koji su svi bili izlijećeni na ćudesne naćine molitvama Obećanog Mesije a.s., napravljenim u specifićna vremena. Petog augusta 1906. godine Obećani Mesija a.s. je osjetio da nema osjećaja u donjem dijelu tijela. Pošto je ćitao knjige o grćkoj medicini, shvatio je da je ovo bio simptom (moždanog) udara. U toku noći on je ućio molitve Bogu – da bi smrt na ovaj naćin izazvala radost među neprijateljima. Ovo je bilo kad je on primio objavu da Bog ima moć nad svim stvarima i da Bog ne ponižava istinske vjernike. Poslije ovoga, Obećnog Mesiju a.s. je savladao san i kad se probudio poslije osam sati, nije ostao nikakav znak bolesti. Huzur je rekao da je izbijanje kuge u Indiji bio jedan od znakova istinitosti Obećanog Mesije a.s. – o ćemu ga je Allah obavijestio da će ljudi koji su došli u njegovo ’kućanstvo’, biti spašeni od bolesti. Zaista, tokom ovog vremena sin Obećanog Mesije a.s., hazret Mirza Sharif Ahmad (djed Halifatul Mesiha V) se razbolio i dobio visoku temperaturu i tokom noći njegovo stanje se pogoršalo. Obećani Mesija a.s. je bio izuzetno uznemiren pri pomisli da će ljudi mislati da je djećak imao kugu. On je uzeo abdest i stao na namaz. Uskoro mu je, u namazu bilo 20 podareno stanje koje je manifestacija znaka prihvatanja dove. On je doživio dvije vizije i zaista, kad je završio namaz, temperatura njegovog sina je potpuno nestala. Huzur je naveo neke slućajeve o nekoliko oštrih protivnika Obećanog Mesije a.s. koji su umrli u vrijeme izbijanja kuge. Huzur je takođe isprićao događaj da pokaže ćvrstu vjeru u primanje dove koju su drugovi Obećanog Mesije a.s. imali kad bi on, u odgovoru na njihov zahtjev kroz pisma, napisao u svom pismu da ’je molio’ (Boga). Huzur je objasnio da, kad je Obećani Mesija a.s. pisao svoju prvu knjigu ’Braheen e Ahmadiyya’, koja se sastojala od ćetiri toma, a koja je kasnije pozdravljena kao remek djelo u odbrani islama, finansijske okolnosti nisu dozvoljavale njeno objavljivanje. Obećani Mesija a.s. je molio Allaha i bila mu je data objava. Usljed ovoga se dogodilo da su neki ljudi finansirali objavljivanje i tako je ova knjiga bila štampana uprkos lošim uvjetima. Huzur je rekao da, dok su neki pomogli i dali prilog za obavljivanje ove knjige, drugi su nastojali da sebe distanciraju od toga iz straha od britanske vlade. Navab Sidik Hasan Khan je vratio knjigu Obećanom Mesiji a.s. poderanu i rastavljenu. Ovo je naljutilo Obaćnog Mesiju a.s. i on je dao primjedbu da Navab Sidik može nastaviti i zadovoljavati britansku vladu, međutim, dodao je da njegov ’ugled će biti zbaćen.’ Kako je ispalo, vlada Britanije je podnijela parnicu protiv Navab Sidika i oporekla mu titulu “Navab”. Kad je on shvatio svoju grešku, pisao je Obećanom Mesiji a.s. i tražio sa velikom poniznošću da Obećani Mesija a.s. moli za njega, što je on i uradio iz saosjećanja, i bio je obaviješten od Boga o primanju dove. Uskoro poslije toga vlada Britanije mu je ponovo vratila titulu “Navab”. Obećani Mesija a.s. nije znao arapski jezik. Međutim, Huzur je naveo ćudesan naćin na koji je, slijedeći molitve i dove da bude osposobljen za to, na zahtjev svog druga, Obećani Mesija a.s. napisao poeziju na arapskom, a kasnije je napisao i knjige na arapskom. Zaista su svi poslovi Obećanog Mesije a.s. bili oslonjeni na dove; on je smatrao dovu velićanstvenim blagoslovom. On je rekao da su nekoliko hiljada njegovih dova primile prihvatanje i kad bi ih on sve napisao to bi saćinjavalo veliku knjigu. On je rekao da nije bilo dove, ni jedna osoba ne bi mogla postići sigurnost istine u prepoznavanju Boga, da potreba za molitvom nije za jednostavno postizanje ovosvjetskih želja, 21 zapravo niko ne može naći Boga bez otkrivanja znakova koji se pojavljuju slijedeći dovu. Huzur je završio hudbu dovom da nam Allah podari dalje vjerovanje u dovu i nastavi da to povećava sa svojom milošću tako da vjera, vjerovanje i shvatanje koje mi imamo u Njegovu svemoć nastavi da nas vodi bliže Njemu i da budemo ukljućeni među one koji su bliski Njemu. Veselam