U ime Allaha Milostivog Darovaoca bez traženja Samilosnog
Nema drugog boga osim Allaha i Muhammed je Njegov poslanik
Muslimani koji vjeruju da je ,
Hazreti Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana a.s. Imam Mahdi i Obećani Mesija

Sposobnost primanja dove

Kratki sadržaj

 

Ovog petka Huzur je održao hudbu na temu sposobnosti prihvatanja dove drugova Obećanog Mesije a.s. Početno, duhovna moć Časnog Poslanika, s.a.v.s., je bila ta koja je transformisala idolopoklonike Arabije u čvrste i iskrene vjernike Božijeg jedinstva i koji su, kroz potpunu pokornost Časnom Poslaniku, s.a.v.s., postigli moć prihvatanja njihovih dova što je dalje uvećalo njihovu vjeru. Allah je rekao Časnom Poslaniku, s.a.v.s., da su njegovi drugovi bili kao svijetleće zvijezde koje luče duhovno svjetlo i ko god njih bude slijedio bit će upućen. Huzur je naveo nekoliko događaja, da ovo objasni, i onda nastavio i rekao da je zaista misija koju je započeo Časni Poslanik, s.a.v.s., 25 trebala da se nastavi i u njegovoj podređenosti njegov istinski i revnosan (vatreni) predanik, Mesija je trebao da naslijedi ovu sposobnost prihvatanja molitve i duhovno svjetlo u kojem su, za uzvrat, njegovi sljedbenici takođe trebali imati učešća. Među drugovima Obećanog Mesije a.s. Maulana Ghulam Rasool Rajki Sahib je doživio izvanredno prihvatanje dovi i Huzur je naveo nekoliko događaja da ovo objasni. Vijesti o prihvatanju dova Maulan Rajikia, kojim su bili svjedoci, čak protivnici Ahmadijata, proširile su se u susjedna sela. Jedan takav neahmadi je došao njegovoj porodici da traži dove za njegovog brata koji je dugo vremena bio bolestan. Maulana Rajiki je otišao i molio (Boga) za njega – čim je završio svoj namaz bolesna osoba se osjećala bolje i za nekoliko dana je posve ozdravio. Iako je ova porodica bila krajnje zadovoljna i imala pozitivna osjećanja za Ahmadijat oni nisu dali zavjet (bai’at). Tada je Allah rekao Maulana Rajikiju da je izlječenje bilo podareno kao znak uvjerljivog dokaza za istinitost Ahmadijata i da će, ako porodica nije prihvatila istinitost Ahmadijata ’bolesnik’ umrijeti određenog dana. Maulana Rajiki je ovo zapisao, ali je to čuvao u tajnosti. Zaista, osoba je umrla tačno u zakazani dan kako je predskazano i kad je ono što je napisao stavio pred ove ljude oni su bili zapanjeni, ali ipak nisu došli u Ahmadijat. Huzur je naveo nekoliko događaja iz života Maulana abdur Rahmana Sahiba koji je primio Ahmadijat iz sikha i bio je krajnje naklonjen tablighu. Allah ga je obavijestio o njegovom preostalom vremenu – kad se to vrijeme približilo on je molio Allaha praveći molitve za dalji život – tada je imao objavu u kojoj Allah dž.š. kaže da produžuje život onih koji postaju u cjelosti bića za Njega. Master Sahib je mislio da Allah dž.š.voli tabligh (širenje poruke); zato je započeo raditi tabligh i imao dug život. Huzur je takođe naveo događaj iz dana koledža kad bi on diskutovao o konceptu živog Boga sa svojim prijateljima iz drugih religija. On je imao objavu prije ispita koja ga je obavijestila o sadržaju upitnika na ispitu, i on je obavijestio druge o ovome i kad je došlo vrijeme ispita, oni su bili zapanjeni tačnošću njegovog predskazanja. Međutim, neki su još bili sumnjičavi – kroz molitve i dove on je bio u stanju da opet ponovo pokaže svoju sposobnost primanja dova kad mu je bilo unaprijed rečeno od Allaha da će imati bebu dječaka. Kad su dvoje njegovih prijatelja i dalje istrajavali na sumnjičavosti, on im je rekao da će oni propasti na ispitima. Zaista, ostatak razreda je položio, a samo ta dvojica su propali. 26 Huzur je takođe ispričao slučaj koji se odnosi na Maulana Sher Ali Sahibove sposobnosti prihvatanja dove i dalje ispričao događaje iz života Maulana Rajikijevog, kad je on molio za ljude koji su posve izgubili nadu u lijek, ali im je bilo poklonjeno čudesno izlječenje. Maulana Rajiki je rekao da je zbog bai’ata Obećanom Mesiji a.s. i tabligha Ahmadijata on postigao duhovno stanje koje je podarilo prihvatanje njegovih molitvi i koje su bile izvor olakšavanja problema ljudi. Huzur je takođe ispričao slučaj o dr Abdur Sattar Sahibu kod kojeg je on predviđao prokletstvo lokalnog sudije na sudovima, pa zato, zbog uvrede, on nije bio hitar da prisustvuje na sudu kao svjedok. Međutim, dr Sattar Sahib je obavio dva rekata navafil namaza prije početka sudskog procesa i molio je za sebe. Zbog glavobolje sudija je, ne samo prenio zasjedanje suda za uzimanje svjedočenja nekome drugom, nego je takođe platio dr Sahibu troškove koje je imao. Huzur je takođe naveo slučaj o Maulvi Muhibur Rahman Sahibu čija su pluća bila jako bolesna u starijim godinama. Maulvi sahib je pisao hazret Musleh Maudu r.a. (drugi halifa) tražeći dove za dobro zdravlje. Za to vrijeme je Maulvi Sahib imao san i vidio da melek odbacuje njegova bolesna pluća i daje mu novi par pluća. Poslije ovoga je Maulvi Sahib živio još mnogo godina i umro prirodnom smrću. Huzur je rekao da svaki Ahmadi danas treba da nastoji da kroz dove i obožavanje Boga usadi vezu s Njim i nastoji da se pridruži položajima sa ovim svetim i pobožnim ljudima koji svijetle kao sjajne zvijezde. Da nas Allah omogući da budemo primaoci prihvatnja dova u pokornosti Obećanom Mesiji a.s. koji nas je učio da sami postanemo pobožni i čisti radije nego da pravimo idole od čistih i pobožnih ljudi. Zatim je Huzur rekao da je u prošloj hudbi spomenuo druge aspekte života Sahibzadi Amatul Basit Sahibe, ali nije spomenuo njeno služenje Zajednici. Ona je zaista krajnje dobro služila Leđna organizaciju; međutim, njen glavni doprinos je bio da je pomagala svom rahmetli mužu Mir Daud Ahmad Sahibu u sastavljanju knjige o preporukama iz pisanja Obećanog Meije a.s.. Ove preporuke su bile sastavljene u ’predmet’ red i knjiga je nazvana ’Mirza Ghulam Ahmad iz Kadiana; apni tehriroon ki ru say (kroz svoje pisanje)’. Huzur je rekao da je on vidio kako su oni oboje sjedili zajedno satima radeći na ovom projektu. Ovaj njihov veliki trud sada olakšava brzo istraživanje preporuka pisanja Obećanog Mesije a.s.. Huzur je rekao da je Mir Daud Ahmad Sahib 27 iznio pomoć svoje žene u predgovoru knjige (da ih Allah oboje drži u svojoj milosti). Chaudri Zafrulah Khan Sahib je preveo ovaj rad na engleski jezik pod naslovom ’Bit islama’ koja je bila izvor razvijanja interesa mnogih. Jedna Engleskinja je pitala Huzura kad će knjiga ’Brahin-e-Ahmadiyya’ biti prevedena na engleski – Huzur je rekao da su ove preporuke zaista povećale zainteresovanost. Veselam

 

Kontaktirajte nas preko Vibera :)
Viber
WhatsApp