Poučne priče

Hazur je rekao da čitajući o njihovim životima, vjera postaje čvrsta u činjenici da je uistinu pristupajući zajednici Obećanog Mesije (as) da se može uspostaviti istinska veza između čovjeka i Boga, uspostavljajući čvrstu vjeru u postojanje živog Boga.

I Kada je hazreti Abu-Bakr r.a. preselio, Omer je izabran za drugog halifu. Bio je visok, dobro građen, plav. Bio je dobar govornik, pravedan vođa i veoma disciplinovan. Bio je čovjek sa jednostavnim navikama. Kada je postao vođa, raspolagao je golemim bogatstvom zlata, srebra, dragulja i dragocjenostima, dok je njegov vlastiti mantil imao mnogo zakrpa.

Bitka za Jarmuk je bila jedna od najvećih bitaka u historiji islama. Muslimani su bili pod vlašću bizantijskog vladara. Protiv vojske od dvije hiljade stotina vojnika. Halid bin Valid,vojskovođa muslimanske vojske, imao je vojsku od samo 40 hiljada. Rimljani su bili mnogo bolje opremljeni u svakom pogledu u odnosu na muslimane. Bitka je trajala šest

Pouka ove priče je da imamo na umu one koji su siromašni i ne mogu priuštiti sebi urednu i čistu odjeću za Bajram, i nemaju dovoljno da jedu za ovaj praznik. Svako od nas zna svoju siromašnu rodbinu ili druge u komšiluku. Nekoliko maraka, eura ili dolara ne znače ništa nama, ali mogu pomoći našoj braći i sestrama koji su u oskudici.Odlučimo danas da ćemo učiniti koliko god možemo da pomognemo onima kojima je potrebno u našim zemljama i steknemo zadovoljstvo Allaha dž.š.

Savjetujem ljudima iz Kadijana da se nauče ići u posjetu bolesnicima i da im pomažu. Ovdje se tome ne pridaje veliki značaj, ali u Evropi to ima visoku vrijednost pa postoje i škole u kojima se uče pravila lijepog ponašanja. Posljedice tog nevrednovanja su te da mnoge koristi koje se iz toga mogu izvući budu izgubljene.

Priča se da je jedan bogati pjesnik posjetio hamam ( kupalište). Tamo je pozvao jednog uposlenika kako bi ga ovaj izmasirao. Vlasnik mu je poslao mladog i snažnog muškarca. Posjetioc se zaogrnuo peškirom, ušao u kadu i počeo kvasiti svoje tijelo mirisnom vodom.

Tokom hilafeta hazreti Omera r.a., bizantski car je imao strašnu glavobolju. Unatoč upornoj terapiji, njegovo se stanje nije popravljalo. Neko je predložio da napiše pismo hazreti Omeru r.a. u kojem bi opisao svoju situaciju i kako bi ga zamolio za Tabarak (nešto za blagoslov). On bi za njega dovio i poslao bi mu nešto što je blagoslovljeno. Dova bi sigurno učinila da ozdravi.

Pogledajte, s jedne strane car vrijeđa jednog muslimana, a s druge strane njega Allah dž.š  kažnjava bolovima. Jedna mu je osoba predložila da hazreti Omera r.a. zamoli za dove i tabarak. Time Allah oslobađa i jednog ashaba. I to je dokaz za istinitost  Časnog Poslanika s.a.v.s.

Hrana iz koje crpimo snagu i koja je neophodna da bismo preživjeli, kod prekomjernog konzumiranja iste može biti štetna, pa čak i smrtonosna.

Kad je u pitanju prava ljubav ne osjećamo svoje patnje, ali nam se zato patnje onoga koga volimo čine neobično velikima. Ali u normalnim okolnostima vlastita muka se smatra većom od tuđe.

Samim slušanjem priča ne možemo zamisliti šta su drugi osjećali. Bol koju osjećamo kad umre vlastita kokoš je često veći od onoga koji osjećamo kada čujemo da je umro sin neke osobe. Istina je da većina ljudi odglumi bol da bi izrazili sućut. Bol ne osjećaju uistinu srcem. Kada se nađu pred tom osobom, zaplakat će i izraziti riječi sućuti, ali srca će im biti prazna i neće osjećati žalost. A s druge strane, za takve ljude predstavlja veliku tegobu da podnesu bol o gubitku neke beznačajne stvari.

Ukratko, Šibli je cijeli grad zamolio za oprost pa se potom vratio Džunaidu Bagdadiju. On je primio njegovo izvinjenje i prihvatio ga kao svoga učenika. I sada se Šibli ubraja među velike učenjake i pobožnjake u islamu.

Šta je to ohrabrivalo muslimane da su izvojevali pobjede nad svojim mnogostruko jačim neprijateljima? Bio je to osjećaj časti i ponosa.

pravi-prijatelj

Hazreti Nizam–uddin evlija r.h. bio je evlija i živio je u Delhiju. Kralj toga vremena  Ghias uddin Tughlak mu je postao neprijatelj. Zaputio se u jednu bitku u Bangladeš. Rekao je da će po povratku, tog evliju kazniti. Neki od sljedbenika tog evlije za to su čuli, otišli mu odmah i rekli mu: “Šejhe, bolje bi bilo kada bi utjecajni ljudi na dvoru za vas zamolili za milost.” On je rekao: ” ‘Hanuz Dilli Dur a'st’  što znaći Delhi je još uvijek daleko. Prvo mora u bitku, onda se mora suočiti sa neprijateljem. Nema potrebe već sad se brinuti o tome. U ovom trenutku je još uvijek u Delhiju i nije se čak još ni zaputio ovamo.”

Trenutno je bitno podnijeti bilo koju žrtvu koja je neophodna za opstanak islama i Ahmadija pokreta. Dok god svako od vas ne podnese te žrtve nećemo moći napredovati onako kako nam je propisano. Ne trebamo se oslanjati na ono što drugi žrtvuju, već moramo shvatiti da korist imamo samo onda kada mi nešto od sebe žrtvujemo. Ako si zadovoljan samo tuđim požrtvovanjem onda se na tebe odnosi primjer jednog  Pandita, koji  je sebi uzeo u obavezu da se svakog jutra čisti i pere.

Sam mač ne može učiniti ništa, ali ako je u nečijoj ruci onda može prouzrokovati veliku štetu. Neznalice vide samo mač. Učeni ljudi vide ruku koja ga drži.

Manje vrijednosti se žrtvuju za veće vrijednosti

Velika prednost pripadati jednoj zajednici. Jedna od prednosti je i da se ne primjeti da je ovdje bila neka poteškoća, ali da se pokušalo pojedinačno riješiti ova situacija onda bi se zapalo u velike poteškoće.

Hazreti Obećani Mesija (neka je mir na njega) je rekao: ”Postoje dva tipa prosjaka. Jedni su oni koji dolaze kućama, prose toliko dugo dok nešto ne dobiju. To su Nar Gadah ( doslovan prevod- ljudski magarac; uporni prosjak ). Onda postoje i oni koji glasno nešto zatraže pa ako to ne dobiju onda idu dalje ka drugim kućama. To su Har Gadah ( prosjak bez milosti).”

Dova je toliko bitna da se ne može porediti ni s čim drugim na svijetu. Postoje i neke druge moći, npr. snaga koja se nalazi u vodi ili energija gromova. Ali u poređenju sa dovom, i nisu nešto.

Priča nam govori da je u prirodi čovjeka pokazati drugima dobre stvari. A vjera je veliki dar od Boga. Ko god je ima trebao bi bar imati želju ove žene da je drugima pokaže. Onaj koji je na Pravom putu, ne treba mirovati dok druge ne upozna s tim.”

Tako je isto i sa ljudima koji uče salavat i ustvari mole da Allah sljedbenicima Časnog Poslanika s.a.v.s. uvijek daje prilike da se žrtvuju, isto kao što je i hazreti Ibrahim a.s. bio u prilici da žrtvuje svoga sina Ismaila a.s. Ali kada je vrijeme da žrtvuju onda kažu kao i ova žena: ” Ja nisam Mehtijna majka već samo jadna sluškinja u ovoj kući.

Hazreti Halifa – tul – Masih II Mirza Bašir – du – Din – Mahmood Ahmad posjedovao je mnogo znanja na mnogim poljima da je to znalo iznenaditi i stručnjake. Često bi znao na veoma lijep i uvjerljiv način u svojim govorima ispričati one historijske anegdote koje su bile korisne i poučne.
Svrha prenošenja tih priča jeste da se baci svijetlo na moral, duhovnost i praksu ljudskog života.Selekciju tih priča pod naslovom “Sošne ki baten” koja je namijenja Ahmadi muslimanima i dijelom Ahmadi omladini i djeci predstavio je Madžlis Khuddam – ul – Ahmadiya Njemačke. Ova knjiga je potrebna svakoj Ahmadi porodici i roditelji bi se trebali pobrinuti za to da je njihova djeca pročitaju i zapamte kako bi postala dio njihovih života.

Kada čovjek u svome srcu osjeti stalnu zahvalnost onda u svakom dijelu svemira vidi Onoga koji mu uistinu čini dobro. Cijeli svemir pokazuje Allahovu dobrotu. Zato vjernik na Allaha dž.š. gleda kao na Onoga ko je istinski Dobročinitelj prema njemu.

Na to je učenjak rekao: ” Tako se isto trebaš ponašati i prema šejtanu.  Ako se ne udalji, zovnut ćeš Boga u pomoć da drži podalje Svoga psa kako bi Mu se ti mogao približiti. Zašto ne držiš Ruku Onoga u Čijoj je Ruci sve. Ako se s njim sprijateljiš ničega se ne trebaš plašiti i bit ćeš sačuvan svakog razora i opasnosti. To je rješenje koje nam Časni Kur’an nudi.

Postoji jedan hadis koji kaže da ako smo ljuti, a hodamo, onda trebamo stati. Ako stojimo, a naljutimo se, onda trebamo sjesti, a ako sjedimo, a ljuti smo, onda trebamo leći. Ako sve to ne pomaže treba se napiti hladne vode. U svojoj mladosti sam vidio dvojicu mladića kako se svađaju i onda je jedan uzeo čašu vode i polio drugog po licu. Na što je on počeo da se smije i smirio se.

Život Časnog Poslanika s.a.v.s. bio je poput otvorene knjige.  Ne postoji ni jedan jedini događaj koji može svjedočiti tome da je ijedna njegova strijela odapeta kako bi bio napadnut nedužan čovjek ili čak povrijeđen. Neki su njegovi ashabi počinili takve greške, ali on bi uvijek reagovao ljutito kad bi za te greške čuo.

Kada je Časni Poslanik s.a.v.s. čuo za to, podigao je svoje ruke ka nebu i rekao: ” Iskazujem svoju ljutnju prema onome što je učinio Halid!” ponovivši to dvaput.

To vidimo svugdje u svijetu, kada siromašni ljudi idu posjetiti svoje bogate srodnike kako ih se stide i osjećaju da im narušavaju čast. Ali Allah dž.š. je rekao da je melekima naredio da kažu Esselamu alejkum, a ne Esselamu alejka, kako bi time obuhvatio sve srodnike koji tu osobu okružuju. Time je Allah dž.š. i njihovu čast sačuvao.

Zato što je Allah dž.š.  svakom čovjeku dao drugačije karakteristike tako mora da za svakog postoji drugačiji način kako da se s nečim nosi. I Allah dž.š. je predložio jedan način koji nije težak. Bog je shodno prirodi čovjeka spustio jedno učenje i nije predložio put koji nije prohodan kako to stoji u Bibliji: Ako vas udare po jednom obrazu, okrenite im drugi. Na prvi pogled to izgleda kao dobro učenje, ali niko se toga ne može pridržavati.

Alkohol pomućuje pamet, vodi zdravstvenim problemima, čini ovisnim, počinje se govoriti besmisleno i misli se prljaju. Iako alkohol ima neke koristi zbog njegovih posljedica ga je Allah dž.š. zabranio kako bi ljudima očuvao 50 – 60 godišnji vijek života. Zašto je onda vino na onom svijetu dozvoljeno i da li ću nakon njegovog uživanja zaboraviti za svoje dove? Vidio sam da je Allah dž.š. za to rekao: U njemu ( piću)  neće biti opijenosti, niti će od njega razum izgubiti. ( Neće tijelo osjetiti štetu od njega) (Al-Saffat: 48). 

Taj čovjek je previše popio i mislio je da još uvijek hoda pored tog drugog čovjeka.  Ustvari nije mogao više ni da hoda od alkohola, pa se naslonio na neki zid i ponovljeno pozivao Sundar Singhu na ručak. Zbog alkohola i noge otkazuju poslušnost, ne može se jasno razmišljati te se više ne priča smisleno.

Sve što se na svijetu dešava, dešava se Božijom voljom i po Njegovom zakonu.  Pomisao da bi se prema kretanju planeta mogla predvidjeti budućnost je potpuno besmislena. Novine Lahore su to istraživale i ispitivale poznate vidovnjake. Ipak je činjenica da ljudi koji su daleko od vjere padnu pod utjecaj takvom nečemu. Astrolozi jednostavno kažu da nemaju toranj i da su pogrešno protumačili raspored i kretanje planeta. Isti je slučaj i sa drugim proricateljima i vidovnjacima.

Jevreji su muslimanima uvijek bili nešto dužni, ali su ipak bili neprijateljski prema njima raspoloženi. Časni Poslanik s.a.v.s. im je učinio mnoga dobra, ali oni su uvijek iznova dozivali strane moći protiv njega. Kada bi njihovi trgovci išli u Iran govorili bi caru loše o Časnom Poslaniku s.a.v.s. ili bi pisali pisma u kojima su opisivali kako jedna osoba sve više dobija moći u Arabiji i da će kada se njegova vladavina uspostavi napasti Iran. Car im je brzo povjerovao i učestvovao je u planovima tih Jevreja. 

Tolstoj je bio poznati ruski pisac i pored Marxa, Lenjina i dr. bio je jedan od najznačajnih ličnosti koje su širile boljševizam. Još uvijek postoje prevodi njegovih djela na mnoge svjetske jezike.  Jedan od njegovih predaka je za vrijeme cara Petra bio jedan od njegovih stražara. 

Vjernici bi se trebali stiditi i naučiti da opraštaju. To se objašnjava tako što se navede na pitanje: zar ne želite da vama Allah dž.š. oprosti vaše grijehe? Ako hoćete da se vama oproste grijesi, onda morate vi, o vjernici, oprostiti vašoj braći.  Ako vi oprostite svojoj braći grijehe učinjene prema vama, onda će se i vama Allah smilovati. Jedan put mira je i da se drugim ljudima čini dobro.

Bog je toliko bio zadovoljan time što je učinio bračni par, da je Časnom Poslaniku s.a.v.s. to otkrio. On  je to ispričao idućeg dana rekavši: ” Kada je bračni par praznih usta žvakao i kada su se pravili da jedu, Allah – tala se nasmijao na svome prijestolju. Ako se Bog nasmijao, zašto se Muhammad ne bi nasmijao!” Ovo pokazuje koliko su ashabi cijenili gostoprimstvo i kako su njihova vrata uvijek bila otvorena za goste.

Od hazreti Abu Hurejre se prenosi da je islam primio u posljednih šest godina života Časnog Poslanika s.a.v.s. Pošto je islam već neko vrijeme postojao, odlučio sam se da svoj život provedem u džamiji kako bih svaki put kada bi Časni Poslanik s.a.v.s. nešto rekao, ja čuo i mogao prenijeti i drugima. Pošto je uvijek bio u džamiji, njegov brat mu je donosio hranu. On sam prenosi da je danima znao gladovati i da je često od gladi gubio i svijest. Ljudi su mislili da ima epileptični napad pa su ga cipelama udarali po glavi. U to vrijeme je to bila jedina metoda koju su primjenjivali u Arabiji za tu bolest.

Kada se radi o Pravom putu, a svijestan si da bi lahko mogao sa njega skrenuti, trebaš pokušati biti čvrst i ostati pri istini i ne brinuti se o tome da li će neko poći Pravim putem ili ne.

Ukratko rečeno, Časni Kur’an nalaže da se za one evlije koji su preselili treba doviti i dalje se kaže: O Allahu ne dozvoli da se u nama javi mržnja prema tim ljudima jer bi nam inače propala vjera!

Isto tako je i slučaj s ljudima koji se klanjaju zvijezdama.  Bog je zvijezde stvorio da ljudima služe, a ljudi ih mole za pomoć  i milost. Isto kao da su oni sluge zvijezdama, a ne obratno.

Hazreti Halifa – tul – Masih II Mirza Bašir – du – Din – Mahmood Ahmad posjedovao je mnogo znanja na mnogim poljima da je to znalo iznenaditi i stručnjake. Često bi znao na veoma lijep i uvjerljiv način u svojim govorima ispričati one historijske anegdote koje su bile korisne i poučne.
Svrha prenošenja tih priča jeste da se baci svijetlo na moral, duhovnost i praksu ljudskog života.Selekciju tih priča pod naslovom “Sošne ki baten” koja je namijenja Ahmadi muslimanima i dijelom Ahmadi omladini i djeci predstavio je Madžlis Khuddam – ul – Ahmadiya Njemačke. Ova knjiga je potrebna svakoj Ahmadi porodici i roditelji bi se trebali pobrinuti za to da je njihova djeca pročitaju i zapamte kako bi postala dio njihovih života.

Prije mnogo vremena živio je jedan poslanik.Zvao se Junuz a.s.Ljudima je govorio o Allahu, ali mu oni nisu vjerovali. Nisu ga voljeli niti su ga slušali.Govorio im je kako će ih Allah toliko dugo kažnjavati sve dok ne postanu bolji ljudi. Kad ga ni tadanisu slušali, Junuz a.s. se mnogo naljutio na svoj narod pa je odlučio da ih napusti.