Ashabi Obećanog Mesije a.s.

Kratki sadržaj

U svojoj hutbi petkom hazreti Halifatul Mesih je dao izlaganje o događajima nekih ashaba Obećanog Mesije a.s., koji nadahnjuju vjerom. Ovi događaji pokazuju savršeno vjerovanje koje su oni imali u Obećanog Mesiju a.s., način kako im je istina postala jasna poslije čitanja njegovih knjiga i kako je ovo pisanje utjecalo na njih.

Hazreti Sheikh Zain ul Abideen sahib r.a. prenosi kako je jedanput njegova svastika bila jako bolesna i porodica je mislila da je jedino utočište da posjete Kadian. Njegova majka, sestra i bolesna svastika su krenuli na put. Na putu su savjetovali neraspoloženu mladu ženu da će savjet Obećanog Mesije a.s. biti da ide kod hazreti maulana Nur-ud-Dina r.a. radi liječenja ali da ona treba insistirati da je liječi Obećani Mesija a.s. Kad su stigli u Kadian dogodilo se ovako: mlada žena je rekla da nije spremna da primi liječenje od hazreti maulana Nur-ud-Dina r.a. i da insistira da je liječi Obećani Mesija a.s. Obećani Mesija a.s. je napisao recept i također joj dao tri boce meda iz svoje kuće. Rekao je da narednog dana odlazi za Ludhianu i, pošto je bolest bila ozbiljna, da ga obavještava o daljem stanju. Kasnije, kad je porodica pokazala ovaj recept hazreti maulana Nur-ud-Dinu r.a. on je rekao da je lijek koji je bio propisan štetan za ovu bolest i da ga je on propisao trenutno bi se pokazao smrtonosnim za pacijenta, ali pošto ga je Obećani Mesija a.s. izdao, pacijent će biti izliječen. Zaista, poslije nekoliko dana mlada žena je bila bolje.

Hazreti halifatul Mesih je rekao kako je osim potpune vjere koju je hazreti maulana Nurud-Dina r.a. imao u Obećanog Mesiju a.s. ova porodica je također imala vjeru i pridržavala se recepta i osjećala da će donijeti ozdravljenje, što se i dogodilo.

Hazreti Muhammed Sharif sahib r.a., Kashmirac, prenosi kako je jednom bio u Kadianu sa svojim prijateljem Mian Đamal-ud-Dinom i da su sjedili s Obećanim Mesijom a.s. na krovu džamije. Njegov prijatelj ga je predstavio Obećanom Mesiji a.s. i tražio dove, i rekao kako je u njegovoj oblasti izbila jaka kuga. Obećani Mesija a.s. obratio se Sherif sahibu i pitao kako su se zarazili kugom. On je odgovorio da je kuga prenesena od mrtvih miševa. Obećani Mesija a.s. je rekao da je to bilo upozorenje od Boga. Sharif sahib je objasnio ako zaraženi dobije crvene čireve biva spašen ali ako dobije žute to se pokaže smrtonosnim. Obećani Mesija a.s. ga je pitao da li je on posjetio oblast gdje je vladala kuga i savjetovao mu da bi bilo bolje da izbjegne odlazak tamo. Međutim, on je dodao kako niko ko ima vjeru nema opasnosti od ove bolesti. Sharif sahib je rekao da je njegova žena umrla od kuge. Obećani Mesija a.s. je odgovorio da ona vjerovatno nije imala potpunu vjeru u njega. Jer, da je imala potunu vjeru u njega ne bi umrla od ove bolesti. Sherif sahib je uvidio da ona nije dala zavjet bai’ata. Obećani Mesija a.s. mu je savjetovao da u obilju čini istighfar. Sharif sahib prenosi kako je učenjem istighfara njegova cijela porodica bila izliječena.

Sharif sahibov prijatelj Đamal-u-Din sahib mu je rekao kako se pitao: ako će (prema Božijem predskazanju) kraljevi tražiti blagoslov od odjeće Obećanog Mesije a.s. zašto on ne može tražiti neki blagoslov. Rekao je kako su mu oči jako suzile tako da je  jedanput obrisao oči krajem turbana Obećanog Mesije a.s. i da su bile izliječene. Sharif sahib kaže kako je bolovao od konjuktivitisa i da se izliječio nakon što je obrisao oči krajem turbana Obećanog Mesije a.s.

Hazreti Mian Muhammed Din sahib r.a. prenosi da je zbog negativnog utjecaja slušanja predavanja hindusa i ateista provodio život daleko od islama dok nije imao priliku da pročita (knjigu Obećanog Mesije) Brahin-e-Ahmadija. On kaže dok je čitao knjigu i došao do stranice koja je navodila dokaz Božijeg postojanja kao da je njegov ateizam nestao. On u svom izlaganju daje navode stranica ali je hazreti Halifatul Mesih dao ispravne navode. To su: stranica 78. podbilješka 4. prvog toma Ruhani Khazain i stranica 153. podbilješka 11. istog toma.

Muhammed Din sahib prenosi da su mu oči bile otvorene, čitajući ovo, i osjećao je kao da se probudio iz spavanja ili kao da se mrtva osoba vraća ponovo u život. Bilo je pola noći izuzetno hladnog mjeseca januara kad je pročitao riječi: ‘Trebalo bi da postoji’ i ‘postoji’ (‘Brahin-e-Ahmadija’, engleski prijevod, str. 92) i odmah se pokajao. U njegovom dvorištu je bila postavljena nova bačva hladne vode. Hladnom vodom  je oprao svoj komad odjeće koji se nosi oko pojasa. Ovo je probudilo njegovog slugu koji se iznenadio kad ga je vidio da pere svoju odjeću i ponudio mu da to za njega opere. Međutim, Muhammed Din sahib je bio tako duhovno opijen da nije mogao govoriti. Zavezao je mokri dio odjeće oko svog struka i počeo klanjati namaz. Bio je toliko zaokupljen i utonuo u namazu da ga je produžio dugo vremena tako da je sluga zaspao. On prenosi da ga je knjiga Brahin-e-Ahmadija potakla da klanja ovaj namaz i da to više neće napustiti. On kaže da se zbog Obećanog Mesije a.s. njegova vjera, koja je bila otišla dalje od najudaljenijih zvijezda, vratila. U noć je ušao u stanju kufra (nevjerovanja) ali je ujutro bio u stanju muslimana. On nije ostao Muhammed Din od prethodnog dana. On prenosi kako je imao urođenu sramežljivost (stid) ali je druženje  s lakoumnim ljudima raspršilo ovo obilježje. Božijom milošću i blagoslovom Obećanog Mesije a.s. njemu je ponovo data umjerenost. On je razmišljao o slavi ajeta Kur’ana:

I znajte da je među vama prisutan Allahov Poslanik; ako bi vas on poslušao u mnogim stvarima, vi biste sigurno bili u nevolji; ali je Allah vama omilio vjeru i ukrasio je u vašim srcima, i On vam je omrazio nevjerovanje, loša djela i neposlušnost. Ovo su ljudi koji su upućeni, velikom dobrotom i blagodati od Allaha. A Allah sve zna (i) mudar je.(49:8,9)

On prenosi da su uskoro nakon primanja vjere, ljubav i strahopoštovanje prema Časnom Kur’anu ispunili njegovo srce. Bio je oduševljen i potaknut na sticanje znanja o Šerijatu. Završio je prvo čitanje Brahin-e-Ahmadija koje je čitao poslije klanjanja tahadžud-namaza. Poslije ovoga je počeo čitati drugu knjigu Obećanog Mesije a.s. pod nazivom ‘A’ina Kamalat Islam’. Napisao je pismo za bai’at i dobio odgovor u oktobru 1894. u kojem je stajalo da je također važno dati bai’at lično. Tako je on dao bai’at 5. juna 1985. u džamiji Mesdžid Mubarak na ruci Obećanog Mesije a.s.

Mian Muhammed Din sahib prenosi kako je osjećao da nema religijskog znanja i šta će uraditi ako ga hodže napadnu. Bilo ga je stid da postavlja pitanja. Njegova dilema je bila riješena i primio je odgovor od Obećanog Mesije a.s. a da nije ni postavio nikakvo pitanje. Dogodilo se tako da je jedanput masirao noge Obećanog Mesije a.s. u Mesdžidu Mubarak dok je Obećani Mesija a.s. bio okrenut u drugu stranu od Muhammed Din sahiba. Tada je ova misao prošla kroz njegov um. Upravo tada je Obećani Mesija a.s. okrenuo svoje lice prema Muhammedu Din sahibu i rekao vrlo glasno i uzvišenim glasom zbog čega je on uzdrhtao: ‘Onaj ko čita naše knjige nikada neće biti poražen.’

Hazreti Fateh Muhammed sahib r.a. prenosi kako je njegov brat u snu vidio da je Obećani Mesija a.s. tražio od njega neki novac. On i njegov brat su otišli Obećanom Mesiji a.s. da ponude novac ali je on rekao Fateh sahibu i njegovom bratu da će on kao rezultat ovog sna steći znanje.

Poslije toga obojica braće su proučavala Časni Kur’an kao i neke knjige na urdu jeziku. On prenosi kako su jedanput prodali drvo fikusa u vrijeme kad se u njihovom selu širila kuga. Dobitak od prodaje drveta su ponudili Obećanom Mesiji a.s. dok je bio napolju radi šetnje. Obećani Mesija a.s. je krenuo zaobilaznim putem da bi došao u njihovo selo i tamo učio dove. Kao rezultat toga bolest je otišla iz sela.

Hazreti Fazl Din sahib r.a. prenosi da je bio osoba slobodne prirode ali je zbog utjecaja nekih prijatelja bio povezan sa Nakšibendi (derviškim) redom. Savjetovano mu  je da bude redovan u namazu, postu kao i tahadžud-namazu. Također mu je rečeno da svoje snove ne govori uopće nikome. Imao je mnoge snove ali ih je čuvao za sebe. Za to vrijeme se sa ženom preselio u Amritsar radi posla. Jedanput je, poslije tahadžud-namaza bio toliko zadubljen u namazu da je zaspao. U snu je vidio kako se armija meleka spušta s neba i sjeda oko njega. Jedan službenik koji je imao položaj generala također je sjeo s njim. Upravo tada se s neba spustio ukrašeni prijesto i cijela armija je ustala iz poštovanja prema tome. On je vidio dvije pobožne osobe  na prijestolju koje su ličile jedna na drugu i bile su prožete duhovnim svjetlom. Pitao je ko su oni i rečeno mu je da je onaj koji sjedi nadesno Božiji miljenik, Časni Poslanik s.a.v.s. a da je onaj na lijevoj strani miljenik Poslanika s.a.v.s., sin Merjemin. Fazl sahib je pitao: Da li je on Isa a.s. (Isus) i rečeno mu je da nije, da je Isa a.s. (Isus) umro i da je ovo miljenik Časnog Poslanika s.a.v.s., sin Merjemin. Upravo tada je Časni Poslanik s.a.v.s. rekao generalu da najavi svima da je neophodno da budu pokorni našem sinu Merjeminom kad on dođe i da svako ko ne bude pokoran njemu nije od Časnog Poslanika s.a.v.s. U tom momentu ga je njegova (Fazl sahibova) žena probudila i rekla je da je vrijeme fadžr namaza. On je bio ljut na ženu što ga je probudila u tom momentu. Narednog jutra je san ispričao svom duhovnom učitelju koji mu je rekao kako je sretan da je u snu vidio Poslanika s.a.v.s. i da je zaista vrijeme da Obećani Mesija dođe.

Fazl sahib je promijenio zaposlenje i u toku ovog perioda imao mnoge snove ali, pošto mu je rečeno da ih nikome ne prenosi, on ih je čuvao za sebe. Poslije petnaest ili dvadeset godina rada otišao je natrag u svoje selo. Tamo je zatekao jednog poznanika mualvija koji je slijedio ‘Ahmadija put’, koji je također s njim razgovarao, ali Fazl sahib nije pokazao nikakavog interesa. Međutim, odlučio je da o ovome razgovara sa svojim duhovnim učiteljem. Kad je otišao da ga vidi, saznao je da je umro prije par mjeseci. Fazl sahib je ovim bio jako pogođen. Za to vrijeme mu je njegov poznanik Ahmadi mualvi predložio da pročita neke knjige. Dao mu je jednu knjigu i nakon što ju je završio dao mu je da čita Brahin-e-Ahmadija. Ta knjiga je duboko dirnula Fazl sahiba i on je mislio: ako je pisac ove knjige istinit i ako mu dadne zavjet bai’ata, dat će bai’ata istinitoj osobi. Međutim, također je mislio: šta ako on nije bio istinit. Za to vrijeme je prošlo dva mjeseca.

Prvog dana ramazana Fazl sahib je molio Boga s dubokom poniznošću  i mehkog srca: ako je Mirza sahib istinit i ako je od Boga, da mu bude pokazan znak u snu ili nekako drugačije. Poslije petnaest dana vidio je u snu kako su on i jedan prijatelj bili izvan bašče oko koje je bila oko metar visoka ograda. Bašča je bila kao slika Dženneta sa tekućim izvorima; međutim, voda u izvorima je bila vrlo plitka. On i njegov prijatelj su pokušali da prijeđu preko zida. Odlučili su da uđu unutra u bašču i počeli tražiti kapiju.  Išli su okolo tri strane bašče ali nisu našli kapije.  Onda su otišli na istočnu stranu ograde gdje su vidjeli pobožnog čovjeka kako sjedi pod drvetom. On im je pokazao da dođu prema njemu kao da govori ako ne dođu k njemu nikada neće naći kapiju bašče. U ovom snu se Fazl sahib sjetio svog starog sna u kojem je vidio ovu pobožnu osobu s Časnim Poslanikom s.a.v.s. kako sjedi na prijestolju. Pitao ga je ko je on. Pobožni čovjek mu je odgovorio: ‘Ja sam sin Merjemin i ovdje je kapija bašče.’ Fazl sahib i njegov prijatelj su ušli u bašču i lutali unaokolo. Bili su žedni ali voda u izvoru je bila posve plitka. Za to vrijeme se pojavio dječak star deset do dvanaest godina i držao je zdjelu ovalnog oblika koju je dao Fazl sahibu. On je popio do pola zdjele i ostatak dao svom prijatelju. Dječak je trgnuo zdjelu od njega i rekao da njegov prijatelj nema nikakvog udjela u tome. Na ovo je njegov prijatelj bio postiđen i predložio da odu. Upravo tada je Fazl sahiba probudio njegov sin i rekao  da je vrijeme za fadžr namaz i da ga maulvi sahib očekuje u džamiji. Fazl sahib prenosi da nikada nije vidio ‘Mirzu sahiba’ osim u svoja dva sna. Prenio je svoj san maulvi sahibu koji mu je dao interpretaciju. Objasnio mu je da bašča sa suhim izvorima i palače znači bašča Šerijata, suhi izvori predstavljaju vjerske učenjake ovog vremena koji su presahnuli i nemaju stvarnog znanja. Palače znače djela kao i zdjela ovalnog oblika, a da njen neprikladan oblik znači da tu ima nekih nedostataka. Znak prema istoku u snu znači da je Kadian tačno istočno od njihovog sela ili se iz ovoga može zaključiti hadis o istočnom pravcu. Pobožni čovjek kojeg je Fazl sahib opisao bio je hazreti Mirza Ghulam Ahmad, Obećani Mesija a.s. Njegov znak rukom značio je dok se ne pridruže njegovom Džematu neće moći naći put Šerijatu i Džennetu. Nakon što je interpretirao san, maulvi sahib je rekao Fazl sahibu da on ide u Kadian u petak i da i on pođe s njim i da za sebe vidi da li je Obećani Mesija a.s. onaj pobožan čovjek iz njegovih snova.

Kad su stigli u Kadian, Fazl sahib je imao temperaturu. Kad je Obećani Mesija a.s. saznao za ovo, rekao je maulvi sahibu da mu nije trebao dozvoliti da posti taj dan kad je putovao i poslao je neke lijekove koji su pomogli da temperatura spadne. Ranije, dok je bio pod temperaturom nije prepoznao Obećanog Mesiju a.s. Narednog dana je bio petak, i maulvi sahib i Fazl sahib otišli su u džamiju i našli mjesto u prvom redu. Kad je Obećani Mesija a.s. stigao, Fazl sahib ga je odmah prepoznao da je pobožni čovjek iz njegovih snova. U to vrijeme je maulvi sahib mislio da će Fazl sahib dati bai’at sam od sebe. Međutim, Fazl sahib je sreo svog prijatelja koji mu se pojavio i u snu i on je u um Fazl sahiba stavio sumnju govoreći kako su njegovi snovi bili pod utjecajem toga što je čitao knjige Mirze sahiba. Fazl sahib navodi da nije bio čvrste volje tako da je narednog dana otišao sa svojim prijateljem. Dok su bili na putu maulvi sahib je ispitivao Fazl sahiba o bai’atu i on mu je rekao da nije dao bai’at. Kad ga je pitao za razlog – obirom da su njegovi snovi bili ispunjeni, on je odgovorio da ga je njegov prijatelj zaustavio  govoreći da su ovi snovi bili samo manifestacija onoga što je pročitao u knjigama Obećanog Mesije a.s. Maulvi sahib je bio jako ljut i rekao mu da više nije njegov mentor.

Kasnije je Fazl sahiba pozvao poznanik u drugi grad radi zaposlenja. On je putovao preko Kadiana i kad je stigao do svog odredišta bio je zauzet u poslu. Trećeg dana nakon što je stigao u novo mjesto imao je treći san u kojem je vidio Obećanog Mesiju a.s. kako sjedi do njega i da on nastoji da poljubi njegove stope kao što je običaj Gaddi Nashina (hvalisanje duhovnih vršioca dužnosti na podkontinentu). Obećani Mesija a.s. ga je zaustavio i rekao da je to postupak širka (pripisivanje partnera Bogu) i rekao mu kako je prethodno tražio od Boga znak koji mu je dat i da su mu dokazane činjenice. Kad se Fazl sahib probudio, jako je plakao i bez obavještavanja bilo koga, odmah napustio kuću bos. Neko ga je vidio i obavijestio njegovog poslodavca koji  je krenuo za njim na konju i pitao ga šta mu je. Fazl sahib mu je rekao da ide u Kadian. Ovo je čovjeka razbjesnilo ali je Fazl sahib krajnje ponizno tražio od njega da ga pusti da ide ili će on, inače, tu umrijeti. Kad je stigao u Kadian, Fazl sahib je tražio da vidi Obećanog Mesiju a.s. Dogodilo se da ga vidi u vrijeme magrib namaza u džamiji i tražio da dadne bai’at. Obećani Mesija a.s. je rekao da će trećeg dana uzeti bai’at. Tako je nekoliko dana kasnije Fazl sahib ušao u Ahmadijat.

Da Allah nastavi uzdizati položaj svih ovih ashaba Obećanog Mesije a.s. i osposobi njihove porodice da slijede njihovim stopama.

Zatim je hazreti halifatul Mesih spomenuo nedavnog šehida, Chaudhry Nusrat Mahmood sahiba, porijeklom iz Mandi Bahauddina, Pakistan, ali je preselio u Ameriku 2008. Rođen je 1949. U septembru 2012. otišao je u Pakistan radi svadbe svoje najmlađe kćeri. 19. oktobra njegov zet Saad Faruk bio je ubijen u napadu na porodicu dok su putovali kući poslije džume namaza. Nusrat Mahmood sahib je bio povrijeđen u ovom napadu i zadobio rane mecima. Odvezen je odmah u bolnicu gdje su ga liječili trideset osam dana. 27 novembra on se vratio svom Stvaraocu i stekao položaj šehida. Nusrat Mahmood sahib je bio muusi koji je služio Džemat u raznim svojstvima. Pripadao je Long Island džematu u Njujorku, USA, gdje je bio sekretar za odgoj. Njegov sin Kashif piše da je njegov otac bio krajnje nježna osoba i vrlo brižan prema djeci. Bio je izuzetno blagog govora i uvijek je svojim sinovima savjetovao i povjeravao rad u Džematu. Bio je vrlo precizan u obavljanju namaza. Njegova žena je trenutno u USA i na liječenju je. Da joj Allah podari izlječenje. Njegov sin Kashif je zamjenik predsjednika Khudamul Ahmadija u Kanadi. On je iza sebe ostavio tri kćeri.

Da Allah nastavi uzdizati njegov položaj i osposobi njegovu djecu da čine dobra djela. Da Allah drži Ahmadi muslimane Pakistana sigurnim od neprijatelja i pomogne im Svojom posebnom milošću. Hazreti halifatul Mesih je tražio da ovih dana dadnemo posebnu važnost dovama.