Hazreti Ebu Bekr II kazna za otpadništvo iz vjere
Kratki sadržaj
Poslije proučenog Šehadeta, Euze I sure el Fatihe Hz. Halifatul Masih V (da Allah bude njegov pomagač) je nastavio da govori o neredima koji su se desili u toku hilafeta Hz. Ebu Bekra (ra).
Hz. Halifatul Masih je rekao da su ljudi iz raznih plemena Arabije počeli da se okreću od islama i podižu nerede. U to vrijeme, Jevreji i kršćani su dizali svoje glave jer su smatrali da je islam slab. Hazreti Ebu Bekr (ra) je savjetovan da ljudi vjeruju da je vojska hazreti Usame (ra) posljednji preostali muslimanski otpor, te da vojsku hz. Usame (ra) ne treba slati. Hazreti Ebu Bekr (ra) je rekao da čak i kada bi znao da će biti napadnut sa svih strana, ne bi promjenio upute koje je naredio Časni Poslanik (savs).
Da li je kazna za otpadništvo iz vjere smrt?
Hz. Halifatul Masih je rekao da ovi incidenti mogu dovesti do pitanja da li je kazna za otpadništvo smrt. Nakon smrti Časnog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, mnogi ljudi su napustili vjeru, ili su se udaljili i usprotivili se davanju zekata. Historijske knjige su ih sve zabilježile kao otpadnike, i protiv ovih ljudi se borio hazreti Ebu Bekr (ra).
Historičari su zaključili da pošto je hazreti Ebu Bekr (ra) vodio džihad protiv ovih ljudi, to znači da je kazna za otpadništvo smrt. Ovi historičari su stoga hvalili hazreti Ebu Bekra (ra) kao heroja Hatm-i-Nebuveta. Međutim, u toku ere ispravno vođenih halifa, koncept konačnosti poslanstva nikada nije bio u opasnosti.
Hz. Halifatul Masih je rekao da je potrebno razmotriti da li Časni Kur'an i praksa Časnog Poslanika (savs) tvrde smrt kao kaznu za otpadništvo, ili bilo koju drugu kaznu u tom smislu. Hz. Halifatul Masih je rekao da se u islamskoj terminologiji otpadništvo odnosi na one koji se odvoje od vjere i potpuno se udalje od nje. Otpadništvo se spominje u raznim slučajevima u Časnom Kur'anu, međutim nema spomena bilo kakve ovo svjetske kazne.
“A ko se među vama odmakne od svoje vjere i umre dok je nevjernik, to su oni čija će djela biti uzaludna i na ovom i na onom svijetu. Ovo su stanovnici Vatre i u njoj će boraviti.” (2:218)
Hz. Halifatul Masih je rekao da ovaj ajet jasno pokazuje da kazna za otpadništvo nije smrt. Drugom prilikom u Časnom Kur'anu stoji:
O vjernici! Ko god od vas napusti svoju vjeru, onda će Allah sigurno dovesti ljude koje će On voljeti i koji će voljeti Njega, blage prema vjernicima, a stroge prema nevjernicima. Oni će se boriti na Allahovom putu i neće se bojati prijekora nijednog klevetnika. To je Allahova blagodat; On je daje kome On hoće; a Allah je darežljiv (i) ima trajno znanje.(5:55)
Hz. Halifatul Masih je rekao da se ovdje spominje da će na mjesto otpadnika biti dovedeni drugi ljudi, ne spominje se da je kazna za otpadništvo smrt. Zatim još jedan ajet čini stvar još jasnijom:
“Onima koji vjeruju, pa ne vjeruju, pa opet vjeruju, pa ne vjeruju a onda se nevjerovanje povećava, Allah im nikada neće oprostiti niti će ih uputiti na put.” (4:138)
Hz. Halifatul Masih je rekao da je stoga jasno da ne postoji smrtna kazna za otpadništvo. Četvrti halifa (rh) je elaborirao da ako je kazna za otpadništvo bila smrt, onda ne bi bilo prilike da se otpadnik vrati u vjeru nakon nevjerovanja, kao što je spomenuto u gornjem ajetu.
U religiji nema prisile
Dalje, Časni Kur'an uči da nema prisile u pitanjima vjere:
Nema prisile u vjeri. Sigurno se Pravi put razlikuje od zablude; zato, ko god odbija šejtana, i vjeruje u Allaha, zaista se uhvatio za tako jaku dršku, čije je slamanje nemoguće. A Allah je Onaj koji sve čuje (i) ima trajno znanje. (2:257)
Hz. Halifatul Masih je rekao da Kur'an jasno propisuje da u vjeri nema prisile, onda ne može postojati ovosvjetska kazna za otpadništvo. Časni Kur'an također spominje licemjere u mnogim prilikama, a oni su opisani kao zli, a njihova djela su čak i gora od otpadnika. Ipak, ne spominje se ni ovosvjtska kazna za ljude samo na osnovu njihovog licemjerstva. Na primjer:
„Recite: ‘Trošite dragovoljno ili ne, neće vam se primiti. Vi ste zaista neposlušan narod.” (9:53)
Hz. Haliafatul Masih je rekao da je objavljeno cijelo jedno poglavlje Časnog Kur'ana o licemjerima u kojima se kaže:
“Oni su svoje zakletve učinili štitom; tako odvraćaju ljude od Allahovog puta. Zlo je sigurno ono što su činili.” (63:3)
Hz. Halifatul Masih je rekao da je jasno da za takve ljude ne postoji smrtna kazna u svjetlu kur'anskih učenja. Zatim, kada pogledamo primjer Časnog Poslanika (savs) kome je objavljen Časni Kur'an, nalazimo da u islamu nije bilo kazne za otpadništvo. Jednom je bila osoba koja je došla kod Časnog Poslanika (savs) i tražila da se njegova zakletva na vjernost poništi tri puta.
Časni Poslanik (savs) nije odgovorio i osoba je na kraju napustila Medinu. Da je kazna za otpadništvo bila smrt, ta osoba to nikada ne bi otvoreno izjavila Časnom Poslaniku (savs) i umjesto toga bi pokušala tajno napustiti Medinu.
Dalje, ako je kazna za otpadništvo bila smrt, zašto ga onda Časni Poslanik (savs) nije upozorio na ovo? Zašto Časni Poslanik (savs) nije naredio da se čuva straža nad njim kako bi, ako pokuša da ode, mogao biti ubijen? Zašto nije bilo saputnika koji su ga savjetovali da se preispita jer bi kazna bila smrt? Činjenica da se ništa od ovoga nije dogodilo jasno pokazuje da ne postoji smrtna kazna za otpadništvo.
Hz. Halifatul Masih je rekao da je još jedan dokaz to što je prilikom uspostavljanja Hudaibijah ugovora jedan od uslova bio da ako neko od muslimana postane otpadnik, Kurejšije ga neće vratiti muslimanima. Da je kazna u islamu za otpadništvo bila smrt, onda Časni Poslanik (savs) nikada ne bi pristao na ovaj uvjet. Međutim, činjenica da se složio pokazuje da ne postoji smrtna kazna za otpadništvo.
Kako Časni Kur'an nas uči da širimo islam
Hz. Halifatul Masih je citirao drugog halifu, hazreti Mirzu Baširuddina Mahmud Ahmada (ra) koji kaže da nakon proučavanja Časnog Kur'ana postaje jasno da Kur'an ima za cilj da se vjera širi dokazima i argumentima, a ne putem mača ili sile. Dakle, u islamu ne postoji kazna za otpadništvo. Ako je bilo dozvoljeno ubijati one koji se ne pridržavaju nečijih uvjerenja, zašto onda kršćani ili ljudi druge vjere ne bi imali pravo ubijati one koji ne prihvaćaju njihova uvjerenja? Dakle, potpuno je u suprotnosti s razlogom misliti da u takvim stvarima može postojati bilo kakva sila ili prisila. Kada bi svijet ovo shvatio, onda bi nestalo okrutnosti i nepravde, posebno u ime religije.
Zašto je hazreti Ebu Bekr (ra) uzeo oružje
Hz. Halifatul Masih je rekao da je dokazano da kazna za otpadništvo nije smrt. Ali zašto je onda hazreti Ebu Bekr (ra) uzeo oružje protiv njih? Hz. Halifatul Maish je objasnio da ne samo da su ljudi u njegovo vrijeme bili otpadnici, već su bili i pobunjenici, koji su se naoružavali protiv muslimana i pravili veliki nered.
Časni Kur'an kaže da naknada mora biti slična zločinu. Ne samo da su ovi ljudi napali Medinu, već su napadali i nevine ljude. Počinili bi neopisive zločine nad onima koji su ostali čvrsti u svojoj vjeri islamu. Oni koji su se usprotivili zekatu nastojali su da ga okončaju mačem, i zbog toga se hazreti Ebu Bekr(ra) morao boriti protiv njih.
Hz. Halifatul Masih je rekao da će na ovu temu nastaviti govoriti u budućim hutbama. Ukratko, Hz. Halifatul Masih je rekao da su oni koji su se protivili zekatu i otpadnici uzeli mač, krali iz blagajne, ubijali nevine muslimane, čak ih žive spaljivali, između ostalih groznih zločina. I kao što Časni Kur'an kaže, naknada mora biti slična zločinu. Zbog toga se hazreti Ebu Bekr (ra) borio protiv njih.
Dženaze
- Muhammad Bashir Shad
Muhammad Bashir Shad koji je bio penzionisani misionar sa prebivalištem u SAD-u. Služio je kao misionar u Pakistanu, Sijera Leoneu (gdje je osnovao i štampariju), Nigeriji i Beninu. Jednom dok je Treći halifa(rh) bio u posjeti Africi, Muhammad Bashir Shad Sahib mu je poklonio stotinu novih Ahmadija. Kada je Četvrti halifa(rh) trebao migrirati iz Pakistana, Muhammad Bashir Shad Sahib je bio taj koji je održao hutbu u prisustvu Četvrtog halife(rh). Iza njega su ostali supruga, sin i četiri ćerke. Hz. Halifatul se molio da Uzvišeni Allah podari oprost i milost i omogući njegovoj djeci da ostanu vezani za Džemat i hilafet.
- Rana Muhammad Siddiq
Rana Muhammad Siddiq koji je nedavno preminuo. Bio je redovan u klanjanju namaza i postu, posjedovao je mnoge vrline i bio je jako vezan za hilafet. Također je savjetovao svoju djecu da uvijek ostanu vezani za Halifat. Iza njega je ostalo šest sinova i jedna kćerka. Jedan od njegovih sinova je misionar koji služi u Nigeriji i nije mogao prisustvovati dženazi. Hz. Halifatul Masih se molio da Allah podari strpljenje porodici, I da umrlom podari oprost i milost.
- Dr Mahmood Ahmad Khawaja
Dr Mahmood Ahmad Khawaja iz Islamabada koji je nedavno preminuo. Studirao je u Pakistanu i inostranstvu, a također je predavao na univerzitetima u Pakistanu i inostranstvu. Hz. Halifatul Masih je rekao da ga je upoznao kada je predavao na univerzitetu u Gani i vidio da je skroman, nesebičan, jednostavan i odličan istraživač. Iza njega su ostali sin i ćerka. On je također služio u Sijera Leoneu pod Nusrat Jahan proektom.
Pažljivo bi proučavao Časni Kur'an i pokušavao da praktikuje njegova učenja najbolje što može. Bio je prilično poznat i poštovan zbog svog rada. Ipak je ostao skroman i bio je vrlo iskren Ahmadi. Mnogi ljudi iz cijelog svijeta su poslali poruke saučešća. Hz. Halifatul Masih se molio da Allah podari oprost i milost preminulom, podari strpljenje njegovoj porodici i omogući im da nastave i rade njegova dobra djela.