Maulvi Muhammed Ismail: Nemoguće je vjerovati da on (Mirza Ghulam Ahmad) može biti autor ovako izuzetnih knjiga.
Moj odgovor: Zašto bi vi meni vjerovali da sam ja autor ovih knjiga? Nevjernici (Meke) nikada nisu vjerovali u Časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. iako su ga vidjeli svojim vlastitim očima. Zbog gustih pokrova preko njihovih umova, njima nikada nisu bile otkrivene uzvišene vrline Poslanstva. Zato su oni nastavili da optužuju i sumnjaju da je tako moćan govor koji je potekao sa njegovih usana, i Kur’an, koji je bio kazivan pred ljudima, bio sastav drugih koji su ga tajno učili jutrom i večerom.
Na jedan način su ovi nevjernici rekli istinu i šta je izašlo iz usta Maulvi Sahiba je isto tako istina zato što, bez sumnje, govor i mudrost sadržani u riječima Časnog Kur’ana su bile daleko iznad uma Časnog Poslanika. Zapravo su one daleko iznad intelektualne sposobnosti bilo kojeg ljudskog bića. Nije bilo moguće da takav govor bude od nekog drugog, osim od Boga; slično tome, ove knjige koje je ovaj ponizni sluga napisao, u stvarnosti su rezultat nevidljive pomoći i iznad su mojih mogućnosti i sposobnosti.
U stvari, ovo je povod za zahvalnost ovog kriticizma Maulvi Sahiba, bilo ispunjeno predskazanje specificirano u mojoj knjizi Braheen-e- Ahmadiyya. Ovo predskazanje tvrdi da će neki ljudi čitajući ovu knjigu proglasiti da ’ona nije njegovo pisanje’.
“Ali drugi ljudi su mu pomogli.” (Braheen-e-Ahmadiyya, stranica 239.)