Duboko poštovani stariji članovi Zajednice
Kratki sadržaj
Navodeći ajete 58. i 59. iz sureta Al Ankabut (29:58, 59) Huzur je ukratko spomenuo nekoliko duboko poštovanih članova Zajednice koji su nedavno umrli. Huzur je rekao da svako mora proći kroz proces smrti i napustiti ovaj svijet, samo je Bog taj koji je gospodar slave i časti koji će ostati (55:27, 28), i sretni su oni koji pristaju uz svog Gospodara slave i časti da traže Njegovo zadovoljstvo i tako ostave iza model za druge da ih slijede. Takvim ljudima je poklonjena nagrada na ovom svijetu i, kao što ajet proučen na početku objašnjava, bit će nagrađeni na ahiretu. Huzur je rekao da se mi nadamo i molimo da će, duboko poštovani stariji koji su nedavno umrli, biti smatrani pravednim primaocima takve nagrade. Prvi koga je Huzur spomenuo je bio hazret Abdul Hak Sahib koji je umro poslije dugog života, u 106. godini. Iako je bio pod uticajem Ahmadijata od ranih godina, on je svoj zavjet (Bai’at) napravio u doba drugog halifata i u svojoj predanosti podržao dolazak hazret Halifatul 22 Mesiha II (r.a.) i u svojoj želji da bude primjer, skoro primio poredak drugova Obećanog Mesije a.s. On je proučavao zakon i tražio da posveti život (u vakf), međutim, Hazret Halifatul Mesih II (r.a.) mu je rekao da nastavi da obavlja posao zakonodavstva i da smatra da je on zapravo vakf. On je bio načitan čovjek, koji je pravio učene govore na đelsama i pisao je knjige. On je služio pod četvoricom halifa sa krajnjom poslušnošću. Takva je bila njegova iskrenost prema instituciji halifata da se on s visokim poštovanjem odnosio prema vršiocima dužnosti u tom da su oni lični postavljenici halife. U vezi ovoga Huzur je naveo nekoliko ličnih doživljaja iz vremena kad je on bio Nazir e ala u Rabvi. Njegova velika čast je bila da, otkad je započela institucija Majlis e shura 1922. godine, on je učestvovao u tome. Huzur je molio da Allah podari takve učene i duhovne ljude u budućnosti. Druga duboko poštovana osoba koja je umrla nedavno, kojeg je Huzur spomenuo, je bio maulana Đelal ud Din kamar Sahib. Huzur je rekao da je on bio poštovan starješina Zajednice koji je vršio službu u Palestini i istočnoj Africi. On je znao nekoliko jezika, što je vještina misionara. On je bio jednostavan po prirodi i predavao je u Džamija Ahmadija (fakultet islamskih nauka u Rabvi-Pakistan) nekoliko godina, zbog toga su danas njegovi studenti vjerovatno rašireni svuda po svijetu; oni moraju moliti za njega. Huzur je onda spomenuo svoju tetku Sahibzadi Amatul Basit Sahibu, koja je nedavno umrla. Huzur je rekao da je on bio blizak s njom od djetinjstva. Ona je imala izuzetnu narav. U toku Huzurovog djetinjstva oni su imali stanovali vrata do vrata, i kao dijete on bi posjetio njenu kuću u pogrešno vrijeme, ali ona nikada ne bi dala čak najmanji znak nezadovoljstva i uvijek je bila tetka koju je mogao posjetiti u svako doba – njena vrata su bila otvorena. Ona je imala veliku ljubav za hilafet i uprkos toga što je bila starija po godinama, govoreći o Huzuru uvijek je pokazivala ogromno poštovanje, govoreći da odnos hilafeta je bio najznačajniji među svim drugim odnosima. Huzur je rekao da je nakon što je on postao Halifa, ona bila vjerovatno prva tetka koju je sreo i trenutno i izvanredno poštovanje koje je ona izrazila za Huzura ostavilo je trajni otisak na Huzurovo srce. Huzur je ispričao nekoliko ilustracija o njenom zapanjujućem poštovanju za status hilafeta. On je rekao da je ona došla u posjetu povodom đelse u Britaniji i ostala je neko vrijeme, ali se osjećala loše i vratila se u Rabvu. 23 Huzur je pričao o mladiću koji je odrastao u njenoj kući, koji sada ima svoju djecu i živi u Njemačkoj, i kako bi ona posjetila njegovu porodicu i govorila djeci da je ona njihova nena. Huzur je rekao, ako ona razvije vezu s nekim, ona će to čuvati i izvanredno pohranjivati. Kad je muž njene najmlađe kćeri bio ubijen (šehid), ona je preuzela brigu o njoj i njenoj djeci izuzetno dobro. Iako je njena kćerka sada ponovo udata, Huzur je tražio da činimo dove za nju i njenu djecu da Allah ispuni vakum koji je bio ostavljen u njihovim životima i, takođe, da molimo za drugu djecu da njihov odnos sa hilafetom bude veći nego što je bila želja njihove majke. Huzur je takođe spomenuo Master Munavar Ahmada Sahiba Shaheeda, koji je ubijen u Pakistanu, 22. augusta 2006. Dvije nepoznate osobe na motorima nasumice su otvorili vatru na njega. On je bio iz Gudžuratija i imao je troje male djece (da Allah načini aranžmane za brigu ove djece i uzdigne njihov položaj u Dženetu). Huzur je rekao da je ugnjetač uvijek imao ovo besciljno ponašanje prema Ahmadi muslimanima: da ubiju koga god i kad godžele i da zakon uvijek ostaje nijem kad otkriju da je ubijena osoba bio Ahmadi. Huzur je rekao da neprijatelj misli da danas Ahmadi nemaju pravo glasa u zemlji (Pakistan), tako da ih oni mogu ubijati i u svojoj izopačenoj pameti zamišljaju da zarađuju nagradu kod Allaha. Međutim, onaj ko daje život za Allaha živi zauvijek i njihova prolivena krv nikada nije izgubljena (da Allah naknadi ugnjetaču za zlo koje je učinio). Huzur je rekao da je zemlja, ako je sada sigurna, onda je sigurna zbog Ahmadi muslimana. Mi treba da molimo da Allah oslobodi zemlju od ovih progonitelja i tako je spasi. Huzur je nalagao da činimo mnoge dove za djecu ubijenih. Slijedeće je Huzur spomenuo put i način na koji je Časni Poslanik, s.a.v.s., postupao u vrijeme kad bi neko umro. Huzur je ispričao nekoliko hadisa i naglasio da treba da bude napravljena dova za umrle. Huzur je kratko dotakao važnost prakse da komšije pripreme hranu za ucvijeljene ukućane i rekao da to ne treba da bude ostavljeno džematu, da omogući hranu, i ako Ahmadi žive u komšiluku ucvijeljne porodice onda oni treba da posvete pažnju ovoj praksi. Huzur je takođe skrenuo pažnju da, kad sahrana Musija ode u Rabvu radi sahranjivanja umrlog, treba da bude napravljen aranžman za ljude koji idu sa dženazom. Huzur je najavio da će on predvoditi dženazu u odsustvu za četvoro ljudi koje je spomenuo. 24 U zaključku je Huzur rekao da je on mislio da danas da izlaganje povodom početka đelsa salane u Americi, za koju je Huzur ranije otkazao svoju posjetu. Međutim, Huzur je rekao da je zbog nedavnih smrti on promijenio plan. Huzur je nalagao učesnicima đelsa salane u Americi da se uveliko koncentrišu na dove u toku ova tri dana đelse i da nastoje da naprave pobožne promjene u sebi, tako da bude formirano tijelo od tamošnjih ljudi koji mogu utemeljiti Božije jedinstvo i služiti ljudima. Huzur je pročitao krajnje dinamičan i uzdižući izvod iz pisanja Obećanog Mesije a.s. o moći i snazi dove. Huzur je rekao da je Amerika, u materijalnom smislu, najrazvijenija zemlja u svijetu (da Allah zaštiti Ahmadi muslimane od negativnosti toga). On je rekao da je glavno usredsređenje na dovu i da je dova jedna od koristi đelse (da nas Allah sve omogući prema tome). Veselam