Život Časnog Poslanika s.a.v.s. bio je poput otvorene knjige. Ne postoji ni jedan jedini događaj koji može svjedočiti tome da je ijedna njegova strijela odapeta kako bi bio napadnut nedužan čovjek ili čak povrijeđen. Neki su njegovi ashabi počinili takve greške, ali on bi uvijek reagovao ljutito kad bi za te greške čuo.
Hazreti Usama mu je bio veoma blizak, njegovog je oca volio kao svoga sina. Hazreti Usama je učestvovao u jednoj bici – Ghazwa (što znači i da je Časni Poslanik s.a.v.s. u njoj učestvovao). Jahao je za jednim neprijateljem, a ovaj vidjevši da će ga stići, rekao je: “Lailahailallah ( Nema boga osim Allaha).” Time je htio ukazati da je postao musliman, ali hazreti Usama se na to nije osvrtao i ubio ga je.
Neko je to prepričao Časnom Poslaniku s.a.v.s. Bio je veoma uznemiren i pitao ga je: ” Zašto si ga ubio ako je već prešao na islam?” Hazreti Usama mu je odgovorio: ” On je bio lažov i prevarant i islam je prihvatio samo iz straha da ne umre.” Da li si ti to otvorio njegovo srce i vidio da islam nije njime prihvatio. Kada je rekao da će prihvatiti islam ti više nisi imao pravo da ga ubiješ!” rekao mu je Časni Poslanik s.a.v.s. veoma žustro.
Međutim, hazreti Usama je insistirao na svom stavu: ” Islam uopće nije bio u njegovom srcu, samo je površno o njemu govorio.” Časni Poslanik s.a.v.s. je rekao: ” Šta ćeš reći na Sudnjem danu kada njegovo Lailahailallah bude svjedočilo protiv tebe, a ti nećeš imati odgovora!”
Hazreti Usama svoje stanje tada ovako opisuje: Poželio sam da sam bio nevjernik kada sam to učinio i da sam tek poslije tog događaja prihvatio islam, tolika je tuga bila Časnog Poslanika s.a.v.s. nad mojim djelom.
Izvor: Sejre Ruhani, tom 2, strana 55.